Vlada je zabranila kockarnice 500 metara od škole, ali one od prije smiju ostati. Koliko je to cinično?

Vladu, odnosno Ministarstvo financija uzrujavaju samo oni u biznisu kojima se ne uspijeva naplatiti porez

Kad država pristupa kockarskom biznisu s ovakvom hipokrizijom, razumljivo je da zbog poplave kladionica po Hrvatskoj protestiraju škole, pravobraniteljica za djecu, brojni čelnici gradova i općina i vjerske zajednice. Imamo već 50 tisuća patoloških ovisnika o kocki i 20 posto srednjoškolaca koji se klade. Neshvatljivo je samo to da Vlada misli umiriti društvo svojom ciničnom mjerom po kojoj nikakve promjene zapravo nema, a milijun već pootvaranih kladionica može mirno nastaviti s radom.

Razveselila me vijest s radija da Vlada uvodi restrikcije za kockarski biznis, ali ispostavit će se da na prvu nisam pažljivo slušala. Čula sam u prolazu samo onaj dio koji kaže da će ”poslovnice” za klađenje i kockanje ubuduće morati biti najmanje 500 metara udaljene od škola i vjerskih objekata. To jest malo i nedovoljno – takvim je sadržajima mjesto na rubovima naselja i u najskupljim hotelima, a ne na svakom ćošku gusto naseljenih ulica – ali, hajde, barem je neki slabašni korak u pravom smjeru.

No vraga, čim pomisliš da treba pohvaliti nešto što radi vlast, pojavi se kvaka. Ovdje je kvaka da se nova uredba neće odnositi na kladionice, automat klubove i kockarnice koje već rade, nego samo na njihovo širenje u budućnosti.

Kockanje dostupno na svakom koraku

Dakle, za sve ono što je već tu, ne mijenja se apsolutno ništa. A to znači da je takva mjera iz Banskih dvora ne samo potpuno nepotrebna, nego je ujedno i manipulativna prema javnosti. Jer kockanje i klađenje u Hrvatskoj je već dostupno doslovno svima i na svakom koraku, a tako će, kako vidimo, i ostati.

Već dugo me progoni misao kako bi trebalo krenuti naokolo i slikati automat klubove, kladionice i kockarnice po Zagrebu, a onda taj debeli album poslati Vladi Republike Hrvatske uz bijesno pismo. To mi je znalo pasti na pamet svako malo, ali nikad vremena da se odradi, jer u Zagrebu, a i bilo gdje da odeš po Hrvatskoj, špelunki za klađenje i kockanje ima neusporedivo više nego svih društvenih sadržaja zajedno. Kad zbrojiš sva kina, biblioteke, kulturne centre, sportska igrališta, muzičke škole i kazališta, to je golo ništa prema broju kladionica. Eno je i u Babinoj Gredi, gdje ljudi nemaju ni ambulantu.

Nisam obišla sve zemlje na svijetu, ali u onima koje jesam, a tih je dosta, nigdje ne možeš vidjeti išta slično.

Automat klub pored pekarnice

Uglavnom se svuda kladi i kocka, ali u kontroliranim, zaklonjenima i izoliranim uvjetima. Nigdje nećeš nabasati na automat klub pored svake pekarnice gdje se kupuju kifle, ni pored studentskog kampusa. Albanija je od početka prošle godine posve zabranila klađenje i kockanje osim u luksuznim hotelima i turističkim resortima pa je država zatvorila 4200 kladionica i automat klubova. Albanski premijer Edi Rama kazao je da se vlada odlučila za tako drakonsku mjeru zbog brige za obitelj i društvo odnosno smanjivanja ovisnosti, nasilja i kriminala.

Kod nas, međutim, kladionice su otvorene pored škola, parkova, oko tržnica, u poslovnim zonama i u mračnim uličicama predgrađa.

Išla sam brojiti samo lokacije nasumce izabrane Germania sport kladionice u Zagrebu, a Germania je samo jedna. Popis sam našla na internetu: imaju sedamdesetak punktova, što u samostalnim prostorima, što po kafićima. A tome onda treba pribrojiti i konkurentske kapacitete Prve sportske kladionice, Fortune, Supersporta, Kladionice Hrvatske Lutrije, Hattricka, CBC automata i drugih, što ovih legalnih, što ilegalnih, pa ćemo još bolje vidjeti gdje smo.

Bolest koja zahtijeva ozbiljan klinički tretman

Nedavno sam na Trgu bana Jelačića izašla iz tramvaja i nosom udarila u ogromni novootvoreni automat klub Admiral. Pa zar i tu? Poslije sam pogledala njihovu web stranicu: ”Ugostit će vas ljubazno osoblje te najsuvremeniji aparati za igre na sreću. Posjetiteljima se nudi… mjenjačnica, mogućnost osvajanja značajnih novčanih dobitaka na aparatima te osvajanje jednog od Jackpotova podijeljenih u tri razine”.

Stručnjaci kažu da u Hrvatskoj već ima oko 50.000 patoloških kockara među kojima ima dosta mladih, a do milijun ljudi povremeno sudjeluje u lutrijama i drugim igrama na sreću. Po definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, patološko kockanje je bolest sa psihičkim i fizičkim manifestacijama i zahtijeva ozbiljan klinički tretman. U pravilu je povezano s alkoholom, krađama, pronevjerama, raspadom obitelji, propašću karijera i školovanja pa i sa samoubojstvima.

Naši istraživači procjenjuju da kockanje teško pogađa još četiri do osam osoba iz kockareve okoline. Istraživanje tima zagrebačkog Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta pokazalo je da se udio hrvatskih srednjoškolaca koji se klade penje i do 21,7 posto.

Samo daj poreze

No, za državu sve to očito ne predstavlja problem na koji se mora reagirati adekvatnim politikama nego se građane lažnim mjerama samo želi prevesti žedne preko vode. A u pitanju je, naravno, novac. Citiram: ”Domaći priređivači igara na sreću godišnje plate oko milijardu kuna poreza i naknada, mjesečne naknade od pet posto na ukupne uplate i porez na sve dobitke od klađenja od 10 do 30 posto, ovisno o iznosu dobitka”. U siječnju 2018. objavljeno je da su kockarnice i kladionice u prethodnoj godini povećale prihode za 301 posto, a najviše je zaradila državna Hrvatska lutrija.

Zato Vladu, odnosno Ministarstvo financija uzrujavaju samo oni u biznisu kojima se ne uspijeva naplatiti porez, a to su prvenstveno strane online kladionice gdje možeš kockati doma, sjedeći za kompjuterom. Njima je Ministarstvo financija lani blokiralo domene. Da plaćaju poreze, ostali bi i oni u igri.

Kad vlast pristupa kockarskom biznisu s ovakvom hipokrizijom, razumljivo je, kao što smo čuli od ministra financija Zdravka Marića, da zbog poplave kladionica posvuda po Hrvatskoj protestiraju škole, pravobraniteljica za djecu, brojni čelnici gradova i općina i vjerske zajednice. Neshvatljivo je samo to da Vlada misli umiriti društvo svojom ciničnom mjerom po kojoj nikakve promjene zapravo nema, a milijun već posvuda pootvaranih kladionica može mirno nastaviti s radom.