Sjeverodoneck nije osvojen oružanom borbom. On je napušten jer je njegova obrana kompromitirana gubicima teritorija na desnom krilu donbaske izbočine. Povlačenje branitelja prema Lisičansku samo je prelazna faza većeg izvlačenja snaga prema zapadu. Dok glavnina ukrajinskih snaga napuštaju Lisičansk, manji broj ih brani odstupnicu, odnosno put za uzmak . Borbe se već vode na jugoistočnim prilazima gradu.
Povlačenje je racionalan potez
Napuštanje Lisičanska bio je jedini racionalan potez. Naime, ukrajinske snage, na krajnjem istoku, nalaze se u poluokruženju. Dubina izbočine je oko 35, a širina svega 18 kilometra. U vojničkoj terminologiji to se naziva prostrijelna prostorija. To znači da se cijela prostorija nalazi u dometu artiljerijskog oružja napadača s obje strane izbočine. U sličnoj poziciji nalazilo se i Sarajevo tijekom opsade 1992. do 1995. godine.
Pri pokušaju proboja prema jugu, snage za proboj bile bi pod unakrsnom vatrom s obližnjih brda i s juga ali i sa sjevera. Iz tako nepovoljnog položaja navodno je izvučeno već 10.000 ukrajinskih vojnika uglavnom prema gradu Siversku, 30 kilometara zapadno od Lisičanska. Ruska vojska vatrom pokriva sve pravce odstupanja. Posebno nastoje spriječiti izvlačenje teškog naoružanja i opreme i na taj način onemogućiti uspostavljanje učinkovito branjene nove obrambene linije.
Odstupanje je normalna borbena taktička radnja, kojim se jedinice odvajaju od neprijatelja i pokretom unazad dovode u povoljnije uvjete za nastavak borbenih djelovanja. Najčešće se primjenjuje zbog velikih gubitaka, iscrpljenosti snaga, izbjegavanja okruženja, skraćivanje fronta ili pregrupiranja snaga.
Braniteljima potreban odmor
Jedan od briljantnih primjera smišljenog odstupanja dogodio se u Prvom svjetskom ratu tijekom Kolubarske bitke 1914. godine. Pred naletom austrougarske vojske, početkom studenog 1914. godine, srpska vojska nalazila se gotovo u raspadnutom stanju. Brzometni francuski topovi nemaju granata. Mnogi vojnici napuštaju jedinice da bi pobrinuli za obitelji. Na sjednici vlade i vrhovnog zapovjedništva vojvoda Radomir Putnik predlaže sklapanje primirja, to jest predaju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U takvoj situaciji, briljantni taktičar i austrijski đak, general Živojin Mišić, suprotno naredbi vrhovnog zapovjedništva, naredio je odstupanje Prve armije. Čak je i Beograd nakratko pao u ruke okupatora. Međutim, general Mišić izbjegao je potpuni raspad vojske i kupio je vrijeme. Odmorio je vojsku, izvršio popunu snaga i u protuudaru razbio austrougarske trupe.
Dakle, dok izbjegava uništenje svojih jedinica te provodi plansko i organizirano odstupanje, ukrajinska vojska zadržava borbenu sposobnost za nastavak vođenja obrambenog rata. Braniteljima Sjeverodonecka i Lisičanska potreban je odmor i popuna.
Potreban balans vatrene moći
Do kad će trajati ruska superiornost na bojištu? Kao što smo ranije pisali, sve dok se ne postigne balans vatrene moći na ratištu između ruske i ukrajinske vojske. Potrebu za balansom vatrene moći nedavno je potvrdio, u razgovoru sa američkim kolegom, zapovjednik oružanih snaga Ukrajine, general Valerij Zalužnji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Balans u vatrenoj moći ne mjeri se isključivo prema mogućnosti ispaljivanja određene količine čelika u jedinici vremena. Pojavom sofisticiranog oružja, vatrena moć artiljerije mjeri se po sposobnosti uništenja pojedinačnih ciljeva.
