Zaoštravanje kazni za odbijanje odaziva na mobilizaciju, za predaju, dezerterstvo i odbijanje naredbi najbolji su indikatori temeljne slabosti ruske vojske i općenito stanja nacije po pitanju spremnosti za sudjelovanje u suludom ratu protiv Ukrajine. Da su Rusi spremni ginuti u Ukrajini, mobilizacija bi bila nepotrebna.
Pokušaj prikupljanja volonterskih bataljuna po lokalnim teritorijalnim jedinicama i državnim poduzećima totalno je propao. Od ukupno 85 lokalnih jedinica i velikih državnih poduzeća, kao što su Ruske željeznice, jedva je prikupljeno 15.000 dobrovoljaca. To čini svega sedamdeset pet promila od ukupnog pričuvnog sastava Vojske Ruske Federacije. To znači da 99,25 posto ruskih rezervista nije izrazilo spremnost, želju ili potrebu sudjelovati u agresiji na susjednu zemlju.
Preko 70 posto ispitanika i dalje podržava rat
No, i dalje je velika razina potpore „specijalnoj vojnoj operaciji“ medu stanovništvom Ruske Federacije. Preko 70 posto ispitanika podržava rat. Tako visoka potpora održava se prije svega snažnom proratnom propagandom Moskve, uz potpunu zabranu djelovanja bilo kakvih neovisnih medija koji bi prenosili stvarnu sliku stanja s ratišta. Zbog toga, uvijek treba praviti razliku između načelne potpore „uspješnom i pravednom“ ratu na jednoj strani u odnosu na spremnost izravnog sudjelovanja u vojnim operacijama.
Sjetimo se 1991. godine kad je Slobodan Milošević imao gotovo plebiscitarnu podršku u Srbiji, a vojna policija JNA morala loviti rezerviste da ih šalje na ratišta u Hrvatsku. U Beogradu se tek jedan od deset pozvanih rezervista odazvao na mobilizaciju.
Putinov režim pokušao je putem plaćenika kao što je grupa Wagner i kao što su čečenske formacije voditi rat u Ukrajini. Ove privatne soldačije izvan su sustava zapovijedanja Vojske Ruske Federacije. Takav odnos na terenu je samo stvarao dodatan jaz u odnosu na regularne vojne formacije u nadležnosti ruskog ministarstva obrane.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Opremanje mobiliziranih bit će ogroman problem
Antagonizam raznih vagabunda, probisvijeta, kriminalaca i avanturista, okupljenih unutar plaćeničkih formacija, u odnosu na hijerarhijski ustrojen sustav zapovijedanja unutar ruske vojske dodatno unosi zabunu u ionako kompleksan sustav vođenja i zapovijedanja vojnim operacijama. I Slobodan Milošević je, pored JNA, organizirao paralelne paravojne formacije poznate po zločinu, pljački i zulumu, ne samo protivničke strane, nego i pripadnika svoga naroda.
Opremanje dodatno mobiliziranih vojnika bit će jedan od velikih problema s kojim će se suočiti ruska vojna administracija. Raspoloživa oprema, od one individualne pa sve do zajedničke, nedovoljna je, nepotpuna, zastarijeva i u lošem je stanju. Sadašnji vojnici po ugovoru putem interneta nabavljaju pojedine dijelove opreme za svoje novce. Tisuće tona vojne opreme, zaostale još iz Hladnog rata, naprosto je neupotrebljivo, a dolazi zima.
Osim toga, novu vojsku treba i naoružati
Pored nadomjeska izgubljenog naoružanja u posljednjim operacijama, novu vojsku treba i naoružati. Dosadašnja praksa pokazala je da je uvođenje u ponovnu operativnu upotrebu naoružanja iz rezerve vrlo zahtjevan i dugotrajan proces. Naime, u Sjedinjenim Državama i Njemačkoj vrši se osnovno održavanje oružanih sustava i dok su u rezervi. U Ruskoj Federaciji oni su ostavljeni da godinama leže na otvorenim depoima, bez minimuma održavanja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tenkovi, topovi, oklopni transporteri i ostalo teško naoružanje moraju proći višemjesečnu reparaciju da bi bilo spremno za upućivanje na front. Izuzetak je nešto suvremenog naoružanja kao što su tenkovi T-90A koji su bolje skladišteni.
Međutim, i njima je potrebno gotovo tri mjeseca dodatnog rada da bi iz rezerve postigli punu operativnu sposobnost.
