Suci su, podsjetimo, na sjednici svih sudaca većinom od tri četvrtine glasova utvrdili da Thompsonovo pjevanje vlastite pjesme, stare tridesetak godina, na koncertu ne predstavlja prekršaj iz članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. U javnim raspravama o toj odluci dominirale su četiri teze koje zavrjeđuju pravni komentar.
Legalizacija pozdrava
Teza prva je da odluka VPS predstavlja legalizaciju pozdrava “ZDS!” u svim okolnostima i u svakom slučaju. Već iz prvog, razmjerno kratkog, priopćenja VPS bilo je sasvim jasno da se odluka VPS odnosi isključivo na “ujednačavanje” prekršajno-sudske prakse u vezi s korištenjem ZDS od strane Marka Perkovića Thompsona u izvornoj verziji njegove pjesme “Bojna Čavoglave” na njegovom koncertu, s obzirom na činjenicu da su u dva ranija predmeta okrivljenici pravomoćno osuđeni za prekršaj počinjen tim ustaškim pozdravom.
Dakle, u sasvim određenom i strogo ograničenom kontekstu. U tom prvom priopćenju bilo je naime, izrijekom navedeno i da se ovom odlukom „jedinstvena praksa Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u odnosu na izričaj ‘Za dom spremni’ kada se koristi u različitim okolnostima (dakle u drugim kontekstima), ne dovodi u pitanje”.
Teza koja je neutemeljena
Drugo, znatno opširnije priopćenje VPS o toj odluci, objavljeno 4. 6. 2020, sadrži detaljnu pravnu argumentaciju odluke. Referira se na relevantnu judikaturu Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava, a posebice se, što je u ovom kontekstu presudno, elaborira pravno načelo zakonitosti koje obvezuje sve sudove, uključujući i Ustavni sud, i koje imperativno zahtijeva da svaka pravna norma koja služi kao temelj za bilo kakvo kažnjavanje građana mora biti dostatno precizna da bi konkretnom građaninu bila predvidiva u svojoj primjeni.
Jasno, pravno utemeljeno, logično, uvjerljivo. Prema tome, teza da ova odluka VPS legalizira ustaški pozdrav ZDS u svim situacijama i svakom kontekstu potpuno je neutemeljena.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Je li sud bio ovlašten donositi odluku?
Teza druga: da su suci VPS pri usvajanju te odluke postupali nezakonito (ultra vires) jer nisu ovlašteni donositi takve odluke na općoj sjednici (svih sudaca). Podsjetimo, VPS je u listopadu 2019. potvrdio presudu Prekršajnog suda u Slunju kojom je Thompson bio oslobođen optužbe da je izvođenjem svoje pjesme „Bojna Čavoglave“, koja počinje ustaškim pokličem ZDS, na koncertima na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti 2015., 2016. i 2017. počinio prekršaj protiv javnog reda i mira.
Presuda VPS-a nije bila otpremljena zato što je u ranijim sličnim predmetima (Marija Rose i Josipa Miljaka o prekršajima počinjenima pokličem ZDS) isti sud potvrdio osuđujuće prvostupanjske presude, pa je oslobađajuća presuda za Thompsona ocijenjena protivnom sudskoj praksi. Sudsko vijeće nije nakon upozorenja na sudsku praksu promijenilo svoju odluku.
Sve po zakonu
Uslijedila je sjednica Odjela za prekršaje iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti 21.02.2020., ali devet sudaca toga odjela nisu uspjeli potrebnom natpolovičnom većinom svih glasova donijeti odluku. Zato je sporno pravno pitanje primjene članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira moralo biti razmotreno na sjednici svih sudaca VPS. Sada će, nakon ove odluke, presuda VTS-a Thompsonu iz listopada 2019. biti otpremljena strankama, steći svojstvo pravomoćnosti i nastaviti svoj eventualni daljnji pravni put.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Suci VPS-a nisu, prema tome, preuzeli prerogative sudbenog vijeća u konkretnom predmetu ili postupali ultra vires (nezakonito). Ova odluka nije presuda. Suci na općoj sjednici nisu odlučivali o prekršajnoj odgovornosti u konkretnom predmetu, niti su postupali protivno zakonu i drugim propisima. Na općoj su sjednici, sukladno članku 40. Zakona o sudovima, donijeli odluku o tumačenju i primjeni prava, i to članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira u kontekstu potpuno nespornog činjeničnog supstrata. Prema tome, teza o navodnom nezakonitom postupanju sudaca je promašena.
