Ako je suditi po podacima iz Vladinih resora, ide nam sve bolje i bolje. Početkom rujna iz EU fondova bilo je isplaćeno 8,13 milijardi eura, odnosno oko 76 posto novca koji nam je na raspolaganju. Danas, dva mjeseca kasnije, evo nas na 8,35 milijardi, što je oko 77,8 posto.
Ne može bolje. Ili?
Računica gotovo da i ne može biti bolja: otkako smo ušli u EU, u plusu smo 67 milijardi kuna, toliko smo više dobili iz EU fondova, nego što smo uplatili u zajednički, europski proračun. Za tih 67 milijardi može se izgraditi još 32 Pelješka mosta. Nije ni čudo da je ministar Primorac optimističan.
Za 14 mjeseci, krajem 2023. godine, Vlada Andeja Plenkovića morat će, međutim, podvući crtu i zbrojiti što je do tog trenutka učinila s 10,7 milijardi eura, koliko je Hrvatskoj bilo na raspolaganju u financijskom razdoblju od 2014. do 2020. Kad crta bude podvučena, pitanje je koliko će ostati razloga za optimizam.
Čaša je napola…
Vladini podaci su, očekivano, obojeni u svjetloružičastu nijansu. U jednoj od rijetkih transparentnih praksi u mandatu ove Vlade, iz Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU iz tjedna u tjedan detaljno izvještavaju javnost o iskorištenosti europskog novca. Zadnje brojke iz resora ministrice Nataše Tramišak izgledaju ovako.
Ugovorenost je iznad sto posto (127,9 posto), kako bi se stvorila rezerva projekata, ako negdje zapne. Isplaćeno je 77,8 posto sredstava. U Bruxellesu je provjereno i opravdano 64,3 posto. Ako se još zbroji i novac iz plana oporavka, u debelom smo plusu od 66,92 milijarde kuna u devet godina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Čaša je, ukratko, barem napola puna. Ali, što ako je ustvari napola prazna? Kako je moguće da nam s EU fondovima, navodno, ide tako dobro, a da nam istovremeno s EU fondovima ipak uopće ne ide dobro?
Lista promašaja
Iz EU fondova dosad je, pokazuju Vladini podaci, isplaćeno 8,3 milijarde eura – u devet godina. Što znači da bi sada, u zadnjoj godini – prije isteka finalnog roka za trošenje novca – trebalo isplatiti još 2,4 milijarde eura. Bit će to napeta utrka s vremenom.
Situacija trenutno ne izgleda najbolje. Prije dva tjedna, Vlada je prezentirala rebalans državnog proračuna iz kojeg je bilo jasno da korištenje europskog novca kasni u odnosu na ono što su Banski dvori planirali. Na 30 gusto tipkanih stranica, popisani su projekti financirani EU novcem kojima je u rebalansu izmijenjen pripadajući iznos – najčešće prema dolje, i to milijunima kuna prema dolje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stalno u krug
Lista zorno pokazuje da su projekti koji se u cijelosti ili dijelom financiraju iz EU fondova u ovoj godini naprosto podbacili. Država je rebalansom smanjila kapitalne rashode za 5,3 milijarde kuna, i to najvećim dijelom, za 3,7 milijardi, zbog manje novca iz europskih fondova. Uglavnom se radi o dva ključna EU programa čiji je rok korištenja kraj sljedeće godine te manjim dijelom o planu oporavka.
Popis je toliki da nije moguće nabrojati sve projekte koji kaskaju. Ali mnogi od njih su ionako već poznati. Rekonstrukcija i modernizacija željezničkih pruga: kojima su investicije nužne, europski novac prijeko potreban, pa ipak još od početka prošlog desetljeća stalno iznova slušamo o istim pravcima i istim kolosijecima, poput pruge Dugo Selo-Križevci.