Borbena obuka rezervista zadnja je karika
Na kraju, borbena obuka rezervista zadnja je karika u lancu koja bi trebala omogućiti njihovu efikasnu borbenu uporabu. U potrazi za brzom popunom ljudstva na frontu, zapovjedništvo ruske vojske u rat je slalo i brojne instruktore iz nastavno-obučnih centara.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Obuka je prebačena na borbene postrojbe i to po skraćenom programu. Normalno, sve se to odrazilo na kvalitetu znanja i vještina koje su rezervisti trebali obnoviti. Hoće li se za potrebe mobilizacije ponovo reaktivirati vojni centri za obuku još se ne zna. Iako se radi o rezervistima koji su već ranije prošli određeni specijalistički trening, nužno je organizirati doobuku radi ponovnog usvajanja potrebnih vještina. A za to je potrebno i vrijeme.
Brojka od 300.000 rezervista trenutna je potreba
Sama odluka vrhovnog zapovjednika ne specificira broj rezervista koji se pozivaju u vojnu službu, a niti vrijeme trajanja službe. Brojka od tri stotine tisuća rezervista je trenutno izražena potreba ministarstva obrane. Međutim, to ne ograničava vojsku da pozove i duplo više rezervista na neograničeno vrijeme. Upravo ta klauzula predstavlja dodatni sigurnosni izazov za susjede Ruske Federacije. Njihov odgovor bit će dvojak.
NATO članice nastavit će povećavati borbenu spremnost svojih trupa, što su baltičke države već i učinile. Paralelno, Putinova odluka o neograničenoj „djelomičnoj“ mobilizaciji intenzivirat će vojnu pomoć Ukrajini kako po količini, tako i po vrstama naoružanja. Tu se mogu očekivati dodatne pošiljke tenkova, cijevne i raketne artiljerije te protuzračnih sustava.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mobilizaciju je puno lakše proglasiti nego provesti
Mobilizaciju je puno lakše proglasiti nego provesti. Ruska vojska tri mjeseca je formirala 3. armijski korpus i na kraju skupila jedva 15.000 slabo obučenih i opremljenih vojnika, koji ne nastupaju kao jedinstvena formacija, nego krpaju rupe u borbenom rasporedu već iznurenih jedinica na frontu.
Pored pozivanja ljudi, za što je odgovornost Moskva delegirala na lokalnu samoupravu, Rusija mora riješiti pitanje njihovog opremanja, obuke i opskrbe. Pošto su pod sankcijama, za opremanje moraju povećati domaću proizvodnju namjenske industrije, odnosno povećati remontne kapacitete za osposobljavanje oružja koje je godinama stajalo u rezervi. To traži sredstva, ljude i vrijeme.
Izgleda da se Rusima baš i ne gine na ukrajinskim poljima
Obuka rezervista nesumnjivo će potrajati, također. Za bilo kakav ozbiljniji rast snaga trebat će nekoliko mjeseci, ako ne i pola godine. Na kraju, i da sve to uspije, raspoređivanje rezervista na front neće aritmetički povećati broj boraca. Najveći dio bit će upotrijebljen za zamjenu postojećih ruskih vojnih formacija koje već mjesecima, bez rotacije, provode vrijeme na frontu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Na kraju, najveći problem s kojim će se političko i vojno rukovodstvo Ruske Federacije morati suočiti je vrlo nizak moral vlastitih vojnika. Bez motiviranog vojnika nema kvalitetne obuke. Bez kvalitetne obuke nema efikasnog vođenja rata, a bez motiviranog vojnika nema pobjede. Hrabrost i spremnost na žrtvu najvažnija je karakteristika vojnika u svakom ratu. Izgleda da se Rusima baš i ne gine na ukrajinskim poljima. Sve u svemu, u dosadašnjem dijelu sukoba Rusi su bili mnogo jači na riječi nego na djelu.
Vojni analitičar: Da su Rusi spremni ginuti u Ukrajini, mobilizacija bi bila nepotrebna. Pravi problemi za Putina upravo počinju
I Milošević je '91. imao plebiscitarnu podršku, ali u Srbiji su masovno izbjegavali mobilizaciju
Najveći problem s kojim će se političko i vojno rukovodstvo Ruske Federacije morati suočiti je vrlo nizak moral vlastitih vojnika. Bez motiviranog vojnika nema kvalitetne obuke. Bez kvalitetne obuke nema efikasnog vođenja rata, a bez motiviranog vojnika nema pobjede. Hrabrost i spremnost na žrtvu najvažnija je karakteristika vojnika u svakom ratu
Odluka predsjednika Rusije i vrhovnog zapovjednika Vojske Ruske Federacije Vladimira Vladimiroviča Putina o djelomičnoj mobilizaciji dodatnih rezervista samo će produžiti rat i sadašnju agoniju ruskih snaga Ukrajini. Aktiviranje rezervnog sastava, protiv njihove volje, uz prijetnju po hitnom postupku donesenih kaznenih zakonskih odredbi, samo će pogoršati ionako nizak borbeni moral ruskih vojnika koji sudjeluju u agresiji na Ukrajinu.
