U posljednje dvije godine, otkako su najprije Zagreb i okolicu, a potom Baniju pogodili snažni potresi, naslušali smo se doista svakakvih objašnjenja i opravdanja vezanih uz obnovu.
Tvrdilo se, na primjer, da obnova ne kasni i da je pitanje tjedna kad će se Zagreb, koji je pretrpio potres u ožujku 2020., pretvoriti u veliko gradilište. „Nigdje nije zapelo“, uvjeravao je svojevremeno bivši ministar Darko Horvat.
Kriv je zakon, kriva je Njemačka
Onda su u Vladi primijetili da obnova ipak kasni, ali da je za to kriv zakon. Koji je, istina, predložila Vlada, a donijela njezina saborska većina. Pa su problem bile poplave – u Njemačkoj. Onda su krenula objašnjenja da ni druge države nisu potrošile sav europski novac nakon što su ih pogodile prirodne katastrofe. Nije, valjda, baš takva drama ako ne uspijemo ni mi.
U 27 mjeseci od potresa u Zagrebu i godinu i pol od potresa na Baniji čuli smo doista svakakva opravdanja i objašnjenja oko obnove. No, najnoviji zaplet i (navodne) izlike koje ga prate, a o kojima se ovih dana počelo spekulirati u medijima, zvuče ozbiljno apsurdno. Čak i u našoj realnosti.
Ništa od obnove Vladine zgrade?
Nova TV javlja da u Vladi razmišljaju da privremeno odgode obnovu Banskih dvora, zgrade u kojoj se nalazi sjedište Vlade, i čija bi konstrukcijska obnova – kao dio većeg i skupljeg projekta rekonstrukcije povijesne palače – trebala biti financirana europskim novcem, iz Fonda solidarnosti. Kao razloge Nova TV neslužbeno navodi cijene na tržištu i ekonomsku situaciju u državi.
Sličnu priču donosi i Jutarnji list. Iako u Vladi još nisu definitivno odustali da konstrukcijsku obnovu financiraju EU novcem, „zbog poremećaja na tržištu građevinskih radova uslijed rata u Ukrajini, kratkog roka za trošenje sredstava iz Fonda te same kompleksnosti obnove, analizira se cijeli projekt“, piše zagrebački list, dodajući da je izgledno da se novac EU “na kraju neće potrošiti za tu namjenu”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Apsurdan zaplet u farsičnoj priči
Iz Vlade stiže tek štura reakcija: „S obzirom na okolnosti na tržištu i pristigle ponude koje znatno premašuju procijenjenu vrijednost te ograničenja koja imamo vezano za državni proračun, razmotrit ćemo daljnje korake i o svemu pravovremeno obavijestiti javnost”.
Jasno je, dakle, da je odgoda obnove Banskih dvora moguća, možda čak i izvjesna. Ako do toga dođe i jedan od razloga doista bude inflacija – da je, eto, sve jako poskupjelo, od cementa do drvenih greda – bit će to jedan od apsurdnijih zapleta u priči o obnovi koja neprestano balansira na rubu farse. Za to postoji nekoliko razloga.
Građevinari jasno upozoravali
Hrvatska, kao i ostatak EU-a, doista živi s vrlo visokom inflacijom, s kakvom se generacije rođene nakon 1980. nisu još susrele. Sve je, dakle, poskupjelo, pa to vrijedi i za cement i drvene grede i sve ostale materijale i radove potrebne za popravak Vladine palače. Ali taj problem nije od jučer: građevinske firme na to su Vladu upozorile još u jesen prošle godine. O tome postoji i pisani trag.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prije provedbe natječaja za rekonstrukciju Banskih dvora – koji je u međuvremenu propao, a novi još uvijek nije raspisan – Vlada je provela tzv. prethodno savjetovanje u kojem su joj se javile i firme zainteresirane za taj posao. Iz jedne od njih upozorili su Vladu (i Sabor, koji je u sličnoj situaciji) na velika poskupljenja.
Vlada: ‘Sve smo analizirali’
“Značajno (se) povećala tržišna cijena građevinskih materijala, opreme, ali i građevinskih radova i usluga”, pisali su, procjenjujući da je za obnovu Banskih dvora “potrebno osigurati znatno veća financijska sredstva” nego što je Vlada planirala. Drugim riječima, da je Vlada prenisko procijenila troškove. No, Vlada nije poslušala i nije mijenjala procjenu.
Dapače, tvrdili su da su analizirali “vrste i opseg radova i usluga koje je potrebno izvršiti” te “trenutno stanje na tržištu” i na tome temeljili svoju procjenu. Bili su, očito, u krivu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Natječaj je u travnju poništen, a jedan od razloga bilo je to što su neke od pristiglih ponuda premašile planirana sredstva. Ukratko, sve je poskupjelo, na što su izvođači upozoravali i lani, a ispada da i u Vladi sada toga postaju svjesni.
