Vlada tvrdi da nigdje nije pogriješila. Zašto su onda zemlje slične veličine dobile duplo više cjepiva od nas?
Njemačka i Danska kupuju višak doza drugih članica. Iz Ministarstva su za Telegram tek nakon ponovljenog upita potvrdili da Hrvatska to dosad nije radila
Dva dana nakon pisma kojim se šest premijera žalilo Bruxellesu na raspodjelu cjepiva protiv Covida-19 – onog pisma na kojem u jednoj verziji nije bilo potpisa Andreja Plenkovića, a onda u drugoj jest – u Beču je zbog cjepiva pala ostavka. Clemens Auer, visoki dužnosnik koji se bavio i pitanjem nabave cjepiva, odstupio je s funkcije.
Ministar zdravstva Rudolf Anschober tvrdio je da ga Auer nije informirao da je postojala mogućnost kupnje dodatnih doza cjepiva, onih koje druge zemlje članice EU-a nisu htjele. Da je, dakle, Austrija mogla kupiti doze kojih su se druge države odrekle. I zato je, eto, Auer morao odstupiti.
Pitanja Vladi
Dva dana nakon ove bečke epizode – kojom su, evidentno, u Austriji pokušali odgovornost za probleme u nabavci cjepiva prebaciti s Vlade na jednog dužnosnika – Telegram je informacije, slične onima koje su Clemensa Auera stajale pozicije, zatražio od hrvatske Vlade.
Premijer Plenković upravo je iznenada bio uskočio među nezadovoljnu europsku petorku koja se požalila na raspodjelu cjepiva: je li njegova Vlada onda nabavila sve doze koje je mogla?
Konkretnije: je li Hrvatska dosad koristila mogućnost da rezervira doze cjepiva koje neka druga članica nije htjela, mada su joj prema alokaciji temeljenoj na broju stanovnika trebale pripasti? Ako nije, zašto je takva odluka donesena? Suprotno tome, je li Hrvatska odustala od određene količine doza nekog cjepiva koje su joj, po tom alokacijskom ključu, trebale pripasti?
Duboki džepovi
Ta su se pitanja logično nametnula, nakon što je šest nezadovoljnih premijera pisalo Bruxellesu. Iz Europske komisije su tada promptno reagirali: za ovakvu raspodjelu nije odgovoran Bruxelles, nego države članice. Komisija je predlagala striktni kriterij prema broju stanovnika, ali su države tražile fleksibilnost. “Prema tome sustavu, ako neka država odluči ne uzeti svoj dio doza, one se onda raspoređuju prema zainteresiranim članicama”, podsjetili su iz Komisije.
Briselska administracija tako je potvrdila ono o čemu europski mediji pišu već dulje vrijeme – da se neke države nisu predbilježile za sve doze na koje su imale pravo, pa su druge zemlje preuzele njihove ‘neželjene’ doze. Zahvaljujući “dubokim džepovima”, Njemačka je osigurala dodatne doze cjepiva, izvještavao je još u siječnju europski Politico, precizirajući da su u Berlinu tako rezervirali 50 milijuna doza Moderne.
Strategija Danske
Njemačkom pristupu, pisao je utjecajni portal, pribjegavaju i druge zemlje, navodeći još Francusku i Dansku. U veljači je Irish Times ekstenzivno izvijestio o danskoj strategiji: umjesto na jeftiniju i logistički manje zahtjevnu AstraZenecu, orijentirali su se u startu na Pfizer i Modernu.
Portal je ugrubo izračunao koje države u početku nisu preuzele sve doze ovih skupljih cjepiva. Dio tih ‘neželjenih’ doza preuzele su Njemačka i Danska, a Danska je, pisao je dalje Irish Times pozivajući se na izjavu neimenovanog dužnosnika, kupila koliko je bilo moguće, uključujući i ekstra doze. Danska ima 5,8 milijuna stanovnika, oko 1,8 milijuna više od Hrvatske; razlike u broju distribuiranih doza su, međutim, osjetno značajnije.
