Važna presuda Ustavnog suda, otkrivamo detalje: 'Zviždač nije smio dobiti otkaz nakon što je medijima dao podatke o kriminalu'
Vlatko Klarić otpušten je u lipnju 2012. jer je ukazao na muljaže u URIHO-u
Ustavni sud RH ukinuo je presudu kojom je otkaz iz zagrebačke gradske tvrtke URIHO dobio referent Vlatko Klarić nakon što je upozorio na nepravilnosti u poslovanju, te poslovnu dokumentaciju iz koje je to proizlazilo dao medijima. Iako je bio zviždač, Klarić je otpušten uz obrazloženje da je naštetio ugledu tvrtke. Otkaz je dobio još u lipnju 2012. svega tri mjeseca nakon što se javno doznalo za muljaže u URIHO-u. Naime, tada su tjednik Nacional i portal Zagrebancija.com objavili da se preko te firme izvlači novac iz Zagrebačkog holdinga. URIHO je optužio Klarića za krađu poslovne dokumentacije i dao mu otkaz.
Ustavni sud je sada, dakle devet i pol godina od kada je zviždač otpušten, utvrdio da mu ugovor o radu nisu smjeli raskinuti. Imao je, kaže Ustavni sud, pravo govoriti o svojim sumnjama u kriminal u tvrtki. Ova je presuda iznimno važna za sve zviždače u Hrvatskoj, prije svih Adrijanu Cvrtilu, koja je prijavila kriminal u Kutini, zbog čega je uhićen gradonačelnik, a idući tjedan joj prijeti otkaz.
Detalji spornih ugovora
Klarić je dobio otkaz nakon serije tekstova u Nacionalu u kojima se ukazivalo da je URIHO služio kao “paravan za dobivanje poslova”. Sasvim konkretno, kako je ova tvrtka zapošljavala osobe s invaliditetom većina njezinih poslova bila je rezervirana upravo za tvrtke koje imaju najmanje 50 posto zaštićenih radnika, odnosno osoba s invaliditetom, liječenih ovisnika i bivših zatvorenika. No, nakon što bi dobio poslove URIHO ih je prepuštao drugim privatnim firmama, zadržavajući tek postotak od cijene. Tako je većina dobivenog novca završila u džepovima privatnika.
I portal Zagrebancija.com bavio se početkom 2012. ovom aferom. Objavio je ugovore koji su to dokazivali. Jedan od njih bio je ugovor između Siscije i URIHO-a kojim je, kako je stajalo u članku, “praktički proslijeđen kompletan posao šivanja zimskih uniformi za djelatnike ZET-a”. Od 549 kuna koliko je Zagrebački holding platio URIHO-u za primjerice jedan ženski sako 529,61 kunu URIHO je platio Sisciji za odrađeni posao. URIHO je pak zadržava samo 19,39 kn po ženskom sakou, objavio je dalje portal koji će kasnije objaviti i demantij ovog članka.
Lavina tužbi protiv medija
Nacional se također suočio s demantijima, te sudskim tužbama URIHO-a. Tuženi su zbog tekstova: “Afera URIHO – nezakonita nabava – Novac invalida rodbini i podobnim tvrtkama”, “Afera URIHO – Ravnatelj peticijom traži borbu protiv Nacionala i unutarnjih neprijatelja”, “Urihonske trube”, “Muljanje po vestama i šumama”, “Kako je URIHO oblačio Holding”, “Afera URIHO – iskoristili invalide za prelijevanje novca u privatne džepove”, “ZET za uniforme URIHO-u platio 9,7 milijuna kuna”, “Kako je preko URIHO-a isisavan novac iz Holdinga”…
U kolovozu 2012. uslijedila je nova medijska objava, ovoga puta na portalu Dnevno.hr. Tada je Klarić već dobio otkaz, a Dnevno.hr objavilo je članak pod naslovom: “Ravnatelj URIHA D. dijeli otkaze braniteljima koji su upozorili na malverzacije”. U njemu je bilo objavljeno Klarićevo otvoreno pismo, nakon čega je i Dnevno.hr zaradilo tužbu.
Sudska borba protiv otkaza
Na sudu je Nacionalov novinar pravomoćno oslobođen krivnje. Ta će presuda postati jedan od dokaza koje je Klarić priložio tijekom vlastite sudske borbe protiv otkaza kojeg je dobio kao zviždač. Naime, upravo je u procesu protiv novinara bilo utvrđeno da je u poslovanju URIHO-a doista bilo propusta zbog čega je o svemu obaviještena policija.
Klarić je u svom iskazu tvrdio kako otkaz kojeg je dobio nije bio zakonit. Objašnjavao je kako je samo ispunjavao svoju građansku dužnost i uočene nepravilnosti prijavio nadležnim tijelima, među ostalima i USKOK-u, Državnom inspektoratu i policiji. Da je imao pravo na to bio je siguran budući da je pravnik po struci, a nepravilnosti je uočio jer je svakodnevno radio s dokumentima vezanima za javnu nabavu.
Podsjetio je i na loše nalaze Državne revizije koja je u URIHO-u još 2002. utvrdila nepravilnosti, da bi 2012. konstatirala da te nepravilnosti nisu ispravljene. Osim toga, nepravilnosti je utvrdio i Gradski kontrolni ured. Klarić je u svim sudskim postupcima priznao da je upravo on predao dokumente novinarima, ali i policiji.
