Prije otprilike mjesec dana, Plenković se na sjednici Vlade hvalio da nam je Međunarodni monetarni fond proljetos predviđao rast od 2,7 posto, a da su kasnije prognozu podigli na oko 6 posto. Zaključio je da je time Hrvatska u samom europskom vrhu po brzini rasta BDP-a.
Plenković se hvali rastom BDP-a i zaposlenosti
Zasluge za tako sjajno stanje pripisao je, naravno, svojoj Vladi. “To govori u prilog našoj tezi da ćemo u 2022. imati i odličan treći kvartal te da ćemo, zahvaljujući mjerama Vlade i paketu od 21 milijardu kuna, omogućiti da gospodarski rast bude dobar i u zadnjem kvartalu. Realno je da očekujemo da gospodarski rast bude negdje oko 6 posto, što je puno više nego što smo i sami predviđali”, rekao je tada Plenković.
U svibnju ove godine Plenković se hvalio da je Hrvatska uspjela ukloniti sve makroekonomske neravnoteže, što je potvrđeno od strane Europske komisije. Istaknuo je da je to rezultat napretka u nizu pokazatelja – rasle su plaće i zaposlenost, dok se smanjuje javni dug i nezaposlenost.
Tako se često voli hvaliti da je u njegovom mandatu prosječna plaća porasla za preko 30 posto te da je nezaposlenost pala na rekordno nisku razinu od oko 6,5 posto. Vlada se hvali i rastom zaposlenosti koja se, kako kažu, približava europskom prosjeku te je na oko 68 posto. A jedan od podataka s kojim se vole pohvaliti jest i rast BDP-a po stanovniku koji je porastao na 70 posto prosjeka Europske unije.
Primorac: ‘Nalazimo se u krizi bez presedana’
Nakon svega toga, Vlada je odlučila uvesti dodatni porez na dobit, svim poduzećima koje po njihovim kriterijima predobro posluju, i to zbog “nepovoljnih gospodarskih okolnosti u Republici Hrvatskoj”, kako piše u prijedlogu Zakona.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ministar financija Marko Primorac je neki dan, obrazlažući uvođenje novog poreza, rekao da se nalazimo u “okolnostima krize bez presedana”.
Pa sad, ako je rast BDP-a od 6 posto ove godine, s kojim se hvale, kao i rast plaća i zaposlenosti “kriza bez presedana” onda šteta da već ranije nismo bili u takvoj krizi, jer bi dosegnuli standard bogatih zemalja Europske unije.
Mizeran iznos u odnosu na rashode
U Zakonu, naravno, nigdje ne piše koje su to točno nepovoljne gospodarske okolnosti radi kojih se uvodi dodatni porez. Ako se misli na cijenu energenata i općenito inflaciju, onda je prilično jasno da ona, u manjoj ili većoj mjeri, pogađa sve kompanije. Svima trebaju energenti i sirovine, a onima kojima su ljudi glavni resurs značajno je porasla cijena rada.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Također, iznos koji se namjerava prikupiti, a radi se o 2 milijarde kuna, mizeran je u odnosu na rashode proračuna koji su oko 180 milijardi kuna i teško je vjerovati da se u proračunu – i bez uvođenja novih poreza – ne bi moglo pronaći dovoljno novca kako bi se pomoglo onima koji su zaista ugroženi.
No, svi znamo kako se troši (rasipa) novac poreznih obveznika, koliko je namještenih natječaja, superhikovskih socijalnih programa, izvlačenja novca, tako da je teško vjerovati da će i ovaj novac, prikupljen kao kazna za uspješnost, otići u ruke onima kojima je potrebna pomoć.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vlada se non stop hvali da zbog nje stojimo genijalno. A onda uvodi novi porez jer smo ‘u krizi bez presedana’
Plenković se hvali rastom BDP-a, plaća i zaposlenosti. A onda uvodi novi porez
Ako je rast BDP-a od 6 posto ove godine, s kojim se hvale, kao i rast plaća i zaposlenosti 'kriza bez presedana' onda šteta da već ranije nismo bili u takvoj krizi, jer bi dosegnuli standard bogatih zemalja Europske unije
Premijer Andrej Plenković i članovi njegove Vlade trebali bi se dogovoriti je li u Hrvatskoj sjajna situacija ili se nalazimo usred ekonomske katastrofe, s obzirom na kontradiktorne izjave i poteze.
