Nekad je nužno odabrati stranu

Vlada nema šansi dobiti bitku za odgodu povišice javnim službama. Zašto uopće u nju ulazi?

Sindikati imaju potpisane sporazume s Vladom. Ako Vlada ne isplati, slijede tužbe koje će država izgubiti i sve platiti s kamatama

Istina je da će Hrvatska, da bi ispunila kriterije za ulazak u eurozonu u godinama kad koronavirus postane “staro nenormalno” morati smanjivati dug. Ali, nije li u ovom trenutku neusporedivo važnije prebroditi krizu koja izneređuje i zdravstvenu, i gospodarsku i socijalnu sliku društva?

Čudno, izgledalo je kako je prilično jasno da koronakriza nije razlog za pozive na strogu proračunsku štednju. Za one, sjetit će se mrvicu stariji, strastvene pozive na “pokrivanje poplunom onoliko koliko je dug”, neizbježne prolaske “dolinom suza” na putu do izlaska iz krize i sličnih priča koje su dominirale prije 11 godina, kad se na Hrvatsku sručila velika svjetska gospodarska kriza.

Danas je, naime, dramatično drugačije. Sve bitne međunarodne institucije (MMF, Svjetska banka, Europska komisija…) propovijedaju posve drugačiju priču – na gospodarski zastoj izazvan koronom bacaju hrpe – novca. Da, to je i onih 20 plus milijardi eura o kojima Andrej Plenković vjerojatno ne prestaje pričati ni kod kuće, prije spavanja.

Novca ima

Za razliku od prošle krize, kamate su na povijesno niskim granama i zaduživanje nikad nije bilo jeftinije i jednostavnije. Čak i Bruxelles uporno ponavlja državama članicama – zadužujte se, o vraćanju ćemo misliti kad ovo prođe.

Dakle, u ovom trenutku u vremenu je priča o nužnoj štednji, jednostavno, potpuni promašaj. Ali, ima i dalje. Recimo, da Vlada neke zemlje usred pandemije priču o tome da treba štedjeti trenira na – radnicima u zdravstvu i to, između ostalog, ukidanjem božićnice? I da pritom riskira konfrontaciju sa sindikatima sličnu onima kakve je prije samo godinu dana, dok svijet još nije znao za izraz “novo normalno”, dramatično izgubila? U zemlji čije gospodarstvo u vrijeme godine kad nema turističke sezone značajno ovisi o – osobnoj potrošnji?

Wannabe Grinch

E, to upravo radi hrvatska Vlada. Ministar financija Zdravko Marić nakanio je uštedjeti oko 700 milijuna kuna neisplatom božićnice i odgodom povećanja osnovice od četiri posto zaposlenima u javnim službama (školstvo, zdravstvo, socijala). Kako premijer Plenković sa sjednice Vlade dramatično poručuje da “Vlada čini sve” da se i ove godine božićnice isplate, čini se da je pravi ulog za pregovore odgoda povećanja plaća (cca 374 milijuna kuna).

I tu dolazimo do početka problema. Sindikati imaju potpisane sporazume s Vladom. Bez njihove privole, dakle, Vlada ih može jedino protuzakonito neispoštovati, što bi rezultiralo tužbama koje će država izgubiti i sve platiti s kamatama.

Srljanje u poraz

Koliko je izgledno da će članovi sindikata javnih službi, posebno zaposleni u zdravstvu, ali i oni u školstvu koje je “novo normalno” udarilo žešće nego ostale, pristati na odgodu povišice. I to povišice dogovorene prije nego što su im radna mjesta (bar ova u zdravstvu) prve crte bitke protiv Covida?

Ishod ove bitke u koju ulazi Vlada je vrlo izvjestan – Banski dvori će se opet morati povući. Zbog čega se u nju tvrdoglavo opet ulazi u situaciji kad ona ni izbliza nije nužna, poseban je misterij.

Staro nenormalno

Istina je da će Hrvatska, da bi ispunila kriterije za ulazak u eurozonu u godinama kad koronavirus postane “staro nenormalno” morati smanjivati dug. Ali, nije li u ovom trenutku neusporedivo važnije prebroditi krizu koja izneređuje i zdravstvenu, i gospodarsku i socijalnu sliku društva?

Vremena za brigu o smanjenju državne potrošnje – kad taj potez ne bi štetio gospodarstvu – Andrej Plenković je, uostalom, imao sasvim dovoljno. U četiri godine globalnog gospodarskog rasta na kojem je plutala i njegova Vlada, međutim, rasli su i rashodi državnog proračuna.