Notorni problemi
Izgradnja mreže za brzi internet: projekt vrijedan 101 milijun eura, koji je Bruxelles odobrio još prije pet godina, ali sve skupa notorno kasni zbog žalbi na natječaje, pa smo, eto, nakon pet godina uspjeli dogurati jedva do izbora voditelja projekta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zaštita od poplava: golema investicija vrijedna gotovo 1,7 milijardi kuna, o kojoj se priča od 2015. a danas, sedam godina kasnije, uz Kupu se i dalje brane od poplava vrećama s pijeskom i improviziranim barijerama jer “nasipa naprosto nema”, kako je to lijepo javnosti nedavno objasnio direktor Hrvatskih voda.
Odskočili s dna
Uostalom, i europski revizori upozoravaju hrvatske vlasti da se trošenje EU novca mora ubrzati, da ne bismo preostale milijarde vraćali u europsku kasu. “S obzirom na to da se približava zaključenje programa, pritisak u pogledu iskorištenja svih sredstava kako bi se izbjegao opoziv sredstava posebno je naglašen za određene države članice”, kaže Europski revizorski sud u izvješću za 2021. godinu.
Sad smo pred kraj 2022. i situacija se doista malo poboljšala. Neki dan su iz resornog ministarstva izvijestili da smo se konačno odlijepili s dna europske ljestvice po iskorištenosti EU sredstava. Prema statistici koju vodi Europska komisija, trenutno je iza nas 12 država, od Španjolske i Italije, do Švedske i Latvije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Britanci iza nas
Ali nije svima EU novac jednako potreban. Nije isto kad sporije troši Luksemburg, koji ima najveći BDP po stanovniku u EU, ili Hrvatska, koja tek treba dostići europski standard – to bez EU fondova ne ide nikako, kad ni s njima ne ide najbolje.
Spomenimo usput da je među ovih 12 zemalja iza nas i Velika Britanija, koja i dalje koristi ono što joj je ostalo od europskih sredstava iz vremena članstva u EU. No, to što su Britanci iza nas ne bismo trebali tretirati kao posebno dostignuće; ljudi više uopće nisu u Europskoj uniji.
Nijanse optimizma
Vladini podaci su, dakle, točni, ali istovremeno obojeni finom nijansom ružičastog optimizma. Evo, na primjer, plan oporavka. Iz europskog fonda, osmišljenog zbog posljedica pandemije na društvo i gospodarstvo, Hrvatska računa na 5,5 milijardi eura do sredine 2026.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dosad nam je već sjelo 1,5 milijardi, oko 800 milijuna eura predujma i prva rata od 700 milijuna. Čaša je očito napola puna. Ali što ako nije: koliko je tog novca doista investirano u projekte koji će poboljšati život u Hrvatskoj?
Dobro – nije dobro
Dosta sredstava, po svemu sudeći, još je na kontu državnog proračuna jer se gro projekata, pogotovo infrastrukturnih, tek ugovara. Nedavno je, recimo, u Vladi prezentirano “najveće ulaganje u vrtiće”, od 1,28 milijardi kuna. No, taj novac još nije isplaćen; završen je natječaj i sad tek slijedi pravi posao, ugovaranje projekata, javne nabave, radovi… I onda isplate.
Zato je moguće da imamo “najveće ulaganje u vrtiće”, a da se de facto ulaganje još nije dogodilo. Zato je, uostalom, moguće da nam s EU fondovima naoko ide tako dobro, a da nam istovremeno s EU fondovima ustvari uopće ne ide dobro.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vlada ushićeno uvjerava javnost da nam s EU fondovima ide naprosto briljantno. Brojke pokazuju sasvim drugu sliku
Rebalans proračuna pokazao je koliko EU projekti zapinju. Milijarde su skinute jer kasne
Konačno smo se odlijepili s dna europske ljestvice po iskorištenosti sredstava, iza nas je sada 12 država. Ali nije isto kad sporo troši Luksemburg, koji ima najveći BDP po stanovniku u EU, ili Hrvatska, koja tek treba dostići europski standard. Ili kad za nama zaostaje Velika Britanija koja više niti nije u EU
Marko Primorac bio je očekivano optimističan. Ništa nije propušteno, govorio je neki dan u Saboru, objašnjavajući situaciju oko EU fondova. Sve što se ne uspije iskoristiti ove godine, bit će potrošeno sljedeće, uvjeravao je optimistično ministar financija.
