Razveselila me vijest s radija da Vlada uvodi restrikcije za kockarski biznis, ali ispostavit će se da na prvu nisam pažljivo slušala. Čula sam u prolazu samo onaj dio koji kaže da će ”poslovnice” za klađenje i kockanje ubuduće morati biti najmanje 500 metara udaljene od škola i vjerskih objekata. To jest malo i nedovoljno – takvim je sadržajima mjesto na rubovima naselja i u najskupljim hotelima, a ne na svakom ćošku gusto naseljenih ulica – ali, hajde, barem je neki slabašni korak u pravom smjeru.
No vraga, čim pomisliš da treba pohvaliti nešto što radi vlast, pojavi se kvaka. Ovdje je kvaka da se nova uredba neće odnositi na kladionice, automat klubove i kockarnice koje već rade, nego samo na njihovo širenje u budućnosti.
Dakle, za sve ono što je već tu, ne mijenja se apsolutno ništa. A to znači da je takva mjera iz Banskih dvora ne samo potpuno nepotrebna, nego je ujedno i manipulativna prema javnosti. Jer kockanje i klađenje u Hrvatskoj je već dostupno doslovno svima i na svakom koraku, a tako će, kako vidimo, i ostati.
Već dugo me progoni misao kako bi trebalo krenuti naokolo i slikati automat klubove, kladionice i kockarnice po Zagrebu, a onda taj debeli album poslati Vladi Republike Hrvatske uz bijesno pismo. To mi je znalo pasti na pamet svako malo, ali nikad vremena da se odradi, jer u Zagrebu, a i bilo gdje da odeš po Hrvatskoj, špelunki za klađenje i kockanje ima neusporedivo više nego svih društvenih sadržaja zajedno. Kad zbrojiš sva kina, biblioteke, kulturne centre, sportska igrališta, muzičke škole i kazališta, to je golo ništa prema broju kladionica. Eno je i u Babinoj Gredi, gdje ljudi nemaju ni ambulantu.
Nisam obišla sve zemlje na svijetu, ali u onima koje jesam, a tih je dosta, nigdje ne možeš vidjeti išta slično.
Automat klub pored pekarnice
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uglavnom se svuda kladi i kocka, ali u kontroliranim, zaklonjenima i izoliranim uvjetima. Nigdje nećeš nabasati na automat klub pored svake pekarnice gdje se kupuju kifle, ni pored studentskog kampusa. Albanija je od početka prošle godine posve zabranila klađenje i kockanje osim u luksuznim hotelima i turističkim resortima pa je država zatvorila 4200 kladionica i automat klubova. Albanski premijer Edi Rama kazao je da se vlada odlučila za tako drakonsku mjeru zbog brige za obitelj i društvo odnosno smanjivanja ovisnosti, nasilja i kriminala.
Kod nas, međutim, kladionice su otvorene pored škola, parkova, oko tržnica, u poslovnim zonama i u mračnim uličicama predgrađa.
Išla sam brojiti samo lokacije nasumce izabrane Germania sport kladionice u Zagrebu, a Germania je samo jedna. Popis sam našla na internetu: imaju sedamdesetak punktova, što u samostalnim prostorima, što po kafićima. A tome onda treba pribrojiti i konkurentske kapacitete Prve sportske kladionice, Fortune, Supersporta, Kladionice Hrvatske Lutrije, Hattricka, CBC automata i drugih, što ovih legalnih, što ilegalnih, pa ćemo još bolje vidjeti gdje smo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bolest koja zahtijeva ozbiljan klinički tretman
Nedavno sam na Trgu bana Jelačića izašla iz tramvaja i nosom udarila u ogromni novootvoreni automat klub Admiral. Pa zar i tu? Poslije sam pogledala njihovu web stranicu: ”Ugostit će vas ljubazno osoblje te najsuvremeniji aparati za igre na sreću. Posjetiteljima se nudi… mjenjačnica, mogućnost osvajanja značajnih novčanih dobitaka na aparatima te osvajanje jednog od Jackpotova podijeljenih u tri razine”.
Stručnjaci kažu da u Hrvatskoj već ima oko 50.000 patoloških kockara među kojima ima dosta mladih, a do milijun ljudi povremeno sudjeluje u lutrijama i drugim igrama na sreću. Po definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, patološko kockanje je bolest sa psihičkim i fizičkim manifestacijama i zahtijeva ozbiljan klinički tretman. U pravilu je povezano s alkoholom, krađama, pronevjerama, raspadom obitelji, propašću karijera i školovanja pa i sa samoubojstvima.
Naši istraživači procjenjuju da kockanje teško pogađa još četiri do osam osoba iz kockareve okoline. Istraživanje tima zagrebačkog Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta pokazalo je da se udio hrvatskih srednjoškolaca koji se klade penje i do 21,7 posto.