Što je na to rekao šef URIHO-a?
Tadašnji ravnatelj URIHO-a Josip Držaić tvrdio je na sudu kako Klarić nije smio uzeti ugovore jer su oni služili samo onim osobama koje su se bavile komercijalnim poslovima. Potvrdio je da im je policija provjeravala poslovnu dokumentaciju, ali da, prema njegovim riječima, nisu utvrđene nezakonitosti.
Hvalio se da je unatoč svemu dobio produljenje mandata, te da su i nakon Klarićevih istupa dobivali nove poslove sa Zagrebačkim holdingom, Hrvatskim šumama i Hrvatskim željeznicama
U konačnici sud je odbio Klarićevu tužbu kojom je tražio poništenje otkaza.
Zašto je otkaz bio opravdan?
Utvrđeno je da je Klarić predajući medijima dokumentaciju koja nije bila javno dostupna počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa. Nanio je, po stavu suda, štetu poslovnog ugledu URIHO-a, te je zaslužio da mu se otkaže ugovor o radu. Za sud nije bilo sporno što je Klarić sve prijavio policiji i drugim nadležnim tijelima, već je problematično bilo to što je dokumente dao novinarima. Tu su presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu potvrdili i Županijski sud u Zagrebu i Vrhovni sud RH.
Drugim riječima, Klarić je ostao na ulici, a ljudi koje je u URIHO-u prozivao za kriminal ostali su na svojim pozicijama.
Ovdje valja napomenuti da se zbog curenja informacija iz istrage o malverzacijama u URIHO-u, ali i trgovine podacima iz niza drugih tajnih postupaka još uvijek sudi skupini koju je prema USKOK-ovoj optužnici predvodio Vlado Rajić.
Zviždačeva ustavna tužba
Klarić se na kraju obratio Ustavnom sudu RH tvrdeći kako je imao pravo istupiti i u medijima ukazati na problematično poslovanje URIHO-a. Istaknuo je kako je to učinio jer u onom času nije imao nikakvu povratnu informaciju ni od policije ni od DORH-a rade li na slučajevima koje im je prijavio. Zato smatra da je bio nepravedno otpušten.
Analiziravši cijeli slučaj Ustavni sud dao mu je za pravo. Ukinuo je presude kojima mu je odbijena tužba za poništenje nezakonitog otkaza. Ustavni sud je kroz vlastitu, ali i praksu Europskog suda za ljudska prava analizirao je li postojao javni interes za objavljene informacije, koji je bio motiv postupanja zaposlenika, da li se radilo o vjerodostojnoj informaciji, kojim kanalima su nepravilnosti prijavljivane, je li poslodavac pretrpio štetu, te u konačnici, je li sankcija bila razmjerna, odnosno je li zviždač morao dobiti otkaz.
Evo što je rekao Ustavni sud
“Ustavni sud primjećuje da se Klarić najprije obratio nadležnim tijelima, kojima je prijavio nezakoniti rad URIHO-a, a tek potom i novinarima kojima pritom nije davao intervjue niti izjave, već im je proslijedio poslovne dokumente URIHO-a koji su, prema njegovim navodima, potvrđivali tvrdnje o nezakonitom radu te tvrtke. Sudovi uopće nisu utvrdili je li se radilo o povjerljivoj dokumentaciji, dok je Klarić uvjeravao da mu je ona bila dostupna, odnosno da je kolala od jedne do druge službe URIHO-a”, piše Ustavni sud. Taj se sud ne slaže s tezom da se Klarić nije trebao obraćati medijima kada je već sve prijavio policiji. Takvo stajalište, smatra Ustavni sud, moglo bi negativno utjecati na radnike tako što bi ih obeshrabrilo u prijavljivanju nezakonitog rada poslodavca.
Ustavni sud ukazuje i kako URIHO očito nije imao veliku štetu od medijskih objava zbog kojih je Klarić dobio otkaz, kada je i sam Držaić izjavio da mu je mandat produljen, te da su dobili nove ugovore.
Pravo na slobodu govora
“Prema ocjeni Ustavnog suda, konkretnom slučaju sudovi su propustili ispitati razmjernost izrečene mjere otkaza ugovora o radu Vlatku Klariću, te za sada, prema
razlozima koje su sudovi dali za svoje odluke, nije postignuta pravična ravnoteža između URIHO-vog prava na zaštitu poslovnog ugleda i Klarićevog prava na slobodu mišljenja i izražavanja misli. Stoga miješanje u njegovog pravo na slobodu izražavanja u obliku otkaza ugovora o radu nije bilo nužno u demokratskom društvu radi zašite poslovnog ugleda i prava URIHO-a.
Ustavni sud ocjenjuje da je u konkretnom slučaju Vlatku Klariću povrijeđeno pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli zajamčeno člankom 38. stavcima 1. i 2. Ustava, odnosno člankom 10. Konvencije”, zaključeno je. To znači da zviždač zbog svog istupa nije smio dobiti otkaz, pa će sudovi o tome morati ponovno odlučivati.