S radom počinje genijalni novi startup projekt, a mi smo razgovarali s Mudrinićem, koji ga vodi
Nakon što se povukao iz Deutsche Telekoma, gdje je na kraju dospio na poziciju višeg potpredsjednika, i u Zagrebu pokrenuo najveći hrvatski coworking prostor, HUB385, Ivica Mudrinić za Telegram prvi put priča o tom jedinstvenom novom projektu, činjenici da je u ovoj životnoj dobi opet samac, o ozbiljnim problemima s bubrezima te glasinama koje ga desetljećima prate
“Postoje dva Ivice Mudrinića: jedan poznat javnosti kao pomalo krut, ozbiljan čovjek i poduzetnik s impresivnom karijerom, veliki stručnjak kada su telekomunikacije i biznis u pitanju, te drugi, kojeg javnost uopće takvog ne poznaje i ne doživljava, koji je jednostavan, topao, šarmantan, duhovit”, priča mi Ivana Šoljan, jedina žena u timu troje osnivača HUB385, članica Uprave IN2 grupe i nekadašnja članica Uprave Hrvatskog Telekoma.
Tim novog projekta čine Ivica Mudrinić, bivši čelni čovjek HT-a, koji je ovu kompaniju vodio više od 15 godina, i Ante Magzan, bivši izvršni direktor organizacije i strategije HT-a te izvršni direktor glazbene nagrade Porin.
Jedinstveni poslovni coworking prostor, četvrti i najveći u Zagrebu, naslovljen HUB385, smješten je na Trešnjevci, u prostoru bivše Herucove tvornice. Stoga lociranje ovakvog poduzetničkog projekta, svojevrsne hrvatske mini verzije Silicijske doline, baš ovdje, u nekadašnjoj zagrebačkoj radničkoj četvrti, s potrebnom infrastrukturom u susjedstvu i parkiralištem itekako ima smisla. HUB385, zapravo, hrvatska je inačica poslovnog koncepta kakav u Bosni i Hercegovini postoji već godinu i pol, baš kao i u svakoj svjetskoj metropoli.
Ured za 24 sata dnevno
Nadomak Ministarstva rada i mirovinskog sustava, ulazimo u izvana posve neprimjetan betonski tvornički krug, u kojemu se krije moderan, jednostavan i funkcionalan poslovni prostor veličine 2500 četvornih metara.
‘Nakon dvije godine na relaciji Zagreb – Bonn odlučio sam se vratiti i pokrenuti projekt koji će otvarati nova radna mjesta’
Na četiri etaže nalaze se i recepcija i “dnevni boravak” te dijeljeni zajednički radni prostori manje i veće kvadrature, ovisno o potrebama pojedinaca ili tvrtki koje ih unajmljuju, s tzv. Akademijom za korisnike, zajedničkim sobama za sastanke, kuhinjama, lounge barom, čak i malom kinodvoranom.
Budući unajmljivači moći će u ovom prostoru raditi i boraviti puna 24 sata, uz konstantni pristup konferencijskim dvoranama, printerima, igraonicama, internetskoj vezi, sanitarnom čvoru, tuševima, kuhinji i svemu ostalom potrebnom za svakodnevno i cjelonoćno funkcioniranje. Tu se očekuju kako pripadnici ICT sektora, tako i drugih kreativnih industrija.
Budući da projekt kreće s radom tijekom ovog mjeseca, u prostorima su još uvijek radnici koji obavljaju završne radove uređenja interijera, poput postavljanja tapisona ili unosa namještaja, trendovski dizajniranih stolova i stolaca za buduće unajmljivače, djelatnici koje nadgleda četvrta osoba ovoga tima Luka Sučić. Donedavno je bio angažiran u Berlinu i u Poljskoj, kao ključna osoba za investicije i razvoj poslovanja za Hub:raum, ovdje primarno angažiran kao voditelj operacija.
Ivica Mudrinić jedan je od, definitivno, najuspješnijih i najmoćnijih poslovnih ljudi u Hrvatskoj, bivši ministar pomorstva, prometa i veza te bivši čelni čovjek HRT-a, Hrvatskog Telekoma i Hrvatske udruge poslodavaca, s imidžom donekle kontroverzne osobe, o kojoj se u hrvatskoj javnosti desetljećima raspredaju svakojake priče.
Odlično raspoložen, odjeven posve casual, u nebeskoplavu košulju s tamnoplavim prugama, sivu vestu i sive hlače, skida naočale s crvenim okvirima nakon što je zavaljen u žutu Ikea fotelju upravo iščitao najnoviji e-mail s iPada u krilu. Ustaje, otkriva visoku, vitku figuru i rukuje se sa mnom, poželjevši mi dobrodošlicu u svoj novi poslovni brlog.
