Veliki rezime stanja na bojištu: Ukrajinci okružuju Ruse u važnom gradu. Putinove nespremne rezerviste čeka strašna zima

Od početka rujna Vojska Ruske Federacije nalazi se u strategijskog defenzivi na cijelom frontu

FOTO: Profimedia/Telegram

Vladimir Vladimirovič Putin, suočen s totalnim neuspjehom zaštite ruskih nacionalnih interesa putem agresije na susjednu državu, sad je potpuno zamijenio teze

Ukrajinske oklopno-mehanizirane snage nalaze se u periodu operativne pauze radi popune, snabdijevanja i odmora ili se samo pregrupiraju za nove oslobodilačke protuudare? U međuvremenu većina pozornosti usmjerena je na proglašenje „djelomične“ mobilizacije za potrebe popune postrojbi Vojske Ruske Federacije kao i lažni referendum o priključenju okupiranih područja Ruskoj Federaciji.

Nije se dugo čekao odgovor zapadnih država. Pored općih političkih, izravnih i neizravnih osuda odluke koja vodi ka eskalaciji rata u Ukrajini, objavljene su i konkretne vojne mjere. Sjedinjene države najavile su dostavu dodatnih 10.000 komada samonavođenih protuoklopnih raketa FGM-148 Javelin. Francuska je obećala povećati vojnu pomoć Ukrajini, uključujuća i novu transu fantastičnih samohodnih haubica CAESAR od 155 milimetara.

Ukrajinci imaju oružje o kojem su sanjali

Upravo na dan referenduma potvrđena je upotreba švedske samohodne haubice Archer kalibra od 155 milimetara. Ovo je oružje o kojem ukrajinska vojska sanja od samog početka rata. Visoka mobilnost i brzina paljbe osnovne su značajke ove najsuvremenije haubice na kotačima Volvo kamiona. Za samo 1 minutu i 15 sekundi iz marševskog prelazi u borbeni položaj i može ispaliti 3 metka i napustiti položaj i prije nego što prva granata pogodi cilj. Jednostavno fenomenalno!

Vrhunski švedski čelik od kojeg je napravljena cijev haubice Archer može konstantno ispaljivati od 8-9 projektila u minuti. Haubica koristiti visokoprecizne projektile M982 Excalibur dometa 60 kilometara i 155 BONUS protuoklopno streljivo mase 47 kilograma. Teški topnički projektil sadrži dva autonomna podstreljiva tipa “ispali i zaboravi” koji na daljini od 35 kilometara sam lovi neprijateljske tenkove. Isti princip kao i njemački SMart155 projektili.

Prva serijska samohodna puška Archer ušla je u redove švedskih oružanih snaga tek 1. veljače 2016. godine, što znači da se radi o jednom od najnovijih sustava na tržištu.

Nitko ne razumije Scholzova ograničenja pomoći

Za to vrijeme u njemačkom parlamentu vodila se rasprava o povećanju vojne pomoći Ukrajini. Opozicija, predvođena Kršćanskim demokratima, žestoko je kritizirala koalicijsku vladu kancelara Olafa Scholza zbog ograničenja koje je njemačka vlada nametnula u snabdijevanju Ukrajine teškim naoružanjem. To se prije svega odnosi na tenkove i borbena vozila pješaštva. Čak su i koalicijski partneri u njegovoj vladi, liberali i zeleni, protiv takve vrste restrikcije vojne pomoći napadnutoj Ukrajini.

Uzimajući u obzir i pritiske saveznika, kancelar Scholz i njegovi socijalisti prilično su usamljeni u svom stajalištu. Ako ne promijene svoju odluku, neki dovode u pitanje i opstanak vladajuće koalicije koju predvodi SPD.

Strah od ‘prave ruske zime’ i brzinsko opremanje

I na kraju oglasio se i NATO savez. Jednoglasno su odlučili intenzivirati vojnu pomoć Ukrajini. Što je Ukrajini najpotrebnije u ovom trenutku? Pomoć koja se očekuje sa zapada treba gledati s dva jednako važna aspekta. Prvi se tiče opremanje Združenih snaga Ukrajine za ratovanje u zimskim uvjetima. Zimske odore, rukavice vreće za spavanje, šatori i agregati samo su dio opreme za preživljavanje vojnika u uvjetima niskih temperatura.

Pored toga, cjelokupna tehnika i naoružanje mora se pripremiti za zimsku eksploataciju. Da bi se osiguralo funkcioniranje u ekstremnim zimskim uvjetima potrebno je nabaviti, distribuirati i primijeniti sredstva protiv zaleđivanja, zimske aditive za goriva, posebna maziva, zaštitne pokrivače za opremu i još razna pomagala.