Ako je suditi po podacima iz Vladinih resora, ide nam sve bolje i bolje. Početkom rujna iz EU fondova bilo je isplaćeno 8,13 milijardi eura, odnosno oko 76 posto novca koji nam je na raspolaganju. Danas, dva mjeseca kasnije, evo nas na 8,35 milijardi, što je oko 77,8 posto.
Ne može bolje. Ili?
Računica gotovo da i ne može biti bolja: otkako smo ušli u EU, u plusu smo 67 milijardi kuna, toliko smo više dobili iz EU fondova, nego što smo uplatili u zajednički, europski proračun. Za tih 67 milijardi može se izgraditi još 32 Pelješka mosta. Nije ni čudo da je ministar Primorac optimističan.
Za 14 mjeseci, krajem 2023. godine, Vlada Andeja Plenkovića morat će, međutim, podvući crtu i zbrojiti što je do tog trenutka učinila s 10,7 milijardi eura, koliko je Hrvatskoj bilo na raspolaganju u financijskom razdoblju od 2014. do 2020. Kad crta bude podvučena, pitanje je koliko će ostati razloga za optimizam.
Čaša je napola…
Vladini podaci su, očekivano, obojeni u svjetloružičastu nijansu. U jednoj od rijetkih transparentnih praksi u mandatu ove Vlade, iz Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU iz tjedna u tjedan detaljno izvještavaju javnost o iskorištenosti europskog novca. Zadnje brojke iz resora ministrice Nataše Tramišak izgledaju ovako.
Ugovorenost je iznad sto posto (127,9 posto), kako bi se stvorila rezerva projekata, ako negdje zapne. Isplaćeno je 77,8 posto sredstava. U Bruxellesu je provjereno i opravdano 64,3 posto. Ako se još zbroji i novac iz plana oporavka, u debelom smo plusu od 66,92 milijarde kuna u devet godina.
Čaša je, ukratko, barem napola puna. Ali, što ako je ustvari napola prazna? Kako je moguće da nam s EU fondovima, navodno, ide tako dobro, a da nam istovremeno s EU fondovima ipak uopće ne ide dobro?
Lista promašaja
Iz EU fondova dosad je, pokazuju Vladini podaci, isplaćeno 8,3 milijarde eura – u devet godina. Što znači da bi sada, u zadnjoj godini – prije isteka finalnog roka za trošenje novca – trebalo isplatiti još 2,4 milijarde eura. Bit će to napeta utrka s vremenom.
Situacija trenutno ne izgleda najbolje. Prije dva tjedna, Vlada je prezentirala rebalans državnog proračuna iz kojeg je bilo jasno da korištenje europskog novca kasni u odnosu na ono što su Banski dvori planirali. Na 30 gusto tipkanih stranica, popisani su projekti financirani EU novcem kojima je u rebalansu izmijenjen pripadajući iznos – najčešće prema dolje, i to milijunima kuna prema dolje.
Stalno u krug
Lista zorno pokazuje da su projekti koji se u cijelosti ili dijelom financiraju iz EU fondova u ovoj godini naprosto podbacili. Država je rebalansom smanjila kapitalne rashode za 5,3 milijarde kuna, i to najvećim dijelom, za 3,7 milijardi, zbog manje novca iz europskih fondova. Uglavnom se radi o dva ključna EU programa čiji je rok korištenja kraj sljedeće godine te manjim dijelom o planu oporavka.
