Plenkovićev odnos prema medijima, dubinski gledajući, puno je manje zanimljiv i važan od uzroka njegova javnog meltdowna. Taj se uzrok, naravno, skriva u rezultatima lokalnih izbora. Premda je osvojio petnaest županija, što nepoznavateljima hrvatske politike može zvučati impresivno, HDZ je na nedavnim izborima doživio kolosalni poraz. Evo zašto.
Poraz na ključnim frontovima
Prvo, HDZ je kroz koaliciju s Milanom Bandićem bitno sudjelovao u vlasti u Zagrebu. Na svibanjskim je izborima HDZ je doslovno izbačen iz Zagreba. U Gradskoj skupštini neće imati nikakav utjecaj, a njegov kandidat za gradonačelnika nije se ni približio ulasku u drugi krug. Zagrebački su se izbori, znači, pretvorili u potpuni debakl za Hrvatsku demokratsku zajednicu.
Drugo, HDZ je vrlo uvjerljivo izgubio Split, što je prilično neugodno i za stranku i za gospodina Plenkovića, koji je skoro do izborne šutnje srčano podržavao svog splitskog kandidata, čovjeka s očigledno manjim političkim kapacitetima čak i od Davora Filipovića. Treće, HDZ je izgubio Šibensko kninsku županiju što ima veliko simboličko i emotivno značenje, s obzirom na ratno naslijeđe. I četvrto, HDZ ipak nije uspio destabilizirati SDP ovu dominaciju u Rijeci i Primorsko goranskoj županiji, što vladajuća stranka, preko Olega Butkovića i Garija Cappellija, pokušava već dulje vrijeme.
Plenkovićev ranjivi položaj
HDZ, dakle, nije ispunio niz strateških ciljeva i nije ni blizu vlasti u tri najveća grada u zemlji. Takav rezultat zaista jest kolosalan poraz, što Andrej Plenković vrlo dobro zna. Kao pametan čovjek, Plenković još bolje razumije da je poslije izbornih rezultata postao meta raznih HDZ-ovih zaplotnjaka, koji bi ga htjeli natjerati da promijeni centrističku i proeuropsku stranačku i državnu politiku. Da bi se obranio, Plenković mora javno iskazivati svoj autoritet.
Budući da premijer zna kako većina HDZ-ovaca u medijima vidi neprijatelje, logično je da se počeo obračunavati s novinarima. Premijer će, nadalje, dodatno zaoštriti odnos s predsjednikom Republike, počet će napadati Možemo!, te će tražiti neku vrstu crkvene legitimacije. Svi su ti potezi usmjereni isključivo na učvršćivanje njegova položaja u HDZ -u. A Plenkovićev položaj u HDZ-u danas je najranjiviji unatrag nekoliko godina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uzrok Plenkovićevog meltdowna je njegov položaj u HDZ-u, koji je danas najranjiviji unatrag nekoliko godina
HDZ nije ispunio niz strateških ciljeva i nije ni blizu vlasti u tri najveća grada u zemlji i Plenković to dobro zna
Kao pametan čovjek, Plenković još bolje razumije da je poslije izbornih rezultata postao meta raznih HDZ-ovih zaplotnjaka, koji bi ga htjeli natjerati da promijeni centrističku i proeuropsku stranačku i državnu politiku. Da bi se obranio, Plenković mora javno iskazivati svoj autoritet. Budući da premijer zna kako većina HDZ-ovaca u medijima vidi neprijatelje, logično je da se počeo obračunavati s novinarima
Andrej Plenković nije političar koji iskreno želi kontrolirati medije. HTV je jedini važniji medij pod izravnom kontrolom Vlade i HDZ a, no tako je, nažalost, uvijek kad je Hrvatska demokratska zajednica na vlasti. Ostali su značajniji mediji više manje slobodni od izravnog političkog nadzora. Uostalom, žestoka svađa predsjednika Vlade s novinarima može se interpretirati i kao dokaz slobode medija. U krajnjoj liniji, za medije u ovoj zemlji puno je opasnija gotovo nedodirljiva i duboko kriminalizirana sudačka kasta, od bilo kojeg političara iz državnog vrha.
Plenkovićev odnos prema medijima, dubinski gledajući, puno je manje zanimljiv i važan od uzroka njegova javnog meltdowna. Taj se uzrok, naravno, skriva u rezultatima lokalnih izbora. Premda je osvojio petnaest županija, što nepoznavateljima hrvatske politike može zvučati impresivno, HDZ je na nedavnim izborima doživio kolosalni poraz. Evo zašto.
Poraz na ključnim frontovima
Prvo, HDZ je kroz koaliciju s Milanom Bandićem bitno sudjelovao u vlasti u Zagrebu. Na svibanjskim je izborima HDZ je doslovno izbačen iz Zagreba. U Gradskoj skupštini neće imati nikakav utjecaj, a njegov kandidat za gradonačelnika nije se ni približio ulasku u drugi krug. Zagrebački su se izbori, znači, pretvorili u potpuni debakl za Hrvatsku demokratsku zajednicu.
Drugo, HDZ je vrlo uvjerljivo izgubio Split, što je prilično neugodno i za stranku i za gospodina Plenkovića, koji je skoro do izborne šutnje srčano podržavao svog splitskog kandidata, čovjeka s očigledno manjim političkim kapacitetima čak i od Davora Filipovića. Treće, HDZ je izgubio Šibensko kninsku županiju što ima veliko simboličko i emotivno značenje, s obzirom na ratno naslijeđe. I četvrto, HDZ ipak nije uspio destabilizirati SDP ovu dominaciju u Rijeci i Primorsko goranskoj županiji, što vladajuća stranka, preko Olega Butkovića i Garija Cappellija, pokušava već dulje vrijeme.
Plenkovićev ranjivi položaj
HDZ, dakle, nije ispunio niz strateških ciljeva i nije ni blizu vlasti u tri najveća grada u zemlji. Takav rezultat zaista jest kolosalan poraz, što Andrej Plenković vrlo dobro zna. Kao pametan čovjek, Plenković još bolje razumije da je poslije izbornih rezultata postao meta raznih HDZ-ovih zaplotnjaka, koji bi ga htjeli natjerati da promijeni centrističku i proeuropsku stranačku i državnu politiku. Da bi se obranio, Plenković mora javno iskazivati svoj autoritet.
Budući da premijer zna kako većina HDZ-ovaca u medijima vidi neprijatelje, logično je da se počeo obračunavati s novinarima. Premijer će, nadalje, dodatno zaoštriti odnos s predsjednikom Republike, počet će napadati Možemo!, te će tražiti neku vrstu crkvene legitimacije. Svi su ti potezi usmjereni isključivo na učvršćivanje njegova položaja u HDZ -u. A Plenkovićev položaj u HDZ-u danas je najranjiviji unatrag nekoliko godina.