Neke stvari doista treba napisati s posebnom pažnjom, jer postoji prilična mogućnost da će buduće generacije tekstove koji opisuju današnju hrvatsku stvarnost smatrati tek satiričkim pretjerivanjima. No, do smiješka je danas, treći dan nakon uvođenja eura – malo kome.
Dakle… Stvar je bila pripremljena prilično detaljno. Za razliku od poslova koji su se odrađivali lijevom rukom, poput kampanje za promociju cijepljenja protiv Covida-19 ili obnove od zagrebačkog i banijskog potresa – u prelazak na euro utrošena je zavidna administrativna i politička energija, te jednako zavidna količina novca.
Ispolirani osmijesi i prognoze
Sve je, dakle, djelovalo ispolirano poput osmijeha premijera i njegovog društva dok je 1. siječnja u društvu predsjednice Europske komisije Andrej Plenković mahao s 30 eura kojima je plaćao kavu u centru Zagreba. Iako se javnost plašila poskupljenja, guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić je lakonski poručivao da je najbolji lijek protiv onih koji prelazak na euro iskoriste za poskupljenja – odlazak u drugu trgovinu.
Institucionalno, još je u 2020. godini donesen Nacionalni plan zamjene hrvatske kune eurom, u kojem se razrađuje koncept “crnih lista” koje bi imale odvratiti trgovce i druge pružatelje usluga od namjere da, recimo, nešto što je koštalo pet kuna od prvog dana 2023. godine košta jedan euro.
Etički kodeks u ništa
“Građani će biti pozvani aktivno se uključiti u prikupljanje informacija o neopravdanom povećanju i neispravnom preračunavanju cijena, te će o načinima kako mogu poslati svoje pritužbe biti informirani putem središnje internetske stranice www.euro.hr i drugih kanala informiranja”, kaže se u tom dokumentu.
Danas, kad je došla 2023. godina, crnih lista nema, niti o njima ima ikakvog spomena na “središnjoj internetskoj stranici www.euro.hr”. Država se umjesto za crne liste, odlučila za Etički kodeks, dokument deklaratorne prirode, kojemu je cilj bio “omogućiti pouzdano i transparentno uvođenje eura u Hrvatskoj”. S obzirom na aktualnu eksploziju nezadovoljstva zbog toga što je mnoštvo cijena u eurima više od onog što se u kunama plaćalo do 31.12., očito je da Etički kodeks baš i nije doprinio “pouzdanom i transparentnom uvođenju eura u Hrvatskoj”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tko bi to očekivao?!
Iako se o zaokruživanju cijena naviše prilikom prelaska na euro u Hrvatskoj govori, piše i od toga, pogotovo u situaciji visoke inflacije, strahuje mjesecima, Vladu je ovakav razvoj događaja u potpunosti šokirao (napomena budućim generacijama: ovo je i dalje ozbiljan tekst, nije satira). “Mislim da smo se mi dobro pripremili”, konstatirao je sinoć rutinski na gostovanju na temu o poskupljenjima na Novoj TV savjetnik ministra gospodarstva Jurica Lovrinčević. A onda je nastavio rečenicu. “… i nismo imali indikacije da će se desiti ovo što se događa ovih dana”.
Ono što se “događa ovih dana” su, dakle, poskupljenja prikrivena prelaskom s kune na euro. Tko bi to, pobogu, očekivao?
Filipovićev “no pasaran”
Evo, recimo, sam ministar gospodarstva, Davor Filipović, sigurno ne bi. “Mi smo u nezapamćenoj energetskoj krizi osigurali razumne cijene i struje i goriva, a u takvoj situaciji trgovački lanci iz mjeseca u mjesec povećavaju cijene i sada kad smo uveli euro podižu cijene i pokušavaju prevariti građane”, žalio se danas ministar novinarima, uvjeravajući da “to neće proći”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je davao izjavu nakon sastanka s trgovcima, logično je bilo pitanje zar se takav sastanak nije mogao ranije održati. Jok. Vlada je, kako je rekao ministar, postupala u dobroj vjeri i nisu očekivali “da će se nešto ovakvo dogoditi”. Nisu očekivali, što sad.
E pa, sad Filipović prijeti crnim listama. Onima od kojih je Vlada odavno odustala. I koje su odavno trebale biti pripremljene i u pogonu. Etički kodeks, neobično, nije spominjao.
