Časopis Društvena istraživanja objavio je, kako su mediji već izvijestili, znanstveni rad pod naslovom Religijske promjene u hrvatskom društvu od 1999. do 2018. godine. Ovo vrijedno istraživanje potpisuju Siniša Zrinščak sa zagrebačkog Pravnog fakulteta i Krunoslav Nikodem sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta.
Među nizom važnih podataka, Religijske promjene donose činjenice o tome da sve manje hrvatskih građana redovito ide na misu, te da čak 20 posto ljudi nema povjerenja u Crkvu, dok je, eto, prije dvadesetak godina samo pet posto ispitanika izjavilo da nemaju povjerenja u Crkvu.
Čini se, dakle, da je Hrvatska sve manje katolička, a sve više sekularna država. Međutim, usprkos rezultatima ovog važnog znanstvenog rada, u koje uopće ne treba sumnjati, stanje u stvarnom životu sasvim je drukčije.
Evo zašto.
Što se stvarno dogodilo u posljednjih 20 godina
Prvo, logično je da sve manje ljudi nedjeljom ide na misu. Riječ je o dugogodišnjem trendu u katoličkoj, a još više u protestantskoj Europi koji je, u svojoj krajnjoj, pomalo karikiranoj formi, doveo do toga da su se u Engleskoj, prije nekoliko godina, crkveni prostori relativno često počeli prenamjenjivati u pubove.
Drugo, logično je da dvadesetak posto ljudi kažu da nemaju nikakvog povjerenja u Crkvu; sasvim je moguće kako je riječ o dvadesetak posto onih hrvatskih građana koji nikad i nipošto ne bi glasovali za Hrvatsku demokratsku zajednicu, ili za još desnije stranke.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, ni jedan od ova dva podatka ne govori u prilog manjem utjecaju Katoličke Crkve na hrvatsko društvo i na hrvatsku politiku. Jer, evo što se stvarno dogodilo unatrag dvadesetak godina, otkako je pao broj vjernika koji odlaze na misu, i otkako je porastao broj Hrvata koji nemaju povjerenja u Crkvu.
Vjeronauk, zabrana pobačaja, referendumi…
Prvo, Crkva je, kroz vjeronauk, postala de facto obvezni (premda formalno izborni) dio školskog programa, što trajno utječe na svjetonazor naše djece. U osnovnim školama golema većina djece pohađa vjeronauk.
Drugo, Crkva se trajno uselila u programe državne televizije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Treće, zabrana pobačaja, o kojoj 1999. godine nitko relevantan nije ni govorio, danas je postala jedan od glavnih društvenih prijepora. Hrvatskim se gradovima maršira za zabranu pobačaja, sve više liječnika ne želi obavljati pobačaje zbog priziva savjesti, a desna strana političkog spektra, ona desnija od premijera Plenkovića, stalno zahtijeva da se pobačaj učini ilegalnim.
Četvrto, katoličke laičke udruge, pod jakim utjecajem Crkve, postale su važan faktor u hrvatskom javnom i političkom životu, pa su, ne tako davno, izvele na ulice desetke tisuća ljudi, koji su prosvjedovali protiv potpuno bezazlene Istanbulske konvencije, zato što im je Crkva rekla da moraju prosvjedovati.
Peto, katoličke laičke udruge, pod jakim utjecajem Crkve, uspješno su provele referendum, koji je onemogućio potpunu legalizaciju istospolnih brakova.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Šesto, katoličke udruge, kao i pojedini svećenici, aktivno su sudjelovale u famoznom šatoraškom prosvjedu, koji je odigrao presudnu ulogu u pobjedi Kolinde Grabar Kitarović na prošlim predsjedničkim izborima, i koji je bitno utjecao na povratak HDZ-a u vrh hrvatske političke scene.
I sedmo, niz ad hoc provedenih istraživanja javnog mišljenja pokazuju da hrvatski građani i dalje imaju najviše povjerenja u vojsku, policiju i Katoličku crkvu.
