Uzeli smo ključne argumente kojima Vlada brani Divjak i detaljno ih analizirali. Jedan po jedan su pali
Uoči današnje saborske rasprave o opozivu ministrice Divjak, analizirali smo argumente kojima je Vlada brani
Saborski zastupnici danas su se, nakon jednomjesečne ustavne stanke, vratili u parlament. Nakon aktualnog prijepodneva, na dnevni red Sabora dolazi prijedlog 31 oporbenog zastupnika o postupku izglasavanja nepovjerenja ministrici obrazovanja iz HNS-ove kvote Blaženki Divjak. Vlada je taj prijedlog odbila još u prosincu kao neutemeljen i neosnovan.
S druge strane, oporba razloge za opozivom Divjak temelji na primjedbama oko najdugotrajnijeg štrajka prosvjetara koji je na 36 dana u potpunosti blokirao sustav te na prijeporima oko provođenja reforme obrazovanja. Ministrica oporbeni prijedlog naziva neargumentiranim, govoreći kako se radi o jeftinom politikanstvu, a premijer Andrej Plenković, koji će u današnjoj saborskoj raspravi braniti ministricu, tek govori kako je Vlada već odbacila oporbeni zahtjev.
Uoči saborske rasprave, analizirali smo sedam najbitnijih argumenata kojima Vlada brani ministricu obrazovanja.
1. ‘Najbržim rastom plaća u obrazovanju Vlada je dokazala da joj je obrazovanje jedan od prioriteta’
Vezano za štrajk prosvjetara koji je na 36 dana blokirao cijeli školski sustav, Vlada očekivano ističe kako je nezadovoljstvo kulminiralo zbog nedovoljnog ulaganja u sustav obrazovanja i erodiranja društvenog položaja učitelja. Također, ističu kako su upravo oni osigurali “najbrži rast plaća zaposlenima u sustavu obrazovanja” za 23 posto čime su, tvrdi Vlada, pokazali da uvažavaju nastavnike te dokazali da im je “obrazovanje jedan od prioriteta”.
Međutim, gledajući rast plaća, one su od 2017. rasle kroz osnovicu za sve javne i državne službe – logikom stvari, tu se našao i obrazovni resor, ničime ekskluzivno izdvojen od ostalih javnih i državnih službi. Valja podsjetiti i kako je na račun prosvjetarskog štrajka za 2020. povećana osnovica svim javnim i državnim službama za 6,12 posto, što je premijer urbi et orbi objavio u Saboru, računajući kako će time dokinuti štrajk te pritom odustajući od smanjenja opće stope PDV-a za jedan postotni poen.
Tek su kroz tražene koeficijente složenosti posla, nakon štrajka s kojim se nisu znali nositi niti premijer Plenković niti ministrica, prosvjetari izborili rast plaća isključivo za sebe. Pritom je resorna ministrica prethodno sudjelovala u kreiranju ponude prosvjetarima, koju su na sindikalnom referendumu premoćno odbili i time joj simbolički iskazali nepovjerenje.
2. ‘Provođenje reformskih procesa temelji se na usvojenoj Strategiji’
Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije, usvojena 2014. godine u Hrvatskom saboru, predviđala je, kroz Cjelovitu kurikularnu reformu, cjelokupnu reformu ranog i predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja. U sklopu CKR-a, adresirane su, dakle, sve razine i sve vrste odgoja i obrazovanja (od predškole do gimnazije; umjetničke, strukovne škole, gimnazije…), kroz rješenja koja su uključivala izradu dokumenata, novog sustava vrednovanja, ocjenjivanja i izvješćivanja, materijala za učenje i poučavanje te intenzivnog rada s učiteljima i nastavnicima.
Program Ministarstva ‘Škola za život’, koji se od ove jeseni provodi u svim osnovnim školama, gimnazijama te u općeobrazovnim predmetima u strukovnim školama, zanemario je niz dokumenata predviđenih upravo Strategijom; od dokumenata koji definiraju razine i vrste odgoja i obrazovanja do dokumenata koji definiraju rad s učenicima s teškoćama, darovitim učenicima te koji definiraju nove oblike ocjenjivanja i vrednovanja učenika.
