Valjda nitko ne spori da je odmah nakon potresa reakcija policije, vatrogasaca, HGSS-a, Hrvatske vojske i hitne pomoći, znači svih onih koji su trebali spašavati ljudske živote iz ruševina, bila u skladu s najboljom praksom za takve službe i u drugim državama, ali većina onog što je uslijedilo i u čemu smo svi imali prilike sudjelovati bila je kaotična improvizacija.
Šest dana nakon potresa Vlada je to implicitno priznala imenujući novi stožer na čelu s potpredsjednikom Vlade Tomom Medvedom čiji je zadatak koordiniranje svih aktivnosti državnih i lokalnih službi na potresom pogođenim područjima. Taj Stožer sigurno ne bi bio potreban da je u tih prvih šest dana nakon potresa „situacija na terenu“ bila u skladu s opisom koji nam premijer Plenković tako silno želi nametnuti.
Vlada nije ispunila zakonske obveze
Sukladno članku 14. Zakona o strateškim robnim zalihama Vlada donosi Bilancu (roba) i Godišnji program robnih zaliha te određuje kako se njima upravlja i kako ih se obnavlja. Vlada je prema tome odgovorna što nije ispunila obaveze iz članka 17. Zakona i pravovremeno obnovila sve one robe čije količinsko stanje na zalihama nije odgovaralo Bilanci i Godišnjem programu robnih zaliha koji je sama usvojila. Budući je prema strukturi strateških robnih zaliha 1 posto njihove vrijednosti ili 5,4 milijuna kuna trebalo biti u kontejnerima za stanovanje, Vlada je bila obavezna nabaviti nove kontejnere odmah nakon što je krajem ožujka prošle godine Ravnateljstvo za robne zalihe Ministarstva gospodarstva i održivoga razvoja 76 stambenih kontejnera dalo na korištenje građanima Zagreba i okolice koji su u potresu ostali bez svojih domova.
Kontejneri koji su dani bolnicama i ostalim zdravstvenim ustanovama za potrebe trijaže i testiranja na COVID-19 nisu stambeni kontejneri jer nemaju ugrađenu tuš kabinu, WC i kuhinju te su kao takvi pogodni samo za obavljanje raznih administrativnih poslova ili priručno skladištenje različitih roba, ali nikako ne i za stanovanje. Ministar gospodarstva Tomislav Čorić pokušao je neuspješno opravdati i sebe i Vladu za nered i nerad kada je i te kontejnere ubrojio u stambene što je namjerno brkanje baba i žaba.
Javnosti je prodana teza kako je u robnim zalihama bilo svega, nije falilo ni domaćega magarećega mlijeka i prepeličjih jaja, naravno jednoga i drugoga u prahu, ali eto nije bilo nikoga tko bi te delicije naručio. Ministrov zaštitnik, šef i mentor, premijer Andrej Plenković, svojom je izjavom o „pokušaju demontiranja povjerenja u državu“ ne samo unaprijed amnestirao Ravnateljstvo za robne zalihe i svoga omiljenog ministra nego je i otklonio bilo kakvu mogućnost rasprave o smislu postojanja baš ovakvih strateških robnih rezervi i njihove trenutne raspoloživosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Gdje je onda više od 500 tona dnevnih suhih obroka?
Damir Trut, ravnatelj Civilne zaštite i Robert Markt, izvršni direktor Crvenoga križa nisu dovoljno visoko na partijskoj hranidbenoj ljestvici da bi mogli javno kazati da neke njihove potrebe državne robne rezerve nisu ispunile. Stoga će i dalje biti nejasno zbog čega je Hrvatska zatražila od Slovenije i drugih država pomoć u šatorima i vrećama za spavanje, a one koje je imala na vlastitim skladištima nije poslala na potresom pogođena područja jer ih „nitko nije tražio“.
Ministar Čorić nije komentirao nedavnu izjavu svoga partijskog druga, sisačko-moslavačkog župana Ive Žinića koji je prije dva dana novinarima rekao da su „prve donacije gotovo iscrpljene te da pomalo nedostaje određenih konzervi i drugih prehrambenih artikala.“ Bilo bi zanimljivo čuti ministrovo objašnjenje o tome gdje se onda nalazi više od 500 tona dnevnih suhih obroka, mesnih i ribljih konzervi iz robnih rezervi vrijednih 32,2 milijuna kuna jer župan Žinić spominje samo „prve donacije koje su gotovo iscrpljene“. Hoće li opet kazati kako i te suhe obroke i konzerve nitko nije tražio kao što je ustvrdio za šatore i vreće za spavanje? Spadaju li i pitanja o mesnim i ribljim konzervama u robnim rezervama koje potražuje, ali očito ne dobiva župan Žinić, u agendu onih koje žele demontirati povjerenje u državu i njene institucije ili njih možemo slobodno postavljati bez straha da budemo brzinski detektirani kao nositelji demontažnih planova?