Odluku ne može nitko izravno osporavati
Teza treća: da protiv ove odluke DORH može podnijeti zahtjev za zaštitu zakonitosti. To je naprosto netočno. Ovu odluku, koja sadrži određeno pravno shvaćanje (tumačenje relevantnog prava) sudaca VPS-a, nitko ne može izravno osporavati, pa ni DORH podnošenjem zahtjeva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu.
Podnošenjem zahtjeva za zaštitu zakonitosti osporavati se, eventualno, može pravomoćna presuda kojom je Marko Perković Thompson oslobođen odgovornosti za prekršaj. Time bi neizravno bilo osporeno i pravno shvaćanje VPS-o primjeni prava u konkretnom slučaju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Neustavnost pozdrava i kažnjivost korištenja
Teza četvrta: da je Ustavni sud proglasio pozdrav ZDS „neustavnim“ i da stoga svaka uporaba tog pozdrava, neovisno o okolnostima slučaja, mora biti kažnjiva. I ta je teza potpuno pogrešna. Istina, Ustavni sud je u nekoliko slučajeva u povodu ocjene ustavnosti određenih akata tijela javne vlasti (nazivi ulica) i odlučivanja o tužbama zbog navodnih povreda određenih ustavnih prava i sloboda (slučajevi Šimunić i Miljak) jasno izrazio svoj stav o zločinačkom karakteru NDH i pozdravu ZDS kao ustaškom pozdravu i ustvrdio da su ustaška ideologija i praksa nespojive s temeljnim vrednotama hrvatskog Ustava.
To međutim nikako ne znači da je Ustavni sud proglasio ZDS ili bilo koji drugi pozdrav „neustavnim“ (kako bi uopće neki pozdrav mogao biti „neustavan“?) i da je time redovne sudove obvezao da beziznimno kažnjavaju svakog tko na javnome mjestu koristi pozdrav ZDS, neovisno o okolnostima svakog slučaja posebice.
Ocjenjuje se ustavnost propisa
Ustavni sud ocjenjuje ustavnost (suglasnost s Ustavom) zakona i drugih propisa (čl.125. Ustava), a nikako ne pojedinačnog pozdrava, ili slike, crteža, pjesme, simbola i slično. O tim oblicima izražavanja Ustavni sud može odlučivati isključivo u kontekstu ocjene ustavnosti zakona ili drugog propisa kojima se uređuje ili sankcionira korištenje tih oblika izražavanja, kao i u kontekstu konkretnog predmeta pokrenutog ustavnom tužbom radi zaštite ljudskog prava (eventualno) povrijeđenog sankcioniranjem tog oblika izražavanja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U tim konkretnim predmetima Ustavni sud odlučuje o tome da li su tijela javne vlasti konkretnom odlukom/presudom povrijedila neko Ustavom zajamčeno ljudsko pravo, a ne o tome da li je sporno postupanje na koje se odluka/presuda odnosi „ustavno“ ili „neustavno“.
Dug je put do kažnjavanja za ZDS
Potpuno je nesporno da je ZDS ustaški pozdrav, da je ustaški pokret temeljen među ostalim na rasizmu, pa stoga simbolizira mržnju prema ljudima drugačije vjerske i etničke pripadnosti i manifestaciju rasističke ideologije. To je izričito potvrdio i Europski sud za ljudska prava u predmetu Šimunić (odl.44).
Dug je, međutim, put od takvih utvrđenja sudova (uključujući i Visoki prekršajni sud) do zakonitog i pravilnog kažnjavanja pojedinaca zbog ZDS. Taj je put, naime, popločan zakonima koje sudovi (samo) tumače i primjenjuju. A u tumačenju i primjeni zakona presudno je načelo zakonitosti koje, uz ostalo, zahtijeva određenu kvalitetu pravne norme, koja mora biti dostatno precizna i predvidiva, kako u pogledu kažnjivog ponašanja tako i u pogledu kazni, da bi joj građanin mogao prilagoditi svoje ponašanje. To pravno načelo, svojevrsno „načelo svih načela“, obvezuje jednako i redovne sudove i Ustavni sud.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Slučaj Miljak i Šimunić
Ustavnopravno je, stoga, sasvim pogrešna teza da sudovi moraju beziznimno kažnjavati pozdrav ZDS, neovisno o okolnostima i načelu zakonitosti, zato što je Ustavni sud u par slučajeva (Miljak i Šimunić) utvrdio da u specifičnim okolnostima tih slučajeva prekršajnim kažnjavanjem zbog korištenja tog ustaškog pozdrava nisu povrijeđena ustavna prava i slobode.