Inspirativno okruženje
Ovaj dobro držeći gotovo 60-godišnjak djeluje mi prilično zadovoljno, optimistično. Pritom ne može skriti uzbuđenje značajem ovoga projekta, rađenog po uzoru na strane coworking prostore, poput uspješnog WeWorka.
Trenutačno je u pregovorima s brojnim domaćim, regionalnim i inozemnim tvrtkama koje su zainteresirane za partnerstvo, za najam prostora prvih stanara slobodnjaka, ali i start up firmi koje će tražiti investicije od inozemnih fondova, a koje su inače godinama dislocirane po cijelom Zagrebu, u unajmljenim stanovima.
S Ivanom Šoljan i Antom Magzanom radio je još prije deset godina u HT-u, među ostalim i na uspješnim projektima pokretanja ADSL-a i MaxTV-a. Dok šećemo prostorijama različitih namjena i kvadratura, ponosno me uvodi u najdražu prostoriju na trećoj etaži, tzv. zelenu sobu, u kojoj ne postoji baš ništa, osim nekoliko nivoa stepeništa, sa zelenim čupavim tapisonom umjetne trave. Sjeda na stepenište, otpija gutljaj negazirane vode u plastičnoj boci koju nosi sa sobom, i tako pozira našem fotografu.
“Ovo će biti moja soba za meditaciju i bijeg od stresa u budućoj tvornici kreativnih ideja i koncepata”, smije se. Odmah se uozbilji i objašnjava stvarni razlog ulaska u projekt HUB385, kao najnoviji poslovni, kreativni i životni izazov.
“HUB385 je izazov koji smo postavili kao tri u jedan: prije svega, to je uredski prostor u kojem sjede ljudi koji se međusobno ne moraju poznavati, koji iznajmljuju jedno ili dva radna mjesta, možda sobu za troje, četvero ili više njih, a koriste zajedničke popratne prostore i usluge, i oni su obično iz IT industrije, ali i iz kreativnih i drugih industrija. Umjesto da rade u svojoj kuhinji, ovdje imaju moderno i inspirativno radno okruženje po pristupačnoj cijeni, ured kakav si inače u početku sigurno ne bi mogli priuštiti. HUB385 je centar za edukacijske programe raznih vrsta, prilagođene zahtjevima stanara i tržišta.
Povratak iz Bonna u Zagreb
Treće, to je mjesto gdje veće tvrtke mogu odvojiti svoje inovacijske odjele, kako bi mogli raditi neopterećeni korporacijskom svakodnevicom koja lako guši inovativnost”, kaže i nakon kraćeg razmišljanja nastavlja: “HUB385 ni po čemu nije bolji od postojećih uspješnih inkubatora, akceleratora ili coworking prostora u Zagrebu, samo je drukčiji. Uvjeren sam da što više takvih projekata ima na tržištu, svi će biti uspješniji. HUB385 će biti platforma za sve one koji započinju svoje projekte, spajat će ideje i one koji ih traže, dovest će razne industrije, kao što su poljoprivreda, prehrana, trgovina, te za neke od njihovih problema putem internih natjecanja ponuditi inovativna rješenja kakva današnje tehnologije omogućuju. Tako ćemo stvarati nove procese, ali i nova radna mjesta, pogotovo za mlade ljude”, zadovoljno zaključuje Mudrinić.
Pokretanju projekta neizostavnu financijsku, a često i moralnu podršku, pružili su Gavin Susman i investicijski fond Proficio, te Ante Mandić i IN2, koji ne samo da su partneri u projektu, nego su mnogo pomogli savjetima i na sve druge načine. Dio novca donirala je Zaklada Luka, iznimno zanimljiv humanitarni projekt o kojem se u hrvatskoj javnosti zapravo relativno malo zna. Pokretači Zaklade Luka su Ivana Šoljan i Ivica Mudrinić, zaklada raspolaže s 1,3 milijuna eura inicijalnih donacija, osnovana je s primarnim ciljem stipendiranja djevojaka i žena između 17 i 35 godina starosti, a jedinstvena je ne samo po prilično visokom godišnjem iznosu potpore stipendisticama od 30 tisuća kuna, nego i po sustavu mentorstva.
Nakon što je posljednje dvije godine proveo u Bonnu, u središnjici Deutsche Telekoma, za Ivicu Mudrinića ovo je veliki poslovni come back u domovini.