Dakle, od devedesetih godina prošlog stoljeća porast vatrene moći temelji se na preciznosti ispaljene granate ili rakete, a ne isključivo na količini. Takvu sposobnost demonstrirao je nedavno dopremljeni američki sustav, M142 HIMARS.
Gubici su bolni za rusku sujetu
Već na debitantskom gađanju ovaj višecijevni bacač raketa uništio je dva zapovjedna mjesta u okupiranom gradu Izjumu. Na udaljenosti od 80 kilometara udari su unutar pet metara od cilja. U vojničkom žargonu reklo bi se “pogađa i oko”. Dva zapovjedna mjesta u jednom plotunu nije mnogo, ali je bolno za rusku sujetu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rusi su odmah uzvratili višestrukim raketnim udarima po ciljevima u Ukrajini. Napali su okolicu Lavova, Žitomira i glavni grad Kijev. Digli su i stratešku avijaciju. S teritorija Bjelorusije napadali su bombarderi Tupoljev Tu-22M3, a s Crnoga mora Tu-95 i Tu-160. Rusi su nekoliko tjedana pauzirali upotrebu krstarećih projektila. Međutim, angažiranje strateških bombardera i oružja, za uništenje taktičkih ciljeva, ukazuje na nesposobnost ruskog ratnog zrakoplovstva za djelovanje u pozadini neprijatelja.
Između ostalog, pokušavaju spriječiti dolazak novih višecijevnih raketnih bacača M142 HIMARS. Već se nešto može zaključiti o načinu upotrebe HIMARS-a. Nakon ispaljenja plotuna, i prije nego što rakete pogode cilj, napuštaju vatreni položaj i time izbjegavaju ruske kontraudare. Za sada djeluju i manevriraju noću jer većina ruskih bespilotnih letjelica nemaju termovizijske kamere za otkrivanje njihovih položaja.
Rusija smijenila zapovjednike
U međuvremenu potvrđene su smjene u ruskom zapovjedništvo. Moskva je uklonila nekoliko generala s ključnih operativnih pozicija za vođenje rata u Ukrajini. Zbog velikih gubitaka smijenjen je zapovjednik zračno-desantnih snaga, general-pukovnik Andrej Serdjukov. Maknut je i zapovjednik ruskog Južnog vojnog okruga, general armije Aleksandar Dvornikov.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovaj veteran iz Sirije, nakon poraza ruske vojske kod Kijeva, preuzeo je cjelokupno zapovjedništvo ruskih snaga u Donbasu. Nije dugo trajao. Diktatori ne mijenjaju svoje zapovjednike dok im dobro ide. Očito je da nedavne Pirove pobjede u Donbasu ne zadovoljavaju očekivanja i apetite Kremlja.
Wagnerovci sada i u zrakoplovstvu
Nedavno obaranje ruskog aviona Su-25 i zarobljavanje pilota otkrilo je jednu drugu dimenziju formacija koje se bore na ruskoj strani. Zarobljeni pilot pripada skupini “Wagner” čiji su pripadnici povezani s neonacistima i krajnje-desničarskim ekstremistima. Do sada se mislilo da wagnerovci isključivo djeluju u okviru pješačkih postrojbi. Međutim, njihova domena djelovanja proširila se na zrakoplovstvo i jedinice protuzračne obrane.
Ova plaćenička grupa oblikuje se kao zasebna vojska. Skupina Wagner je privatna paravojna organizacija, financirana preko ruskog oligarha Jevgenija Prigožina, vrlo bliskog predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu. Osnovao ju je bivši časnik ruske vojne obavještajne službe GRU, Dmitrij Valerijevič Utkin. Skupina “Wagner” sudjelovala je u ratu u Donbasu u Ukrajini još od 2014. godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Njezini borci su navodno sudjelovali u raznim sukobima diljem svijeta, uključujući građanske ratove u Libiji, Siriji, Srednjoafričkoj Republici i Maliju. Očito je da vladar iz Kremlja želi imati i neku vrstu paralelne vojske za posebno delikatne i netradicionalne vojne zadaće. Međutim, do rata u Ukrajini skupina Wagner nikad nije imala gransku organizacije koja uključuje kopnenu vojsku i zrakoplovstvo.
