Možda nije dovoljna zbrka s troje kandidata na predsjedničkim izborima koji će se vjerojatno u par postotaka, ili dio postotka glasova boriti za ulazak u drugi krug. Jer, može, ako se uzmu iskustva s nekih dosadašnjih izbora i odnosa njihovih rezultata prema anketama – i još kompliciranije. Ukratko: Mislav Kolakušić bi mogao ući u drugi krug.
Do ovog ipak ne silno vjerojatnog raspleta moglo bi doći ako bi ankete podbacile u predviđanjima na razini na kojoj su podbacile u nekim od posljednjih izbornih ciklusa. Prije pet godina, naime, mladi Ivan Vilibor Sinčić je u posljednjim anketama težio oko 8,4 posto. Na biralištima je dobio 16,4 posto glasova – skoro 100 posto više.
Sto posto
Godinu poslije, neobična stranka, zapravo platforma neovisnih lista, predvođena Božom Petrovom, je pred parlamentarne izbore anketno dobivala 6,2 posto glasova. U biračkim kutijama se, međutim, našlo 13,9 posto listića sa zaokruženim Mostom, oko 125 posto više od onog što su im ankete predviđale. Spomenuti Mislav Kolakušić ovog je proljeća imao svoju listu za europske izbore. Svibanjske ankete davale su joj oko četiri posto glasova. Kolakušić je, međutim, dogurao do 7,89 posto i mandata u Europskom parlamentu. I on je, dakle, porastao za skoro 100 posto u odnosu na posljednje ankete.
Danas, kad su sve oči uprte u Kolindu Grabar-Kitarović, Zorana Milanovića i Miroslava Škoru, nagurane u posljednjim anketama između 22 i 27, Kolakušić je na 9,9 posto. Naizgled beskrajno daleko. Ali, što ako je njegov pravi rezultat za oko 100 posto viši od onog koji se vidi na ispitivanjima javnog mnijenja, kako je pokazao njegov proljetni slučaj, te iskustvo Mosta iz 2015. i Sinčića iz 2014. godine? Pritom, ako bi bivši sudac poduplao svoj rezultat na biralištima, jasno je da bi trpio i skor spomenute trojke, odnosno tad bi se sa cca 20 posto Kolakušić mogao ušuljati i u drugi krug.
Ne da mu se
Ipak, čini se da nedostaje nekoliko bitnih faktora za ovakvu eksploziju na biralištima kakvu su populistički kandidati zabilježili u nekoliko navrata. Prvo, Kolakušiću se, čini se, baš i ne da. I Sinčić u finišu kampanje i Most i sam bivši sudac prije nekoliko mjeseci su ozbiljno grizli za uspjeh. Jedva da se moglo živjeti od silnih Google reklama i Facebook poruka Mislava Kolakušića ovog proljeća, kad je lovio mjesto u Europskom parlamentu. Danas ni poruka ni njega nema skoro nigdje, a i kad nastupi pusti pokoju suludu poruku, poput one da bi sebi povećao plaću na 70.000 kuna. Tako se privlače birači?
Pritom se čini da Kolakušić uporno kupuje odstupnicu, kako bi se mogao u potpunosti posvetiti zahtjevnom životu eurozastupnika. Prvo je govorio da će se povući iz domaće politike ne dobije li bar 600.000 glasova na predsjedničkim izborima. Onda se valjda prepao da je letvicu postavio prenisko, pa je malo modificirao priču – europskim temama će se posvetiti (i preskočiti parlamentarne izbore u Hrvatskoj) ako ne pobijedi na predsjedničkim izborima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kolakušić ne nadire
Još jedna stvar je bitna razlika između u svoje vrijeme nadirućih Sinčića, Mosta i proljetnog Kolakušića – ovaj, jesensko-zimski Kolakušić uopće na nadire. Ne samo svojom kampanjom, već i brojkama. Tamo gdje su ostali (i on na proljeće) naglo rasli, Kolakušić stagnira ili pada. Nema efekta kotrljajuće snježne grude koja se neumitno povećava, štoviše, Kolakušić se u odnosu na studeni – smanjio (sa 10,7 na 9,9 posto).
No, kako god bilo, ako ovosezonski glavni kandidat populizma ne podeblja svoje anketne brojke baš za 100-njak posto, čak i njegov manji rast može poremetiti odnose među favoritima, s obzirom da su razlike jako male, s trendom smanjivanja.