Zaoštravanje kazni za odbijanje odaziva na mobilizaciju, za predaju, dezerterstvo i odbijanje naredbi najbolji su indikatori temeljne slabosti ruske vojske i općenito stanja nacije po pitanju spremnosti za sudjelovanje u suludom ratu protiv Ukrajine. Da su Rusi spremni ginuti u Ukrajini, mobilizacija bi bila nepotrebna.
Pokušaj prikupljanja volonterskih bataljuna po lokalnim teritorijalnim jedinicama i državnim poduzećima totalno je propao. Od ukupno 85 lokalnih jedinica i velikih državnih poduzeća, kao što su Ruske željeznice, jedva je prikupljeno 15.000 dobrovoljaca. To čini svega sedamdeset pet promila od ukupnog pričuvnog sastava Vojske Ruske Federacije. To znači da 99,25 posto ruskih rezervista nije izrazilo spremnost, želju ili potrebu sudjelovati u agresiji na susjednu zemlju.
Preko 70 posto ispitanika i dalje podržava rat
No, i dalje je velika razina potpore „specijalnoj vojnoj operaciji“ medu stanovništvom Ruske Federacije. Preko 70 posto ispitanika podržava rat. Tako visoka potpora održava se prije svega snažnom proratnom propagandom Moskve, uz potpunu zabranu djelovanja bilo kakvih neovisnih medija koji bi prenosili stvarnu sliku stanja s ratišta. Zbog toga, uvijek treba praviti razliku između načelne potpore „uspješnom i pravednom“ ratu na jednoj strani u odnosu na spremnost izravnog sudjelovanja u vojnim operacijama.
Sjetimo se 1991. godine kad je Slobodan Milošević imao gotovo plebiscitarnu podršku u Srbiji, a vojna policija JNA morala loviti rezerviste da ih šalje na ratišta u Hrvatsku. U Beogradu se tek jedan od deset pozvanih rezervista odazvao na mobilizaciju.
Putinov režim pokušao je putem plaćenika kao što je grupa Wagner i kao što su čečenske formacije voditi rat u Ukrajini. Ove privatne soldačije izvan su sustava zapovijedanja Vojske Ruske Federacije. Takav odnos na terenu je samo stvarao dodatan jaz u odnosu na regularne vojne formacije u nadležnosti ruskog ministarstva obrane.
Opremanje mobiliziranih bit će ogroman problem
Antagonizam raznih vagabunda, probisvijeta, kriminalaca i avanturista, okupljenih unutar plaćeničkih formacija, u odnosu na hijerarhijski ustrojen sustav zapovijedanja unutar ruske vojske dodatno unosi zabunu u ionako kompleksan sustav vođenja i zapovijedanja vojnim operacijama. I Slobodan Milošević je, pored JNA, organizirao paralelne paravojne formacije poznate po zločinu, pljački i zulumu, ne samo protivničke strane, nego i pripadnika svoga naroda.
Opremanje dodatno mobiliziranih vojnika bit će jedan od velikih problema s kojim će se suočiti ruska vojna administracija. Raspoloživa oprema, od one individualne pa sve do zajedničke, nedovoljna je, nepotpuna, zastarijeva i u lošem je stanju. Sadašnji vojnici po ugovoru putem interneta nabavljaju pojedine dijelove opreme za svoje novce. Tisuće tona vojne opreme, zaostale još iz Hladnog rata, naprosto je neupotrebljivo, a dolazi zima.
Osim toga, novu vojsku treba i naoružati
Pored nadomjeska izgubljenog naoružanja u posljednjim operacijama, novu vojsku treba i naoružati. Dosadašnja praksa pokazala je da je uvođenje u ponovnu operativnu upotrebu naoružanja iz rezerve vrlo zahtjevan i dugotrajan proces. Naime, u Sjedinjenim Državama i Njemačkoj vrši se osnovno održavanje oružanih sustava i dok su u rezervi. U Ruskoj Federaciji oni su ostavljeni da godinama leže na otvorenim depoima, bez minimuma održavanja.