Lukašenko je marioneta Kremlja
Na drugim dijelovima ratišta vode se manji okršaji s promjenjivim uspjehom na obje strane. Međutim, zanimljiva je ruska najava raspoređivanja balističkih taktičkih projektila, koji mogu nositi nuklearne bojne glave u Bjelorusiji. Navodno sve se događa na zahtjev bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka.
Bivši voditelj kolhoza Udarnik, zatražio je od Putina i modernizaciju bjeloruskih aviona Suhoj Su-25. Želi ih osposobiti za nošenje nuklearnog oružja. Normalno, to je notorna glupost, no ruska propaganda proguta svakakve budalaštine pa i ovu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Također Bjelorusija je rasporedila oko 1500 vojnika prema Ukrajini. U stvarnosti uloga Lukašenka i njegove vojske je beznačajna. Pokušaj uključenja njegovih snaga, na početku rata u Ukrajini, neslavno je propao jer su vojnici jednostavno odbili biti dio Putinove avanture. Kako je Lukašenko jednostavno marioneta režima u Kremlju, Rusi, po svom nahođenju, koriste teritorij i zračni prostor Bjelorusije za napad na Ukrajinu.
Odluka Litve uvrijedila Ruse
Zanimljiv je razvoj oko zabrane transporta robe pod sankcijama preko teritorija Litve prema Kalinjingradskoj oblasti, ruskoj enklavi između Poljske i Litve. Kako ova oblast bivše istočne Prusije, nema fizički kontakt s Rusijom sav željeznički i cestovni transport iz Moskve dolazi preko Litve. Oblast je za Rusiju je izuzetno značajna jer se u Kalinjingradu, bivšem Königsbergu, nalazi morska luka koje se ne ledi tijekom zime. To je i sjedište ruske Baltičke flote.
Litva je prvo zabranila prijevoz robe pod sankcijama EU-a, onda je Europska komisija navodno dozvolila izuzeće. Na kraju je predsjednik Litve Gitanas Nauseda napomenuo da ne može biti govora ni o kakvim “koridorima” prema kalinjingradskoj regiji. Sankcije se moraju striktno poštivati. Iako Rusija ima pristup do Kalinjingrada preko mora, ova odluka Litve uvrijedila je Ruse koji su najavili i primjenu nediplomatskih mjera. Osim ljutnje i oštrih izjava, za sada nema naznaka koje bi to mjere mogle biti.
Ništa više neće biti kao prije
Na početku petog mjeseca rata još se ne vide naznake mogućeg rješenja konflikta između Rusije i Ukrajine, u užem smislu. U širem smislu sukob se vodi između imperijalnih nastojanja Ruske federacije i ostatka slobodnog svijeta.
Svi se slažu da više ništa neće biti isto kao prije. Ali što neće biti isto i kad, to još nitko ne može sa sigurnošću reći. I ovaj rat je počeo s tri strateška iznenađenja. Spremnost Ukrajinaca da brane svoju slobodu svakog je iznenadila. Takvu nisku borbena spremnost, kakvu je demonstrirala ruska vojska, nitko nije očekivao.
I na kraju, naivnost europskih političara koji su vjerovali bivšem KGB-ovom oficiru, koji trenutno obavlja funkciju predsjednika Ruske Federacije, nadišla je sva očekivanja.
Analiza: Ukrajinsko povlačenje je logično. Tako je u Prvom svjetskom ratu srpski general razbio austrougarske trupe
Sjeverodoneck nije osvojen oružanom borbom, nego je napušten, jer je njegova obrana kompromitirana gubicima teritorija na desnom krilu donbaske izbočine
Odstupanje je normalna borbena taktička radnja, kojim se jedinice odvajaju od neprijatelja i pokretom unazad dovode u povoljnije uvjete za nastavak borbenih djelovanja. Dok izbjegava uništenje svojih jedinica te provodi plansko i organizirano odstupanje, ukrajinska vojska zadržava borbenu sposobnost za nastavak vođenja obrambenog rata. Braniteljima Sjeverodonecka i Lisičanska potreban je odmor i popuna
Povlačenje ukrajinskih snaga iz Sjeverodonecka očekivani je potez, koji je Telegram već odavno najavio kao logičnu opciju. Potpuno uništeni grad, na liniji sukoba dviju zaraćenih strana, za ukrajinsko zapovjedništvo imao je vrijednost dok gubici napadača nadvisuju gubitke u obrani.