Zamrznute cijene, zahuktala inflacija
Ali jest zamrzavanje cijena proizvoda širokog spektra. To je provjerena metoda. Naprimjer, u Mađarskoj. Tamo su krenuli žestoko, prvo s određivanjem maksimalne cijene goriva na cca 1,2 eura po litri. Od čega su početkom prosinca odustali jer im je zaprijetila nestašica.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Do kraja travnja će, međutim, ostati zamrznute cijene dijela robe široke potrošnje u Mađarskoj. Unatoč svim tim limitima i zamrzavanjima, inflacija je u studenom u Mađarskoj bila 22,5 posto. Za prva tri mjeseca ove godine očekuje se da će se kretati između 25 i 27 posto. Ukratko, perspektive debelo zakašnjele državne intervencije oko iskorištavanja prelaska na euro za podizanje cijena u Hrvatskoj, nisu pretjerano svijetle.
Trgovci narušili ružičasti scenarij
Ključni problem, međutim, nije u poskupljenjima – bar ne u ovima, pogonjenima prelaskom na euro. U zemlji u kojoj je godišnja inflacija 13,5 posto, radi se tek o, iako muljatorskom i nefer potezu, manjoj neugodnosti.
Problem je, prije svega, politički. Naime, ulazak u Schengen i euro isprogramirani su kao vrhunac političkog postignuća Vlade Andreja Plenkovića. Kao ružičasti početak nove, bolje ere, za ulazak u koju aktualna vlast treba dobiti zaslužene pohvale i ubrati političke dividende. I kojom bi se, bar na neko vrijeme, u drugi plan bacila neprekidna proizvodnja korupcijskih afera i potpuni debakl obnove od potresa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Usmjeravanje bijesa
Umjesto lauda, međutim, već drugi dan 2023. godine – kad su se trgovine i obrti otvorili, javnost je prekrio bijes građana zbog toga što su shvatili da će cijene mnoštva istih proizvoda u eurima ipak biti više nego što su bile u kunama. Vlada se na takvu situaciju, sad je posve bjelodano, nije pripremila.
Pa se, po uobičajenoj špranci svog djelovanja, krenula baviti ne problemom – jer se njim trebala baviti ranije – već prije svega vlastitom slikom u javnosti. Zato je Plenković pompozno sazvao sastanak sa svim nadležnim službama jučer, zato danas Filipović riga vatru na trgovce i prijeti sumnjivo napunjenom puškom. Da se stekne dojam da se nešto na tome radi i da bijes javnosti, makar malo, popusti ili se bar usmjeri što dalje od centra političke vlasti – na trgovce, frizere, vulkanizere… bilo koga.
Specijalist za krize
To upravljanje primarno vlastitom slikom u javnošću, a ne krizama, je tipično za Vladu koja se nasukala u svakoj ozbiljnoj krizi kojom je trebala samostalno upravljati. Poraz u pandemiji je tu najtragičniji primjer – unatoč dovoljnoj količini cjepiva procijepljeno je izrazito malo stanovništva, a smrtnost je među najvišima u svijetu. Slično je s obnovom od potresa – za koju postoje planine novca – ali na terenu se događa uvredljivo malo toga.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stoga je možda i poetska pravda da je baš na dan u kojem je postala posve vidljiva neshvatljiva nepripremljenost vlasti na to da će cijene u procesu prelaska na euro – šok i nevjerica – porasti, na N1 televiziji gostovao premijerov savjetnik, bivši predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Zvonko Kusić. “Dosadašnji tok djelovanja ove Vlade, osim ovog na Banovini, jest da smo se dobro nosili sa svim izazovima, čak i malo bolje nego neke druge zemlje”, umirivao je Kusić javnost.
Pa poentirao: “Rekao bih da je premijer specijalist za krize. Svaka kriza koja mu je došla, on je to uspio. Ja sam optimist”. Ovo je, valja zbog budućih generacija još jednom napomenuti, i dalje tekst o hrvatskoj stvarnosti, a ne satiričko pretjerivanje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vlada se nije pripremila na euro. Pa sad PR operacijom pokušava stišati bijes građana zbog poskupljenja
Umjesto pohvala i lauda zbog Schengena i eura, Plenković je odjednom suočen s bijesom javnosti zbog rasta cijena
Crne liste nisu pripremljene, a široko zamrzavanje cijena je isprobala Mađarska. Očekuje se da će tamo u prva tri mjeseca ove godine inflacija biti 25-27 posto
Neke stvari doista treba napisati s posebnom pažnjom, jer postoji prilična mogućnost da će buduće generacije tekstove koji opisuju današnju hrvatsku stvarnost smatrati tek satiričkim pretjerivanjima. No, do smiješka je danas, treći dan nakon uvođenja eura – malo kome.