Duboko indoktrinirano društvo
Budući da je riječ o dvije formalno represivne organizacije, i o jednoj, ne teološki, nego politički i društveno potencijalno represivnoj organizaciji, jasno je da je hrvatsko društvo, nažalost, duboko indoktrinirano radikalno konzervativnim vrijednostima. A jedan od glavnih čimbenika u tom dugom procesu indoktrinacije bila je baš Katolička crkva.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ne Crkva Pape Franje, koja se zalaže za siromahe, toleranciju i slobodu, nego Crkva kojoj su u središtu veličanje nacije i patrijarhalnog poretka, i čiji biskupi pišu pjesme za jednog Thompsona. Hrvatsko je društvo danas prilično konzervativno, u onom lošem smislu te riječi. Hrvatski konzervativizam nije konzervativizam postojanih društvenih vrijednosti, ekonomskih sloboda i snažne pravne države.
Hrvatski konzervativizam jest konzervativizam obožavanja nacije, nepovjerenja prema drugom i manjinskom, i isključivanja liberalnih vrijednosti, koje su, usprkos stalnoj opreci konzervativno-liberalno, bile upravo esencijalne za konzervativizam Davida Camerona i Angele Merkel.
A baš je Katolička Crkva u Hrvatskoj odigrala ključnu ulogu u takvom, radikalno konzervativnom oblikovanju dobrog dijela suvremenog hrvatskog društva. Stoga je njen stvarni utjecaj na život u Hrvatskoj puno veći i važniji, nego što to sugerira razmjerno mali broj vjernika koji nedjeljom odlaze na misu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Utjecaj Crkve nije u padu kao što sugerira razmjerno mali broj ljudi na misama. Naprotiv, nikad nije bio jači
Hrvatski konzervativizam jest konzervativizam obožavanja nacije, nepovjerenja prema drugom i manjinskom, i isključivanja liberalnih vrijednosti
Hrvatsko društvo je, nažalost, duboko indoktrinirano radikalno konzervativnim vrijednostima. A jedan od glavnih čimbenika u tom dugom procesu indoktrinacije bila je baš Katolička crkva. Ne Crkva Pape Franje, koja se zalaže za siromahe, toleranciju i slobodu, nego Crkva kojoj su u središtu veličanje nacije i patrijarhalnog poretka, i čiji biskupi pišu pjesme za jednog Thompsona. Hrvatsko je društvo danas prilično konzervativno, u onom lošem smislu te riječi.
Časopis Društvena istraživanja objavio je, kako su mediji već izvijestili, znanstveni rad pod naslovom Religijske promjene u hrvatskom društvu od 1999. do 2018. godine. Ovo vrijedno istraživanje potpisuju Siniša Zrinščak sa zagrebačkog Pravnog fakulteta i Krunoslav Nikodem sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta.
Među nizom važnih podataka, Religijske promjene donose činjenice o tome da sve manje hrvatskih građana redovito ide na misu, te da čak 20 posto ljudi nema povjerenja u Crkvu, dok je, eto, prije dvadesetak godina samo pet posto ispitanika izjavilo da nemaju povjerenja u Crkvu.
Čini se, dakle, da je Hrvatska sve manje katolička, a sve više sekularna država. Međutim, usprkos rezultatima ovog važnog znanstvenog rada, u koje uopće ne treba sumnjati, stanje u stvarnom životu sasvim je drukčije.
Evo zašto.
Što se stvarno dogodilo u posljednjih 20 godina
Prvo, logično je da sve manje ljudi nedjeljom ide na misu. Riječ je o dugogodišnjem trendu u katoličkoj, a još više u protestantskoj Europi koji je, u svojoj krajnjoj, pomalo karikiranoj formi, doveo do toga da su se u Engleskoj, prije nekoliko godina, crkveni prostori relativno često počeli prenamjenjivati u pubove.
Drugo, logično je da dvadesetak posto ljudi kažu da nemaju nikakvog povjerenja u Crkvu; sasvim je moguće kako je riječ o dvadesetak posto onih hrvatskih građana koji nikad i nipošto ne bi glasovali za Hrvatsku demokratsku zajednicu, ili za još desnije stranke.