To što imamo danas samo je relikt povijesti
Ono što treba demontirati su ovakve državne robne zalihe, a potom ih treba ponovo oformiti. Ovakve kakve su danas predstavljaju relikt povijesti jer kako drugačije opravdati činjenicu da se više od četvrtine njihove vrijednosti nalazi u pšenici i kukuruzu. Bilanca roba u kojoj je vrijednost pšenice i kukuruza 139,7 milijuna kuna, višenamjenskih autocisterni 80,6 milijuna kuna, dnevnih suhih obroka, mesnih i ribljih konzervi 32,2 milijuna kuna, a kontejnera za stanovanje 5,4 milijuna kuna nema baš nikakve veze s mogućim potrebama stanovništva nakon prirodnih katastrofa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pretprošle godine na kupnju novih roba utrošeno je 106,5 milijuna kuna od čega za 32 višenamjenske auto cisterne 47,9 milijuna kuna. Kupljeno je šest šatora za milijun kuna, na 15 električnih agregata potrošeno je 243,6 tisuća kuna, 260 vreća za ukop mrtvih tijela koštalo je 64,5 tisuća kuna, ali u tako bizarnoj kompoziciji količina i artikala nije bilo mjesta za kupnju ni jednoga stambenog kontejnera. Te godine nije bila kupljena ni jedna zaštitna maska ili bilo koji drugi komad zaštitne opreme za zdravstveno osoblje.
Slike obitelji koje su pet noći spavale u autima
Premijer Andrej Plenković i tadašnji ministar gospodarstva Darko Horvat mogu kazati da u njihovim osobnim horoskopima za 2020. nije bilo ni spomena o mogućoj pandemiji i razornim potresima pa zbog toga ni državne robne zalihe nisu bile pripremljene za takva događanja. Ali ako se kupovine u 2019. mogu donekle povezati s nepouzdanim proricanjem budućnosti, kako opravdati činjenicu da nitko u Vladi i njenim službama nije vidio što se sve sprema kada je 31. siječnja 2020. turska Anadolu Agency objavila da je Kina u Turskoj naručila 200 milijuna zaštitnih maski, iako sama proizvodi 14,5 milijardi komada godišnje i time zadovoljava polovinu svih svjetskih potreba? Indijska Vlada narednog je dana zabranila izvoz zaštitnih maski i ostale zaštitne opreme, a hrvatska nije čak ni zavirila u vlastita skladišta kako bi provjerila ima li u njima ičega od onoga što Kinezi kupuju u Turskoj, a Indijci ne dozvoljavaju izvoziti.
Zahvaljujući ranom zatvaranju dijela gospodarskih i društvenih aktivnosti te ograničavanju kontakata manjak zaštitnih maski i ostale zaštitne opreme nije bio toliko zapažen kao sadašnji nedostatak više stotina stambenih kontejnera na područjima pogođenim potresom. Vlada naravno neće priznati da je struktura strateških robnih zaliha jednostavno pogrešna, da je način njihovog skladištenja i čuvanja problematičan te da „demontaža povjerenja u robne zalihe i ostale državne institucije“ nije nastala novinarskim zanovijetanjem nego je samo još jednom potvrđena slikama obitelji koje su i peti dan nakon potresa spavale u svojim automobilima zbog kaotične distribucije kontejnera od kojih su samo poneki i stambeni.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Umjesto o demontaži države, Vlada bi trebala govoriti o demontaži ovakvih robnih zaliha
Što smo naučili u ovih desetak dana nakon katastrofalnog potresa u Baniji
Demontaža povjerenja u institucije nije nastala novinarskim zanovijetanjem nego je samo još jednom potvrđena slikama obitelji koje su i peti dan nakon potresa spavale u svojim automobilima zbog kaotične distribucije
Premijer Andrej Plenković posjetio je u utorak Petrinju i Glinu te iskoristio i tu priliku kako bi se još jednom verbalno obrušio na sve one koji ne misle da je nakon potresa reakcija njegove Vlade te svih državnih službi bila odgovarajuća i pravovremena. Premijer je ustvrdio kako je njihov cilj „demontaža povjerenja u državu i njene institucije“ polazeći od vrlo dvojbene pretpostavke da je takvo povjerenje postojalo te će sada ponetko zlonamjeran koji ima „agendu“ to povjerenje javnosti najednom poljuljati.