Tenkovi, topovi, oklopni transporteri i ostalo teško naoružanje moraju proći višemjesečnu reparaciju da bi bilo spremno za upućivanje na front. Izuzetak je nešto suvremenog naoružanja kao što su tenkovi T-90A koji su bolje skladišteni.
Međutim, i njima je potrebno gotovo tri mjeseca dodatnog rada da bi iz rezerve postigli punu operativnu sposobnost.
Borbena obuka rezervista zadnja je karika
Na kraju, borbena obuka rezervista zadnja je karika u lancu koja bi trebala omogućiti njihovu efikasnu borbenu uporabu. U potrazi za brzom popunom ljudstva na frontu, zapovjedništvo ruske vojske u rat je slalo i brojne instruktore iz nastavno-obučnih centara.
Obuka je prebačena na borbene postrojbe i to po skraćenom programu. Normalno, sve se to odrazilo na kvalitetu znanja i vještina koje su rezervisti trebali obnoviti. Hoće li se za potrebe mobilizacije ponovo reaktivirati vojni centri za obuku još se ne zna. Iako se radi o rezervistima koji su već ranije prošli određeni specijalistički trening, nužno je organizirati doobuku radi ponovnog usvajanja potrebnih vještina. A za to je potrebno i vrijeme.
Brojka od 300.000 rezervista trenutna je potreba
Sama odluka vrhovnog zapovjednika ne specificira broj rezervista koji se pozivaju u vojnu službu, a niti vrijeme trajanja službe. Brojka od tri stotine tisuća rezervista je trenutno izražena potreba ministarstva obrane. Međutim, to ne ograničava vojsku da pozove i duplo više rezervista na neograničeno vrijeme. Upravo ta klauzula predstavlja dodatni sigurnosni izazov za susjede Ruske Federacije. Njihov odgovor bit će dvojak.
NATO članice nastavit će povećavati borbenu spremnost svojih trupa, što su baltičke države već i učinile. Paralelno, Putinova odluka o neograničenoj „djelomičnoj“ mobilizaciji intenzivirat će vojnu pomoć Ukrajini kako po količini, tako i po vrstama naoružanja. Tu se mogu očekivati dodatne pošiljke tenkova, cijevne i raketne artiljerije te protuzračnih sustava.
Mobilizaciju je puno lakše proglasiti nego provesti
Mobilizaciju je puno lakše proglasiti nego provesti. Ruska vojska tri mjeseca je formirala 3. armijski korpus i na kraju skupila jedva 15.000 slabo obučenih i opremljenih vojnika, koji ne nastupaju kao jedinstvena formacija, nego krpaju rupe u borbenom rasporedu već iznurenih jedinica na frontu.
Pored pozivanja ljudi, za što je odgovornost Moskva delegirala na lokalnu samoupravu, Rusija mora riješiti pitanje njihovog opremanja, obuke i opskrbe. Pošto su pod sankcijama, za opremanje moraju povećati domaću proizvodnju namjenske industrije, odnosno povećati remontne kapacitete za osposobljavanje oružja koje je godinama stajalo u rezervi. To traži sredstva, ljude i vrijeme.
Izgleda da se Rusima baš i ne gine na ukrajinskim poljima
Obuka rezervista nesumnjivo će potrajati, također. Za bilo kakav ozbiljniji rast snaga trebat će nekoliko mjeseci, ako ne i pola godine. Na kraju, i da sve to uspije, raspoređivanje rezervista na front neće aritmetički povećati broj boraca. Najveći dio bit će upotrijebljen za zamjenu postojećih ruskih vojnih formacija koje već mjesecima, bez rotacije, provode vrijeme na frontu.
Na kraju, najveći problem s kojim će se političko i vojno rukovodstvo Ruske Federacije morati suočiti je vrlo nizak moral vlastitih vojnika. Bez motiviranog vojnika nema kvalitetne obuke. Bez kvalitetne obuke nema efikasnog vođenja rata, a bez motiviranog vojnika nema pobjede. Hrabrost i spremnost na žrtvu najvažnija je karakteristika vojnika u svakom ratu. Izgleda da se Rusima baš i ne gine na ukrajinskim poljima. Sve u svemu, u dosadašnjem dijelu sukoba Rusi su bili mnogo jači na riječi nego na djelu.