U tom kontekstu valja, međutim, podsjetiti da Miljak i Šimunić nisu osporavali primjenu članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira s aspekta načela zakonitosti (Šimunić je to učinio tek pred ESLJP, ali je prigovor odbačen zato što nije istican pred domaćim sudovima), za razliku od Thompsona, koji je to učinio već u prekršajnom postupku.
Nepotrebno i preuranjeno priopćenje suda
Uzgred, ne sumnjajući u dobre namjere, priopćenje Ustavnog suda u povodu odluke VPS po mom je mišljenju bilo nepotrebno i preuranjeno. Ponajprije zato jer je to priopćenje dato u vezi predmeta koji je formalno još sub iudice i koji potencijalno može doći pred Ustavni sud.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali i zato što se sadržaj priopćenja, posebice stav da je ZDS ustaški pozdrav NDH (što je nesporno i što, uostalom, ni odluka VPS ne dovodi u pitanje) i da on „nije u skladu s Ustavom RH“ u našim specifičnim političkim okolnostima može lako pogrešno interpretirati kao nametanje obveze sudovima da taj pozdrav beziznimno sankcioniraju, u svim okolnostima i u svakom slučaju, bez obzira na važeće zakone i načelo zakonitosti.
Najzad, brojni ad hominem ostrašćeni napadi protiv sudaca VPS koji su donijeli Odluku, kojima se dovodi u pitanje njihov osobni i profesionalni integritet, apsolutno su neprihvatljivi. Previše je u njima politike i političkih uvjerenja a fatalno premalo prava i pravne argumentacije. Stoga valja podsjetiti političare, posebice saborske zastupnike, da su dužni poštivati i štititi autoritet sudova i sudbene vlasti. Prije svega od sebe samih. A ako misle da ZDS treba kažnjavati uvijek i beziznimno, neka obave svoj posao i to propišu zakonom.
Vesna Alaburić: Zašto nisu u pravu oni koji napadaju posljednju odluku suda o ‘Za dom spremni’
Cijenjena odvjetnica za Telegram piše o temi koja posljednjih dana okupira zemlju
Brojni ad hominem ostrašćeni napadi protiv sudaca VPS koji su donijeli Odluku, kojima se dovodi u pitanje njihov osobni i profesionalni integritet, apsolutno su neprihvatljivi. Previše je u njima politike i političkih uvjerenja a fatalno premalo prava i pravne argumentacije.
Nedavna odluka Visokog prekršajnog suda o pokliču „Za dom spremni!“ u pjesmi Marka Perkovića Thompsona „Bojna Čavoglave“ (u)zbunila je javnost.
Suci su, podsjetimo, na sjednici svih sudaca većinom od tri četvrtine glasova utvrdili da Thompsonovo pjevanje vlastite pjesme, stare tridesetak godina, na koncertu ne predstavlja prekršaj iz članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. U javnim raspravama o toj odluci dominirale su četiri teze koje zavrjeđuju pravni komentar.
Legalizacija pozdrava
Teza prva je da odluka VPS predstavlja legalizaciju pozdrava “ZDS!” u svim okolnostima i u svakom slučaju. Već iz prvog, razmjerno kratkog, priopćenja VPS bilo je sasvim jasno da se odluka VPS odnosi isključivo na “ujednačavanje” prekršajno-sudske prakse u vezi s korištenjem ZDS od strane Marka Perkovića Thompsona u izvornoj verziji njegove pjesme “Bojna Čavoglave” na njegovom koncertu, s obzirom na činjenicu da su u dva ranija predmeta okrivljenici pravomoćno osuđeni za prekršaj počinjen tim ustaškim pozdravom.
Dakle, u sasvim određenom i strogo ograničenom kontekstu. U tom prvom priopćenju bilo je naime, izrijekom navedeno i da se ovom odlukom „jedinstvena praksa Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u odnosu na izričaj ‘Za dom spremni’ kada se koristi u različitim okolnostima (dakle u drugim kontekstima), ne dovodi u pitanje”.
Teza koja je neutemeljena
Drugo, znatno opširnije priopćenje VPS o toj odluci, objavljeno 4. 6. 2020, sadrži detaljnu pravnu argumentaciju odluke. Referira se na relevantnu judikaturu Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava, a posebice se, što je u ovom kontekstu presudno, elaborira pravno načelo zakonitosti koje obvezuje sve sudove, uključujući i Ustavni sud, i koje imperativno zahtijeva da svaka pravna norma koja služi kao temelj za bilo kakvo kažnjavanje građana mora biti dostatno precizna da bi konkretnom građaninu bila predvidiva u svojoj primjeni.
