Odlazio na mjesta na koja nije bio spreman nitko

Otkrio je čitav niz afera, odlazio na mjesta na koja nije bio spreman nitko, demaskirao nacionalne mitove i velikane, bivao doslovno ispljuvan od strane vedeta splitske desnice, godinama cenzuriran u Slobodnoj Dalmaciji, što ga je na koncu dovelo do odlaska iz te novine i do generalne razočaranosti profesijom kojoj je praktično posvetio čitav život. Jasna je stvar da je kao takav ostao do kraja razočaran gašenjem Feral Tribunea, u kojem se osjećao kao u prirodnom okruženju.

Uz more novinskih tekstova stigao je napisati i jedinu knjigu o Željku Kerumu, koja je objavljena dok je ovaj bio na vrhuncu moći, u izdanju Goldsteinovog Novog Libera, a koja je danas temeljito zaboravljena.

Jedan od posljednjih koji je izgradio ime kao novinar

Imao je nevjerojatnu empatiju prema poraženima i onima koje je povijest ostavila za sobom, zbog čega se godinama bavio pričom o vojnicima Hrvatima koji su otišli iz Splita s JNA i ostali vječno nasukani na crnogorskom primorju, nikom više potrebni, donekle svjesni vlastitih zabluda. Međutim tu priču nažalost nije stigao ispričati.

Jednako kao što nije stigao puno toga, što i ne čudi jer se trošio kao da sutra ne postoji. Bio je u punom smislu riječi novinarski kerber, strastveni hodač po Splitu, čovjek s prirođenim smislom za humor i možda jedan od posljednjih ljudi koji je izgradio ime kao profesionalni novinar, a ne kao komentator.

Bio je rezigniran društvom koje je smatrao nepopravljivim

Iako se u posljednje vrijeme na Indexu, kao i na vlastitom Facebook profilu prepustio i toj formi, evidentno rezigniran društvom i državom koje je smatrao nepopravljivim.

Bio je i čovjek slonovskog pamćenja, na tragu onakve memorije kakvu je imao Predrag Lucić. I tužno, otišao je skoro jednako mlad kao Predrag. Iznenada, kao da je odlučio da mu je bilo previše svega. Bio je na koncu i doslovno dijete Hajduka, budući da mu je otac Mladen došao iz Livna u splitski klub, zbog čega je oduvijek imao tu pripadnost objema sredinama.

Umro je puno prerano veliki novinar, antinacionalist, divni cinik i prije i poslije svega drug. Da smo obojica vjerovali u neki drugi svijet, zaključio bi ovaj tekst s onim da ćemo se vidjeti u nekom boljem svijetu. No, u ovom našem, rijetko kada je prolazio i rijetko će kada proći tjedan u kojem ga se nisam ili neću sjetiti. I neću biti jedini u tome.