Veliki oproštajni intervju Siniše Varge za Telegram: Zašto nisam uspio posve reformirati zdravstvo u Hrvatskoj
Dosadašnji ministar zdravlja progovara o otporima s kojima se suočavao
Ministar zdravlja Siniša Varga provodi posljednje dane dužnosti; spekuliralo se, neko kraće vrijeme, da planira ostati ministar u novoj vladi Tihomira Oreškovića, vjerojatno zbog zajedničkog kanadskog backgrounda. I Varga i Orešković formativne su godine proveli u Kanadi, a u javnosti se upravo kanadski zdravstveni sustav spominje kao mogući model za reformu hrvatskog, bez objašnjenja što bi kanadski model uopće trebao biti.
Znači li to, recimo, ulazak privatnog osiguranja u osnovno osiguranje, kao što je slučaj u Belgiji, što znači da svaki pacijent može odabrati želi li da mu osnovno osiguranje pokriva država ili privatnik, ovisno o tome kome više vjeruje i što od osiguranja želi. S dosadašnjim ministrom razgovarali smo o famoznom kanadskom modelu, njegovim pokušajima reforme sustava, za koje tvrdi da su djelomično uspjeli, najvećim uspjesima i razočaranjima tijekom mandata, kao i odrastanju u Kanadi te poznanstvu s Tihomirom Oreškovićem.
Socijalni transferi
Siniša Varga vjerojatno je jedan od podcijenjenijih ministara Milanovićeve vlade: njegova inicijativa izvlačenja HZZO-a iz proračuna zvučala je kozmetički, površinski, kao jedna od onih mjera kojima ministri pravdaju vlastito postojanje; riječ je, međutim, o jednostavnom ali dubinskom potezom koji, ako bude proveden dosljedno i nemilosrdno, suštinski mijenja odnose snaga u hrvatskom zdravstvu.
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje postao bi – umjesto mašine za socijalnu pomoć koja transferira novac u bolnice bez ikakva kriterija – ozbiljan regulator toka novca u zdravstvu, određivao bi cijene usluga, i u konačnici, utjecao na povećanje kvalitete za pacijente.
Oštre reakcije
Varga je izlazak HZZO-a iz državne riznice zagovarao još dok je bio ravnatelj HZZO-a, a naslovnice dnevnog tiska punio je njegov sukob s tadašnjim ministrom zdravlja Rajkom Ostojićem. Zatim je, kao ministar, predložio niz mjera koje su zainteresirane grupe – sindikati, glasnogovornici i medijski promotori – prepoznali kao udar na njihov dosadašnji radni proces.
Uz iznimku monetizacije autocesta Hajdaša-Dončića i legendarnog outsourcinga i spin-offa, ne postoji velik broj ministara Milanovićeve vlade koji mogu reći da su njihove mjere izazvale slične reakcije. Što vjerojatno najviše govori o važnosti tih mjera. Siniša Varga možda nije uspio promijeniti hrvatsko zdravstvo, no reforme koje je zagovarao nisu bile beznačajne.
TELEGRAM: Gospodine Varga, nakon vašeg iskustva, što mislite, gdje će sljedećeg ministra zdravstva dočekati najveći otpor u promjenama?
VARGA: Reforma kao početnu reakciju izaziva otpor, tek potom prilagodbu, a zdravstvo je pitanje od interesa za svakog stanovnika Hrvatske i teško je pomiriti sve interese. Kod otpora reformskim mjerama treba razlikovati one politički motivirane od onih objektivnih, a naročito interesnih kojih je na žalost najviše.
TELEGRAM: Na što točno mislite?
VARGA: Vidjeli smo kako je donedavna oporba tijekom mog mandata, a osobito za trajanja predizborne kampanje, reformu koju provodimo lažima etiketirala privatizacijom i amerikanizacijom, a sada, osim što mjere koje mi već provodimo naziva svojim idejama, ide korak dalje u najavama privatizacije koja podrazumijeva dostupnost zdravstvene zaštite prema platežnoj moći pojedinca.
Svaka odluka koja se ne donosi na osnovi dijaloga i konsenzusa svih uključenih dionika nailazit će na otpore, pa treba inzistirati na jasnom i pravodobnom iskazivanju stajališta, uz kvalitetne argumente. Uvijek će biti onih koji će zbog partikularnih interesa kočiti pozitivne promjene.
TELEGRAM: OK, a treba li Hrvatskoj privatizacija zdravstva? Što to uopće znači?
VARGA: Sudionik sam javne rasprave na ovu temu već prilično dugo, ali je u konačnici sve kulminiralo u predizbornoj 2015. godini kada je u javnosti izrečeno mnogo toga, a malo toga pametnog. Stoga je potrebno trezvenih glava započeti ponovnu diskusiju u stručnim krugovima, potom u političkim i u konačnici sa širom javnosti.