Sjeverodoneck nije osvojen oružanom borbom. On je napušten jer je njegova obrana kompromitirana gubicima teritorija na desnom krilu donbaske izbočine. Povlačenje branitelja prema Lisičansku samo je prelazna faza većeg izvlačenja snaga prema zapadu. Dok glavnina ukrajinskih snaga napuštaju Lisičansk, manji broj ih brani odstupnicu, odnosno put za uzmak . Borbe se već vode na jugoistočnim prilazima gradu.
Povlačenje je racionalan potez
Napuštanje Lisičanska bio je jedini racionalan potez. Naime, ukrajinske snage, na krajnjem istoku, nalaze se u poluokruženju. Dubina izbočine je oko 35, a širina svega 18 kilometra. U vojničkoj terminologiji to se naziva prostrijelna prostorija. To znači da se cijela prostorija nalazi u dometu artiljerijskog oružja napadača s obje strane izbočine. U sličnoj poziciji nalazilo se i Sarajevo tijekom opsade 1992. do 1995. godine.
Pri pokušaju proboja prema jugu, snage za proboj bile bi pod unakrsnom vatrom s obližnjih brda i s juga ali i sa sjevera. Iz tako nepovoljnog položaja navodno je izvučeno već 10.000 ukrajinskih vojnika uglavnom prema gradu Siversku, 30 kilometara zapadno od Lisičanska. Ruska vojska vatrom pokriva sve pravce odstupanja. Posebno nastoje spriječiti izvlačenje teškog naoružanja i opreme i na taj način onemogućiti uspostavljanje učinkovito branjene nove obrambene linije.
Odstupanje je normalna borbena taktička radnja, kojim se jedinice odvajaju od neprijatelja i pokretom unazad dovode u povoljnije uvjete za nastavak borbenih djelovanja. Najčešće se primjenjuje zbog velikih gubitaka, iscrpljenosti snaga, izbjegavanja okruženja, skraćivanje fronta ili pregrupiranja snaga.
Braniteljima potreban odmor
Jedan od briljantnih primjera smišljenog odstupanja dogodio se u Prvom svjetskom ratu tijekom Kolubarske bitke 1914. godine. Pred naletom austrougarske vojske, početkom studenog 1914. godine, srpska vojska nalazila se gotovo u raspadnutom stanju. Brzometni francuski topovi nemaju granata. Mnogi vojnici napuštaju jedinice da bi pobrinuli za obitelji. Na sjednici vlade i vrhovnog zapovjedništva vojvoda Radomir Putnik predlaže sklapanje primirja, to jest predaju.
U takvoj situaciji, briljantni taktičar i austrijski đak, general Živojin Mišić, suprotno naredbi vrhovnog zapovjedništva, naredio je odstupanje Prve armije. Čak je i Beograd nakratko pao u ruke okupatora. Međutim, general Mišić izbjegao je potpuni raspad vojske i kupio je vrijeme. Odmorio je vojsku, izvršio popunu snaga i u protuudaru razbio austrougarske trupe.
Dakle, dok izbjegava uništenje svojih jedinica te provodi plansko i organizirano odstupanje, ukrajinska vojska zadržava borbenu sposobnost za nastavak vođenja obrambenog rata. Braniteljima Sjeverodonecka i Lisičanska potreban je odmor i popuna.