3. ‘Prethodno nisu bili dovršeni prijedlozi kurikularnih dokumenata, koji su trebali biti temelj reforme’
Vlada ovime želi ukazati na stanje koje je, dolaskom u Ministarstvo u lipnju 2017., zatekla Blaženka Divjak. No, prijedlozi reformskih dokumenata, na kojima su tijekom 2015. i 2016. radili stručnjaci iz škola pod vodstvom Borisa Jokića, još sredinom 2016. bili su pripremljeni nakon provedenih recenzija konzultanata, stručne rasprave i vrlo skromne javne rasprave. S tim se dokumentima, potom, nije događalo ništa zbog političkih previranja, ostavke voditelja reforme te nezainteresiranosti i netransparentnosti procesa u mandatu Plenkovićeva ministra Pave Barišića.
Krovni dokument Cjelovite kurikularne reforme, Okvir nacionalnog kurikuluma koji daje temelj novoj školi, prošao je stručno i javno savjetovanje, no u ‘Školi za život’ nikada nije uzet u obzir iako ga pretpostavlja Strategija obrazovanja, na koju se Vlada poziva i na kojoj je tijekom 2013. i 2014. radila i profesorica Divjak.
4. ‘Prethodno nisu bili pripremljeni zakonodavni preduvjeti za provođenje reforme’
Istina, Zakon o odgoju i obrazovanju nije bio adekvatno izmijenjen kako bi prepoznao elemente kurikularne reforme. No, administracija ministrice Divjak izmijenila je taj Zakon u srpnju 2018., pritom izostavivši unijeti u Zakon ključne elemente kurikularne reforme poput već spomenutog temeljnog dokumenta. Drugim riječima, izmjenama Zakona omogućeno je tek uvođenje novih kurikuluma nastavnih predmeta u škole, čime je nastavni sadržaj osvježen, no sustavnim promjenama koje je predviđala CKR ovim zakonskim rješenjem nije otvoren put.
5. ‘Ranije se, zbog izostanka planiranja financiranja, nije mogla implementirati reforma’
Istina, planiranje financiranja reforme tijekom 2016. i koalicijske Vlade HDZ-a i MOST-a, u potpunosti je izostalo. Planiranje financiranja je obaveza Vlade koja te godine nije učinila ništa po pitanju uspostave sustava koji bi osigurao održivost reformskih procesa. Ako se prisjetite, (ne)djelovanje tadašnje Vlade oko kurikularne reforme, pred ljeto 2016. potaknulo je masu ljudi na prosvjed diljem Hrvatske. Argument koalicijske Vlade HNS-a i HDZ-a o izostanku financiranja reforme tijekom prijašnje HDZ-ove Vlade, zapravo je bačeni bumerang.
6. ‘Metodički priručnici financirani su sredstvima iz EU fondova, svima su na raspolaganju’
Metodički priručnici koji bi služili kao pomoć i orijentir nastavnicima u provedbi novih kurikuluma, izrađeni su tijekom prošle godine, a na njihovu su izradu utrošeni zaista basnoslovni iznosi pa je tako jedna profesorica za rad na jednom priručniku uprihodila 250.000 kuna europskog novca. Tako visoke naknade za autorski rad, dosad nepoznate u sektoru obrazovanja, naišle su na problem kada je dio troškova iz EU projekta proglašen neopravdanim pa država mora platiti oko 6,5 milijuna kuna penala, o čemu smo opširno pisali.
Nakon što su skupi priručnici izrađeni, ostalo je nepoznato u kojoj ih mjeri nastavnici koriste u provedbi ‘Škole za život’.
7. ‘Navodi o kvaliteti tableta’
Tijekom prošle školske godine, puno se pisalo o tabletima loše kvalitete koji su isporučeni u eksperimentalne škole; tableti su uvelike bili bez kamera i pucali su im ekrani. Vlada, pritom, u obrani ministrice Divjak, tvrdi kako su škole te koje su odgovorne jer su same vršile nabavu tableta. Jesu, no prethodno su iz Ministarstva obrazovanja dobile smjernice s nužnim tehničkim specifikacijama tableta koje će naručivati.
Tableti te virtualni sustav Loomen u kojem su se učitelji i nastavnici educirali za ‘Školu za život’, postali su sinonim tog projekta. Što o takvome projektu misle, nastavnici su jasno iskazali upravo tijekom štrajka krajem prošle godine, ističući sve prijepore tog reformskog zahvata. Otvoren otpor prema metodama resornog ministarstva u sklopu programa ‘Škola za život’ kulminirao je na velikom prosvjedu 25. studenog, kada je učitelj Marin Miletić uzviknuo ‘dolje Loomeni’ i time zaradio ovacije Trga prepunog učitelja i nastavnika, odnosno baze sustava kojem je na čelu Blaženka Divjak.