“Moja funkcija bila je viši potpredsjednik Deutsche Telekoma za stratešku podršku Upravi i članici Uprave za Europu. Radio sam na pitanjima strategije i vizije, kao savjetnik. Bilo mi je izuzetno zanimljivo raditi u globalnoj velikoj grupaciji, koja ima 230 tisuća zaposlenih i više od šezdeset milijardi eura godišnjeg prometa. Nakon dvije godine stalnih putovanja na relaciji Zagreb – Bonn zaključio sam da je došlo vrijeme da okrenem novu poslovnu stranicu.”
U trenutku kad su brojni poslovni krugovi mislili kako je zauvijek otpisan iz hrvatskog poslovnog svijeta, Ivica Mudrinić priznaje:
“Ne, nisam se umorio. Opet sam na svojevrsnom novom životnom početku, sretan sam i zadovoljan zbog toga, tim više što sam u sjajnom timu, s vrhunskim profesionalcima Ivanom Šoljan i Antom Magzanom, s kojima sam dugo surađivao. Oduvijek sam bio timski igrač. Smatram da iza svih mojih poslovnih uspjeha stoje timovi ljudi, bez kojih ja, kao pojedinac, zaista ne bih mogao ništa postići.”
Povratkom u domovinu Ivica Mudrinić shvatio je da su problemi koji su bili evidentni u našem društvu, poput velikog broja nezaposlenih te nepoduzetničke klime, i dalje, nažalost, ostali isti.
Prilično burna biografija
“Na listi konkurentnosti ostali smo među 140 gospodarstava svijeta, negdje na polovini te ljestvice. Ostanak na istoj poziciji ne znači da nismo ništa radili, nego da smo radili manje-više istim, očito nedovoljnim tempom. Zato stagniramo, a posebno me i dalje zabrinjava poremećeni sustav vrijednosti u našem društvu. Evidentan je i problem konstantnog odljeva mladih, obrazovanih ljudi, koji zbog nemogućnosti osiguranja osnovne egzistencije ovdje ne vide svoju perspektivu.
Stoga i ovaj naš projekt ima svojevrsnu funkciju da hrvatska pamet ostane ovdje, da mladi kreativci, poduzetnici i poslovni vizionari imaju priliku ovdje realizirati poslovne ambicije i ciljeve te da im se ovdje omogući da prezentiraju svoje projekte stranim fondovima i investitorima. Naravno da nije realno očekivati da će sve koji odlaze s kartom u jednom smjeru prema Irskoj ili Njemačkoj odmah dočekati med i mlijeko, ni da će se u kratkom vremenu obogatiti. Zato takva očekivanja ne treba imati ni kod kuće. No uvjeren sam da prilike i uvjeti mogu i moraju biti bolji i HUB385 je naš konkretan doprinos ovom uvjerenju.”
Iako danas radije govori o budućnosti i o projektima, bez osvrtanja na prošlost, moramo podsjetiti na nekoliko ključnih momenata iz života i burne biografije Ivice Mudrinića. Rođen iste godine kao i Steve Jobs, a na isti dan kad i Bill Gates, Mudrinić potječe iz sela Bogatići Prominski, nedaleko od Drniša, u kojemu je pohađao osnovnu školu, koje je doživjelo sudbinu većine hrvatskih sela koja definitivno propadaju.
No, da nije sve baš tako crno govori i podatak da je poslije 2000. godine izgrađeno čak dvanaest novih kuća, većina je obnovljena, tijekom godine iznajmljuju se strancima, a posađeno je i dvadesetak tisuća stabala maslina. Veza s rodnim krajem duboko je usječena, iako je već s jedanaest godina otišao u Kanadu, i to daleke 1966. godine, zajedno s majkom i obitelji nekoliko dana uoči Božića, dok mu je otac otišao godinu dana ranije. Dolazak u Kanadu pamti kao prilično traumatično iskustvo, kao kulturološki, klimatski i jezični šok. A nije tada znao ni riječi engleskog jezika.
Kanada koja ga je formirala
“Ponosan sam na svoje prominsko podrijetlo, i mislim da sam odrastanjem u Kanadi postao kombinacija tog dalmatinskog temperamenta i anglosaksonske kulture i sredine u kojoj sam odrastao, sazrijevao i formirao se”, danas analizira.