Dakle… Stvar je bila pripremljena prilično detaljno. Za razliku od poslova koji su se odrađivali lijevom rukom, poput kampanje za promociju cijepljenja protiv Covida-19 ili obnove od zagrebačkog i banijskog potresa – u prelazak na euro utrošena je zavidna administrativna i politička energija, te jednako zavidna količina novca.
Ispolirani osmijesi i prognoze
Sve je, dakle, djelovalo ispolirano poput osmijeha premijera i njegovog društva dok je 1. siječnja u društvu predsjednice Europske komisije Andrej Plenković mahao s 30 eura kojima je plaćao kavu u centru Zagreba. Iako se javnost plašila poskupljenja, guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić je lakonski poručivao da je najbolji lijek protiv onih koji prelazak na euro iskoriste za poskupljenja – odlazak u drugu trgovinu.
Institucionalno, još je u 2020. godini donesen Nacionalni plan zamjene hrvatske kune eurom, u kojem se razrađuje koncept “crnih lista” koje bi imale odvratiti trgovce i druge pružatelje usluga od namjere da, recimo, nešto što je koštalo pet kuna od prvog dana 2023. godine košta jedan euro.
Etički kodeks u ništa
“Građani će biti pozvani aktivno se uključiti u prikupljanje informacija o neopravdanom povećanju i neispravnom preračunavanju cijena, te će o načinima kako mogu poslati svoje pritužbe biti informirani putem središnje internetske stranice www.euro.hr i drugih kanala informiranja”, kaže se u tom dokumentu.
Danas, kad je došla 2023. godina, crnih lista nema, niti o njima ima ikakvog spomena na “središnjoj internetskoj stranici www.euro.hr”. Država se umjesto za crne liste, odlučila za Etički kodeks, dokument deklaratorne prirode, kojemu je cilj bio “omogućiti pouzdano i transparentno uvođenje eura u Hrvatskoj”. S obzirom na aktualnu eksploziju nezadovoljstva zbog toga što je mnoštvo cijena u eurima više od onog što se u kunama plaćalo do 31.12., očito je da Etički kodeks baš i nije doprinio “pouzdanom i transparentnom uvođenju eura u Hrvatskoj”.
Tko bi to očekivao?!
Iako se o zaokruživanju cijena naviše prilikom prelaska na euro u Hrvatskoj govori, piše i od toga, pogotovo u situaciji visoke inflacije, strahuje mjesecima, Vladu je ovakav razvoj događaja u potpunosti šokirao (napomena budućim generacijama: ovo je i dalje ozbiljan tekst, nije satira). “Mislim da smo se mi dobro pripremili”, konstatirao je sinoć rutinski na gostovanju na temu o poskupljenjima na Novoj TV savjetnik ministra gospodarstva Jurica Lovrinčević. A onda je nastavio rečenicu. “… i nismo imali indikacije da će se desiti ovo što se događa ovih dana”.
Ono što se “događa ovih dana” su, dakle, poskupljenja prikrivena prelaskom s kune na euro. Tko bi to, pobogu, očekivao?
Filipovićev “no pasaran”
Evo, recimo, sam ministar gospodarstva, Davor Filipović, sigurno ne bi. “Mi smo u nezapamćenoj energetskoj krizi osigurali razumne cijene i struje i goriva, a u takvoj situaciji trgovački lanci iz mjeseca u mjesec povećavaju cijene i sada kad smo uveli euro podižu cijene i pokušavaju prevariti građane”, žalio se danas ministar novinarima, uvjeravajući da “to neće proći”.
Kako je davao izjavu nakon sastanka s trgovcima, logično je bilo pitanje zar se takav sastanak nije mogao ranije održati. Jok. Vlada je, kako je rekao ministar, postupala u dobroj vjeri i nisu očekivali “da će se nešto ovakvo dogoditi”. Nisu očekivali, što sad.
