Od početka štrajka u školama prošlo je 47 dana. Stvar je eskalirala najmasovnijim prosvjedom u Zagrebu protiv vlasti u posljednjih 23 godine. Sve se događa usred kampanje za predsjedničke izbore koja bi mogla odlučujuće promijeniti političku konfiguraciju i u HDZ-u i u državi u narednoj, izbornoj godini.
Nakon svega, Vlada je povisila svoju ponudu djelatnicima u obrazovanju za jedan posto. I to od 1.12. – sljedeće godine. I to ako se dotad ne donese nova uredba o koeficijentima za plaće.
Ukratko, drama i agonija će se najvjerojatnije nastaviti. U trenucima kad se zaposleni u obrazovanju izjašnjavaju na referendumu o Vladinoj ponudi društvene mreže su zatrpane skupnim fotografijama iz škola iz zbornica koje su varijacije na jednu jedinu temu – “Ne!”. Vlada će, prilično je izvjesno, na ponudu koja je, eto viša za uvjetnih i budućih jedan posto od onog što je nuđeno prije početka štrajka, dobiti glasnu i prkosnu odbijenicu.
Novi sporazum i problem ega
Djeca se, po svemu sudeći, neće još vraćati u školske klupe, a vrijeme ide i ulozi rastu do granica koje su bile neslućene sve do prije neki dan, a kamoli u vrijeme prvih tjedana štrajka kad se na pregovore i reakciju – bilo kakvu – Banskih dvora čekalo tjednima. Danas s druge strane imaju ljude svjesne snage koju su pokazali u ponedjeljak u centru Zagreba i koji neće tek tako odustati. No, što sad? Što nakon očekivanog “ne” na Plenkovićevu ponudu koju je bacio na stol u noći s utorka na srijedu?
Najlogičnije bi bilo da se nastavi s pregovorima dok se ne utanači neka ponuda koju bi zaposleni u obrazovanju mogli prihvatiti, a da pritom Vlada ne mora potpisati potpuni poraz. U racionalnom svijetu bi to vjerojatno bilo moguće – ili na način da se dodatak na plaću u obrazovanju povisi na razinu rasta koeficijenta koji traže sindikati (ili čak na nešto više) ili da im se obeća povišeni koeficijent za sad već čuvenih, cijelih 6,11 posto ne bude li u roku od nekoliko mjeseci gotova analiza cijelog sustava koeficijenata koji Vlada najavljuje posljednjih tjedana.
Pitanje je, međutim, je li premijerov ego spreman na ovakvu ili neku sličnu verziju sporazuma koja bi se mogla tumačiti kako njegov relativni poraz – sudeći po ponašanju od samog početka štrajka pa sve do danas – jako, jako teško. Jer se ova vatra koja danas gori po zbornicama itekako razgorjela zbog količine benzina koji je ignoriranjem i nadmoćnim dociranjem na postojeće nezadovoljstvo uporno nalijevao i nalijeva predsjednik Vlade
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sudska represija i gordijski čvor
U scenariju s nastavkom pregovora, osim produženja pat pozicije u praznim učionicama koja sad već ozbiljno ugrožava integritet cijele školske godine, u obzir treba uzeti nastavak ogromnog političkog pritiska na HDZ – stranku čija je kandidatkinja za predsjednicu Republike upravo usred predizborne kampanje za novi mandat na Pantovčaku. Kolinda Grabar-Kitarović je vjerojatno jedna od prvih osoba u zemlji koja bi htjela da se ova priča zaključi – jučer, jer nema šansi da se ovo nezadovoljstvo koje se valja prema Vladi koju vodi stranka čija je ona kandidatkinja neće odraziti na njen izborni rezultat.
Druga opcija za dan poslije predvidive odbijenice na referendumu je – sudska. Dakle, da Vlada izvadi tešku pravosudnu artiljeriju i zatraži od suda zabranu štrajka. Izgledno je da bi u roku od nekoliko dana štrajk morao biti prekinut i da bi se djeca vratila u učionice. Ovakvo lomljenje preko koljena bi, međutim, zasigurno otvorilo vrata za nove sindikalne akcije, pa tako i za eventualni novi skup na Trgu bana Jelačića za koji je teško pretpostaviti da bi bio mirniji i malobrojniji od ovog u ponedjeljak. Usred, valjda opet ponoviti, kampanje Kolinde Grabar-Kitarović za novi mandat.
Moguće je, doduše, da bi povratak u školske klupe i dnevnu kolotečinu oslabio oštricu nezadovoljstva, no nakon svega što se dogodilo to nije baš opcija na koju bi se bilo pametno kladiti. Bilo kakva vrsta represivnog odsijecanja ovog gordijskog čvora pritom, čak i kad bi se u školama situacija posve normalizirala, također bi imala negativne političke posljedice za sadašnju vlast koja, usput, ulazi u godinu parlamentarnih izbora.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Izvanredni izbori: muhe i miraz
Naposljetku, ti izbori bi možda mogli biti i ranije nego što se očekuju. Jedna od verzija raspleta pat pozicije koja bi mogla nastati ako doista učitelji i profesori doviknu glasno “Ne!” posljednjoj Plenkovićevoj ponudi su – izvanredni izbori, o kojima su se opet uzburkale špekulacije u političkim kuloarima. Padne li Vlada, naime, štrajk više nema smisla. Tehnička Vlada svakako ne može preuzimati nove financijske obveze, dakle do konstituiranja nove vlasti cijela situacija u školama bi se vratila u normalu (a onda opet u pregovore u plaćama).
