Nekad je nužno odabrati stranu

Vojni analitičar: Da Rusi sada proglase opću mobilizaciju, ne bi riješili probleme za šest mjeseci. Ovo su sve njihove najslabije karike

Sad je temeljno pitanje cijena poraza odnosno pobjede

Dobrovoljački bataljuni jedva dostignu razinu jedne satnije. Čečenski plaćenici postavljaju uvjete ministarstvu obrane. Obuke novih vojnika jedva traju desetak dana. Zbog manjka i loše kvalitete opreme ruski vojnici angažirani u Ukrajini preko interneta sami kupuju dijelove vojne opreme, prije svega, zaštitne prsluke i kacige.

Netom okončane borbe u sjeveroistočnoj Ukrajini razotkrile su pravo stanje i tendencije unutar oružanih snaga zaraćenih strana. Rat između Rusije i Ukrajine je neravnopravna borba između Davida i Golijata koja, čini se, ima sve više šansi doživjeti biblijski završetak.

Gotovo nitko, pa ni najbliži saveznici, nisu davali realne šanse ukrajinskoj strani u sukobu s ruskim medvjedom. Za razliku od mnogih promatrača ruske invazije na Ukrajinu, Telegram je od samih početaka ukazivao na prednosti i nedostatke zaraćenih strana jasno dajući do znanja kako ukrajinska želja za slobodom ima velike izglede za uspjeh.

Rusija, deklarativno druga oružana sila na svijetu, pokazala se ustvari kao tigar od papira u uvjetima vođenja konvencionalnog rata. Slabosti, na koje smo ukazivali na početku invazije, rusko vojno rukovodstvo ni do sada nije ispravilo. Čak suprotno. Neki nedostaci, kao što je manjak ljudstva, unutar vojnog sustava postajali su sve izraženiji. Na drugoj pak strani ruska ogromna prednost, pogotovu u artiljeriji, počela se rapidno topiti.

Ljudski faktor definitivno najslabija karika ruske vojske

Ljudski faktor definitivno je najslabija karika unutar Vojske Ruske Federacije. Svoj negativan utjecaj na tijek oružane borbe ispoljava kako u kvalitativnom tako i u kvantitativnom pogledu. Upravljanje unutar ministarstva obrane kao i sustav vođenja i zapovijedanja unutar ruske vojske samo je dio glomaznog, korumpiranog i nekompetentnog državnog aparata Ruske Federacije. U takvom sustavu, što se više ide prema vrhu, sve su izraženiji negativna selekcija, nepotizam, krutost, nedostatak inicijative, nekritičko mišljenje i nekritička slijepa poslušnost nadređenom.

Dinamika provođenja oružane borbe nužno zahtijeva donošenje pravovremenih i učinkovitih odluka za što lanac zapovijedanja unutar ruske vojske nije sposoban. Bilo bi nekorektno spočitavati manjak osobne hrabrosti i odlučnosti svim oficirima ruske vojske. Mnogi ruski visoki časnici, od kojih devet generala, ginuli su u prvim redovima ne bi li ubrzali napredovanje svojih jedinica. Rezultati su nedvojbeno vrlo skromni.

Vrhovni zapovjednik Vladimir Vladimirovič Putin već je smijenio prvu i drugu razinu zapovjednika neposredno zaduženih za provođenje „specijalne vojne operacije“ ali bez vidljivih rezultata. Unutar Ministarstva obrane i Vojske Ruske Federacije cijela shema zapovijedanja, odgovornosti i proces donošenja odluka su tromi, komplicirani i na kraju neučinkoviti. Personalne promjene ne mogu ništa bitno promijeniti. Potrebna je temeljita rekonstrukcija sustava, ali to nije moguće provesti u hodu.

Wagner grupa prima osuđene ubojice, pedofile i silovatelje

Osim jednog broja elitnih jedinica, dio profesionalnog sastava bili su na prevaru ugovoreni vojnici, koji su se razbježali kod prvog pucnja. Na silu mobilizirano stanovništvo iz separatističkih oblasti Donjecka i Luganska nema baš veliki motiv za borbu. Trblasti lokalni „martićevci“ pokazali su se kao ne baš upotrebljiv borbeni materijal.