Stvari dodatno kompliciraju činjenice da se pripreme za zimske uvjete obavljaju dok traju borbena djelovanja, kao i da Ukrajina raspolaže najrazličitijim vrstama naoružanja i vojne opreme donirane sa zapada. Iako su suvremena zapadna oprema i naoružanje, prije stupanja u operativnu uporabu, testirani i za rad pri temperaturama daleko ispod nule, ovo će mnogima od njih biti prava „ruska“ zima u stvarnim operativnim uvjetima za mnogu zapadnu tehniku.

Pohvalili se moćnim topovima iz Hrvatske

Drugi aspekt pomoći tiče se naoružanja za efikasno vođenje oružane borbe. I pored briljantne ukrajinske pobjede na sjeveroistoku zemlje, ne treba zanemariti da je Vojska Ruske Federacije još uvijek daleko nadmoćnija po pitanju raspoloživog broja naoružanja i ukupne vatrene moći koju, teoretski, može isporučiti na bojište. Zbog toga Ukrajina prima gotovo sve što može pucati, a ne samo moderno naoružanje.

Nedavno su s radošću javili kako su u operativnu upotrebu stavili topove M46 kalibra od 130 milimetara koje su kao donaciju primili od Hrvatske. Iako je dizajniran davne 1950. godine, ovaj dalekometni top vrlo je moćno oružje. Zrna mase 33 kilograma ispaljuje na udaljenost do 27,5 kilometara. U uvjetima otežanog snabdijevanja, osnovna prednost ovog topa je činjenica da ukrajinski topnici imaju na raspolaganju velike količine streljiva.

Slovenci poslali modernizirane tenkove zaplijenjene ’91.

Od Slovenije u Ukrajinu stigli su tenkovi T-55S. Tenk T-55. To je najmasovniji produciran tenk u povijesti čija je proizvodnja otpočela krajem četrdesetih godina prošlog stoljeća. Bivša Jugoslavenska narodna armija u naoružanju imala je oko 1500 komada. Dio tenkova koje je Teritorijalna obrana Slovenije zarobila u kratkotrajnom ratu u lipnju 1991. godine modernizirano je uz pomoć Izraelaca.

Stari sovjetski top kalibra od 100 milimetara zamijenjen je poznatim britanskim tenkovskim topom Royal Ordnance L7. Iako je NATO kalibar topa L7 od 105 milimetra manji od sadašnjih ruskih tenkovskih topova, podkalibarsko zrno bez problema probija oklop tenka T-72. Slovenci su poboljšali i oklopnu zaštitu dogradnjom reaktivnog oklopa. Ugrađeni su uređaji za noćno gledanje, nova komunikacijska i nišanska oprema. Ovaj tenk može služiti kao obrambena otporna točka, a za podršku pješaštvu u ulozi samohodnog topa.

Ruska prednost u oklopu i dalje je višestruka

Ipak njegova upotreba za proboj uređenih obrambenih položaja potpuno je izlišna. Na početku rata osnovni tenk u naoružanju Združenih snaga Ukrajine bio je sovjetski model T-64, u mnogim elementima inferiorniji od ruskih novih modela pogotovo T-80 i T-90. Iz prijateljskih zemalja Ukrajina je dobila oko 250 komada raznih varijanti sovjetskog tenka T-72. U dosadašnjem toku rata potvrđeno je zarobljavanje 389 komada ruskih tenkova raznih tipova.

Ukrajinci su od Rusa „priskrbili“ od staroga T-62 do ponosa ruskih tenkovskih jedinica T-90M. Ukrajinci su većinu tenkova iz ratnog plijena stavili ponovo u operativnu uporabu. Problem se javlja kod snabdijevanja rezervnim dijelovima za neke modele. Usprkos tome što su Ukrajinci da sada imali samo 267 komada dokumentirano izgubljenih tenkova, ruska prednost u oklopu i dalje je višestruka.

Neuspjeli pokušaj prodora ukrajinskih oklopnjaka

Nedavni uspješan prodor ukrajinskih oklopno-mehaniziranih postrojbi na sjeveroistoku ostvaren je prvenstveno vještim korištenjem manevra snaga i brzine na dijelovima fronta bez organizirane protuoklopne obrane. Dakle, nije bilo borbe „čelik na čelik“ to jest izravnog sudara oklopno-mehaniziranih postrojbi niti proboja protuoklopnih rajona. Ukrajinci su jednostavno nadmudrili i nadigrali protivnike koristeći kvalitetne obavještajne podatke i prednosti manevarskog ratovanja.

Da uvijek neće ići bas lako pokazao je nedavan primjer neuspjelog pokušaja prodora ukrajinskih oklopnjake kod sela Pravdine na jugoistočnom dijelu Hersonske oblasti. Na trideseta kilometra zapadno od grada Hersona, snage Vojske Ruske Federacije uništile su oko dvadeset komada ukrajinskih tenkova i borbenih vozila pješaštva koji su pokušali proboj fronta prema Hersonu, regionalnom centru oblasti.

