Velikodušnost europskih zemalja ne može riješiti problem izbjeglica, potrebno je zaustaviti rat u Siriji
Dosad je u ratu život izgubilo više od 200 tisuća ljudi, a iselilo je više od 8 milijuna
Dirljive su reakcije europskih građana, medija i vlada nekih država koje velikodušno primaju i otvaraju svoja vrata tisućama izbjeglica koje svakodnevno dolaze u Europu u potrazi za boljim životom.
Bježe od ratova i teških uvjeta života u svojim državama pod okrilje sigurne Europe, piše CNN-ova novinarka Christiane Amanpour.
Europska velikodušnost
Francuski predsjednik Francois Hollande i britanski premijer David Cameron pristali su prošli tjedan da će tijekom svljedećih nekoliko godina njihove države primati po 20 tisuća izbjeglica. Nakon Cameronovih početnih suprotstavljanja da Velika Britanija sudjeluje u prihvatu izbjeglica, ovo je već veliki pozitivni pomak, no ipak mali u usporedbi s Njemačkom koja je obećala da će tijekom sljedećih nekoliko godina primati čak pola milijuna izbjeglica godišnje.
Prizori s njemačkih kolodvora ne mogu nikoga ostaviti hladnim. Ljudi s transparentima dobrodošlice dočekuju izbjeglice, daju im svoju odjeću i igračke za njihovu djecu, voljni su im pomoći i suosjećaju s njihovom nevoljom.
Švedska i Austrija su također pokazale da su izbjeglice dobrodošle. Iz Beča je stigla poruka predsjednika Heinza Fishera da je human odnos i prihvat izbjeglica moralna dužnost njegove države.
Srž problema
S druge strane, događa se nešto što slama srce; Sirija i Islamska država počele su koristiti kemijsko oružje, bombe pune otrovnog klora upotrebljavaju se u bitkama protiv Sirijaca. Čak i nakon napomena od prije dvije godine od strane SAD-a i Rusije da se odustane od kemijskih zaliha koje mogu biti pogubne za čovječanstvo, od toga se nije odustalo.
U četiri i pol godine rata poginulo je više od 200 tisuća ljudi, raseljeno je više od 8 milijuna ljudi koji su u tim sukobima izgubili sve, više od 4 milijuna ljudi je poslano u kampove u Jordan, Tursku, Libanon.
Te ljudi su izmoreni i beznadni, a iz UN-a poručuju kako nemaju sredstava da bi pomogli pružiti utočište i hranu svim tim ljudima, čiji se broj svakodnevno povećava.
Velike sile su podbacile u Siriji
Nameće se pitanje zašto su zaljevske zemlje, Siriji susjedne, sve ove vrijeme sklone izbjegavati situaciju u Siriji i ne nuditi joj toliko potrebnu pomoć.
Iz Amnesty Internationala kažu: “Zemlje zaljeva, uključujući Katara, Ujedinjene Arapske Emirate, Saudijsku Arabiju, Kuvajt, Bahrein nikad nisu ponudile ni da prihvate jednu jedinu izbjeglicu.” A prema svim rapoloživim podacima upravo oni su mogli primiti 2 milijuna izbjeglica bez ikakvog problema.
Oni su ipak pridonijeli novcem, prema podacima UNHCR-a, Kuvajt je dao 101,9 milijuna američkih dolara, Saudijska Arabija 2,7 milijuna, UAE 2,2 milijuna. ALi obzirom na bogatstvo tih zemalja i njihove mogućnosti, to je tek mrvica koju su mogli dati.
A što je s SAD-om i Kanadom? zemlje s velikim srcem i dubokim džepom koje uvijek ističu svoju humanitarnu veličinu, zapravo nisu pokazali neku volju da zaustave ovaj egzodus. SAD je tijekom cijelog perioda rata u Siriji pružila azil za tek 1,500 Sirijaca. Što je to za jednu državu poput SAD-a?
No, do kraja ovog tjedna, Obamina administracija obećala je da će i SAD dati svoj doprinos izbjegličkoj krizi i prihvatiti 10 tisuća sirijskih izbjeglica. Ali tek dogodine.
Vrijeme za intervenciju UN-a
Naravno, to nije dovoljno. Nikakva pomoć nije dostatna, osim da se rat u Siriji završi. Glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon prošlog je tjedna opet izjavio kako velike i moćne zemlje koje sjede u Vijeću sigursnosti još razmatraju što sa Sirijom. Još im situacija nije dovoljno alarmantna.
Situacija u kojoj ljudi napuštaju svoje domove i zemlju, a to ne žele. Sjetimo se samo 90-ih kada su ljudi s naših krajeva morali napuštati svoje domove i u nepoznatom graditi sve ispočetka.
Kada je Zapad intervenirao i ratna zbivanja su završena, dosta ljudi se počelo vraćati u svoje rodne krajeve. To je jedino rješenje, da se rat zaustavi i da se onima koji još stignu omogući život dostojan čovjeku.