Jasno, pravno utemeljeno, logično, uvjerljivo. Prema tome, teza da ova odluka VPS legalizira ustaški pozdrav ZDS u svim situacijama i svakom kontekstu potpuno je neutemeljena.
Je li sud bio ovlašten donositi odluku?
Teza druga: da su suci VPS pri usvajanju te odluke postupali nezakonito (ultra vires) jer nisu ovlašteni donositi takve odluke na općoj sjednici (svih sudaca). Podsjetimo, VPS je u listopadu 2019. potvrdio presudu Prekršajnog suda u Slunju kojom je Thompson bio oslobođen optužbe da je izvođenjem svoje pjesme „Bojna Čavoglave“, koja počinje ustaškim pokličem ZDS, na koncertima na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti 2015., 2016. i 2017. počinio prekršaj protiv javnog reda i mira.
Presuda VPS-a nije bila otpremljena zato što je u ranijim sličnim predmetima (Marija Rose i Josipa Miljaka o prekršajima počinjenima pokličem ZDS) isti sud potvrdio osuđujuće prvostupanjske presude, pa je oslobađajuća presuda za Thompsona ocijenjena protivnom sudskoj praksi. Sudsko vijeće nije nakon upozorenja na sudsku praksu promijenilo svoju odluku.
Sve po zakonu
Uslijedila je sjednica Odjela za prekršaje iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti 21.02.2020., ali devet sudaca toga odjela nisu uspjeli potrebnom natpolovičnom većinom svih glasova donijeti odluku. Zato je sporno pravno pitanje primjene članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira moralo biti razmotreno na sjednici svih sudaca VPS. Sada će, nakon ove odluke, presuda VTS-a Thompsonu iz listopada 2019. biti otpremljena strankama, steći svojstvo pravomoćnosti i nastaviti svoj eventualni daljnji pravni put.
Suci VPS-a nisu, prema tome, preuzeli prerogative sudbenog vijeća u konkretnom predmetu ili postupali ultra vires (nezakonito). Ova odluka nije presuda. Suci na općoj sjednici nisu odlučivali o prekršajnoj odgovornosti u konkretnom predmetu, niti su postupali protivno zakonu i drugim propisima. Na općoj su sjednici, sukladno članku 40. Zakona o sudovima, donijeli odluku o tumačenju i primjeni prava, i to članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira u kontekstu potpuno nespornog činjeničnog supstrata. Prema tome, teza o navodnom nezakonitom postupanju sudaca je promašena.
Odluku ne može nitko izravno osporavati
Teza treća: da protiv ove odluke DORH može podnijeti zahtjev za zaštitu zakonitosti. To je naprosto netočno. Ovu odluku, koja sadrži određeno pravno shvaćanje (tumačenje relevantnog prava) sudaca VPS-a, nitko ne može izravno osporavati, pa ni DORH podnošenjem zahtjeva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu.
Podnošenjem zahtjeva za zaštitu zakonitosti osporavati se, eventualno, može pravomoćna presuda kojom je Marko Perković Thompson oslobođen odgovornosti za prekršaj. Time bi neizravno bilo osporeno i pravno shvaćanje VPS-o primjeni prava u konkretnom slučaju.
Neustavnost pozdrava i kažnjivost korištenja
Teza četvrta: da je Ustavni sud proglasio pozdrav ZDS „neustavnim“ i da stoga svaka uporaba tog pozdrava, neovisno o okolnostima slučaja, mora biti kažnjiva. I ta je teza potpuno pogrešna. Istina, Ustavni sud je u nekoliko slučajeva u povodu ocjene ustavnosti određenih akata tijela javne vlasti (nazivi ulica) i odlučivanja o tužbama zbog navodnih povreda određenih ustavnih prava i sloboda (slučajevi Šimunić i Miljak) jasno izrazio svoj stav o zločinačkom karakteru NDH i pozdravu ZDS kao ustaškom pozdravu i ustvrdio da su ustaška ideologija i praksa nespojive s temeljnim vrednotama hrvatskog Ustava.
To međutim nikako ne znači da je Ustavni sud proglasio ZDS ili bilo koji drugi pozdrav „neustavnim“ (kako bi uopće neki pozdrav mogao biti „neustavan“?) i da je time redovne sudove obvezao da beziznimno kažnjavaju svakog tko na javnome mjestu koristi pozdrav ZDS, neovisno o okolnostima svakog slučaja posebice.