Na sveučilištu u Torontu diplomirao je 1978. primijenjenu znanost elektrotehniku, nakon čega se zapošljava kao razvojni inženjer u Odjelu razvoja i proizvoda tvrtke Motorola. No, ubrzo se specijalizirao za telekomunikacije i odvažuje se pokrenuti vlastite tvrtke. Krug Hrvata s kojima je održavao kontakte bio je vezan i za mjesto boravka nedaleko od Toronta, gdje upoznaje Gojka Šuška, Antu Belju, Marina Soptu i druge. Međutim, za razliku od mnogih koji su se vratili po prvi put nakon prvih slobodnih izbora, on je često dolazio u Hrvatsku i održavao vezu s obitelji i sa zbivanjima koja su obilježila desetljeća prije prvih izbora.
Susret s Franjom Tuđmanom datira još u 1989. godinu, kada je na njega ovaj uspješni stručnjak iz oblasti telekomunikacija ostavio snažan i pozitivan dojam.
Sa suprugom i četiri kćeri vraća se u domovinu 1991. godine. Isprva biva proglašen savjetnikom, potom pomoćnikom u Ministarstvu prometa i veza, a sredinom 1992. godine sjeda u ministarsku fotelju. Tim činom Ivica Mudrinić postaje jedna od ličnosti s političke scene o kojoj se spekulira u javnosti i s vremenom kreću legende takvih razmjera koje je nemoguće determinirati.
Ne želimo se ovom prigodom baviti nekim navodnim aferama oko zagrebačkog stana i patenata, koje su više puta pojašnjene. Godine 1996. postavljen je za ravnatelja HRT-a, a o tom razdoblju danas ne govori mnogo. Zato ga pitamo kako komentira današnju medijsku scenu te ocjenjuje rad javne televizije?
I dalje vezan uz televiziju
“Teško mi je govoriti o kompanijama koje sam vodio, jer sam i dalje sentimentalno vezan uz njih. Moj nagon je braniti ih kao da ih i danas vodim. S tim sustavima me vežu odnosi i poštovanje prema brojnim fantastičnim stručnjacima koji tamo rade te i dalje osjećam bliskost prema njima”, konstatira i jasno mi daje do znanja kako o ovome ne želi pretjerano govoriti.
No, o zabrinjavajućujem duhu jačanja desnice na hrvatskoj političkoj sceni, ponovnom brojanju krvnih zrnaca pojedincima druge nacionalnosti i vjeroispovijesti, sa sve učestalijim veličanjem ustaštva mladih generacija, Ivica Mudrinić rječitije kaže:
“Nimalo nisam sretan što u Hrvatskoj danas svjedočimo takvim pojavama. To konstantno vraćanje u prošlost uistinu ne vodi nikamo. Vraćanje na 1941. i 1991. treba dati povjesničarima. Sve taštine i prošlost moramo ostaviti daleko iza sebe. I zbog toga stagniramo, umjesto da napredujemo i okrenemo se budućnosti. Mi, kao relativno mali narod, ne možemo si dopustiti luksuz takvih podjela. Vremena su teška, izazovi pred nama su veliki, stoga nam više od svega treba zajednički pogled na zajedničku budućnost.
‘HUB385 bit će platforma koja će spajati ideje i one koji ih traže’
Sve podjele i polarizacije, sva vraćanja u prošlost nas udaljavaju od mogućnosti očuvanja nacionalnog integriteta i stvaranja prosperiteta za sve građane ove države, neovisno o vjerskoj, nacionalnoj, ili bilo kakvoj pripadnosti.”
Odnos prema Tuđmanu
Kako komentira aferu s televizijom Z1 i brutalni napad prosvjednika na Mirjanu Rakić iz Vijeća za elektroničke medije? “U duhu prije rečenog, i ta afera na televiziji Z1 i prosvjed koji je kulminirao napadom na Mirjanu Rakić, ostavlja gorak dojam i tako nešto najoštrije osuđujem.”
O aktualnom stanju u HDZ-u, odnosu prema Franji Tuđmanu i njegovoj obitelji, kao i prema Tomislavu Karamarku, Ivica Mudrinić izbjegava iznositi mišljenje.
No, stoga, iznosi stav prema novoj Vladi i premijeru Tihomiru Oreškoviću, kojemu je od prvog dana dolaska na mjesto mandatara, kao poduzetnik i poslodavac, dao otvorenu i javnu podršku.
“Tima Oreškovića prvi put sam sreo kada sam bio predsjednik i član Savjeta HUP-a, dok je on bio na čelu Plive. Kasnije smo imali nekoliko profesionalnih i neformalnih susreta. Ostavio je na mene dojam srdačnog, ljubaznog, simpatičnog čovjeka, koji ima iza sebe neosporne poslovne rezultate. To što ima manji problem s izgovorom hrvatskog, uistinu ne vidim kao pravi problem, niti razlog da ga se zbog toga napada ili proziva u medijima.