E pa, sad Filipović prijeti crnim listama. Onima od kojih je Vlada odavno odustala. I koje su odavno trebale biti pripremljene i u pogonu. Etički kodeks, neobično, nije spominjao.
Zamrznute cijene, zahuktala inflacija
Ali jest zamrzavanje cijena proizvoda širokog spektra. To je provjerena metoda. Naprimjer, u Mađarskoj. Tamo su krenuli žestoko, prvo s određivanjem maksimalne cijene goriva na cca 1,2 eura po litri. Od čega su početkom prosinca odustali jer im je zaprijetila nestašica.
Do kraja travnja će, međutim, ostati zamrznute cijene dijela robe široke potrošnje u Mađarskoj. Unatoč svim tim limitima i zamrzavanjima, inflacija je u studenom u Mađarskoj bila 22,5 posto. Za prva tri mjeseca ove godine očekuje se da će se kretati između 25 i 27 posto. Ukratko, perspektive debelo zakašnjele državne intervencije oko iskorištavanja prelaska na euro za podizanje cijena u Hrvatskoj, nisu pretjerano svijetle.
Trgovci narušili ružičasti scenarij
Ključni problem, međutim, nije u poskupljenjima – bar ne u ovima, pogonjenima prelaskom na euro. U zemlji u kojoj je godišnja inflacija 13,5 posto, radi se tek o, iako muljatorskom i nefer potezu, manjoj neugodnosti.
Problem je, prije svega, politički. Naime, ulazak u Schengen i euro isprogramirani su kao vrhunac političkog postignuća Vlade Andreja Plenkovića. Kao ružičasti početak nove, bolje ere, za ulazak u koju aktualna vlast treba dobiti zaslužene pohvale i ubrati političke dividende. I kojom bi se, bar na neko vrijeme, u drugi plan bacila neprekidna proizvodnja korupcijskih afera i potpuni debakl obnove od potresa.
Usmjeravanje bijesa
Umjesto lauda, međutim, već drugi dan 2023. godine – kad su se trgovine i obrti otvorili, javnost je prekrio bijes građana zbog toga što su shvatili da će cijene mnoštva istih proizvoda u eurima ipak biti više nego što su bile u kunama. Vlada se na takvu situaciju, sad je posve bjelodano, nije pripremila.
Pa se, po uobičajenoj špranci svog djelovanja, krenula baviti ne problemom – jer se njim trebala baviti ranije – već prije svega vlastitom slikom u javnosti. Zato je Plenković pompozno sazvao sastanak sa svim nadležnim službama jučer, zato danas Filipović riga vatru na trgovce i prijeti sumnjivo napunjenom puškom. Da se stekne dojam da se nešto na tome radi i da bijes javnosti, makar malo, popusti ili se bar usmjeri što dalje od centra političke vlasti – na trgovce, frizere, vulkanizere… bilo koga.
Specijalist za krize
To upravljanje primarno vlastitom slikom u javnošću, a ne krizama, je tipično za Vladu koja se nasukala u svakoj ozbiljnoj krizi kojom je trebala samostalno upravljati. Poraz u pandemiji je tu najtragičniji primjer – unatoč dovoljnoj količini cjepiva procijepljeno je izrazito malo stanovništva, a smrtnost je među najvišima u svijetu. Slično je s obnovom od potresa – za koju postoje planine novca – ali na terenu se događa uvredljivo malo toga.
Stoga je možda i poetska pravda da je baš na dan u kojem je postala posve vidljiva neshvatljiva nepripremljenost vlasti na to da će cijene u procesu prelaska na euro – šok i nevjerica – porasti, na N1 televiziji gostovao premijerov savjetnik, bivši predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Zvonko Kusić. “Dosadašnji tok djelovanja ove Vlade, osim ovog na Banovini, jest da smo se dobro nosili sa svim izazovima, čak i malo bolje nego neke druge zemlje”, umirivao je Kusić javnost.
Pa poentirao: “Rekao bih da je premijer specijalist za krize. Svaka kriza koja mu je došla, on je to uspio. Ja sam optimist”. Ovo je, valja zbog budućih generacija još jednom napomenuti, i dalje tekst o hrvatskoj stvarnosti, a ne satiričko pretjerivanje.