Ocjenjuje se ustavnost propisa
Ustavni sud ocjenjuje ustavnost (suglasnost s Ustavom) zakona i drugih propisa (čl.125. Ustava), a nikako ne pojedinačnog pozdrava, ili slike, crteža, pjesme, simbola i slično. O tim oblicima izražavanja Ustavni sud može odlučivati isključivo u kontekstu ocjene ustavnosti zakona ili drugog propisa kojima se uređuje ili sankcionira korištenje tih oblika izražavanja, kao i u kontekstu konkretnog predmeta pokrenutog ustavnom tužbom radi zaštite ljudskog prava (eventualno) povrijeđenog sankcioniranjem tog oblika izražavanja.
U tim konkretnim predmetima Ustavni sud odlučuje o tome da li su tijela javne vlasti konkretnom odlukom/presudom povrijedila neko Ustavom zajamčeno ljudsko pravo, a ne o tome da li je sporno postupanje na koje se odluka/presuda odnosi „ustavno“ ili „neustavno“.
Dug je put do kažnjavanja za ZDS
Potpuno je nesporno da je ZDS ustaški pozdrav, da je ustaški pokret temeljen među ostalim na rasizmu, pa stoga simbolizira mržnju prema ljudima drugačije vjerske i etničke pripadnosti i manifestaciju rasističke ideologije. To je izričito potvrdio i Europski sud za ljudska prava u predmetu Šimunić (odl.44).
Dug je, međutim, put od takvih utvrđenja sudova (uključujući i Visoki prekršajni sud) do zakonitog i pravilnog kažnjavanja pojedinaca zbog ZDS. Taj je put, naime, popločan zakonima koje sudovi (samo) tumače i primjenjuju. A u tumačenju i primjeni zakona presudno je načelo zakonitosti koje, uz ostalo, zahtijeva određenu kvalitetu pravne norme, koja mora biti dostatno precizna i predvidiva, kako u pogledu kažnjivog ponašanja tako i u pogledu kazni, da bi joj građanin mogao prilagoditi svoje ponašanje. To pravno načelo, svojevrsno „načelo svih načela“, obvezuje jednako i redovne sudove i Ustavni sud.
Slučaj Miljak i Šimunić
Ustavnopravno je, stoga, sasvim pogrešna teza da sudovi moraju beziznimno kažnjavati pozdrav ZDS, neovisno o okolnostima i načelu zakonitosti, zato što je Ustavni sud u par slučajeva (Miljak i Šimunić) utvrdio da u specifičnim okolnostima tih slučajeva prekršajnim kažnjavanjem zbog korištenja tog ustaškog pozdrava nisu povrijeđena ustavna prava i slobode.
U tom kontekstu valja, međutim, podsjetiti da Miljak i Šimunić nisu osporavali primjenu članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira s aspekta načela zakonitosti (Šimunić je to učinio tek pred ESLJP, ali je prigovor odbačen zato što nije istican pred domaćim sudovima), za razliku od Thompsona, koji je to učinio već u prekršajnom postupku.
Nepotrebno i preuranjeno priopćenje suda
Uzgred, ne sumnjajući u dobre namjere, priopćenje Ustavnog suda u povodu odluke VPS po mom je mišljenju bilo nepotrebno i preuranjeno. Ponajprije zato jer je to priopćenje dato u vezi predmeta koji je formalno još sub iudice i koji potencijalno može doći pred Ustavni sud.
Ali i zato što se sadržaj priopćenja, posebice stav da je ZDS ustaški pozdrav NDH (što je nesporno i što, uostalom, ni odluka VPS ne dovodi u pitanje) i da on „nije u skladu s Ustavom RH“ u našim specifičnim političkim okolnostima može lako pogrešno interpretirati kao nametanje obveze sudovima da taj pozdrav beziznimno sankcioniraju, u svim okolnostima i u svakom slučaju, bez obzira na važeće zakone i načelo zakonitosti.
Najzad, brojni ad hominem ostrašćeni napadi protiv sudaca VPS koji su donijeli Odluku, kojima se dovodi u pitanje njihov osobni i profesionalni integritet, apsolutno su neprihvatljivi. Previše je u njima politike i političkih uvjerenja a fatalno premalo prava i pravne argumentacije. Stoga valja podsjetiti političare, posebice saborske zastupnike, da su dužni poštivati i štititi autoritet sudova i sudbene vlasti. Prije svega od sebe samih. A ako misle da ZDS treba kažnjavati uvijek i beziznimno, neka obave svoj posao i to propišu zakonom.