Veliku kinesku proslavu, ne slučajno, zasjenio je najnasilniji prosvjed u Hong Kongu; kako će Kina odgovoriti?
Kina je slavila 70. obljetnicu osnivanja države, a svi pričaju samo o novom antikineskom prosvjedu
Premda se u Pekingu očekivalo da će proslava 70. obljetnice Narodne Republike Kine biti do sada najveći spektakl ikada viđen u svijetu, ta 12-satna neprekidna demonstracija kineske moći, sposobnosti i snage, na kojoj je na glavnom trgu Nebeskog mira Tiananmenu sudjelovalo na stotine tisuća ljudi, neočekivano je zasjenjena velikim protukineskim demonstracijama u Hong Kongu.
I dok će u Kini taj nevjerojatni spoj najnovijih tehnoloških dostignuća, masovnosti, savršene organizacije i uvježbanosti, svakako impresionirati svakog Kineza te ojačati nacionalni ponos, moral i samopouzdanje, svjetski mediji sve su to gurnuli u drugi plan te se neusporedivo više bave sukobima u Hong Kongu nego li najvećim vatrometu na svijetu ili pak demonstracijom vojne sile kakva se ne pamti.
Najnasilnije i najkrvavije demonstracije dosad
Da situacija za predsjednika Xi Jinpinga bude gora, tijekom prosvjeda u Hong Kongu, svakako ne slučajno, taj grad je u utorak pretvoren u bojno polje, a prvi puta nakon višemjesečnih prosvjeda koji su započeli u lipnju, došlo je do pucnjave u kojoj je policija pravim mecima ranila nekoliko demonstranata.
Također, nikako ne slučajno, bile su to najnasilnije i najkrvavije demonstracije koje su više nego očito imale za cilj zasjeniti proslavu u Pekingu te poslati poruku svijetu kako Hong Kong više ne želi biti pod vlašću Pekinga. Hong Kong i Macao dvije su posebne uprave, pa iako pripadaju Kini, Hong Kong i Macao funkcioniraju kao samostalne države, s posebnim zakonima, valutom, a na granici s Kinom postoje policijske kontrole i naplata carine. Kad govore o Hong Kongu i Macau, Kinezi vole govoriti o jednoj zemlji s dva sustava.
I kineski predsjednik osvrnuo se na Hong Kong
Yolanda Yu, glasnogovornica policije u Hong Kongu, priznala je da je 18-godišnji prosvjednik upucan u rame, a pogodio ga je policajac kojega je gomila bacila na asfalt te htjela linčovati. “Kako bi spasio sebe i kolege, ispalio je jedan hitac prema napadaču”, kazala je Yu te pokazala video na kojem se vidi kako je skupina prosvjednika oborila policajca na tlo te ga tukla metalnim šipkama. Na snimkama se također vidi kako prosvjednici uništavaju i pale imovinu kineskih kompanija ili tvrtki koje posluju s Kinom, postavljaju barikade, bacaju Molotovljeve koktele na snage reda.
Stoga nije čudno da je istog dana, u govoru prije parade, predsjednik Xi Jinping osjetio potrebu pozabaviti se temom Hong Konga. Xi je upozorio kako “niti jedna sila ne može poljuljati status naše velike domovine, niti jedna sila ne može ometati napredak Kineza i kineske nacije”. Upozorio je potom kako će Kina “održavati trajni prosperitet i stabilnost Hong Konga i Macaa,” upozorivši da “niti jedna snaga ne može zaustaviti napredak kineskog naroda”.
Kina je pokazala impresivan arsenal oružja
Ubrzo su te njegove poruke upozorenja, svakako ne slučajno, bile potkrijepljene konkretnim dokazima: na paradi su, među ostalim, prvi puta pokazane rakete DF-41 koje mogu nositi po 10 nuklearnih bojevih glava te bez problema mogu pogađati ciljeve u SAD-u. Prikazan je i nadzvučni izviđački bespilotni avion, dron podmornica, a na paradi je sudjelovalo 15.000 vojnika, 160 zrakoplova i 580 tenkova te veliki broj drugog oruđa i oružja.
Ta veličanstvena proslava u Pekingu, osim što je imala zadaću pokazati svu snagu, napredak i moć Kine, još je jednom poslužila promociji predsjednika Xi Jinpinga u vladara neograničenog autoriteta. Tako je, primjerice, Xi, za razliku od svih ostalih najviših državnih i partijskih dužnosnika koji su bili u klasičnim odijelima i kravatama, jedini nosio takozvano Mao odijelo. Time se Xi Jinping distancirao od ostalog državnog i partijskog vodstva, vizualno se izravno povezao s Mao Ce-Tungom koji je uvijek nosio ta odijela te se zapravo predstavio kao njegov legitimni nasljednik.