Potreban balans vatrene moći
Do kad će trajati ruska superiornost na bojištu? Kao što smo ranije pisali, sve dok se ne postigne balans vatrene moći na ratištu između ruske i ukrajinske vojske. Potrebu za balansom vatrene moći nedavno je potvrdio, u razgovoru sa američkim kolegom, zapovjednik oružanih snaga Ukrajine, general Valerij Zalužnji.
Balans u vatrenoj moći ne mjeri se isključivo prema mogućnosti ispaljivanja određene količine čelika u jedinici vremena. Pojavom sofisticiranog oružja, vatrena moć artiljerije mjeri se po sposobnosti uništenja pojedinačnih ciljeva.
Dakle, od devedesetih godina prošlog stoljeća porast vatrene moći temelji se na preciznosti ispaljene granate ili rakete, a ne isključivo na količini. Takvu sposobnost demonstrirao je nedavno dopremljeni američki sustav, M142 HIMARS.
Gubici su bolni za rusku sujetu
Već na debitantskom gađanju ovaj višecijevni bacač raketa uništio je dva zapovjedna mjesta u okupiranom gradu Izjumu. Na udaljenosti od 80 kilometara udari su unutar pet metara od cilja. U vojničkom žargonu reklo bi se “pogađa i oko”. Dva zapovjedna mjesta u jednom plotunu nije mnogo, ali je bolno za rusku sujetu.
Rusi su odmah uzvratili višestrukim raketnim udarima po ciljevima u Ukrajini. Napali su okolicu Lavova, Žitomira i glavni grad Kijev. Digli su i stratešku avijaciju. S teritorija Bjelorusije napadali su bombarderi Tupoljev Tu-22M3, a s Crnoga mora Tu-95 i Tu-160. Rusi su nekoliko tjedana pauzirali upotrebu krstarećih projektila. Međutim, angažiranje strateških bombardera i oružja, za uništenje taktičkih ciljeva, ukazuje na nesposobnost ruskog ratnog zrakoplovstva za djelovanje u pozadini neprijatelja.
Između ostalog, pokušavaju spriječiti dolazak novih višecijevnih raketnih bacača M142 HIMARS. Već se nešto može zaključiti o načinu upotrebe HIMARS-a. Nakon ispaljenja plotuna, i prije nego što rakete pogode cilj, napuštaju vatreni položaj i time izbjegavaju ruske kontraudare. Za sada djeluju i manevriraju noću jer većina ruskih bespilotnih letjelica nemaju termovizijske kamere za otkrivanje njihovih položaja.
Rusija smijenila zapovjednike
U međuvremenu potvrđene su smjene u ruskom zapovjedništvo. Moskva je uklonila nekoliko generala s ključnih operativnih pozicija za vođenje rata u Ukrajini. Zbog velikih gubitaka smijenjen je zapovjednik zračno-desantnih snaga, general-pukovnik Andrej Serdjukov. Maknut je i zapovjednik ruskog Južnog vojnog okruga, general armije Aleksandar Dvornikov.
Ovaj veteran iz Sirije, nakon poraza ruske vojske kod Kijeva, preuzeo je cjelokupno zapovjedništvo ruskih snaga u Donbasu. Nije dugo trajao. Diktatori ne mijenjaju svoje zapovjednike dok im dobro ide. Očito je da nedavne Pirove pobjede u Donbasu ne zadovoljavaju očekivanja i apetite Kremlja.
Wagnerovci sada i u zrakoplovstvu
Nedavno obaranje ruskog aviona Su-25 i zarobljavanje pilota otkrilo je jednu drugu dimenziju formacija koje se bore na ruskoj strani. Zarobljeni pilot pripada skupini “Wagner” čiji su pripadnici povezani s neonacistima i krajnje-desničarskim ekstremistima. Do sada se mislilo da wagnerovci isključivo djeluju u okviru pješačkih postrojbi. Međutim, njihova domena djelovanja proširila se na zrakoplovstvo i jedinice protuzračne obrane.
