Vlada je najavila gradnju Pelješkog mosta, a mi donosimo pregled slučaja koji se provlači 20 godina

Ministar Butković kaže da se početak gradnje očekuje najesen

FOTO: screenshot

Vlada je na današnjoj sjednici donijela odluku o financiranju projekta “Cestovna povezanost s južnom Dalmacijom”, koji uključuje i izgradnju Pelješkog mosta, vrijednog 430,2 milijuna eura, odnosno 3,2 milijarde kuna. Ministar prometa Oleg Butković rekao je kako se početak izgradnje mosta očekuje na jesen.

Pelješki most najavljuje se već godinama, obično nekako redovito pred izbore. Napravili smo mali pregled svega što se dosad događalo.

1. Most je prvi put predložen prije 20 godina

Još 1997. Dubrovačko neretvanski župan, SDP-ovac Ivan Šprlje, predložio je rješenje kojim bi se spojio jug Hrvatske – most. No, Šprljina zamisao ostala je tek na ideji, sve dok sljedeće godine HDZ-ov Luka Bebić u Saboru nije iznio prijedlog o izgradnji Pelješkog mosta.

2. Sanader je dva puta otvarao radove

U kampanji za parlamentarne izbore 2003. HDZ i Ivo Sanader obećali su izgradnju Pelješkog mosta. HDZ je osvojio vlast, Sanader je postao premijer, a 2005. otvorio je pripremne radove na izgradnji mosta. Najavio je kako će radovi krenuti 2006., a most biti pušten u promet 2008. Obzirom da tada nije bio raspisan ni natječaj za izvođače radova, niti je potpisan ugovor za gradnju, relativno je lako procijeniti da se radilo o praznom obećanju.

Radovi na mostu zapravo su mogli početi tek 2007. kada je okončan javni natječaj za izvođače. Tada je s cijenom od 1,9 milijardi kuna pobijedio konzorcij domaćih tvrtki, Viadukta, Konstruktora i Hidroelektre niskogradnje. Vlada u svom proračunu novac za most nije osigurala, no Sanader je ponovno otvorio radove na Komarni. Ovaj put rekao je kako će most biti dovršen do 2012. Sanader je onda još jednom, u svibnju 2009. pred drugi krug lokalnih izbora obišao gradilište i izrazio zadovoljstvo radovima.

3. Vlada Jadranke Kosor i novi rokovi

Nakon što je Sanader dao ostavku u srpnju 2009., a dužnost premijerke preuzela njegova stranačka kolegica Jadranka Kosor, priča o mostu pala je u zaborav. Sve do kraja 2010. kada je premijerka najavila da se od projekta Pelješkog mosta ne odustaje te da će biti dovršen do 2015. godine. U rujnu 2011., pred parlamentarne izbore, donosi se odluka da se most gradi temeljem ugovorene cijene. Kao novi rok određuje se 2017. godina.

4. Milanovićeva vlada raskinula je ugovor o gradnji…

Nakon parlamentarnih izbora 2011. u Banske dvore došao je SDP i premijer Zoran Milanović. Kukuriku koalicija raskinula je ugovor o gradnji mosta. Konkretno, resorni ministar Siniša Hajdaš Dončić sporazumno je raskinuo ugovor s izvođačima, pa Vlada nije trebala platiti naknadu za izgubljenu dobit. Projekt je tada vrijedio 1,9 milijardi kuna, no izvedeno je tek tri posto radova.

5. …a onda su se pred izbore predomislili

Negdje pred kraj mandata, vlada lijeve koalicije ipak je odlučila graditi most kojim bi se napokon spojio jug Hrvatske s ostatkom. U srpnju 2015. Milanović i Hajdaš Dončić predstavili su Studiju izvodljivosti prometnog povezivanja razdvojenog teritorija RH i rekli kako se most pokazao najboljim rješenjem te njegova gradnja sigurno ide.

Na novinarska pitanja o cijeni i trajanju gradnje mosta ministar Hajdaš Dončić odgovorio je da će izgradnja samog mosta koštati 1,55 milijardi kuna, a ukupni će troškovi sa izgradnjom spojnih cesta, cestovnih objekata dionice oko Stona, iznositi 2,85 milijardi kuna. No, do 85 posto bit će sufinancirano iz EU fondova. Iz tadašnje su Vlade najavili da će gradnja mosta trajati od dvije i pol do tri godine.

6. Nova Vlada, novi rokovi

Prošle godine, kada je na vlasti bila koalicijska Vlada HDZ-a i Mosta, a premijer Tihomir Orešković, objavljen je natječaj za odabir izvođača radova na Pelješkom mostu i izgradnju pristupnih cesta. “Pelješki most više nije samo želja ove ili one Vlade, Pelješki most je sada stvarnost! Objavom ovog natječaja u predviđenom roku pokazali smo da smo spremni za velike EU projekte koji su pred nama“, izjavio je tadašnji ministar regionalnog razvoja i fondova EU Tomislav Tolušić.

Najavljene su i četiri faze projekta koje bi trebale oduhvaćati razdoblje od 2016. do 2022. godine, a uključuju izgradnju pristupnih cesta mostu, izgradnju samog mosta Pelješac, izgradnju dionice ceste na Pelješcu i izgradnju tzv. Stonske obilaznice.

7. Vlada je danas najavila početak radova na jesen

Vlada je na današnjoj sjednici donijela odluku o financiranju projekta “Cestovna povezanost s južnom Dalmacijom”, koji uključuje i izgradnju Pelješkog mosta, vrijednog 430,2 milijuna eura, odnosno 3,2 milijarde kuna.

MInistar prometa Butković rekao je kako projekt uključuje tri faze. Jedna je sama izgradnja Pelješkog mosta, a natječaj za izvođača ide u dva stupnja. “Prvi stupanj, koji je pri kraju, je određivanje sposobnosti samih ponuđača, a drugi je određivanje same cijene. Do lipnja ćemo imati izvođača za Pelješki most, a izgradnja bi trebala krenuti na jesen, ako neće biti žalbi”, kazao je resorni ministar. Butković je kolegama pokazao 3-D prikaz budućeg mosta

8. Koliko će nas izgradnja mosta koštati?

Ministar Butković je kazao da sredstva za projekt planirana u državnom proračunu za ovu godinu iznose 261,8 milijuna kuna, za 2018. se planira 885,39 milijuna kuna, a 2019. 815,9 milijuna kuna, dakle ukupno 1,96 milijardi kuna. Rekao je i kako od ukupnog iznosa prihvatljivih troškova koji su planirani u državnom proračunu, Hrvatska očekuje sufinanciranje od strane Europske komisije u vrijednosti do 85 posto ili 357,2 milijuna eura.

9. Jesu li postojala alternativna rješenja?

Kao rješenja razmatrani su cestovni Schengenski koridori, u vidu brze ceste kroz Neum te obilaznice oko Neuma, podmorski tunel na mjestu mogućeg Pelješkog mosta i ispod BiH teritorija te Pelješki most. Studija izvodljivosti iz 2015. analizirala je rješenja uzevši u obzir ključne tehničke kriterije, pravne rizike i pitanja zaštite okoliš.

Kako je tada pojasnio bivši ministar prometa Hajdaš Dončić, Pelješki most dobio je najbolju ocjenu i ustanovljeno je da ima najmanje proceduralne rizike jer ne prolazi teritorijem druge države, a najveća prednost ove varijante je velik pozitivan utjecaj na gospodarski razvoj.