No, ni jedan od ova dva podatka ne govori u prilog manjem utjecaju Katoličke Crkve na hrvatsko društvo i na hrvatsku politiku. Jer, evo što se stvarno dogodilo unatrag dvadesetak godina, otkako je pao broj vjernika koji odlaze na misu, i otkako je porastao broj Hrvata koji nemaju povjerenja u Crkvu.
Vjeronauk, zabrana pobačaja, referendumi…
Prvo, Crkva je, kroz vjeronauk, postala de facto obvezni (premda formalno izborni) dio školskog programa, što trajno utječe na svjetonazor naše djece. U osnovnim školama golema većina djece pohađa vjeronauk.
Drugo, Crkva se trajno uselila u programe državne televizije.
Treće, zabrana pobačaja, o kojoj 1999. godine nitko relevantan nije ni govorio, danas je postala jedan od glavnih društvenih prijepora. Hrvatskim se gradovima maršira za zabranu pobačaja, sve više liječnika ne želi obavljati pobačaje zbog priziva savjesti, a desna strana političkog spektra, ona desnija od premijera Plenkovića, stalno zahtijeva da se pobačaj učini ilegalnim.
Četvrto, katoličke laičke udruge, pod jakim utjecajem Crkve, postale su važan faktor u hrvatskom javnom i političkom životu, pa su, ne tako davno, izvele na ulice desetke tisuća ljudi, koji su prosvjedovali protiv potpuno bezazlene Istanbulske konvencije, zato što im je Crkva rekla da moraju prosvjedovati.
Peto, katoličke laičke udruge, pod jakim utjecajem Crkve, uspješno su provele referendum, koji je onemogućio potpunu legalizaciju istospolnih brakova.
Šesto, katoličke udruge, kao i pojedini svećenici, aktivno su sudjelovale u famoznom šatoraškom prosvjedu, koji je odigrao presudnu ulogu u pobjedi Kolinde Grabar Kitarović na prošlim predsjedničkim izborima, i koji je bitno utjecao na povratak HDZ-a u vrh hrvatske političke scene.
I sedmo, niz ad hoc provedenih istraživanja javnog mišljenja pokazuju da hrvatski građani i dalje imaju najviše povjerenja u vojsku, policiju i Katoličku crkvu.
Duboko indoktrinirano društvo
Budući da je riječ o dvije formalno represivne organizacije, i o jednoj, ne teološki, nego politički i društveno potencijalno represivnoj organizaciji, jasno je da je hrvatsko društvo, nažalost, duboko indoktrinirano radikalno konzervativnim vrijednostima. A jedan od glavnih čimbenika u tom dugom procesu indoktrinacije bila je baš Katolička crkva.
Ne Crkva Pape Franje, koja se zalaže za siromahe, toleranciju i slobodu, nego Crkva kojoj su u središtu veličanje nacije i patrijarhalnog poretka, i čiji biskupi pišu pjesme za jednog Thompsona. Hrvatsko je društvo danas prilično konzervativno, u onom lošem smislu te riječi. Hrvatski konzervativizam nije konzervativizam postojanih društvenih vrijednosti, ekonomskih sloboda i snažne pravne države.
Hrvatski konzervativizam jest konzervativizam obožavanja nacije, nepovjerenja prema drugom i manjinskom, i isključivanja liberalnih vrijednosti, koje su, usprkos stalnoj opreci konzervativno-liberalno, bile upravo esencijalne za konzervativizam Davida Camerona i Angele Merkel.
A baš je Katolička Crkva u Hrvatskoj odigrala ključnu ulogu u takvom, radikalno konzervativnom oblikovanju dobrog dijela suvremenog hrvatskog društva. Stoga je njen stvarni utjecaj na život u Hrvatskoj puno veći i važniji, nego što to sugerira razmjerno mali broj vjernika koji nedjeljom odlaze na misu.