Juričan leti nisko
Sličan zaključak se može izvesti i oko Darija Juričana, kandidata apsurda koji obećava legalizaciju korupcije. Može li on ugroziti ulazak Zorana Milanovića u drugi krug? Pa naravno da može – razlike su tolike da neka malo jača epidemija gripe u manjem gradu može odlučiti izbore.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Juričan, barem sudeći po anketama, jako teško može otkinuti značajni dio biračke podrške Zoranu Milanoviću (njemu prije svih ostalih, jer je teško vjerovati da bi simpatizeri urnebesnog antibandićevskog trolera svoje glasove dali službenoj kandidatkinji HDZ-a i njenom suparniku s desnice – stranačke i izvanstranačke). Juričan se vrti na 1,1 posto anketne potpore i čak bi ga populistički boost na biralištima o kojem se govori u gornjim redcima mogao lansirati do 2-2,5 posto, što je premalo da za ozbiljniju ulogu na izborima. Osim kao jezičac na vagi u izborima na kojima i žešća sezona prehlade u određenom dijelu zemlje može odlučiti pobjednika.
Uloga prehlade u predsjedničkim izborima
Sve ovo ipak ne znači da neće biti ozbiljnijeg efekta populističkog uspjeha na izborima 22. prosinca u odnosu na anketna predviđa. Ne, ne radi se o prapopulistu, Ivanu Pernaru, koji nakon svih lomova u svom pokretu tavori na 2,4 posto.
Postoji, naime, ozbiljniji kandidat koji se želi predstaviti kao onaj koji dolazi izvan establishmenta i kani vratiti vlast narodu. Njegove brojke u posljednjih nekoliko dana ozbiljnije rastu, podsjećajući, barem malo, na porast Mosta, Sinčića ili Kolakušića u posljednjim danima njihovih slavnijih kampanja. Njegovo ime je Miroslav Škoro.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vjerojatnost je naravno minimalna, ali nije posve nemoguće da Kolakušić uđe u drugi krug. Ankete griješe s populistima
Kao da nije dovoljna zbrka s troje kandidata, u kalkulacije se možda može uključiti još jedan
Do ovog ipak ne silno vjerojatnog raspleta moglo bi doći ako bi ankete podbacile u predviđanjima na razini na kojoj su podbacile u nekim od posljednjih izbornih ciklusa. Prije pet godina, naime, mladi Ivan Vilibor Sinčić je u posljednjim anketama težio oko 8,4 posto. Na biralištima je dobio 16,4 posto glasova - skoro 100 posto više.
Možda nije dovoljna zbrka s troje kandidata na predsjedničkim izborima koji će se vjerojatno u par postotaka, ili dio postotka glasova boriti za ulazak u drugi krug. Jer, može, ako se uzmu iskustva s nekih dosadašnjih izbora i odnosa njihovih rezultata prema anketama – i još kompliciranije. Ukratko: Mislav Kolakušić bi mogao ući u drugi krug.
Do ovog ipak ne silno vjerojatnog raspleta moglo bi doći ako bi ankete podbacile u predviđanjima na razini na kojoj su podbacile u nekim od posljednjih izbornih ciklusa. Prije pet godina, naime, mladi Ivan Vilibor Sinčić je u posljednjim anketama težio oko 8,4 posto. Na biralištima je dobio 16,4 posto glasova – skoro 100 posto više.
Sto posto
Godinu poslije, neobična stranka, zapravo platforma neovisnih lista, predvođena Božom Petrovom, je pred parlamentarne izbore anketno dobivala 6,2 posto glasova. U biračkim kutijama se, međutim, našlo 13,9 posto listića sa zaokruženim Mostom, oko 125 posto više od onog što su im ankete predviđale. Spomenuti Mislav Kolakušić ovog je proljeća imao svoju listu za europske izbore. Svibanjske ankete davale su joj oko četiri posto glasova. Kolakušić je, međutim, dogurao do 7,89 posto i mandata u Europskom parlamentu. I on je, dakle, porastao za skoro 100 posto u odnosu na posljednje ankete.