Plenković bi time ubio nekoliko muha, ali i otvorio nekoliko problema. S pozitivne političke strane za njega, dobio bi priliku da izborne liste slaže (i tako promovira svoje ljude) prije unutarstranačkih izbora. Skinuo bi, barem privremeno, s vrata prosvjetare, a novi pregovori o plaćama koji se vode u prvoj godini novog mandata su daleko manje užareni od aktualnih, koji se vode pred zadnju godinu mandata Vlade. U prvoj godini novog mandata imate, naime, dosta bolju pregovaračku poziciju nego u posljednjoj godini starog, jer do izlaska na nove izbore ostaju još pune četiri godine. S druge strane, koliko bi bilo pametno na izbore ići s mirazom punog trga prosvjednika? S aurom čovjeka koji je radije srušio svoju Vladu nego da se približi zahtjevima učitelja i profesora?
Kucanje Godzille
Niti jedna, dakle, od izglednih opcija za dan poslije nakon izglednog referendumskog odbijanja Vladine ponude ne izgleda politički bajno za premijera čija su nepripremljenost, bahatost u komunikaciji i pogrešno povučeni potezi ovu krizu s povodom u povišici od nekoliko stotina kuna pretvorili u Godzillu bijesa usmjerenog prema Banskim dvorima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Čak ni ona – u ovom trenutku ne baš lako zamisliva opcija – u kojoj se Vladina ponuda na referendumu prihvaća i nastava se vraća u normalu već od petka. Jer to “da” bilo bi procijeđeno kroz čvrsto stisnute zube – a nedjelja u kojoj će se održati predsjednički izbori dolazi za manje od mjesec dana.
Važno pitanje: ako učitelji odbiju Vladu, idemo li na izvanredne izbore
Djeca se, po svemu sudeći, još neće vraćati u škole, a drama oko plaća u obrazovanju ima i sve ozbiljnije političke posljedice
U trenucima kad se zaposleni u obrazovanju izjašnjavaju na referendumu o Vladinoj ponudi društvene mreže su zatrpane skupnim fotografijama iz škola iz zbornica koje su varijacije na jednu jedinu temu - “Ne!”. Vlada će, prilično je izvjesno, na ponudu koja je, eto viša za uvjetnih i budućih jedan posto od onog što je nuđeno prije početka štrajka, dobiti glasnu i prkosnu odbijenicu. Što slijedi nakon toga?
Od početka štrajka u školama prošlo je 47 dana. Stvar je eskalirala najmasovnijim prosvjedom u Zagrebu protiv vlasti u posljednjih 23 godine. Sve se događa usred kampanje za predsjedničke izbore koja bi mogla odlučujuće promijeniti političku konfiguraciju i u HDZ-u i u državi u narednoj, izbornoj godini.
Nakon svega, Vlada je povisila svoju ponudu djelatnicima u obrazovanju za jedan posto. I to od 1.12. – sljedeće godine. I to ako se dotad ne donese nova uredba o koeficijentima za plaće.
Ukratko, drama i agonija će se najvjerojatnije nastaviti. U trenucima kad se zaposleni u obrazovanju izjašnjavaju na referendumu o Vladinoj ponudi društvene mreže su zatrpane skupnim fotografijama iz škola iz zbornica koje su varijacije na jednu jedinu temu – “Ne!”. Vlada će, prilično je izvjesno, na ponudu koja je, eto viša za uvjetnih i budućih jedan posto od onog što je nuđeno prije početka štrajka, dobiti glasnu i prkosnu odbijenicu.
Novi sporazum i problem ega
Djeca se, po svemu sudeći, neće još vraćati u školske klupe, a vrijeme ide i ulozi rastu do granica koje su bile neslućene sve do prije neki dan, a kamoli u vrijeme prvih tjedana štrajka kad se na pregovore i reakciju – bilo kakvu – Banskih dvora čekalo tjednima. Danas s druge strane imaju ljude svjesne snage koju su pokazali u ponedjeljak u centru Zagreba i koji neće tek tako odustati. No, što sad? Što nakon očekivanog “ne” na Plenkovićevu ponudu koju je bacio na stol u noći s utorka na srijedu?
Najlogičnije bi bilo da se nastavi s pregovorima dok se ne utanači neka ponuda koju bi zaposleni u obrazovanju mogli prihvatiti, a da pritom Vlada ne mora potpisati potpuni poraz. U racionalnom svijetu bi to vjerojatno bilo moguće – ili na način da se dodatak na plaću u obrazovanju povisi na razinu rasta koeficijenta koji traže sindikati (ili čak na nešto više) ili da im se obeća povišeni koeficijent za sad već čuvenih, cijelih 6,11 posto ne bude li u roku od nekoliko mjeseci gotova analiza cijelog sustava koeficijenata koji Vlada najavljuje posljednjih tjedana.