Vjerujem kako će se doći do jedinog logičnog zaključka da je potrebno zadržati poziciju Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kao jedinstvenog platitelja zdravstvenih usluga o okviru osnovnog zdravstvenog osiguranja koje mora ostati pravo i obveza svih na bazi solidarnosti, dok je poželjan partnerski model javnih i privatnih pružatelja zdravstvenih usluga.
TELEGRAM: Partnerski model? U medijima se spominje kanadski model zdravstva kao HDZ-ov predložak za reformu. Na što se zapravo i konkretno misli pod pojmom “kanadski sustav zdravstva”?
VARGA: Mnogo je izrečeno u našim medijima na tu temu, a spominjani ideal jako ovisi o polaznoj točki. Kada, primjerice, prosječni državljanin SAD-a komentira kanadski sustav zdravstva, iz njegova kuta gledanja možemo govoriti o idealu kojemu treba težiti. Iz europskog kuta gledanja, a naročito hrvatskog, taj ideal i nije toliko vidljiv…
Iako prosječni Kanađanin živi četiri godine dulje od prosječnog Hrvata, to ne znači nužno i bolji sustav zdravstva, nego govori prije svega o mogućnostima financiranja sustava te o socijalnim odrednicama zdravlja. Stanovnici bogatijih država jednostavno dulje žive.
TELEGRAM: Dobro, a što bi za hrvatske pacijente značilo uvođenje kanadskog sustava?
VARGA: Kanadski zakon o zdravstvenoj zaštiti podrazumijeva pokrivenost svih građana solidarnim sustavom osiguranja koji definira košaricu usluga, no uglavnom isključuje financiranje usluga psihoterapije, lijekova na recept i stomatoloških usluga, za koje je potrebno ugovoriti dopunsko osiguranje, kao i za očna i ortopedska pomagala.
TELEGRAM: Koje su još razlike kanadskog modela prema hrvatskom?
VARGA: Kanadski zdravstveni sustav u okviru zakona regulira dostupnost, jednakost i sveobuhvatnost kao imperativ te se u tome ne razlikuje od hrvatskog zdravstva. Rekao bih da je hrvatsko zdravstvo velikodušnije u uslugama, poput lijekova na recept, stomatoloških usluga, očnih i drugih pomagala, psihoterapije u okviru bolničkog sustava.
Kanada s druge strane zdravstvenu zaštitu regulira prema teritorijalnom ustroju, dakle svaka federalna jedinica regulira svoj zdravstveni sustav, s sve nadzire središnja država. Ovo je pitanje decentralizacije zdravstvenog sustava i regionalizacije općenito.
TELEGRAM: Može li Hrvatskoj takva decentralizacija pomoći? Kako i zašto?
VARGA: Nacionalnim planom bolnica predvidjeli smo regionalizaciju i krenuli ostvarivati ciljeve poput supsidijarnosti, to je rješavanje zdravstvene zaštite prema razinama kompleksnosti, zatim funkcionalnog spajanja i kreiranja centara izvrsnosti, te jačanja primarne zdravstvene zaštite. Za mog mandata započelo je formiranje nekoliko centara izvrsnosti sukladno najvišim svjetskim i europskim standardima, dok smo kroz izmjene dva ključna zakona željeli preorijentirati specijalističku zdravstvenu zaštitu na lokalnoj razini i smanjiti pritisak na bolnice.
Kada sam se zalagao za izmjene zakona o zdravstvenoj zaštiti i obveznom zdravstvenom osiguranju, kojim bismo domove zdravlja unaprijedili, specijalistiku približili pacijentima, da ne moraju putovati desetke kilometara do bolnice, tadašnja oporba, a za koji dan vlada, je bila kategorički protiv. Zakoni, na žalost, nisu usvojeni za vrijeme mog mandata.
TELEGRAM: HDZ-ov navodni kandidat za vašeg nasljednika, Ante Ćorušić, posebno je pohvalio decentralizaciju kanadskog zdravstva.
VARGA: Dokazano je, kroz brojne studije, da je u ekonomskim razmjerima za funkcioniranje solidarnih zdravstvenih fondova poput HZZO-a nužan minimalni broj osiguranika iznad 10 milijuna. U protivnom sustav ovisi o dotacijama iz centralne države ili o sufinanciranju od korisnika zdravstvenih usluga.
Dakle, nema mjesta za razbijanje HZZO-a na manje jedinice. Sa strane upravljanja sustavom već smo prilično decentralizirani, međutim mnoge lokalne uprave i regionalne samouprave jednostavno nemaju kompetencije ili financijske mogućnosti da upravljaju s onim segmentima sustava zdravstva za koje su odgovorne, pa stoga centralna država mora često intervenirati.