Prije otprilike mjesec dana, Plenković se na sjednici Vlade hvalio da nam je Međunarodni monetarni fond proljetos predviđao rast od 2,7 posto, a da su kasnije prognozu podigli na oko 6 posto. Zaključio je da je time Hrvatska u samom europskom vrhu po brzini rasta BDP-a.
Plenković se hvali rastom BDP-a i zaposlenosti
Zasluge za tako sjajno stanje pripisao je, naravno, svojoj Vladi. “To govori u prilog našoj tezi da ćemo u 2022. imati i odličan treći kvartal te da ćemo, zahvaljujući mjerama Vlade i paketu od 21 milijardu kuna, omogućiti da gospodarski rast bude dobar i u zadnjem kvartalu. Realno je da očekujemo da gospodarski rast bude negdje oko 6 posto, što je puno više nego što smo i sami predviđali”, rekao je tada Plenković.
U svibnju ove godine Plenković se hvalio da je Hrvatska uspjela ukloniti sve makroekonomske neravnoteže, što je potvrđeno od strane Europske komisije. Istaknuo je da je to rezultat napretka u nizu pokazatelja – rasle su plaće i zaposlenost, dok se smanjuje javni dug i nezaposlenost.
Tako se često voli hvaliti da je u njegovom mandatu prosječna plaća porasla za preko 30 posto te da je nezaposlenost pala na rekordno nisku razinu od oko 6,5 posto. Vlada se hvali i rastom zaposlenosti koja se, kako kažu, približava europskom prosjeku te je na oko 68 posto. A jedan od podataka s kojim se vole pohvaliti jest i rast BDP-a po stanovniku koji je porastao na 70 posto prosjeka Europske unije.
Primorac: ‘Nalazimo se u krizi bez presedana’
Nakon svega toga, Vlada je odlučila uvesti dodatni porez na dobit, svim poduzećima koje po njihovim kriterijima predobro posluju, i to zbog “nepovoljnih gospodarskih okolnosti u Republici Hrvatskoj”, kako piše u prijedlogu Zakona.
Ministar financija Marko Primorac je neki dan, obrazlažući uvođenje novog poreza, rekao da se nalazimo u “okolnostima krize bez presedana”.
Pa sad, ako je rast BDP-a od 6 posto ove godine, s kojim se hvale, kao i rast plaća i zaposlenosti “kriza bez presedana” onda šteta da već ranije nismo bili u takvoj krizi, jer bi dosegnuli standard bogatih zemalja Europske unije.
Mizeran iznos u odnosu na rashode
U Zakonu, naravno, nigdje ne piše koje su to točno nepovoljne gospodarske okolnosti radi kojih se uvodi dodatni porez. Ako se misli na cijenu energenata i općenito inflaciju, onda je prilično jasno da ona, u manjoj ili većoj mjeri, pogađa sve kompanije. Svima trebaju energenti i sirovine, a onima kojima su ljudi glavni resurs značajno je porasla cijena rada.
Također, iznos koji se namjerava prikupiti, a radi se o 2 milijarde kuna, mizeran je u odnosu na rashode proračuna koji su oko 180 milijardi kuna i teško je vjerovati da se u proračunu – i bez uvođenja novih poreza – ne bi moglo pronaći dovoljno novca kako bi se pomoglo onima koji su zaista ugroženi.
No, svi znamo kako se troši (rasipa) novac poreznih obveznika, koliko je namještenih natječaja, superhikovskih socijalnih programa, izvlačenja novca, tako da je teško vjerovati da će i ovaj novac, prikupljen kao kazna za uspješnost, otići u ruke onima kojima je potrebna pomoć.