Od srpnja se u borbene redove državnih plaćenika Wagner grupe primaju osuđeni ubojice, pedofili, silovatelji i pljačkaši. Najgorim prijestupnicima kazna je oproštena ako se pristanu boriti šest mjeseci u Ukrajini za ideju Ruskog sveta. Tko zna bilo što o novačenju vojnika, svjestan je da se od psihopata i kriminalaca ne stvaraju disciplinirani borci. Vojska Ruske Federacije u rat je krenula s oko 180.000 vojnika. Kako tada tako i sad, broj ruskih vojnika angažiran u Ukrajini uvijek je bio ispod potrebnog broja za ostvarenje nerealnih političkih ciljeva.

Osigurati popunu za pedeset tisuća mrtvih ruskih vojnika, zamjenu za ranjene, rotaciju iscrpljenih jedinica, postajao je nerješiv zadatak. Nude se visoke premije za profesionalne ugovore, formiraju se odredi dobrovoljaca po regijama, dovode se plaćenici, provodi se prikrivena mobilizacija. Međutim, niti jedna dosadašnja mjera popune ruskih borbenih jedinica nije dala rezultate. Problem s manjkom ljudi kulminirao je početkom rujna.

Ukrajinci pokazali da mogu nadmudriti i nadigrati protivnika

Na drugoj pak strani, zapovjedna struktura Združenih snaga Ukrajine pokazala se sposobnom donositi pravilne odluke i u krajnje nepovoljnim uvjetima. Posljednje ofenzive kod Hersona i Harkova dokazale su njihovu sposobnost za planiranje, organiziranje i provođenje složenih napadnih operacija više taktičke i operativne razine. Čak više od toga. Pokazali su kako mogu debelo nadmudriti i nadigrati protivnika.

Ono što je bitno za dinamiku borbenih djelovanja jest inicijativa koju ukrajinski zapovjednici demonstriraju na svim razinama odlučivanja. Zapovjedništvo u Kijevu nema problema s popunom ljudi. Međutim, brži rast ukrajinskih snaga ograničava količina raspoloživog naoružanja i vojne opreme.

U tom pogledu, snabdijevanje sa Zapada sve je bolje organizirano, strukturirano i koordinirano, između ostalog i u formatu Ramstein kontakt grupe za vojnu pomoć Ukrajini. Vojna pomoć koju Ukrajina dobiva sa Zapada može se usporediti s podrškom, u oružju i robi, koju je SSSR dobivao od Sjedinjenih Država i Velike Britanije tijekom Drugog svjetskog rata u borbi protiv njemačkog nacizma.

Rusi ugasili svoje centre za obuku jer je osoblje u ratu

Ruska je vojska svoje centre za temeljnu obuku pješaštva gotovo ugasila jer je osoblje poslano ratovati u Ukrajinu. Obuka se sad vrši u matičnim postrojbama i često nije dulja od deset dana. Kod Ukrajinaca je proces obrnut. Obuka se provodi u zemlji i inozemstvu. Velika Britanija je organizirala, uz pomoć nekih NATO država, intenzivnu obuku na svojim poligonima.

Usporedno, zemlje koje isporučuju suvremeno naoružanje organiziraju treninge za Ukrajince diljem Europe. Suvremene centre za obuku, za provođenje specijalističke izobrazbe, na raspolaganje su dale Njemačka, Francuska, Norveška i Poljska.

Ukrajinci su tehnički visokoobrazovana nacija. U tom smislu, mobilizirani civili s već postojećim tehničkim znanjima i vještinama vrlo brzo usvajaju najsuvremeniju zapadnu vojnu tehnologiju.

