Ustavni sudac ozbiljno udario na Vladine odluke: 'Pod krinkom brige uvode se mjere koje krše ljudska prava'

Ustavni sudac Andrej Abramović upozorio je kako Nacionalni stožer Civilne zaštite nije imao pravo donijeti odluku o zabrani napuštanja mjesta prebivališta i stalnog boravišta, niti uvesti karantenu na Murteru, niti se smije ljudima kojima nije potvrđen koronavirus određivati samoizolacija.

Abramović u svom članku objavljenom na portalu IUS INFO, napominje kako Vlada nije proglasila izvanredno stanje. Taj termin, osim toga, nije ni predviđen Ustavom, ali Vlada nije, upozorava ustavni sudac, proglasila niti stanje prirodne nepogode, niti stanje katastrofe, koje Ustav propisuje.

Što je Vlada napravila zbog pandemije?

Samo je izmijenjen Zakon o sustavu civilne zaštite u koje je dodano stanje “nastupanja posebnih okolnosti koje podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu”.

Doduše, takva definicija već je bila navedena u ovom Zakonu pa Abramović pita zašto Vlada nije proglasila zakonom predviđeno stanje, već novelom uvela novo, hibridno, sadržajem isto, a imenom različito?

Izbjegavanje Ustava i postojećih zakona?

Je li se time željelo izbjeći aktiviranje Članka 17. Ustava, odnosno izvanredne situacije u kojoj Sabor mora donositi zakone dvotrećinskom većinom, pita sudac Ustavnog suda u svom radu. Odmah nudi i odgovor – možda se željelo zadržati u okvirima Članka 16. Ustava, koji propisuje da se “slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje”. Ali tu ne treba dvotrećinska većina Sabora.

Sudac primjećuje još jednu nelogičnost u izmijenjenom Zakon o sustavu civilne zaštite. Naime, taj zakon kaže da reagiranje, a očito se misli na reakciju državnih tijela, “započinje aktiviranjem sudionika u sektoru civilne zaštite iz civilnog sektora, nastavlja se proglašavanjem velike nesreće i katastrofe, provođenjem mjera civilne zaštite…”. Dakle, najprije se sustav aktivira, a zatim se proglašava stanje nepogode, što bi trebalo biti obrnuto.

Saborska većina ne voli dio Ustava

“Funkcioniranje u okviru Članka 17., u izvanrednom stanju, traži da mjere budu legitimirane dvotrećinskom većinom, a taj zahtjev nije drag niti jednoj vladajućoj većini – osim ako je sama po sebi već dvotrećinska”, primjećuje sudac Abramović upozoravajći i kako je zastrašujuće sve raširenije mišljenje, koje se sve glasnije izriče, da u slučaju izvanrednog stanja Sabor više ne djeluje.

“Ta je pretpostavka pogrešna, jer dovoljno je pročitati Članak 17. Ustava da bi se jasno znalo da Sabor ne djeluje samo ako to ne može činiti. Takva pogrešna pretpostavka dovodi i do pogrešnih zaključaka”, piše sudac Abramović te ukazuje kako ovakva ustavna nesigurnost, odnosno primjena zakona i ustava kako ‘ko poželi predstavlja udar na ljudska prava.

Borba protiv pandemije je neizvjesna

“Ne znam kakve će to sve imati posljedice u borbi s pandemijom, no siguran sam da će posljedice biti loše u odnosu na ustavom zajamčena ljudska prava. Pod krinkom brige za građanstvo uvode se mjere koje sasvim sigurno krše ljudska prava. Nezakonito ili meta-zakonito”, naglašava sudac.

Prema njegovim riječima zabrana kretanja ograničava ljudska prava, a donio ju je Stožer civilne zaštite prema Zakonu o sustavu civilne zaštite kojim takva mjera nije predviđena.

Evo što je sve nezakonito napravljeno

“Da bi se mjerom mogla ograničavati ljudska ustavna prava, mjera ograničenja mora biti zakonom predviđena i mora ju odrediti nadležno tijelo. Ako nije predviđena, mora biti donesena u zakonodavnom postupku i u predviđenoj proceduri. Sam zakon nalaže da prije donošenja mjera reakcije najprije treba proglasiti stanje katastrofe, a što jasno diktira zakonsku proceduru.

Ne može se na Stožer civilne zaštite izmjenom Zakona o sustavu civilne zaštite prenijeti ovlasti svih tijela iz svih zakona, jer to znači suspenziju demokracije, de facto diktaturu. Usput rečeno, Odluka je i inače nomotehnički manjkava na opasan način, pa tako ne sadrži čak niti okvirni rok trajanja mjere ograničenja koju predviđa”, analizira sudac Abramović.

Hoće li karantena biti plaćena?

I karantena u koju je stavljen otok Murter po njegovom je mišljenju nezakonita. Naime, prema Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti u karantenu se mogu prisilno smjestiti samo ljudi, a ne cijela područja, te može ju odrediti samo ministar zdravstva, a ne Stožer civilne zaštite. Osim toga, karantena se mora platiti osobama koje su u nju prisilno stavljene, to također propisuje Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti.

“Ništa od navedenog ovdje nije slučaj. Ako su mjere nužne, moraju se prvo zakonom predvidjeti, pa na zakonom predviđeni način uvesti. Ovako su stanovnici na milost i nemilost aktivizma nekakvog stožera. Kako će se otok izvući iz ove nezakonite, neustavne i poprilično nadrealne situacije, ostaje nam da vidimo. Možda nešto zarade izvan turističke sezone, ako ćemo poštovati vlastiti zakon i platiti svima karantenu. Ipak, najbolje bi im bilo da kolektivno ozdrave što brže”, poručuje očito već pomalo cinično ustavni sudac.

Ni držanje ljudi u samoizolaciji nije OK

Nezakonitom i neustavnom Andrej Abramović smatra i samoizolaciju koja je propisana ljudima kod kojih nije utvrđena zaraza.

“Zatvaranje ljudi u vlastite kuće bez testiranja stavlja ih u prekarni položaj: postaju niti zdravi niti bolesni, stigmatizirani su do mjere ugroženosti od većine. Svjedoci smo da ih legitimiraju neovlaštene osobe (apotekari!), a priprema im se, navodno, i mjera praćenja mobitela.

Zbog nedefiniranosti mjere i zbog postojanja testa na bolest mjera samoizolacije nije niti proporcionalna prema Članku 16. Ustava, niti primjerena prema Članku. 17. Ustava. Njome je dana prednost štednji na testovima odnosno ekonomskim interesima države nad temeljnim ljudskim pravima. To je nedopustivo, to čak nisu vrijednosti istog ranga”, ocjenjuje sudac Abramović prema čijim riječima ne postoji nužda koja bi opravdavala kršenje Ustava i zakona.

Šteta za demokraciju veća od štete virusa

“O krizi se misli unaprijed, hladne glave, da bi se onda kad kriza nastupi, moglo vjerovati samome sebi i svojoj trijeznoj procjeni. Ne čini zajednici najbolje onaj koji traži prečace, već onaj koji održava puteve. Procedura je glavna zaštita demokracije, a, dugoročno gledano, šteta na demokraciji veća je od štete izazvane bilo kakvim virusom.

Nitko ne zna kakve mjere treba poduzimati protiv pandemije nepoznatog virusa. Različite zemlje bore se na različite, i potpuno oprečne, načine. Svi se stručnjaci slažu da će spas biti kad postignemo „imunitet krda“. Ali u svrhu postizanja tog cilja mi u međuvremenu krdo ne smijemo postati”, zaključuje.