TELEGRAM: Vratimo se na famozni kanadski sustav zdravstva i sudjelovanje privatnika u zdravstvu. Kakva je situacija u ostatku Europe s modelima, troškovima i rezultatima?
VARGA: Ukupna potrošnja za zdravstvo u Europskoj uniji je prosječno 9 posto kao udio BDP-a po stanovniku, u Francuskoj iznosi 11 posto, u Kanadi 9 posto, a u Hrvatskoj 6,7 posto. U Njemačkoj svi građani imaju pravo na osiguranje i pružanje usluga u okviru sustava javnog zdravstva, a imućniji mogu odlučiti isključiti se iz javnog sustava zdravstvenog osiguranja i osigurati se privatno.
Velika Britanija ima dvotračni sustav zdravstva – privatni i javni, dok javni regulira Nacionalna zdravstvena služba (NHS). U Nizozemskoj je cijeli sustav privatni, ali zakonski je zajamčena svima jednako dostupnost zdravstvene zaštite.
TELEGRAM: A na kojem ste modelu vi htjeli graditi idealan hrvatski zdravstveni sustav?
VARGA: Idealan sustav je onaj u kojemu pacijent dobiva zdravstvenu uslugu na razini standarda razvijenih europskih zemalja, u trenutku kada mu je ona potrebna i što bliže mjestu njegova stanovanja, a da pritom ne plaća veću participaciju i skuplje dopunsko osiguranje. Upravo na tomu temelji se i naša reforma zdravstvenog sustava, mjere koje smo definirali i intenzivno provodili za trajanja mog mandata. U socijalnom i solidarnom zdravstvenom sustavu takvo što je dugoročno moguće samo uz povećanje broja zaposlenih građana za koje se uplaćuje zdravstveno osiguranje.
TELEGRAM: Što još?
VARGA: U okviru resora treba nastaviti povećavati učinkovitost, poticati i nagrađivati trud i angažman zaposlenih na dobrobit pacijenata te sankcionirati i mijenjati neprihvatljive prakse koje idu na štetu pacijentima.
TELEGRAM: Hrvatska izdvaja nešto manje od 4 milijarde kuna za lijekove na recept te iznimno skupe lijekove. Može li liberalizacija tržišta pomoći u smanjenju tih troškova? Kako se oni mogu smanjiti i treba li ih smanjivati?
VARGA: Naravno da je cilj da se troškovi smanje kako bi se ušteđeni novac mogao raspodijeliti gdje je potreban – tako bi lakše i brže bile dostupne nove terapije. Uštede se mogu postići osnaživanjem preventivnih programa i mjera, osvješćivanjem građana što su uopće lijekovi, važnosti preventive i ranog otkrivanja bolesti, poboljšanom suradnjom zdravstvenih radnika na svim razinama.
TELEGRAM: A liberalizacija?
VARGA: Možemo reći da uštedu svakako može donijeti uvođenje generičkog propisivanja na način da je liječnik dužan lijek na recept propisati prema nezaštićenom imenu, osim u medicinski opravdanim slučajevima. Na tragu toga je i preporuka HZZO-a da se propisuje jeftinija paralela. Zanimljivo će biti pratiti rad vlade na ovom području s obzirom na poslovnu povijest novog mandatara koji itekako dobro poznaje mehanizme kako smanjiti cijene lijekova.
TELEGRAM: Kad smo kod mandatara: mediji su spekulirali da vam je Orešković nudio ostanak na ministarskoj dužnosti. Je li to točno i je li bilo kontakata između vas i novog mandatara?
VARGA: Spekulacije su normalna stvar na koju sam naviknut tijekom cijelog mandata ove vlade, te to prihvaćam bez ljutnje, ali zasigurno bih se umorio da sam svaku komentirao. Točno je da je bilo kontakata između mene i novog mandatara, i za vrijeme mog vođenja HZZO-a, i nakon što je on otišao u Nizozemsku. U vrijeme tehničke vlade nisam imao formalni sastanak s njim u svojstvu ministra zdravlja.
TELEGRAM: Mandatara poznajete otprije. Smatrate li da će imati problema s prilagodbom na rad u Hrvatskoj?
VARGA: Gospodin Orešković već je radio u Hrvatskoj za vrijeme svog mandata u Plivi, kada je i živio u Zagrebu s obitelji, stoga smatram da neće imati većih problema. No, vjerujem da njegova specifična pozicija u kojoj od menadžera velike kompanije pristup prilagođava čelnoj političkoj figuri u državi iziskuje hrabrost i spremnost na određene žrtve, uvjetno rečeno. On će biti na čelu jednog velikog aparata i neće imati mogućnost 100 posto kontrole svega što se događa, stoga će izbor suradnika, potom njihovih podređenih, biti od krucijalne važnosti, a slaba je karika što gospodin Orešković gotovo nikoga od tih osoba ne poznaje.