Valjda nitko ne spori da je odmah nakon potresa reakcija policije, vatrogasaca, HGSS-a, Hrvatske vojske i hitne pomoći, znači svih onih koji su trebali spašavati ljudske živote iz ruševina, bila u skladu s najboljom praksom za takve službe i u drugim državama, ali većina onog što je uslijedilo i u čemu smo svi imali prilike sudjelovati bila je kaotična improvizacija.
Šest dana nakon potresa Vlada je to implicitno priznala imenujući novi stožer na čelu s potpredsjednikom Vlade Tomom Medvedom čiji je zadatak koordiniranje svih aktivnosti državnih i lokalnih službi na potresom pogođenim područjima. Taj Stožer sigurno ne bi bio potreban da je u tih prvih šest dana nakon potresa „situacija na terenu“ bila u skladu s opisom koji nam premijer Plenković tako silno želi nametnuti.
Vlada nije ispunila zakonske obveze
Sukladno članku 14. Zakona o strateškim robnim zalihama Vlada donosi Bilancu (roba) i Godišnji program robnih zaliha te određuje kako se njima upravlja i kako ih se obnavlja. Vlada je prema tome odgovorna što nije ispunila obaveze iz članka 17. Zakona i pravovremeno obnovila sve one robe čije količinsko stanje na zalihama nije odgovaralo Bilanci i Godišnjem programu robnih zaliha koji je sama usvojila. Budući je prema strukturi strateških robnih zaliha 1 posto njihove vrijednosti ili 5,4 milijuna kuna trebalo biti u kontejnerima za stanovanje, Vlada je bila obavezna nabaviti nove kontejnere odmah nakon što je krajem ožujka prošle godine Ravnateljstvo za robne zalihe Ministarstva gospodarstva i održivoga razvoja 76 stambenih kontejnera dalo na korištenje građanima Zagreba i okolice koji su u potresu ostali bez svojih domova.
Kontejneri koji su dani bolnicama i ostalim zdravstvenim ustanovama za potrebe trijaže i testiranja na COVID-19 nisu stambeni kontejneri jer nemaju ugrađenu tuš kabinu, WC i kuhinju te su kao takvi pogodni samo za obavljanje raznih administrativnih poslova ili priručno skladištenje različitih roba, ali nikako ne i za stanovanje. Ministar gospodarstva Tomislav Čorić pokušao je neuspješno opravdati i sebe i Vladu za nered i nerad kada je i te kontejnere ubrojio u stambene što je namjerno brkanje baba i žaba.
Javnosti je prodana teza kako je u robnim zalihama bilo svega, nije falilo ni domaćega magarećega mlijeka i prepeličjih jaja, naravno jednoga i drugoga u prahu, ali eto nije bilo nikoga tko bi te delicije naručio. Ministrov zaštitnik, šef i mentor, premijer Andrej Plenković, svojom je izjavom o „pokušaju demontiranja povjerenja u državu“ ne samo unaprijed amnestirao Ravnateljstvo za robne zalihe i svoga omiljenog ministra nego je i otklonio bilo kakvu mogućnost rasprave o smislu postojanja baš ovakvih strateških robnih rezervi i njihove trenutne raspoloživosti.
Gdje je onda više od 500 tona dnevnih suhih obroka?
Damir Trut, ravnatelj Civilne zaštite i Robert Markt, izvršni direktor Crvenoga križa nisu dovoljno visoko na partijskoj hranidbenoj ljestvici da bi mogli javno kazati da neke njihove potrebe državne robne rezerve nisu ispunile. Stoga će i dalje biti nejasno zbog čega je Hrvatska zatražila od Slovenije i drugih država pomoć u šatorima i vrećama za spavanje, a one koje je imala na vlastitim skladištima nije poslala na potresom pogođena područja jer ih „nitko nije tražio“.