Dakle, izravan napad na obrambene položaje uređene za protuoklopnu borbu krajnje je rizičan za oklopno-mehanizirane postrojbe. Zbog toga takve vrste napada treba izbjegavati na sve moguće načine. Ukrajinci još nemaju oklopnjake koji bi u izravnom sudaru mogli uspješno parirati ruskim oklopnim jedinicama naoružanim tenkovima T-80 i T-90. Zbog toka, sadašnja razvučenosti ruskih snaga duž linije fronta predstavlja pogodnu situaciju za prodor kroz slabije branjene međuprostore.

Putin odjednom potpuno zamijenio teze

Od početka rujna Vojska Ruske Federacije nalazi se u strategijskog defenzivi na cijelom frontu. Pojedini rijetki taktički napadi imaju isključivo lokalni karakter bez neke poveznice s općim strategijskim ciljem rata u Ukrajini koje se već treći put mijenja. Od početne demilitarizacije i denacifikacije, preko oslobađanja Donjecka i Luhanska sad se stiglo do obrane teritorijalnog integriteta i suvereniteta Ruske Federacije od napada Ukrajine i NATO saveza.

Vladimir Vladimirovič Putin, suočen s totalnim neuspjehom zaštite ruskih nacionalnih interesa putem agresije na susjednu državu, sad je potpuno zamijenio teze. Specijalnu vojnu operaciju i napad na suverenu državu želi prikazati kao obrambeni rat protiv udruženog zapada, prije svega Sjedinjenih Američkih Država i NATO saveza. U tom smislu, mogu se cijeniti i budući način djelovanja snaga Vojske Ruske Federacije, paravojnih plaćeničkih postrojbi te lokalnih „martićevaca“.

Osnovni vojni napori ruske vojne mašinerije usmjereni su na obranu već osvojenog područja. Prioritet je, prije svega, poluotok Krim i područja koja omogućavaju uspješnu obranu i normalnu opskrbu netopljivog „nosača aviona“ u Crnom moru. Zbog toga većina pojačanja usmjerena su na Hersonsku oblast i Zaporožje. Luhansk i Donjeck imaju sekundarnu važnost i to samo oni dijelovi koji osiguravaju kopnenu vezu Krima za Rusijom. U tom smislu glavnina ruskih pojačanja u ljudstvu i tehnici zaobilaze samoproglašene narodne republike.

Većina ruskog naoružanja datira iz šezdesetih i sedamdesetih

Iako ruska propaganda nastoji prikazati kako se na front upućuju najsuvremeniji tenkovi, video klipovi željezničkih vojnih kompozicija pokazuju drugačiju sliku stanja. Većina naoružanja datira iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Tenkovi T-62 , koji su davno povučeni iz naoružanja, kao i nešto suvremeniji T-72 upućuju se na južni front. Borbena vozila pješadije BMD-1 i BMD-2 te stari oklopni transporteri BTR-60 i BTR-70 čine većinu novopridošlici oklopno-mehaniziranih sredstava.

Umjesto ubojite samohodne, top-haubice iz serije Msta-S, Rusi na front upućuju samohotke 2S3 Akacija. Proizvodnja ovih haubica iz šezdeseti godina prestala je još davne 1993. godine. Svu tu masu tehnike , koja se gomila na jugu Ukrajine, trebali bi opsluživati netom mobilizirani rezervisti. Međutim tu postoje velike nepoznanice. Prvo, kakvo je stanje tehnike koja se upućuje na front? Po principu nužnosti ispunjenja plana, iz skladišta se upućuje zahtijevani broj komada borbene tehnika bez obzira na tehničku ispravnost i operativnu spremnost.

Rusi pale urede s dokumentima za mobilizaciju

Drugo, mobilizirani rezervisti dobit će tek dva tjedna obuke prije slanja na borbene zadatke. Doduše, neće se formirati nove postrojbe nego će se popunjavati postojeće. Međutim, kako lokalni uredi za regrutaciju nemaju ažurirane mobilizacijske spiskove po vojnim specijalnostima, cijeli proces pozivanja rezervista uglavnom se odvija nasumice.

Bitno je popuniti broj rezervista. U Ruskoj Federaciji još uvijek ne postoje uređene središnje baze podataka rezervnog sastava. Uglavnom se sve vodi papirnato, kao i za vrijeme Sovjetskog saveza. Zbog toga je, od proglašenja mobilizacije, izvršeno pet napada molotovljevim koktelima na lokalne urede za novačenje da bi se zapalila evidencija rezervnog sastava. Dakle, što se može očekivati od stare tehnike i loše obučenih i na silu mobiliziranih ruskih rezervista? U najboljem slučaju moći će organizirati obranu po dubini, a elitne jedinice, istrošene u dosadašnjim borbenim djelovanjima, prebaciti u rezervu radi odmora i popune.