Usporedba s Hrvatskom
Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) na posebnoj stranici prati stanje s dozama cjepiva u Europskoj uniji. Prema tim podacima, u Dansku je dosad distribuirano 1.022.510 doza; u Hrvatsku upola manje, 504.240 doza. Najviše cjepiva, preko 770 tisuća doza, Danskoj je stiglo od Pfizera. Dok je u Dansku stiglo 21,9 doza na sto stanovnika, u Hrvatskoj je ta brojka tek 15. Tolike razlike mogu se protumačiti jedino razlikama u strategiji nabave.
Nekoliko dana nakon što smo poslali upit Vladi i Ministarstvu zdravstva, iz resora Vilija Beroša stiglo nam je opširno objašnjenje o strategiji kojom se Vlada vodila prilikom kupnje, odnosno rezervacije cjepiva. U njemu Ministarstvo, među ostalim, navodi da je do ovog trenutka naručeno 8.855.554 doza cjepiva različitih proizvođača. To je oko 3,2 milijuna više nego što je bilo rezervirano u prosincu.
Gdje je problem
Ministarstvo tumači zašto se u prvoj fazi Vlada oslonila na AstraZenecu, kako su se kasnije dodatno usmjerili na Pfizer i Modernu te da je sada najviše rezervirano upravo Pfizerovog cjepiva, dok AstraZeneca trenutno čini četvrtinu ukupno naručenih doza. Tvrde i da problem nije u narudžbama jer je “Hrvatska naručila i višestruko doza cjepiva od potrebnih, već je problem u proizvođačima i njihovim kašnjenjima u isporukama ugovorenih doza”.
O svemu tome danas je govorio i ministar. Pri nabavci cjepiva vodili su se, kazao je, količinama, ali i dinamikom isporuke, odnosno time kako su doze bile raspoređene po kvartalima. Uzimanje maksimalnih doza je teoretski bilo moguće, dodao je, „međutim neutemeljeno na realnom stručnom promišljanju“. Hrvatska je, proizlazi iz njegovih riječi, naručivala manje određenih cjepiva nego što je mogla jer je uzeta u obzir i dinamika isporuke.
Nismo uzimali ‘tuđe’
No, na naša konkretna pitanja – jesmo li dosad preuzimali “tuđe” doze i ako nismo, zašto; ili smo, upravo suprotno, naručivali manje količine pojedinih cjepiva u odnosu na ono što nam je pripadalo – u svom prvom opširnom objašnjenju ovog ponedjeljka Ministarstvo zdravstva nije odgovorilo ništa. Barem ništa konkretno. Pa smo ih pitali ponovno.
U drugom, konkretnijem odgovoru, iz Beroševog resora potvrđuju da doze cjepiva kojih se neka druga država članica ‘odrekla’ “nisu bile dio naše narudžbe, jer je Hrvatska svoju narudžbu putem Europske komisije provela pravovremeno pri tome dostižući dvostruko veću količinu cjepiva nego što je potrebna za hrvatske građane”. U Njemačkoj i Danskoj, očito, razmišljaju drugačije.
‘Ne bi nam pomoglo’
Iz Ministarstva tumače, među ostalim, da je, osim ukupne količine, bitna i raspodjela prema kvartalima. “Primjerice, da smo u 12. mjesecu naručili maksimalni broj doza Pfizera, isporuka njih bi bila u 3. i 4. kvartalu i to nam ne bi pomoglo u bržem procjepljivanju građana”, objašnjavaju. Ponavljaju i svoje viđenje u čemu je ključni problem – kašnjenje isporuka ugovorenih doza.
“Primjerice, da su tvrtke Astrazeneca i Pfizer počele pravovremeno isporučivati količine koje su dogovorene ugovorom s Europskom komisijom, većina država članica se ne bi toliko razlikovale u postotku procijepljene populacije”, uvjereni su u Ministarstvu zdravstva.
Bez preciznih podataka
No, koliko smo točno “maksimalnih doza” dosad propustili i o kojim je cjepivima bila riječ – što smo ih pitali prošle srijede – nisu precizirali. Ništa nisu napisali niti o tome je li Hrvatska doista u početku bila naručila tek oko 46 posto Pfizerovog cjepiva za prva dva tromjesečja u odnosu na količinu koja joj je mogla pripasti, o čemu su nedavno izvještavali slovenski mediji.
Precizni odgovori sigurno bi uvjerljivije objasnili kako je moguće da Danska, mada tek donekle naseljenija od Hrvatske, u ovom trenutku s cjepivom stoji baš toliko bolje.