Vatrena moć ruske artiljerije bila je deset naprema jedan

Osnovna udarna snaga ruskog ratnog stroja bila je moćna i brojčano superiorna cijevna i raketna artiljerija. Prednost u korist agresora, pogotovo u količinama raspoloživog topničkog streljiva, bila je višestruka. Količinom i dugotrajnošću topničkih udara Rusi su razbijali i najbolje utvrđene obrambene položaje Združenih snaga Ukrajine. Gradove koji su se branili, kao što su bili Mariupolj i Sjeverodonjeck, ruska artiljerija pretvarala je u hrpu ruševina.

Ruska sposobnost kontrabatiranja, to jest neutralizacije protivničkog topništva, bila je daleko veća nego kod Ukrajinaca. U organskom sastavu ruskih artiljerijskih brigada samohodnih oružja Msta-S kalibra od 152 milimetra nalaze se artiljerijski radari, bespilotne letjelice Orlan-10 za korekciju vatre te suvremeni sustavi za upravljanje vatrom. Ukrajinska strana ni približno nije raspolagala takvim cjelovitim sustavom podrške.

Na pojedinim dijelovima fronta vatrena moć ruske artiljerije bila je deset naprema jedan. U vrijeme napada ruski dnevni utrošak bio je od 40.000 do 60.000 granata velikog kalibra. Prvih pola godine prosječan dnevni utrošak ruske artiljerije bio je 24.000 granata kalibra od 122, 152 i 203 milimetra. Ukrajinci bi uspjeli odgovoriti s jedva 6000 granata na dan.

Rusi plaćaju cijenu prekomjerne i neracionalne upotrebe artiljerije

Međutim, Vojska Ruske Federacije sada plaća cijenu prekomjerne i neracionalne upotrebe artiljerije. Prosječan vijek trajanja topovske cijevi iznosi oko 2500 ispaljenih granata. Istrošena cijev topa mora se zamijeniti i uputiti na reparaciju. Rusi su dnevno trošili u prosjeku 9,6 topničkih cijevi. U prvih šest mjeseci, samo zbog istrošenosti cijevi, iz upotrebe je izbačeno preko 1700 komada artiljerijskog oružja.

Ako se tome doda i potvrđeni gubitak od preko 300 komada cijevne artiljerije, Vojska Ruske Federacije „kraća“ je u odnosu na početak agresije za preko 2000 komada teškog topništva. Uvođenjem naoružanja iz Drugog svjetskog rata nastoji se nadomjestiti manjak topničkog naoružanja na frontu. U upotrebu se ponovo uvode stare haubice M-30 kalibar 122 milimetra i protuavionski topovi KS-19 kalibra 100 milimetara.

Priča o beskrajnim količinama artiljerijskog streljiva kojim raspolaže Ruska Federacija pala je u vodu nakon pokušaja nabave dodatnih količina iz Sjeverne Koreje. Istina je da Rusi raspolažu ogromnim količinama uskladištenih topovskih granata. Međutim, zbog nepravilnog skladištenja, velik dio streljiva je neupotrebljiv. Na vidjelo su izašle neke ne baš ugodne činjenice za rusko Ministarstvo obrane. Do početka agresije na Ukrajinu Rusi još nisu uspjeli obnoviti zalihe granata utrošene u Drugom čečenskom ratu.

Revoluciju na ratište unijeli američki HIMARS-i

Ukrajinska numerička i tehnološka inferiornost, koja je bila očita na početku sukoba, polako se mijenja. Najkritičniji period bio je svibanj i lipanj kad su se bile istrošile gotovo sve zalihe streljiva sovjetskog porijekla, a pomoć sa Zapada još nije bila dostatna. Značajniji izravni učinak suvremenih artiljerijskih sustava koji dolaze sa Zapada uočava se već od početka srpnja.

Revoluciju na ratištu unijeli su američki višecijevni bacači raketa M-142 HIMARS. Prva dva američka VBR-a počinju djelovati na bojištu krajem lipnja. Obilno se koristi satelitsko vođenje projektila M30/31 GMLRS dometa preko 85 kilometara. Fantastičnom sposobnošću gađanja ciljeva unutar pet metara jedna raketa M30/31 ispaljena iz HIMARS-a postiže isti učinak kao stotinu nevođenih raketa istog kalibra.