Danas, kad su sve oči uprte u Kolindu Grabar-Kitarović, Zorana Milanovića i Miroslava Škoru, nagurane u posljednjim anketama između 22 i 27, Kolakušić je na 9,9 posto. Naizgled beskrajno daleko. Ali, što ako je njegov pravi rezultat za oko 100 posto viši od onog koji se vidi na ispitivanjima javnog mnijenja, kako je pokazao njegov proljetni slučaj, te iskustvo Mosta iz 2015. i Sinčića iz 2014. godine? Pritom, ako bi bivši sudac poduplao svoj rezultat na biralištima, jasno je da bi trpio i skor spomenute trojke, odnosno tad bi se sa cca 20 posto Kolakušić mogao ušuljati i u drugi krug.
Ne da mu se
Ipak, čini se da nedostaje nekoliko bitnih faktora za ovakvu eksploziju na biralištima kakvu su populistički kandidati zabilježili u nekoliko navrata. Prvo, Kolakušiću se, čini se, baš i ne da. I Sinčić u finišu kampanje i Most i sam bivši sudac prije nekoliko mjeseci su ozbiljno grizli za uspjeh. Jedva da se moglo živjeti od silnih Google reklama i Facebook poruka Mislava Kolakušića ovog proljeća, kad je lovio mjesto u Europskom parlamentu. Danas ni poruka ni njega nema skoro nigdje, a i kad nastupi pusti pokoju suludu poruku, poput one da bi sebi povećao plaću na 70.000 kuna. Tako se privlače birači?
Pritom se čini da Kolakušić uporno kupuje odstupnicu, kako bi se mogao u potpunosti posvetiti zahtjevnom životu eurozastupnika. Prvo je govorio da će se povući iz domaće politike ne dobije li bar 600.000 glasova na predsjedničkim izborima. Onda se valjda prepao da je letvicu postavio prenisko, pa je malo modificirao priču – europskim temama će se posvetiti (i preskočiti parlamentarne izbore u Hrvatskoj) ako ne pobijedi na predsjedničkim izborima.
Kolakušić ne nadire
Još jedna stvar je bitna razlika između u svoje vrijeme nadirućih Sinčića, Mosta i proljetnog Kolakušića – ovaj, jesensko-zimski Kolakušić uopće na nadire. Ne samo svojom kampanjom, već i brojkama. Tamo gdje su ostali (i on na proljeće) naglo rasli, Kolakušić stagnira ili pada. Nema efekta kotrljajuće snježne grude koja se neumitno povećava, štoviše, Kolakušić se u odnosu na studeni – smanjio (sa 10,7 na 9,9 posto).
No, kako god bilo, ako ovosezonski glavni kandidat populizma ne podeblja svoje anketne brojke baš za 100-njak posto, čak i njegov manji rast može poremetiti odnose među favoritima, s obzirom da su razlike jako male, s trendom smanjivanja.
Juričan leti nisko
Sličan zaključak se može izvesti i oko Darija Juričana, kandidata apsurda koji obećava legalizaciju korupcije. Može li on ugroziti ulazak Zorana Milanovića u drugi krug? Pa naravno da može – razlike su tolike da neka malo jača epidemija gripe u manjem gradu može odlučiti izbore.
Juričan, barem sudeći po anketama, jako teško može otkinuti značajni dio biračke podrške Zoranu Milanoviću (njemu prije svih ostalih, jer je teško vjerovati da bi simpatizeri urnebesnog antibandićevskog trolera svoje glasove dali službenoj kandidatkinji HDZ-a i njenom suparniku s desnice – stranačke i izvanstranačke). Juričan se vrti na 1,1 posto anketne potpore i čak bi ga populistički boost na biralištima o kojem se govori u gornjim redcima mogao lansirati do 2-2,5 posto, što je premalo da za ozbiljniju ulogu na izborima. Osim kao jezičac na vagi u izborima na kojima i žešća sezona prehlade u određenom dijelu zemlje može odlučiti pobjednika.
Uloga prehlade u predsjedničkim izborima
Sve ovo ipak ne znači da neće biti ozbiljnijeg efekta populističkog uspjeha na izborima 22. prosinca u odnosu na anketna predviđa. Ne, ne radi se o prapopulistu, Ivanu Pernaru, koji nakon svih lomova u svom pokretu tavori na 2,4 posto.
Postoji, naime, ozbiljniji kandidat koji se želi predstaviti kao onaj koji dolazi izvan establishmenta i kani vratiti vlast narodu. Njegove brojke u posljednjih nekoliko dana ozbiljnije rastu, podsjećajući, barem malo, na porast Mosta, Sinčića ili Kolakušića u posljednjim danima njihovih slavnijih kampanja. Njegovo ime je Miroslav Škoro.