Samo daj poreze
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, za državu sve to očito ne predstavlja problem na koji se mora reagirati adekvatnim politikama nego se građane lažnim mjerama samo želi prevesti žedne preko vode. A u pitanju je, naravno, novac. Citiram: ”Domaći priređivači igara na sreću godišnje plate oko milijardu kuna poreza i naknada, mjesečne naknade od pet posto na ukupne uplate i porez na sve dobitke od klađenja od 10 do 30 posto, ovisno o iznosu dobitka”. U siječnju 2018. objavljeno je da su kockarnice i kladionice u prethodnoj godini povećale prihode za 301 posto, a najviše je zaradila državna Hrvatska lutrija.
Zato Vladu, odnosno Ministarstvo financija uzrujavaju samo oni u biznisu kojima se ne uspijeva naplatiti porez, a to su prvenstveno strane online kladionice gdje možeš kockati doma, sjedeći za kompjuterom. Njima je Ministarstvo financija lani blokiralo domene. Da plaćaju poreze, ostali bi i oni u igri.
Kad vlast pristupa kockarskom biznisu s ovakvom hipokrizijom, razumljivo je, kao što smo čuli od ministra financija Zdravka Marića, da zbog poplave kladionica posvuda po Hrvatskoj protestiraju škole, pravobraniteljica za djecu, brojni čelnici gradova i općina i vjerske zajednice. Neshvatljivo je samo to da Vlada misli umiriti društvo svojom ciničnom mjerom po kojoj nikakve promjene zapravo nema, a milijun već posvuda pootvaranih kladionica može mirno nastaviti s radom.
Rubrika
Politika & Kriminal Komentari Biznis & Tech Velike priče Život KulturaPostavke izgleda
Kanali
Super1 Telesport Openspace PitanjeZdravljaSocial
Facebook Twitter Instagram YoutubeInfo
Pretplata Klub Knjige Impressum Oglašavanje Uvjeti korištenjaPolitika & Kriminal
Politika & Kriminal Vlada je zabranila kockarnice 500 metara od škole, ali one od prije smiju ostati. Koliko je to cinično?
Vladu, odnosno Ministarstvo financija uzrujavaju samo oni u biznisu kojima se ne uspijeva naplatiti porez
Kad država pristupa kockarskom biznisu s ovakvom hipokrizijom, razumljivo je da zbog poplave kladionica po Hrvatskoj protestiraju škole, pravobraniteljica za djecu, brojni čelnici gradova i općina i vjerske zajednice. Imamo već 50 tisuća patoloških ovisnika o kocki i 20 posto srednjoškolaca koji se klade. Neshvatljivo je samo to da Vlada misli umiriti društvo svojom ciničnom mjerom po kojoj nikakve promjene zapravo nema, a milijun već pootvaranih kladionica može mirno nastaviti s radom.
Razveselila me vijest s radija da Vlada uvodi restrikcije za kockarski biznis, ali ispostavit će se da na prvu nisam pažljivo slušala. Čula sam u prolazu samo onaj dio koji kaže da će ”poslovnice” za klađenje i kockanje ubuduće morati biti najmanje 500 metara udaljene od škola i vjerskih objekata. To jest malo i nedovoljno – takvim je sadržajima mjesto na rubovima naselja i u najskupljim hotelima, a ne na svakom ćošku gusto naseljenih ulica – ali, hajde, barem je neki slabašni korak u pravom smjeru.
No vraga, čim pomisliš da treba pohvaliti nešto što radi vlast, pojavi se kvaka. Ovdje je kvaka da se nova uredba neće odnositi na kladionice, automat klubove i kockarnice koje već rade, nego samo na njihovo širenje u budućnosti.
Kockanje dostupno na svakom koraku
Dakle, za sve ono što je već tu, ne mijenja se apsolutno ništa. A to znači da je takva mjera iz Banskih dvora ne samo potpuno nepotrebna, nego je ujedno i manipulativna prema javnosti. Jer kockanje i klađenje u Hrvatskoj je već dostupno doslovno svima i na svakom koraku, a tako će, kako vidimo, i ostati.
Već dugo me progoni misao kako bi trebalo krenuti naokolo i slikati automat klubove, kladionice i kockarnice po Zagrebu, a onda taj debeli album poslati Vladi Republike Hrvatske uz bijesno pismo. To mi je znalo pasti na pamet svako malo, ali nikad vremena da se odradi, jer u Zagrebu, a i bilo gdje da odeš po Hrvatskoj, špelunki za klađenje i kockanje ima neusporedivo više nego svih društvenih sadržaja zajedno. Kad zbrojiš sva kina, biblioteke, kulturne centre, sportska igrališta, muzičke škole i kazališta, to je golo ništa prema broju kladionica. Eno je i u Babinoj Gredi, gdje ljudi nemaju ni ambulantu.