TELEGRAM: Što savjetujete osobi koju Tihomir Orešković odabere za vašeg nasljednika?
VARGA: Ako će novi ministar biti bez edukacije ili iskustva u upravljanju sustavima zdravstva kako se i najavljuje, onda savjetujem da upiše neki studij gdje će to moći možda naučiti. U međuvremenu se mora okružiti s vrlo kompetentnim suradnicima. Iako se može dojmiti kao semantika, nikako ne biH preporučio da mijenja naziv ministarstva natrag na uži pojam zdravstva, jer nisu bitnI samo radnici, oprema i zgrade.
TELEGRAM: Kako biste, sad na kraju, ocijenili svoje mandate, prvo na čelu HZZO-a, a zatim Ministarstva?
VARGA: Činjenica je da sam od osnutka države jedina osoba koja je imala priliku biti na čelu HZZO-a, a potom i ministar zdravlja. Te dvije funkcije, kao i raniji položaji – sve od odjelnog liječnika, pomoćnika ravnatelja kliničke bolnice, predsjednika Upravnog vijeća bolnice, pa do funkcije pomoćnika ministra u vladi Ivice Račana – pomogli su mi da sagledam sve boljke i prednosti sustava iz svih mogućih kutova, koji većini zauvijek ostanu nepoznati jednostavno zbog prirode funkcije.
TELEGRAM: I što vas je to naučilo?
VARGA: Velika je razlika dolazite li na mjesto ministra kao odjelni liječnik, uz svako poštovanje kolegama čiji rad u bolnicama podrazumijeva nekad i veću žrtvu od političke funkcije, ili kao osoba s iskustvom vođenja i upravljanja velikim sustavima.
TELEGRAM: Planirali ste brojne reforme. Kako biste ocijenili uspješnost u njihovu provođenju?
VARGA: Ono što je samim pacijentima najvidljivije uspjeli smo unaprijediti – smanjili smo liste čekanja, što nam je od početka bio prioritet. Da smo odradili dobar posao govori i potvrda Europske komisije koja je prihvatila naše mjere i podržala smjer u kojem idemo. A trebam još dodati da je više od 60 posto tih predloženih mjera i odrađeno.
TELEGRAM: Što smatrate da vam je bio najbolji potez? Što biste ocijenili kao najgori potez?
VARGA: Još uvijek nisam podvukao crtu i napravio završnu bilancu, vjerujem da ću objektivnije sagledati sliku jednom kada predam mandat nasljedniku. Sada je još uvijek svježe, a i obilazak terena i rad nešto je što i dalje činim. Tako sam, na primjer, neki dan nazočio predstavljanju uređaja za magnetsku rezonanciju 3 tesla u Osječkoj bolnici, prvog takvog aparata u javnom zdravstvenom sektoru, čime smo dali vjetar u leđa modernizaciji ovog najvećeg bolničkog centra u Slavoniji. Taj dan sam ujedno posjetio i osoblje bolnice u Našicama koju je rijetko koji ministar posjetio.
TELEGRAM: A najgori potez, odnosno propust?
VARGA: Samokritičan sam i vjerujem da je komunikacija s nekim dionicima mogla biti mnogo bolja na obostrano zadovoljstvo, no ponekad situacija i vrijeme postave prepreke koje nisu savladive onda kada bismo poželjeli. Zasigurno da je bilo više vremena poradio bih i na poboljšanju nekih suradnji koje bi pridonijele boljitku svih u sustavu, i manje bi se obazirao na neobjektivne i interesno motivirane kritičare.
TELEGRAM: Što smatrate svojim naslijeđem, najvažnijim potezima koji će ostaviti trajnije posljedice na sustav?
VARGA: Oni koji prate sustav zdravstva ističu izlazak iz riznice kao epohalni pothvat kojeg smo ostvarili unatoč velikim otporima, a neovisnost HZZO-a je rezultirala među ostalim i novim modelom ugovaranja bolnica. Taj novi model je preokrenuo poslovanje bolnica, smanjio dospjela dugovanja, dalje skratio liste čekanje i učinio sustav zdravstva transparentnim i održivim. Na osobnoj razini blisko mome srcu je preseljenje dječje onkologije iz Klaićeve, jer europski standard liječenja kojeg sada imaju ta djeca i njihovi roditelji koji sada mogu boraviti s njima je nešto što me ljudski posebno ispunilo.
TELEGRAM: Hoćete li nastaviti politički angažman ili se vraćate u privatnike?
VARGA: Kao član Sabora planiram aktivno sudjelovati u raspravama koje se tiču zdravstvene politike, a kao član SDP-a nastavljam i svoj politički angažman. Za ostale planove još je prerano govoriti budući da još nisam formalno napustio kabinet ministra.
Intervju je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 16. siječnja 2016.