Ministar Čorić nije komentirao nedavnu izjavu svoga partijskog druga, sisačko-moslavačkog župana Ive Žinića koji je prije dva dana novinarima rekao da su „prve donacije gotovo iscrpljene te da pomalo nedostaje određenih konzervi i drugih prehrambenih artikala.“ Bilo bi zanimljivo čuti ministrovo objašnjenje o tome gdje se onda nalazi više od 500 tona dnevnih suhih obroka, mesnih i ribljih konzervi iz robnih rezervi vrijednih 32,2 milijuna kuna jer župan Žinić spominje samo „prve donacije koje su gotovo iscrpljene“. Hoće li opet kazati kako i te suhe obroke i konzerve nitko nije tražio kao što je ustvrdio za šatore i vreće za spavanje? Spadaju li i pitanja o mesnim i ribljim konzervama u robnim rezervama koje potražuje, ali očito ne dobiva župan Žinić, u agendu onih koje žele demontirati povjerenje u državu i njene institucije ili njih možemo slobodno postavljati bez straha da budemo brzinski detektirani kao nositelji demontažnih planova?
To što imamo danas samo je relikt povijesti
Ono što treba demontirati su ovakve državne robne zalihe, a potom ih treba ponovo oformiti. Ovakve kakve su danas predstavljaju relikt povijesti jer kako drugačije opravdati činjenicu da se više od četvrtine njihove vrijednosti nalazi u pšenici i kukuruzu. Bilanca roba u kojoj je vrijednost pšenice i kukuruza 139,7 milijuna kuna, višenamjenskih autocisterni 80,6 milijuna kuna, dnevnih suhih obroka, mesnih i ribljih konzervi 32,2 milijuna kuna, a kontejnera za stanovanje 5,4 milijuna kuna nema baš nikakve veze s mogućim potrebama stanovništva nakon prirodnih katastrofa.
Pretprošle godine na kupnju novih roba utrošeno je 106,5 milijuna kuna od čega za 32 višenamjenske auto cisterne 47,9 milijuna kuna. Kupljeno je šest šatora za milijun kuna, na 15 električnih agregata potrošeno je 243,6 tisuća kuna, 260 vreća za ukop mrtvih tijela koštalo je 64,5 tisuća kuna, ali u tako bizarnoj kompoziciji količina i artikala nije bilo mjesta za kupnju ni jednoga stambenog kontejnera. Te godine nije bila kupljena ni jedna zaštitna maska ili bilo koji drugi komad zaštitne opreme za zdravstveno osoblje.
Slike obitelji koje su pet noći spavale u autima
Premijer Andrej Plenković i tadašnji ministar gospodarstva Darko Horvat mogu kazati da u njihovim osobnim horoskopima za 2020. nije bilo ni spomena o mogućoj pandemiji i razornim potresima pa zbog toga ni državne robne zalihe nisu bile pripremljene za takva događanja. Ali ako se kupovine u 2019. mogu donekle povezati s nepouzdanim proricanjem budućnosti, kako opravdati činjenicu da nitko u Vladi i njenim službama nije vidio što se sve sprema kada je 31. siječnja 2020. turska Anadolu Agency objavila da je Kina u Turskoj naručila 200 milijuna zaštitnih maski, iako sama proizvodi 14,5 milijardi komada godišnje i time zadovoljava polovinu svih svjetskih potreba? Indijska Vlada narednog je dana zabranila izvoz zaštitnih maski i ostale zaštitne opreme, a hrvatska nije čak ni zavirila u vlastita skladišta kako bi provjerila ima li u njima ičega od onoga što Kinezi kupuju u Turskoj, a Indijci ne dozvoljavaju izvoziti.
Zahvaljujući ranom zatvaranju dijela gospodarskih i društvenih aktivnosti te ograničavanju kontakata manjak zaštitnih maski i ostale zaštitne opreme nije bio toliko zapažen kao sadašnji nedostatak više stotina stambenih kontejnera na područjima pogođenim potresom. Vlada naravno neće priznati da je struktura strateških robnih zaliha jednostavno pogrešna, da je način njihovog skladištenja i čuvanja problematičan te da „demontaža povjerenja u robne zalihe i ostale državne institucije“ nije nastala novinarskim zanovijetanjem nego je samo još jednom potvrđena slikama obitelji koje su i peti dan nakon potresa spavale u svojim automobilima zbog kaotične distribucije kontejnera od kojih su samo poneki i stambeni.