Utjecajni teolozi za Telegram analiziraju dosad najjači udar vatikanskih konzervativaca na Papu
Skupina od 62 učenjaka i svećenika Papu je optužila za herezu; evo konteksta
Kombinirate li riječ papa i riječ hereza uvijek ćete dobiti atraktivan naslov – tako nam je medijske odjeke pisma katoličkih konzervativaca papi Franji ilustrirao jedan od zagrebačkih teologa koji je htio ostati anoniman. U pismu objavljenom početkom tjedna skupina ultrakonzervativaca u Katoličkoj crkvi optužila je papa Franju da “širi hereze” i pozvala ga da ih se odrekne što je moguće prije, a prosvjeduju protiv prošlogodišnjeg papinog dokumenta “Amoris Laetitia”.
Konzervativce najviše smetaju naputci kojima je Papa omekšao dugogodišnju zabranu pričešćivanja ljudima koji su razvedeni pa ponovno vjenčani. Skupina od 62 kritičara upozorava Papu na njegovo navodno podržavanje sedam krivovjernih stavova o “braku, moralnom životu i primanju sakramenata” koja proizlaze iz za njih spornih dijelova pobudnice.
‘Proglašavanje pape heretikom je nečuvena praksa’
“Rekao bih da je proglašavanje pape heretikom u katoličkome svijetu stoljećima nečuvena praksa. Od vremena reformacije nisu se čuli takve dramatične objekcije. One i jesu samo to – objekcije, budući da je od milijardu i dvjesto milijuna katolika u svijetu samo grupica od 62 konzervativna pojedinca istupila s takvim stavom.
Oni se, naravno, nadovezuju na takozvane Dubia-kardinale (od četvorice prelata koji su koautori prošlogodišnjeg pisma papi ostala su živa dvojica). Ovima potonjima papa Franjo uopće nije odgovorio pa ne treba očekivati odgovor ni ovoj grupici”, kaže don Anton Šuljić, svećenik, teolog i urednik u izdavačkoj kući Kršćanska sadašnjost. Šuljić je još jedan od naših sugovornika koji misli kako je riječ o marginalnoj pojavi koja stiže iz redova usual suspects.
Među potpisnicima nema aktivnih biskupa
U objavi za medije koja je pratila publiciranje pisma kojeg su prenijeli gotovo svi svjetski mediji, autori pisma tvrde da predstavljaju veći dio svećenstva i vjernika kojima nedostaje sloboda govora. Joseph Shaw, profesor filozofije na Oxfordu i jedan od potpisnika pisma kaže kako se nada da će papa pročitati pismo, no da ono nije objavljeno samo za njegove oči.
Među potpisnicima dokumenta nema niti jednog aktivnog biskupa ili kardinala, a nema ni potpisa kardinala Raymonda Burkea i Waltera Brandmüllera, dvojice prelata koji su prošle godine uputili dubije papi Franji povodom njegove pobudnice.
Kardinala Burkea šira je hrvatska javnost upoznala prošle godine kada je organizaciji udruge Vigilare posjetio Zagreb, no na Kaptolu se nije susreo s crkvenim vlastima, dok ga svjetski mediji uglavnom predstavljaju kao tvrdog konzervativca koji, primjerice, političarima katolicima koji se ne suprotstave pobačaju ne bi dopustio pričest i kao ekscentrika koji nosi šest metara dugu cappa magnu.
Zašto je ova kritika, zapravo, marginalna
Pismo je potpisao i biskup Bernard Fellay iz Svećeničkog bratstva svetog Pija X. koje još uvijek nema regulirani kanonski status, umirovljeni američki biskup René Henry Gracida i bivši predsjednik vatikanske banke Ettore Gotti Tedeschi. “Iako je po tonu slično prošlogodišnjim Dubijama četvorice konzervativnih kardinala dosezi ovog pisma su maleni, kritika je marginalna. Konzervativni krugovi te provenijencije često kritiziraju papu”, objašnjava dr. Tomislav Kovač, pročelnik Katedre fundamentalne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Dodaje kako je paradoksalno da konzervativnih ideja ima više među vjernicima laicima nego među klerom. “Potreba da se u ovako rasutom svijetu traže čvrsti odgovori često vodi u fundamentalistički sindrom, a takvih vjerskih varijanti ima sve više u svijetu i Hrvatskoj. Rezultat je to opće polarizacije u društvu i, na neki način, odgovor na ultra-sekularizam”, kaže dr. Kovač.
Papi zamjeraju popuštanje razvedenima
Organizatori potpisivanja dokumenta napisali su na svojoj internetskoj stranici napravljenoj u ovu svrhu kako je riječ o “povijesnom dokumentu” jer se “ispravka” ovakve vrste, pišu, nije dogodila od 1333. i pisma papi Ivanu XXII. Ipak, neki vatikanisti navode kako je tvrdnja pretjerana jer se u povijesti Crkve događalo već puno puta da teolozi i svećenici pišu Papi i “optužuju ga za izdaju vjere”.
Konzervativni katolici zamjeraju papi da popuštanjem prema razvedenima, koju iščitavaju iz papinih preporuka u “radost ljubavi”, potkopava katoličku dogmu o neraskidivosti braka. “Papa je pobudnicu “Radost ljubavi” objavio i kao plod sinodskih rasprava, ali s jasnim učiteljskim autoritetom koji obvezuje sve katolike pa tako i te konzervativce. Ne može se biti katolik i prihvaćati samo ono što kome trenutno odgovara. To ne znači da ne treba raspravljati. Ali ne etiketama i anatemama. A ovo je najbliže tom”, misli don Šuljić.
Podsjeća da su bile čak dvije biskupske sinode o problematici obitelji, posebice o pitanjima rastavljenih i ponovno civilno vjenčanih, odnosno o pitanjima pripuštanja sakramentima takvih osoba – i u toj je pobudnici iznesen kompromisni stav pa stoga ovakva reakcija tim više začuđuje.”Kakve će biti posljedice, možemo samo nagađati. No, s papom Franjom Crkva je zakoračila u radikalnijem evanđeoskom smjeru napuštajući kruti juridizam pa sam uvjeren da će ogromna većina (šutljivih) katolika prihvatiti taj papin smjer uvjerena, i u tom slučaju, da ga vodi Duh Božji”, zaključuje don Anton Šuljić.