Vatrogasni zapovjednik se prisjetio najteže intevencije: 'Mladić je poginuo, mobitel je uporno zvonio. Zvala ga je mama'
'Nakon takvog iskustva, kad dođete doma, izgrlite cijelu obitelj i zaboravite na velike probleme koje imate'
Zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe grada Zagreba Siniša Jembrih dao je intervju za HAK-ovu Reviju u kojemu je govorio o vatrogasnoj profesiji i o tome kakve su im intervencije najteže. U intervjuu su ga zamolili da se prisjeti neke posebno teške intervencije u kojoj je sudjelovao.
Jembrih je rekao kako ima neki obrambeni mehanizam zbog kojega mu vrlo malo groznih stvari ostaje u sjećanju. Kazao je kako samo kroz ruke zagrebačkih vatrogasaca godišnje prođe 150 preminulih osoba, što možda i najbolje govori o tome što doživljavaju. Kao najteže izdvaja prometne nesreće u kojima mladi ginu nakon izlazaka.
“Od svega nisu mi najgori ni krv, ni unakaženi dijelovi tijela, ni svakojaki mirisi, nego mobitel. Sjećam se jednog maglovitog jutra nakon pogibije u prometu, kad smo čekali suca istrage, a onda je zazvonio mobitel poginulog mladića: uporno je zvonio, a na njemu je pisalo ‘Mama’. Nakon takvog iskustva, kad dođete doma, izgrlite cijelu obitelj i zaboravite na velike probleme koje imate”, ispričao je.
Svaka intervencija nosi svoje opasnosti
Na pitanje koje su im intervencije najteže rekao je kako je to teško odgovoriti jer svaka nosi svoje opasnosti. “Možda se ljudima čini da su najzahtjevnije one koje su najviše medijski popraćene (no to je samo oko 5 posto svih naših intervencija), ali svakodnevni požari stanova, kuća ili automobila također su vrlo naporni i traže veliku koncentraciju”, rekao je.
Kazao je kako vatrogasci gase požare, izvlače unesrećene u prometnim nesrećama, spašavaju iz liftova, bunara i vode, s visina te pomažu u elementarnim nepogodama. Zaključio je kako su možda najopasniji požari podruma i sličnih prostora gdje dim i vrućina slabo izlaze van, ali i potkrovlja, koja je posebno teško gasiti. Dodao je kako je posao profesionalnog vatrogasca iznimno opasan jer su izloženi svim rizicima: požaru, eksplozijama, štetnim i opasnim tvarima, opasnosti od pada s visine.
Zato moraju imati propisanu opremu, a samo ona osnovna teži oko 25 kilograma. “Pokušajte zamisliti kako je otrčati na peti kat, postavljajući cijevi za gašenje, s 25 kg na sebi, da biste tek počeli raditi svoj osnovni posao! Zato mnogo vremena trošimo na uvježbavanje za sve moguće i nemoguće situacije. Na treninzima pokušavamo biti što sličniji stvarnosti, pa koristimo i posebne simulacije za to”, rekao je za HAK-ovu Reviju.