Vatikanu prijeti raskol, a iza svega stoje liberalni njemački biskupi i reforme koje žele provesti u Crkvi

Zbog toga je u proljeće ove godine većina njemačkih biskupa odlučila započeti raspravu o procesu reformi s ciljem da se takvo što više nikada ne ponovi. Christian Bauer, profesor teologije na Sveučilištu u Innsbrucku, rekao je da pitanja o kojima će se razgovarati nisu nova, da su sve to stare dvojbe, ali da sada, otkad je započela kriza zlostavljanja, traže hitne odgovore i rješenja.

Egzodus njemačkih vjernika

Mnogi su uvjereni da su upravo skandali sa seksualnim zlostavljanjima koji potresaju Katoličku crkvu u svijetu, bitno utjecali na dramatičan egzodus njemačkih vjernika. Samo prošle godine 216.078 Nijemaca formalno se odreklo katoličke vjere, pa bi po tom trendu do 2035. Katolička crkva u Njemačkoj mogla ostati bez 10 milijuna vjernika. Da bi se spriječilo daljnje rastakanje “mora se graditi Crkva koja će opet biti relevantna za živote ljudi.”

Na reakciju Vatikana nije se dugo čekalo.

Čak je i papa Franjo koji se zalaže za reforme, izrazio zabrinutost da bi njemački biskupi mogli izazvati šizmu, raskol i fragmentaciju Crkve. Nadbiskup Nikola Eterović, apostolski nuncij Vatikana u Njemačkoj, objavio je kako je papa Franjo napisao posebno pismo njemačkom narodu te da je to prvi puta da papa piše takvo pismo nakon enciklike Pija XI 1937. u kojoj je papa osudio nacistički režim.

U svom pismu, jednom od najmoćnijih oružja koje se rijetko koristi, papa Franjo zamolio je Nijemce da čuvaju jedinstvo crkve. U poruci papa Franjo obećao je potporu naporima o “hrabroj reakciji na trenutnu situaciju”, ali je upozorio da se proces treba usmjeriti na vjeru i svjedočenje, a izbjegavati “potragu za neposrednim rezultatima koji stvaraju brze i neposredne posljedice, ali su efemerne.”

Pitanja koja se tiču univerzalnosti Crkve

Papinsko vijeće za zakonodavne tekstove, upozorilo je pak da Nijemci žele raspravljati o pitanjima koja se tiču univerzalnosti crkve, a “to ne može biti predmet razmatranja ili odlučivanja određene Crkve bez suprotstavljanja onome što je izrazio Sveti Otac u svom pismu.”

Njemački crkveni dužnosnici odmah su odgovorili da su brige Vatikana neosnovane, jer bilo kakve odluke koje biskupi donesu neće biti obvezujuće. Najavili su da će se po svim pitanjima konzultirati sa Svetom stolicom te da nema prostora za zabrinutost budući da oni postupaju u skladu s politikom pape Franje koji je zagovarao decentraliziranije odlučivanje unutar Katoličke crkve.

Thomas Sternberg, predsjednik udruge njemačkih katolika, goleme laičke skupine koja usko surađuje s biskupima , izjavio je kako nitko tko sudjeluje u ovom procesu ne želi nacionalnu crkvu. “Želimo li biti zatvorena crkva ili ona koja prihvaća život i kulturu?”, upitao je na kraju.

Gregor Maria Hoff, teolog i savjetnik biskupske konferencije, tvrdi da je većina njemačkih biskupa zbog posljednjih događanja postala snažno liberalna te da podupiru reforme. “Čak i konzervativni svećenici i vjernici vide da je stari sustav slomljen. Da budem iskren, ovo bi mogla biti zadnja prilika da se to promijeni,” zaključio je Hoff.

Matthias Kopp, glasnogovornik njemačke biskupske konferencije, kazao je kako se mora nešto poduzeti zbog toga što “mnogi ljudi napuštaju crkvu jer u nju više nemaju povjerenja. Moramo dati odgovore,” istakao je Kopp te dodao da u “ranom 21. stoljeću ne možemo raditi na isti način kao što smo možda radili prije 30 godina.”

Katolici s liberalnim naklonostima

Većina njemačkih katolika odavno je poznata po svojim liberalnim naklonostima. Djelomice je razlog tomu utjecaj protestantizma kao i snažnije djelovanje raznih ženskih pokreta i grupa te pad broja mladih zainteresiranih za svećenički poziv. Katolici čine 28.2 posto njemačke populacije od 82.7 milijuna stanovnika, a najnovija istraživanja pokazuju da tek 1 od 10 vjernika redovno prakticira vjeru.

Njemačka biskupska konferencija nada se da će pronaći saveznike u borbi za reforme pa je pozvala na skup predstavnike Katoličke crkve iz susjednih zemalja. Iako je njemački katolicizam gubio sljedbenike kod kuće, zadržao je globalni utjecaj, zahvaljujući državnom porezu na crkve na kojemu zarađuju milijune ura, a dio šalju kao pomoć širom katoličkog svijeta.

Premda organizatori Sinodalne skupštine tvrde suprotno, većina liberalnih vjernika inzistira da svaka odluka koja se donese mora biti obvezujuća.

Ulrich Lehner, profesor teologije na Sveučilištu Notre Dame, priznao je da su neka pitanja o kojima će se raspravljati kontroverzna i da se o nekima ne može odlučivati na nacionalnoj razini. No, istaknuo je kako je “ideja da ovo nije samo još jedan forum na kojem svi samo razgovaraju, a ne donose se odluke. Na kraju će se glasovati i rezultat će se proslijediti Svetoj stolici i papi Franji kako bi poduzeli daljnje korake.”

Najveći protivnici dolaze iz SAD-a

Većina analitičara i komentatora smatra kako su po svojim reformskim zahtjevima njemački biskupi “daleko ispred” univerzalne Crkve.

Oni, naime, smatraju kako se Katolička crkva mora liberalizirati ako se želi spasiti od propadanja. Zbog toga se dio njemačkih biskupa zalaže za ukidanje celibata te zaviještanja žena na vodećim pozicijama. “Stara vremena su završena”, napisao je biskup Franz-Josef Overbeck iz Essena članovima svoje biskupije, rekavši da se njegovi pogledi razvijaju usred “dramatičnog gubitka vjerodostojnosti i povjerenja”.

Najveći protivnici reformi dolaze iz SAD, a neki ultra konzervativni biskupi, zajedno s katoličkim tradicionalnim medijima, napadaju papu Franju da širi zbrku i zbunjenost među vjernicima. Može se tek zamisliti što američki konzervativci misle u njemačkim biskupima koji po zahtjevima za reformama idu puno dalje od pape Franje.

Nadbiskup Denvera Samuel Aquila optužio je njemačke biskupe “ da nastavljaju raditi na raskolu sveopće Crkve”, dok njegovi istomišljenici upozoravaju da bi Nijemci mogli izazvati globalne promjene u katoličanstvu.

Za razliku od njih nekoliko vodećih njemačkih prelata i drugih crkvenih čelnika u razgovoru za Washington Post izjavili su da oni od svoje akcije vide posve drugačiji rizik: da njihove promjene neće ići dovoljno daleko.