Novac neće propasti, ali…
Troškovi za obnovu Banskih dvora u iznosu od 61,4 milijuna kuna, trebali bi biti pokriveni sredstvima iz europskog Fonda solidarnosti. Ako Vlada odgodi obnovu i taj novac ne bude iskorišten – rok je, podsjetimo, lipanj sljedeće godine – to ne znači da će propasti. Može biti preusmjeren na druge javne zgrade, koje se također obnavljaju EU novcem.
Istovremeno, obnova Banskih dvora može biti sufinancirana iz drugih europskih izvora ili državnog proračuna, što je dijelom i bilo planirano. Iz Fonda solidarnosti trebala bi biti pokrivena samo konstrukcijska obnova (61,4 milijun kuna), dok je cijeli projekt rekonstrukcije značajno skuplji (ukupno 155 milijuna kuna bez PDV-a).
Članak se nastavlja ispod oglasa
…što nam to govori o državi?
No, ovdje poanta nije isključivo u tome kamo će tih 60 i nešto milijuna kuna biti preusmjereno (potrebe su goleme i daleko premašuju europska sredstva), nego se nameću i druga pitanja.
Ako ni zgradu u kojoj joj je sjedište Vlada ne uspije barem dijelom obnoviti EU novcem, što to govori o sposobnosti države da koristi EU sredstva? Ako se, dakle, to dogodi čak i nakon što je produžen rok za korištenje tog novca? Čak ni nakon tri godine od potresa?
Najbolje je dići ruke od svega
Na kraju, tu je i pitanje puno šire od Banskih dvora. Je li okej da Vlada – zato što je tržište kaotično, rokovi kratki, a posao izuzetno kompleksan – odgodi radove na vlastitoj zgradi do nekih boljih vremena?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ako je to sasvim u redu, jer je tržište kaotično, a posao previše kompleksan, možda nekome padne na pamet da bi, dok okolnosti ne budu povoljnije, trebalo odgoditi i obnovu kao takvu. Privremeno naprosto dići ruke od svega.
Gledajući kako stvari na terenu napreduju, cinici bi, doduše, mogli zaključiti da se to već odavno dogodilo. Samo što to nitko ne želi javno priznati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vlada, izgleda, odgađa radove na Banskim dvorima. Od svih blamaža oko obnove, to će biti najveća
Jedan je natječaj za radove propao, novi još nije raspisan
Odgoda obnove Banskih dvora moguća, možda čak i izvjesna. Ako do toga dođe i jedan od razloga bude inflacija – da je, eto, sve jako poskupjelo, od cementa do drvenih greda – bit će to jedan od apsurdnijih zapleta u priči o obnovi koja neprestano balansira na rubu farse
U posljednje dvije godine, otkako su najprije Zagreb i okolicu, a potom Baniju pogodili snažni potresi, naslušali smo se doista svakakvih objašnjenja i opravdanja vezanih uz obnovu.
Tvrdilo se, na primjer, da obnova ne kasni i da je pitanje tjedna kad će se Zagreb, koji je pretrpio potres u ožujku 2020., pretvoriti u veliko gradilište. „Nigdje nije zapelo“, uvjeravao je svojevremeno bivši ministar Darko Horvat.
Kriv je zakon, kriva je Njemačka
Onda su u Vladi primijetili da obnova ipak kasni, ali da je za to kriv zakon. Koji je, istina, predložila Vlada, a donijela njezina saborska većina. Pa su problem bile poplave – u Njemačkoj. Onda su krenula objašnjenja da ni druge države nisu potrošile sav europski novac nakon što su ih pogodile prirodne katastrofe. Nije, valjda, baš takva drama ako ne uspijemo ni mi.
U 27 mjeseci od potresa u Zagrebu i godinu i pol od potresa na Baniji čuli smo doista svakakva opravdanja i objašnjenja oko obnove. No, najnoviji zaplet i (navodne) izlike koje ga prate, a o kojima se ovih dana počelo spekulirati u medijima, zvuče ozbiljno apsurdno. Čak i u našoj realnosti.
Ništa od obnove Vladine zgrade?
Nova TV javlja da u Vladi razmišljaju da privremeno odgode obnovu Banskih dvora, zgrade u kojoj se nalazi sjedište Vlade, i čija bi konstrukcijska obnova – kao dio većeg i skupljeg projekta rekonstrukcije povijesne palače – trebala biti financirana europskim novcem, iz Fonda solidarnosti. Kao razloge Nova TV neslužbeno navodi cijene na tržištu i ekonomsku situaciju u državi.
Sličnu priču donosi i Jutarnji list. Iako u Vladi još nisu definitivno odustali da konstrukcijsku obnovu financiraju EU novcem, „zbog poremećaja na tržištu građevinskih radova uslijed rata u Ukrajini, kratkog roka za trošenje sredstava iz Fonda te same kompleksnosti obnove, analizira se cijeli projekt“, piše zagrebački list, dodajući da je izgledno da se novac EU “na kraju neće potrošiti za tu namjenu”.
