Nekad je nužno odabrati stranu

Telegram komentar: Vlada stručnjaka, koju želi šef HDZ-a, zapravo je najveća prevara birača

Vlada stručnjaka nije ništa drugo doli Karamarkov trojanski konj

Tomislav Karamarko
FOTO: Borko Vukosav

Ove su subote Večernji i Jutarnji list objavili dva velika intervjua sa zajedničkim nazivnikom “Vlada stručnjaka”. U Jutarnjem listu ekonomist Željko Lovrinčević, poznat i po tezi da su ekonomski programi Mosta i HDZ-a vrlo bliski, pledira za Vladu stručnjaka, jer bi manjinska Vlada, ili slaba politička Vlada, odvela Hrvatsku u propast, dok Vlada stručnjaka može provesti neophodne reforme, “neopterećena političkim kontekstom”.

U Večernjaku, pak, Tomislav Karamarko prvo objašnjava zašto i dalje misli da je HDZ pobijedio na izborima (premda to više ne misli gotovo nitko drugi i premda SDP trenutno raspolaže sa 68 potpisa, a HDZ s 59), zašto on nije izborni gubitnik (premda skoro cijela javnost, neovisno o ideološkim pozicijama, smatra da je baš Karamarko glavni izborni gubitnik) te naposljetku, u suglasju s dr. Lovrinčevićem predlaže formiranje Vlade stručnjaka.

Stavovi ekonomskih stručnjaka

Gospodin Karamarko izjavio je, naime, kako bi glavne resore u njegovoj i Mostovoj Vladi, ako je formiraju, trebali preuzeti stručnjaci. Vlada stručnjaka u hrvatskim je (i ne samo u hrvatskim) političkim okolnostima najgora moguća prevara glasačkog tijela.

Evo zašto.

Prvo, ekonomski stručnjaci nikada nigdje ne zastupaju istovjetne stavove. Jedni tako mogu biti kejnzijanci (po tvorcu New Deala Johnu Maynardu Keynesu), a drugi fridmanovci (po predvodniku Čikaške škole, nobelovcu Miltonu Friedmanu).

Ne postoji Vlada stručnjaka, koja može donijeti političko-ideološki neutralni plan reformi: većina njenih poteza neizbježno će biti uvjetovana ideološkom ili konkretnom, političkom orijentacijom njenih članova

Kejnizijanci su prirodno bliži ljevici, dok su fridmanovci dugo bili na glasu kao ekonomski ideolozi zapadne desnice. Ili, koristimo li se suvremenijim terminima, jedni mogu biti neomarksisti, poput bivšeg grčkog ministra financija Yanisa Varoufakisa, drugi umjereni socijaldemokrati, poput danas popularnog Thomasa Pikettyja, a treći neoliberali.

Svi oni mogu biti vrhunski stručnjaci, ali sasvim je vidljivo kako su njihovi stavovi o makroekonomiji ili poreznoj politici uvjetovani njihovim ideološkim orijentacijama. Ne postoji, dakle, Vlada stručnjaka, koja može donijeti političko-ideološki neutralni plan reformi: većina njenih poteza neizbježno će biti uvjetovana ideološkom ili konkretnom, političkom orijentacijom njenih članova.

Koji je stručnjak u pravu?

Najvidljiviji svakodnevni primjer za ovu, zapravo samorazumljivu tezu jest pitanje tečaja kune. Guverner Hrvatske narodne banke dr. Boris Vujčić, kojem apsolutno nitko ne odriče stručnost, žestoki je protivnik devalvacije kune. Dr. Ivan Lovrinović, ekonomski guru Mosta, kojem dio javnosti također priznaje stanovitu stručnost, vatreni je zagovornik devalvacije tečaja.

Retoričko pitanje: koji je stručnjak u pravu, ako je stručnost jedini kriterij? Naravno da stručnost nije glavni i jedini kriterij, budući da zagovornik devalvacije želi pokupiti poene onih koji misle da bi devalvacijom povećali izvoz, dok protivnik devalvacije čuva ekonomsku i socijalnu stabilnost, zato što zna da bi se devalvacijom značajno povećao broj građana (i tvrtki) koji ne bi mogli plaćati kredite.

HDZ nikako ne može sastaviti novu Vladu, ali bi pod egidom Vlade stručnjaka mogao odglumiti da se zbog opće dobrobiti odriče premijerskog i drugih najvažnijih mjesta u Vladi, da bi na te položaje postavio politički neeksponirane, a ustvari svoje ljude

Zagovornik i protivnik devalvacije imaju, dakle, jasne društveno-političke, a ne samo “stručne” motive za svoje stavove. Toliko o (neutralnoj) stručnosti Vlade stručnjaka. No, ideja o Vladi stručnjaka prevara je zbog još jednog, podjednako transparentnog razloga.

Građani su glasali za stranke

Onih 745 tisuća građana koji su glasovali za HDZ, nisu glasovali za neutralnu Vladu stručnjaka, nego za svoju stranku. Onih 742 tisuće birača (plus četrdesetak tisuća u Istri) koji su glasovali za SDP i za IDS, nisu glasovali za neutralnu Vladu stručnjaka, nego za svoje stranke i za Zorana Milanovića, Borisa Lalovca, Borisa Miletića, i tako dalje, i tako dalje.

Onih 480 tisuća ljudi koji su glasovali za Most velikim su dijelom glasovali protiv HDZ-a i SDP-a, ali nitko im nije predlagao virtualnu Vladu stručnjaka.
Zašto se, dakle, Vlada stručnjaka sada pojavljuje kao relevantna politička opcija?

Prije svega zato da bi se pokušalo pomoći HDZ-u, koji nikako ne može sastaviti novu Vladu, ali koji bi pod egidom Vlade stručnjaka mogao odglumiti da se zbog opće dobrobiti odriče premijerskog i drugih najvažnijih mjesta u Vladi, da bi na te položaje postavio politički neeksponirane, ali ustvari svoje ljude, koji će, glumeći neutralne stručnjake, provoditi politiku Hrvatske demokratske zajednice.

Vlada stručnjaka nije zapravo ništa drugo doli Karamarkov trojanski konj. Novu Vladu moraju sastaviti političari za koje su hrvatski birači glasovali. A ne “stručnjaci” za koje nitko nije glasovao i koji stoga nikome nisu formalno odgovorni. Svaka druga opcija težak je prijestup prema biračima i užasno ružno izvrtanje glavnih pravila parlamentarne demokracije.