Excaliburi gađaju na 70 km, maksimalno četiri metra od cilja

Do početka rujanske napadne operacije 16 sustava M-142 HIMARS uništilo je preko 400 visoko vrijednih ciljeva duboko u pozadini neprijatelja. Duboko u ruskoj pozadini uništena su skladišta streljiva, depoi pogonskog goriva za ruske tenkove, zapovjedna mjesta, komunikacijski objekti, pontonski mostovi, opskrbne kolone pa čak i spavaonice neprijateljskih vojnika.

Primjena satelitski vođenih granata M982 Excalibur kalibra od 155 milimetra dodatno je povećala učinkovitost ukrajinskih topnika. Excalibur topovske granate, nazvane po legendarnom maču kralja Artura, na krajnjem dometu od 70 kilometara maksimalno odstupaju četiri metra od cilja. Po prvi put u povijesti ratovanja u oružanom sukobu visokog intenziteta masovno se primjenjuje visoko precizno artiljerijsko streljivo velikog dometa. Rakete GMLRS i topnička zrna Excalibur pogađaju kao snajperi, ali na daljini do osamdeset kilometara.

Ukrajinski topnici još uvijek nemaju sposobnost sveobuhvatnog izvođenja klasičnog kontrabatiranja masovnom koncentričnom topničkom paljbom. Zbog toga preciznim pogocima Excalibur eliminira pojedinačne topničke sustave neprijatelja. Umjesto cijele salve topničkih metaka, za uništenje ruskog oružja na položaju, s vjerojatnoćom pogađanja od 96 posto, potrebna je jedna granata Excalibura.

Samo zamjenska cijev američke M777 košta dva milijuna dolara

Združene snage Ukrajine definitivno prelaze na NATO standardne kalibre od 155 i 105 milimetara. Hrpa topništva sovjetskog porijekla zaostala nakon raspada SSSR-a, dobivena kao pomoć od saveznika ili oteta od agresora, koristi se dok se ne istroše cijevi. Najmasovnije suvremeno artiljerijsko oružje koje je došlo sa Zapada jest američka vučna haubica M777 kalibra od 155 milimetara. Računa se da je u Ukrajinu došlo oko 150 komada. Napravljena je od legure čelika, titanija i aluminija.

Zbog toga je za tri tone lakša, ali i znatno skuplja od ostalih oružja iste kategorije. Samo zamjenska cijev stoji oko dva milijuna dolara. Relativno mala masa omogućava brz i velik manevar pokretom, a veliki domet fantastičan manevar vatrom. Samohodne haubice istog kalibra: poljska AHS Krab, njemačka PzH2000, francuska CEZAR, češka DANA , slovačka Zuzana uglavnom, u svakom pogledu, nadmašuju svoje ruske ekvivalente.

Imaju veći domet, bolju preciznost i suvremeniji sustav upravljanja vatrom. Količina novih samohotki u naoružanju već je dovoljna da se mogu koncentrirati na pravcima udara. Tako su nosilac topničkih udara na glavnom pravcu napada kod Hersona bile poljske haubice AHS Krab, a kod Harkova njemačke PzH2000. S ukupno 50, nešto starijih, ali moderniziranih američkih samohodnih haubica M109, oklopno mehanizirane postrojbe Združenih snaga Ukrajine imat će moćnu i mobilnu artiljerijsku podršku u napadnim operacijama.

U pogledu odnosa artiljerije događaju se dva obrnuta procesa

Novina u naoružanju vojske Ukrajine jesu lake vučne haubice L119 odnosno M119 kalibra od 105 milimetara. Još nisu viđene u masovnoj upotrebi na frontu. Vjerojatno će biti uključene, kao element vatrene podrške u novoformiranim motoriziranim postrojbama nakon okončane obuke u Velikoj Britaniji. Izuzetno su mobilne i učinkovite u potpori snaga razine bojne ili brigade. Zapadne vučne haubice starijeg porijekla kao što je talijanska FH70 i francuske TRF1, koje su u procesu nabave, namijenjene su uglavnom za defenzivne operacije jer u potpunosti pariraju ruskim oružjima iste generacije.