Popis je toliki da nije moguće nabrojati sve projekte koji kaskaju. Ali mnogi od njih su ionako već poznati. Rekonstrukcija i modernizacija željezničkih pruga: kojima su investicije nužne, europski novac prijeko potreban, pa ipak još od početka prošlog desetljeća stalno iznova slušamo o istim pravcima i istim kolosijecima, poput pruge Dugo Selo-Križevci.
Notorni problemi
Izgradnja mreže za brzi internet: projekt vrijedan 101 milijun eura, koji je Bruxelles odobrio još prije pet godina, ali sve skupa notorno kasni zbog žalbi na natječaje, pa smo, eto, nakon pet godina uspjeli dogurati jedva do izbora voditelja projekta.
Zaštita od poplava: golema investicija vrijedna gotovo 1,7 milijardi kuna, o kojoj se priča od 2015. a danas, sedam godina kasnije, uz Kupu se i dalje brane od poplava vrećama s pijeskom i improviziranim barijerama jer “nasipa naprosto nema”, kako je to lijepo javnosti nedavno objasnio direktor Hrvatskih voda.
Odskočili s dna
Uostalom, i europski revizori upozoravaju hrvatske vlasti da se trošenje EU novca mora ubrzati, da ne bismo preostale milijarde vraćali u europsku kasu. “S obzirom na to da se približava zaključenje programa, pritisak u pogledu iskorištenja svih sredstava kako bi se izbjegao opoziv sredstava posebno je naglašen za određene države članice”, kaže Europski revizorski sud u izvješću za 2021. godinu.
Sad smo pred kraj 2022. i situacija se doista malo poboljšala. Neki dan su iz resornog ministarstva izvijestili da smo se konačno odlijepili s dna europske ljestvice po iskorištenosti EU sredstava. Prema statistici koju vodi Europska komisija, trenutno je iza nas 12 država, od Španjolske i Italije, do Švedske i Latvije.
Britanci iza nas
Ali nije svima EU novac jednako potreban. Nije isto kad sporije troši Luksemburg, koji ima najveći BDP po stanovniku u EU, ili Hrvatska, koja tek treba dostići europski standard – to bez EU fondova ne ide nikako, kad ni s njima ne ide najbolje.
Spomenimo usput da je među ovih 12 zemalja iza nas i Velika Britanija, koja i dalje koristi ono što joj je ostalo od europskih sredstava iz vremena članstva u EU. No, to što su Britanci iza nas ne bismo trebali tretirati kao posebno dostignuće; ljudi više uopće nisu u Europskoj uniji.
Nijanse optimizma
Vladini podaci su, dakle, točni, ali istovremeno obojeni finom nijansom ružičastog optimizma. Evo, na primjer, plan oporavka. Iz europskog fonda, osmišljenog zbog posljedica pandemije na društvo i gospodarstvo, Hrvatska računa na 5,5 milijardi eura do sredine 2026.
Dosad nam je već sjelo 1,5 milijardi, oko 800 milijuna eura predujma i prva rata od 700 milijuna. Čaša je očito napola puna. Ali što ako nije: koliko je tog novca doista investirano u projekte koji će poboljšati život u Hrvatskoj?
Dobro – nije dobro
Dosta sredstava, po svemu sudeći, još je na kontu državnog proračuna jer se gro projekata, pogotovo infrastrukturnih, tek ugovara. Nedavno je, recimo, u Vladi prezentirano “najveće ulaganje u vrtiće”, od 1,28 milijardi kuna. No, taj novac još nije isplaćen; završen je natječaj i sad tek slijedi pravi posao, ugovaranje projekata, javne nabave, radovi… I onda isplate.
Zato je moguće da imamo “najveće ulaganje u vrtiće”, a da se de facto ulaganje još nije dogodilo. Zato je, uostalom, moguće da nam s EU fondovima naoko ide tako dobro, a da nam istovremeno s EU fondovima ustvari uopće ne ide dobro.