Vrlo lukav potez Ukrajinaca, Rusima sužen manevar

Na drugoj pak strani teško je predvidjeti daljnje namjere Združenih snaga Ukrajine. Nesumnjivo je da će pokušati iskoristiti sadašnji povoljan trenutak dezorganiziranosti i slabe popunjenosti ruske vojske u Ukrajini. Na krajnjem istoku Harkovske oblasti, nakon što su ovladali teritorijem na desnoj obali rijeke Oskil, ukrajinske snage potpuno su ovladale komunikacijskim čvorištem Kupjansk. Na ukupno četiri mjesta utvrdili su mostobrane i na lijevoj obali rijeke. Tim su prodorima, na nekoliko mjesta, presjekli rokadnu cestovnu i željezničku komunikaciju koja do sjevera prema jugu prolazi paralelno s lijevom obalom rijekom Oskil.

Vrlo lukav potez koji onemogućava manevar ruskih snaga uzduž linije razdvajanja. Sad je Rusima vrlo sužena mogućnost manevra i koncentracije snaga radi eliminacije mostobrana na desnoj obali. Ipak, prema broju i vrsti angažiranih snaga izgleda da je primarni cilj Ukrajinaca držati presječene komunikacije kojim se snabdijevaju ruske snage iz pravca Belgorodske oblasti u Rusiji. Nešto veće ukrajinske snage angažirane su u borbama oko grada Limana blizu tromeđe Harkovske, Luganske i Donjecke oblasti.

Uskoro može očekivati rusko povlačenje iz Limana

Liman se nalazi na šumovitom brdskom terenu te ga Rusi uspješno brane od izravnih napada. Ipak, ukrajinske snage postupno dovode Liman u poluokruženje prodorima sa sjeverozapad. Uskoro se može očekivati rusko povlačenje iz grada. Oslobađanjem Limana Ukrajinci bi dobili vrlo povoljnu operativnu osnovicu za daljnji prodor prema Kremini što je preduvjet za oslobađanje Severodonecka. Kontrola nad Limanom omogućila bi i ponovnu uspostavu željezničke komunikacije sa zapada i sjevera Ukrajine, preko Izuma, do krajnje točke slobodnog teritorija na istoku.

I konačna, u slučaju ruskog protuudara s istoka, konfiguracija terena omogućava uspostavu jake obrambene linije. Međutim, niti u borbama kod Limana nije angažirana veća vojna grupacija ukrajinske vojske. U borbama zapadno od Dnjepra, u Hersonskoj oblasti, Ukrajinci nastavljaju s istom taktikom. Kombiniraju manje taktičke udare s iscrpljivanjem ruskih snaga zbog ograničenog snabdijevanja. I dalje su mostovi na Dnjepru srušeni, pontonske mostove nisu još napravili a motorne skele i barže, kojima Rusi pokušavaju dostaviti ratni materijal, Ukrajinci vrlo često potapaju.

Ruski medvjed neće imati miran zimski san

Ruski izvori i dalje spominju gomilanje ukrajinskih snaga u Zaporožju zbog mogućeg prodora prema jugu. Na osnovu trenutnog rasporeda, kao i pokreta Združenih snaga Ukrajine ne može se naslutiti mogući pravac napadnih djelovanja i hože li ga uopće biti prije zimske pauze. Može se reći kako vrlo znalački provode operativno maskiranje svojih trupa. Ukrajinske snage sigurno će raditi na pripremi vlastitih snaga za prelazak na zimsku eksploataciju. Sa zapada stižu deseci tisuća kompleta prvoklasne zimske opreme za vojnike.

Vojna industrija zapadnih država ubrzano povećava proizvodnju granata od 155 milimetra, pametnih raketa za HIMARS, protuoklopnih samonavođenih projektila kao i protuzrakoplovnih raketa. Prioritetna destinacija je Ukrajina. Ukrajinci, ako ne pokrenu novu veću ofenzivu u naredna tri tjedna, sigurno će raditi na poboljšanju vlastitog operativnog položaja.

Suprotno od toga, nastojat će maksimalno učiniti nepovoljnom operativnu situaciju ruskih trupa. Presijecanjem željezničkih komunikacija, osnovnih linija snabdijevanja ruskih snaga, biti će njihov prioritet u zimskom periodu. S velikom količinom pametnog dalekometnog streljiva sa zapada, Ukrajinci će i s distance moći napadati ruske željezničke komunikacije. Svi su izgledi da ruski medvjed neće imati miran zimski san.