Sigurno je da je preuzeo na sebe veliku odgovornost. Bez autoriteta je teško postići bilo koji cilj, ali mislim da ga on ima. U situaciji u kojoj prije svega treba napraviti drastične financijske rezove, nadam se da će zajedno sa svojim timom, bez obzira što nisu ljudi s političkim iskustvom, uspjeti u tome.
Glasine koje ga dugo prate
Mislim da im treba pružiti priliku. Mislim kako je Milanovićeva Vlada izgubila previše vremena u neodlučnosti i tek u trećoj godini mandata počela provoditi reforme. Vrijeme je za zaokret ekonomske politike. Zaduživali smo se predugo i takav model doista više nije održiv. Moramo početi stvarati onoliko koliko trošimo. Imamo preniski rejting i konkurentnost te nedostatak investicija. Trebamo donijeti proračun, vratiti kredibilitet i podići rejting, jer javno zaduživanje je prilično skupo. Zato mi se čini dobrom i optimističnom poruka mandatara – ne treba mi sto dana.”
‘Prate me glasine da sam bio u vezi sa sestrom Bernardicom ili da sam gay. Moje kćeri i ja se smijemo kad čujemo te priče’
Kompletno fokusiran na projekt HUB385, Ivica Mudrinić ničime ne daje naznake kako bi se jednog dana mogao vratiti na užarenu i vječno podijeljenu hrvatsku političku scenu, iako su svojedobno u medijima krenule spekulacije kako planira osnovati novu stranku, zajedno s Ivicom Todorićem. No, istodobno je pobornik devize: “Nikad ne reci nikad”.
Energija i strast
Danas je, pak, spreman otvoreno progovoriti i o stvarima vezanim uz svoju privatnost, koju baš nikada do sada nije dijelio s javnošću. Na pitanje kako se zdravstveno osjeća, s obzirom na to da već godinama ima problema s bubrezima, Ivica Mudrinić posve iskreno i smireno progovara:
“Istina je, imam problema s bubrezima već godinama, i to ne krijem. Ali, u današnje vrijeme, kad tisuće drugih bolesnika sličan problem rješavaju dijalizom i presađivanjem bubrega, ne vidim zašto bih ja bio neka iznimka. Unatoč tome, odlično se osjećam, imam dovoljno energije, strasti i volje za ovaj veliki izazov preda mnom.”
Ima li neostvarenih ambicija, kao jedan od najuspješnijih poslovnih ljudi u Hrvatskoj, koji je godinama visoko rangiran na listama najmoćnijih Hrvata?
‘Nisam se umorio. Ponovno počinjem iznova, i privatno i profesionalno’
“Da, uljara na Žutu, pokušao sam je napraviti i nažalost nisam uspio (grleno se smije). No, nastavio sam s uzgojem maslina i radim maslinovo ulje samo za svoj gušt, na Maslinovici na otoku Žutu.”
Priznaje li kako je danas ne samo na novom profesionalnom, nego i osobnom početku, jer živi sam?
“Da, točno je. Živim sam, odlično funkcioniram vodeći sam svoj život i domaćinstvo. Uistinu nemam nikakav problem s time što sam u ovim godinama single.”
Kako se nosi s glasinama koje ga prate cijeli život: kako je bio iznimno siromašan u mladosti, kako je godinama u svađi sa Stipom Mesićem, koji je svojedobno izjavio kako mu je mjesto u zatvoru, kako je bio u vezi s bivšom sestrom Bernardicom, aktualnom ministricom socijalne politike i mladih Bernardom Juretić, ili kako je, zapravo, gay, i, navodno, već godinama intimno povezan s izvjesnim modnim stilistom?
“Drago mi je da ste se usudili to me pitati. Takve priče me već godinama prate, ali sve to nema nikakve veze sa mnom. Niti potječem iz siromaštva, niti sam s bilo kime u svađi, niti sam u privatnom životu imao pikantne afere koje ste spomenuli. I moje kćeri i ja znamo se nasmijati kad čujemo neku takvu priču o meni. Vežu me uz osobe koje zapravo gotovo uopće i ne poznajem. Sva sreća, imam mnogo pametnijeg posla nego prazno naklapati s dokoličarima te na ovakve stvari cijeli život samo odmahujem rukom.”
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 6. veljače 2016.