U svom govoru Xi nije posvetio niti jedne riječi Deng Xiaopingu, ocu moderne Kine, jedino je spomenuo Mao Ce-Tunga. Istaknuo je da je “na današnji dan prije 70 godina na ovom mjestu, drug Mao Ce-Tung objavio svijetu osnivanje Narodne Republike Kine. Taj veliki događaj u potpunosti je preobrazio tragično lice Kine koja je od siromašne i slabe države postala svjetska velesila”.
Xi nikada neće prihvatiti zahtjeve za demokratizacijom
Xi Jinping bio je tijekom cijele ceremonije uvijek nekoliko koraka ispred svoje pratnje, sam je u otvorenom luksuznom automobilu obavio smotru jedinica te pozdravljao vojnike “Pozdrav, drugovi” i “Drugovi, naporno radite!”, a oni su mu odgovarali “Pozdrav, predsjedavajući” i “Služimo narodu!” Predsjednik Xi Jinping je, za razliku od prethodnih svečanosti, ove godine uveo običaj da se postavljaju vijenci na Trgu Tiananmenu kako bi se obilježio Dan mučenika te na mauzoleju Mao Ce-tunga.
Premda se za Maovom politikom vuku grozni repovi prepuni zločina, stradanja, masovnih ubojstva, ipak stalno se ističe da je on utemeljitelj moderne Kine i osnivač Komunističke partije Kine, da je on okončao građanske ratove, ustanke i revolucije, da je najzaslužniji za provedbu agrarne reforme te da je pod njegovim vodstvom pobijeđen japanski agresor. Problem je što je Maov politički i ideološki nauk u suprotnosti s kineskom sadašnjošću pa se sve češće čuju zamjerke kako Kina odstupa od Maova učenje.
Što je posve točno, ali to nikako ne znači da će predsjednik Xi prihvatiti zahtjeve za demokratizacijom koji stižu iz Hong Konga. Upravo suprotno. Posve je izvjesno da će Xi Jinping narediti da se situacija u Hong Kongu napokon stavi pod kontrolu. Silom ili milom. Sve upućuje da je Peking čekao da svečano proslavi 70. obljetnicu osnivanja te da će uskoro zavesti red u Hong Kongu.
Posve je jasno da se oko Xija gradi kult ličnosti
Svečanostima u povodu 70. obljetnice osnivanja definitivno je u Kini obnovljen kult ličnosti. Što su mnogi, posebno mladi ljudi, smatrali nemogućim zbog tragičnih iskustava s Mao Ce-Tungovom strahovladom. Da se gradi kult ličnosti vidjelo se već 2016. kad je Xi Jinping proglašen “glavnim vođom,” titulom koju su do sada nosili samo Mao i Deng Xiaoping.
Nakon što su Xijeve ideje i misli upisane u program stranke pa je tako “ideološki kanoniziram” te nakon što je prošle godine bilo ukinuto ograničenje na dva mandata za predsjednika države i partije čime je Xi i formalno postao doživotni vođa Kine, bilo je jasno da je operacija stvaranja novog kulta ličnosti pri kraju. Mediji su objašnjavali da je, zbog složene situacije u domaćoj ekonomiji i svjetskoj politici, Kini potreban jak lider koji će moći provesti zemlju kroz izazove i zamke koje krije budućnost.
Hong Kong kao primjer da nema popuštanja
Nema sumnje da će Kinezi davati potporu sadašnjoj politici sve dok će se njihova zemlja razvijati takvom brzinom koja im omogućuje da iz dana u dan žive sve bolje i kvalitetnije. Međutim, nakon gotovo tri desetljeća, Kineska komunistička partija suočena je s velikim opasnostima: gospodarski rast usporava, životni troškovi rastu, valuta gubi na vrijednosti, plaće idu gore sve sporije, sve se češće zatvaraju tvornice, kompanije propadaju, a trgovinskom ratu sa SAD-om, koji je izazvao sve te nevolje, ne vidi se kraj.
Premda i dalje većina Kineza zna kako je još do nedavno živjela u nezamislivom siromaštvu te cijeni ono što se postiglo posljednjih tridesetak godina, ipak ako dođe do ozbiljnijeg zastoja u razvoju i rastu BDP-a, ne mogu se isključiti ni pojave velikih nezadovoljstava. Zbog toga će predsjednik Xi, procjenjuje se u Pekingu, morati upravo na primjeru Hong Konga pokazati da neće popuštati ni pred kakvim pritiscima i ucjenama jer će se u protivnom dovesti u pitanje ne samo vodeća uloga Komunističke partije nego i daljnji razvoj Kine.