Nisam obišla sve zemlje na svijetu, ali u onima koje jesam, a tih je dosta, nigdje ne možeš vidjeti išta slično.
Automat klub pored pekarnice
Uglavnom se svuda kladi i kocka, ali u kontroliranim, zaklonjenima i izoliranim uvjetima. Nigdje nećeš nabasati na automat klub pored svake pekarnice gdje se kupuju kifle, ni pored studentskog kampusa. Albanija je od početka prošle godine posve zabranila klađenje i kockanje osim u luksuznim hotelima i turističkim resortima pa je država zatvorila 4200 kladionica i automat klubova. Albanski premijer Edi Rama kazao je da se vlada odlučila za tako drakonsku mjeru zbog brige za obitelj i društvo odnosno smanjivanja ovisnosti, nasilja i kriminala.
Kod nas, međutim, kladionice su otvorene pored škola, parkova, oko tržnica, u poslovnim zonama i u mračnim uličicama predgrađa.
Išla sam brojiti samo lokacije nasumce izabrane Germania sport kladionice u Zagrebu, a Germania je samo jedna. Popis sam našla na internetu: imaju sedamdesetak punktova, što u samostalnim prostorima, što po kafićima. A tome onda treba pribrojiti i konkurentske kapacitete Prve sportske kladionice, Fortune, Supersporta, Kladionice Hrvatske Lutrije, Hattricka, CBC automata i drugih, što ovih legalnih, što ilegalnih, pa ćemo još bolje vidjeti gdje smo.
Bolest koja zahtijeva ozbiljan klinički tretman
Nedavno sam na Trgu bana Jelačića izašla iz tramvaja i nosom udarila u ogromni novootvoreni automat klub Admiral. Pa zar i tu? Poslije sam pogledala njihovu web stranicu: ”Ugostit će vas ljubazno osoblje te najsuvremeniji aparati za igre na sreću. Posjetiteljima se nudi… mjenjačnica, mogućnost osvajanja značajnih novčanih dobitaka na aparatima te osvajanje jednog od Jackpotova podijeljenih u tri razine”.
Stručnjaci kažu da u Hrvatskoj već ima oko 50.000 patoloških kockara među kojima ima dosta mladih, a do milijun ljudi povremeno sudjeluje u lutrijama i drugim igrama na sreću. Po definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, patološko kockanje je bolest sa psihičkim i fizičkim manifestacijama i zahtijeva ozbiljan klinički tretman. U pravilu je povezano s alkoholom, krađama, pronevjerama, raspadom obitelji, propašću karijera i školovanja pa i sa samoubojstvima.
Naši istraživači procjenjuju da kockanje teško pogađa još četiri do osam osoba iz kockareve okoline. Istraživanje tima zagrebačkog Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta pokazalo je da se udio hrvatskih srednjoškolaca koji se klade penje i do 21,7 posto.
Samo daj poreze
No, za državu sve to očito ne predstavlja problem na koji se mora reagirati adekvatnim politikama nego se građane lažnim mjerama samo želi prevesti žedne preko vode. A u pitanju je, naravno, novac. Citiram: ”Domaći priređivači igara na sreću godišnje plate oko milijardu kuna poreza i naknada, mjesečne naknade od pet posto na ukupne uplate i porez na sve dobitke od klađenja od 10 do 30 posto, ovisno o iznosu dobitka”. U siječnju 2018. objavljeno je da su kockarnice i kladionice u prethodnoj godini povećale prihode za 301 posto, a najviše je zaradila državna Hrvatska lutrija.
Zato Vladu, odnosno Ministarstvo financija uzrujavaju samo oni u biznisu kojima se ne uspijeva naplatiti porez, a to su prvenstveno strane online kladionice gdje možeš kockati doma, sjedeći za kompjuterom. Njima je Ministarstvo financija lani blokiralo domene. Da plaćaju poreze, ostali bi i oni u igri.
Kad vlast pristupa kockarskom biznisu s ovakvom hipokrizijom, razumljivo je, kao što smo čuli od ministra financija Zdravka Marića, da zbog poplave kladionica posvuda po Hrvatskoj protestiraju škole, pravobraniteljica za djecu, brojni čelnici gradova i općina i vjerske zajednice. Neshvatljivo je samo to da Vlada misli umiriti društvo svojom ciničnom mjerom po kojoj nikakve promjene zapravo nema, a milijun već posvuda pootvaranih kladionica može mirno nastaviti s radom.
Klub ekskluzivnih ponuda, pogodnosti i popusta,
samo za pretplatnike Telegrama.