Apsurdan zaplet u farsičnoj priči
Iz Vlade stiže tek štura reakcija: „S obzirom na okolnosti na tržištu i pristigle ponude koje znatno premašuju procijenjenu vrijednost te ograničenja koja imamo vezano za državni proračun, razmotrit ćemo daljnje korake i o svemu pravovremeno obavijestiti javnost”.
Jasno je, dakle, da je odgoda obnove Banskih dvora moguća, možda čak i izvjesna. Ako do toga dođe i jedan od razloga doista bude inflacija – da je, eto, sve jako poskupjelo, od cementa do drvenih greda – bit će to jedan od apsurdnijih zapleta u priči o obnovi koja neprestano balansira na rubu farse. Za to postoji nekoliko razloga.
Građevinari jasno upozoravali
Hrvatska, kao i ostatak EU-a, doista živi s vrlo visokom inflacijom, s kakvom se generacije rođene nakon 1980. nisu još susrele. Sve je, dakle, poskupjelo, pa to vrijedi i za cement i drvene grede i sve ostale materijale i radove potrebne za popravak Vladine palače. Ali taj problem nije od jučer: građevinske firme na to su Vladu upozorile još u jesen prošle godine. O tome postoji i pisani trag.
Prije provedbe natječaja za rekonstrukciju Banskih dvora – koji je u međuvremenu propao, a novi još uvijek nije raspisan – Vlada je provela tzv. prethodno savjetovanje u kojem su joj se javile i firme zainteresirane za taj posao. Iz jedne od njih upozorili su Vladu (i Sabor, koji je u sličnoj situaciji) na velika poskupljenja.
Vlada: ‘Sve smo analizirali’
“Značajno (se) povećala tržišna cijena građevinskih materijala, opreme, ali i građevinskih radova i usluga”, pisali su, procjenjujući da je za obnovu Banskih dvora “potrebno osigurati znatno veća financijska sredstva” nego što je Vlada planirala. Drugim riječima, da je Vlada prenisko procijenila troškove. No, Vlada nije poslušala i nije mijenjala procjenu.
Dapače, tvrdili su da su analizirali “vrste i opseg radova i usluga koje je potrebno izvršiti” te “trenutno stanje na tržištu” i na tome temeljili svoju procjenu. Bili su, očito, u krivu.
Natječaj je u travnju poništen, a jedan od razloga bilo je to što su neke od pristiglih ponuda premašile planirana sredstva. Ukratko, sve je poskupjelo, na što su izvođači upozoravali i lani, a ispada da i u Vladi sada toga postaju svjesni.
Novac neće propasti, ali…
Troškovi za obnovu Banskih dvora u iznosu od 61,4 milijuna kuna, trebali bi biti pokriveni sredstvima iz europskog Fonda solidarnosti. Ako Vlada odgodi obnovu i taj novac ne bude iskorišten – rok je, podsjetimo, lipanj sljedeće godine – to ne znači da će propasti. Može biti preusmjeren na druge javne zgrade, koje se također obnavljaju EU novcem.
Istovremeno, obnova Banskih dvora može biti sufinancirana iz drugih europskih izvora ili državnog proračuna, što je dijelom i bilo planirano. Iz Fonda solidarnosti trebala bi biti pokrivena samo konstrukcijska obnova (61,4 milijun kuna), dok je cijeli projekt rekonstrukcije značajno skuplji (ukupno 155 milijuna kuna bez PDV-a).
…što nam to govori o državi?
No, ovdje poanta nije isključivo u tome kamo će tih 60 i nešto milijuna kuna biti preusmjereno (potrebe su goleme i daleko premašuju europska sredstva), nego se nameću i druga pitanja.
Ako ni zgradu u kojoj joj je sjedište Vlada ne uspije barem dijelom obnoviti EU novcem, što to govori o sposobnosti države da koristi EU sredstva? Ako se, dakle, to dogodi čak i nakon što je produžen rok za korištenje tog novca? Čak ni nakon tri godine od potresa?
Najbolje je dići ruke od svega
Na kraju, tu je i pitanje puno šire od Banskih dvora. Je li okej da Vlada – zato što je tržište kaotično, rokovi kratki, a posao izuzetno kompleksan – odgodi radove na vlastitoj zgradi do nekih boljih vremena?
Ako je to sasvim u redu, jer je tržište kaotično, a posao previše kompleksan, možda nekome padne na pamet da bi, dok okolnosti ne budu povoljnije, trebalo odgoditi i obnovu kao takvu. Privremeno naprosto dići ruke od svega.
Gledajući kako stvari na terenu napreduju, cinici bi, doduše, mogli zaključiti da se to već odavno dogodilo. Samo što to nitko ne želi javno priznati.