U pogledu odnosa artiljerije suprotstavljenih strana događaju se dva obrnuta procesa. Dok Ukrajina sistematski zamjenjuje stare haubice i topove iz sovjetskog vremena suvremenim sustavima zapadnog porijekla, broj suvremenih artiljerijskih jedinica na ruskoj strani se smanjuje.

Rusi nemaju gdje popravljati pohabano naoružanje

Do sada je potvrđen gubitak 202 samohodna atelijerska sustava, od čega 83 komada najsuvremenijih Msta-S. Zamjena utrošenih cijevi ne zadovoljava potrebe. U Rusiji postoje samo dva aktivna stroja za reparaciju topničkih cijevi i oba su zapadnog porijekla. Jedan je uvezen iz Švedske, a drugi iz Italije. Na manjak kapaciteta za reparaciju pohabanog naoružanja ukazuje činjenica da je vlada Ruske Federacije donijela odluku o formiranju dvije državne institucije za popravak i reparaciju naoružanja po hitnom postupku. A to će trajati.

Kirurški precizni pogoci HIMARS-a bez problema uništavaju svako novootkriveno priručno skladište streljiva osamdeset kilometara od linije fronta. Automatski je umanjena mogućnost za dugotrajne vatrene pripreme napada ruskih snaga. Ruska artiljerija i dalje će biti najopasnija borbena komponenta Vojske Ruske Federacije jer i dalje ima jako puno borbenih sustava. Međutim, ukupna vatrena moć nije približna onoj s početka rata. Dakle, najveća ruska premoć polako, ali sigurno se topi. U ukupnom učinku na bojnom polju kvaliteta zapadnog topničkog naoružanja, polako, ali sigurno poništava rusku brojčanu premoć.

Kasne plaće, vojnici preko interneta nabavljaju opremu

Manjak ljudi je i dalje najslabija karika ruskog ratnog stroja. U popuni i obuci ljudi koji se šalju u Ukrajinu trenutno vlada potpuni kaos. Javljaju se pobune u jedinicama lokalnih „martićevaca“. Dobrovoljački bataljuni jedva dostignu razinu jedne satnije. Čečenski plaćenici postavljaju uvjete ministarstvu obrane. Obuke novih vojnika jedva traju desetak dana. Zbog manjka i loše kvalitete opreme ruski vojnici angažirani u Ukrajini preko interneta sami kupuju dijelove vojne opreme, prije svega, zaštitne prsluke i kacige.

Naime, netko je ruskoj vojsci isporučio desetke tisuće kaciga napravljenih od stakloplastike umjesto od kevlara. Veću čvrstoću ima riječni čamac Petrinjac, izgrađen od stakloplastike, nego ruska borbena kaciga. Kasne isplate plaćenika i vojnika po ugovoru. Moral ruskih trupa nalazi se na jako niskom nivou. Čak i kad bi proglasili opću mobilizaciju, Vojska Ruske Federacije ne bi svoje probleme riješila u narednih šest mjeseci, uz ogroman politički rizik za vlast u Kremlju.

Dakle, ruski zapovjednici polako, ali sigurno ostaju bez apsolutne topničke dominacije kao najvećeg aduta na bojnom polju. Paralelno, sustav obrane Ruske Federacije još nije našao model kako osigurati dovoljan broj osposobljenog i motiviranog ljudskog materijala spremnog da sudjeluje u osvajačkom ratu bez racionalnih i jasnih vojnih i političkih ciljeva. Bez toga, Vojska Ruske Federacije nema velike izglede za pobjedu. Više se ne dovodi u pitanje mogućnost ukrajinske pobjede. Sad je temeljno pitanje cijena poraza odnosno pobjede!