Pitanje je, međutim, je li premijerov ego spreman na ovakvu ili neku sličnu verziju sporazuma koja bi se mogla tumačiti kako njegov relativni poraz – sudeći po ponašanju od samog početka štrajka pa sve do danas – jako, jako teško. Jer se ova vatra koja danas gori po zbornicama itekako razgorjela zbog količine benzina koji je ignoriranjem i nadmoćnim dociranjem na postojeće nezadovoljstvo uporno nalijevao i nalijeva predsjednik Vlade
Sudska represija i gordijski čvor
U scenariju s nastavkom pregovora, osim produženja pat pozicije u praznim učionicama koja sad već ozbiljno ugrožava integritet cijele školske godine, u obzir treba uzeti nastavak ogromnog političkog pritiska na HDZ – stranku čija je kandidatkinja za predsjednicu Republike upravo usred predizborne kampanje za novi mandat na Pantovčaku. Kolinda Grabar-Kitarović je vjerojatno jedna od prvih osoba u zemlji koja bi htjela da se ova priča zaključi – jučer, jer nema šansi da se ovo nezadovoljstvo koje se valja prema Vladi koju vodi stranka čija je ona kandidatkinja neće odraziti na njen izborni rezultat.
Druga opcija za dan poslije predvidive odbijenice na referendumu je – sudska. Dakle, da Vlada izvadi tešku pravosudnu artiljeriju i zatraži od suda zabranu štrajka. Izgledno je da bi u roku od nekoliko dana štrajk morao biti prekinut i da bi se djeca vratila u učionice. Ovakvo lomljenje preko koljena bi, međutim, zasigurno otvorilo vrata za nove sindikalne akcije, pa tako i za eventualni novi skup na Trgu bana Jelačića za koji je teško pretpostaviti da bi bio mirniji i malobrojniji od ovog u ponedjeljak. Usred, valjda opet ponoviti, kampanje Kolinde Grabar-Kitarović za novi mandat.
Moguće je, doduše, da bi povratak u školske klupe i dnevnu kolotečinu oslabio oštricu nezadovoljstva, no nakon svega što se dogodilo to nije baš opcija na koju bi se bilo pametno kladiti. Bilo kakva vrsta represivnog odsijecanja ovog gordijskog čvora pritom, čak i kad bi se u školama situacija posve normalizirala, također bi imala negativne političke posljedice za sadašnju vlast koja, usput, ulazi u godinu parlamentarnih izbora.
Izvanredni izbori: muhe i miraz
Naposljetku, ti izbori bi možda mogli biti i ranije nego što se očekuju. Jedna od verzija raspleta pat pozicije koja bi mogla nastati ako doista učitelji i profesori doviknu glasno “Ne!” posljednjoj Plenkovićevoj ponudi su – izvanredni izbori, o kojima su se opet uzburkale špekulacije u političkim kuloarima. Padne li Vlada, naime, štrajk više nema smisla. Tehnička Vlada svakako ne može preuzimati nove financijske obveze, dakle do konstituiranja nove vlasti cijela situacija u školama bi se vratila u normalu (a onda opet u pregovore u plaćama).
Plenković bi time ubio nekoliko muha, ali i otvorio nekoliko problema. S pozitivne političke strane za njega, dobio bi priliku da izborne liste slaže (i tako promovira svoje ljude) prije unutarstranačkih izbora. Skinuo bi, barem privremeno, s vrata prosvjetare, a novi pregovori o plaćama koji se vode u prvoj godini novog mandata su daleko manje užareni od aktualnih, koji se vode pred zadnju godinu mandata Vlade. U prvoj godini novog mandata imate, naime, dosta bolju pregovaračku poziciju nego u posljednjoj godini starog, jer do izlaska na nove izbore ostaju još pune četiri godine. S druge strane, koliko bi bilo pametno na izbore ići s mirazom punog trga prosvjednika? S aurom čovjeka koji je radije srušio svoju Vladu nego da se približi zahtjevima učitelja i profesora?
Kucanje Godzille
Niti jedna, dakle, od izglednih opcija za dan poslije nakon izglednog referendumskog odbijanja Vladine ponude ne izgleda politički bajno za premijera čija su nepripremljenost, bahatost u komunikaciji i pogrešno povučeni potezi ovu krizu s povodom u povišici od nekoliko stotina kuna pretvorili u Godzillu bijesa usmjerenog prema Banskim dvorima.
Čak ni ona – u ovom trenutku ne baš lako zamisliva opcija – u kojoj se Vladina ponuda na referendumu prihvaća i nastava se vraća u normalu već od petka. Jer to “da” bilo bi procijeđeno kroz čvrsto stisnute zube – a nedjelja u kojoj će se održati predsjednički izbori dolazi za manje od mjesec dana.