Ova plaćenička grupa oblikuje se kao zasebna vojska. Skupina Wagner je privatna paravojna organizacija, financirana preko ruskog oligarha Jevgenija Prigožina, vrlo bliskog predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu. Osnovao ju je bivši časnik ruske vojne obavještajne službe GRU, Dmitrij Valerijevič Utkin. Skupina “Wagner” sudjelovala je u ratu u Donbasu u Ukrajini još od 2014. godine.
Njezini borci su navodno sudjelovali u raznim sukobima diljem svijeta, uključujući građanske ratove u Libiji, Siriji, Srednjoafričkoj Republici i Maliju. Očito je da vladar iz Kremlja želi imati i neku vrstu paralelne vojske za posebno delikatne i netradicionalne vojne zadaće. Međutim, do rata u Ukrajini skupina Wagner nikad nije imala gransku organizacije koja uključuje kopnenu vojsku i zrakoplovstvo.
Lukašenko je marioneta Kremlja
Na drugim dijelovima ratišta vode se manji okršaji s promjenjivim uspjehom na obje strane. Međutim, zanimljiva je ruska najava raspoređivanja balističkih taktičkih projektila, koji mogu nositi nuklearne bojne glave u Bjelorusiji. Navodno sve se događa na zahtjev bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka.
Bivši voditelj kolhoza Udarnik, zatražio je od Putina i modernizaciju bjeloruskih aviona Suhoj Su-25. Želi ih osposobiti za nošenje nuklearnog oružja. Normalno, to je notorna glupost, no ruska propaganda proguta svakakve budalaštine pa i ovu.
Također Bjelorusija je rasporedila oko 1500 vojnika prema Ukrajini. U stvarnosti uloga Lukašenka i njegove vojske je beznačajna. Pokušaj uključenja njegovih snaga, na početku rata u Ukrajini, neslavno je propao jer su vojnici jednostavno odbili biti dio Putinove avanture. Kako je Lukašenko jednostavno marioneta režima u Kremlju, Rusi, po svom nahođenju, koriste teritorij i zračni prostor Bjelorusije za napad na Ukrajinu.
Odluka Litve uvrijedila Ruse
Zanimljiv je razvoj oko zabrane transporta robe pod sankcijama preko teritorija Litve prema Kalinjingradskoj oblasti, ruskoj enklavi između Poljske i Litve. Kako ova oblast bivše istočne Prusije, nema fizički kontakt s Rusijom sav željeznički i cestovni transport iz Moskve dolazi preko Litve. Oblast je za Rusiju je izuzetno značajna jer se u Kalinjingradu, bivšem Königsbergu, nalazi morska luka koje se ne ledi tijekom zime. To je i sjedište ruske Baltičke flote.
Litva je prvo zabranila prijevoz robe pod sankcijama EU-a, onda je Europska komisija navodno dozvolila izuzeće. Na kraju je predsjednik Litve Gitanas Nauseda napomenuo da ne može biti govora ni o kakvim “koridorima” prema kalinjingradskoj regiji. Sankcije se moraju striktno poštivati. Iako Rusija ima pristup do Kalinjingrada preko mora, ova odluka Litve uvrijedila je Ruse koji su najavili i primjenu nediplomatskih mjera. Osim ljutnje i oštrih izjava, za sada nema naznaka koje bi to mjere mogle biti.
Ništa više neće biti kao prije
Na početku petog mjeseca rata još se ne vide naznake mogućeg rješenja konflikta između Rusije i Ukrajine, u užem smislu. U širem smislu sukob se vodi između imperijalnih nastojanja Ruske federacije i ostatka slobodnog svijeta.
Svi se slažu da više ništa neće biti isto kao prije. Ali što neće biti isto i kad, to još nitko ne može sa sigurnošću reći. I ovaj rat je počeo s tri strateška iznenađenja. Spremnost Ukrajinaca da brane svoju slobodu svakog je iznenadila. Takvu nisku borbena spremnost, kakvu je demonstrirala ruska vojska, nitko nije očekivao.
I na kraju, naivnost europskih političara koji su vjerovali bivšem KGB-ovom oficiru, koji trenutno obavlja funkciju predsjednika Ruske Federacije, nadišla je sva očekivanja.