Vojni analitičar: Dok god od Zapada ne dobije pravu pomoć u naoružanju, Ukrajina će sve teže parirati Rusima

Nažalost, još se ne vidi strukturirana pomoć u naoružanju i vojnoj opremi na razini NATO članica

Ne postoji niti jedna indikacija koja bi ukazivala na skorašnje okončanje krvavog rata u Ukrajini. Ukrajina ne pristaje na ponižavajuće uvjete Moskve koji se tiču teritorijalnih ustupaka. Putin ne pomišlja na prestanak invazije bez minimuma prihvatljivog plijena, priznanje aneksije Krima i ustupanje okupiranih teritorija u Donbasu. Za sva ostala otvorena pitanja mogao bi se naći kompromis.

Iako obje strane imaju velike gubitke na bojnom polju, dok gospodarska šteta vrtoglavo raste do nesagledivih razmjera, niti jedna strana nije u bezizlaznoj situaciji kad mora prihvatiti za nju ponižavajuće uvjete mira.

Zasad, države slobodnog svijeta ne prisiljavaju Ukrajinu na uvjete „ruskog mira“. Čak štoviše, sve snažnije i konkretnije podržavaju njihovu borbu. Svima je jasno da bi takav “ruski mir” bio samo predah ka daljnjoj realizaciji Ruskog svijeta, to jest obnovi propale imperije.

Zašto Ukrajina nije naoružana prije rata?

Jedini neposredan način u sprječavanju realizacije Ruskog svijeta jest pomoć Ukrajini u naoružanju i vojnoj opremi. Zašto Ukrajina nije naoružana prije rata? Iako su Sjedinjene Američke Države do izbijanja rata osigurale demokratskoj vladi u Kijevu obrambene pomoći u vrijednosti od 2,3 milijarde dolara, procjenjivali su da Ukrajina može izdržati svega sedam dana ruske invazije. Velika Britanija provela je obuku s 22.000 pripadnika Vojske Ukrajine. Iako zvanične procjene nisu poznate, vojni eksperti s otoka prognozirali su blokadu i eventualni pad Kijeva, također, za najviše sedam dana.

S takvim procjenama niti jedna zapadna sila nije željela da njeno sofisticirano naoružanje kao sto su avioni, helikopteri, tenkovi ili samohodne haubice padnu u rute Rusima. Zbog toga su predsjedavajući združenog stožera, general s četiri zvjezdice Mark Milley, i ministar obrane Lloyd Austin, morali odgovarati na pitanja predstavnika Odbora za oružane snage, zastupničkog doma američkog kongresa, je li se moglo uraditi više u pomoći Ukrajini?

Neke zemlje se opravdavaju zbog naoružavanja Ukrajine

Ukrajinci su očito, svojim hrabrim, vještim i odlučnim otporom, pomrsili konce mnogim uredskim prognostičarima, a pogotovo onima u Moskvi koji su planirali završiti posao za tri dana! Na sreću, većina država koje podržavaju otpor Ukrajine protiv agresije Rusije brzo se snaša te su počeli slati oružanu pomoć. No neki, kao da su se prepali reakcije iz Moskve, počeli su svoj postupak opravdavati kao – eto, oni šalju obrambeno naoružanje.

Ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Ivanovič Kuleba bio je vrlo jasan. Ne postoji razlika između ofenzivnog i obrambenog oružja – svako oružje, uključujući tenkove i mlazne avione, koristilo bi se za obranu Ukrajine. Svaka zemlja koja pravi ovu razliku, a mnoge to čine, licemjerna je, po riječima ministra.

Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg složio se s ukrajinskim ministrom vanjskih poslova. Budući da Ukrajina vodi obrambeni rat, ova razlika između ofenzivnog i obrambenog oružja “zapravo nema nikakvo pravo značenje”.

Gomilanje svakojakih vrsta ne rješava problem oružja

João Gomes Cravinho, ministar obrane Portugala, potvrdio je danas da će Portugal poslati “u bliskoj budućnosti” ratni materijal, bilo “obrambeni” ili “ofenzivni”, u Ukrajinu. Očito je da su NATO članice došle do zaključka o potrebi snabdijevanja Ukrajine naoružanjem koje bi moglo u punoj mjeri parirati ruskoj izrazitoj vatrenoj nadmoći.

Međutim, samo gomilanje svakojakih vrsta naoružanja ne rješava pitanje snabdijevanja Ukrajine ratnim materijalom. Da bi postigla puni krajnji učinak, pomoć mora biti strukturirana, kako po vrstama tako i po standardima. Za opremanje jedne pješačke motorizirane bojne, potrebno je osigurati sve od vojničkih čizama, preko komunikacijske opreme do osobnog naoružanja i oruđa za potporu.

Kad se radi o standardima streljiva, tu tek može nastati logistička zbrka. NATO koristi dva standarda za jurišne puške: 7,62 x 51 i 5,56×45 milimetara. Ukrajinska vojska, u većini slučajeva, koristi bivše sovjetske standarde za kalašnjikove. AK- 47 koristi metke kalibra 7,62×39, dok AK-74 ispaljuje manji kalibar zrna od 5,45×39 milimetara.

Postoji li neka vrsta naoružanja koja bi bila ‘game-changer’

I bivša Jugoslavija primala je vojnu pomoć sa Zapada, zbor agresivnih prijetnji iz Moskve. Nakon što je general armije Koča Popović, po nalogu Tita, 1950. godine dogovorio pomoći od Amerikanaca i Engleza, u upotrebi je bila cijela paleta standarda naoružanja. Od zarobljenog njemačkog, preko sovjetskog do američkog i engleskog. Problem je rješavan tako da se u osnovnim postrojbama nisu miješali različiti standardi.

Mnogi se pitaju postoji li neka vrsta ili tip naoružanja koji bi bio “game-changer”, kao što je u Afganistanu bio prijenosni protuzrakoplovni sustav Stinger. U Afganistanu se manevar snaga, manevar vatre i snabdijevanje vojnika Sovjetskog saveza u velikoj mjeri oslanjao na helikopterske snage. Kad su mudžahedini naoružani Stingerima počeli skidati sovjetske transportne i jurišne helikoptere, okupatori su počeli nepovratno gubiti rat.

Za razliku od Afganistana, Vojska Ruske Federacije može koristiti svo raspoloživo naoružanje i opreme. Količine pojedinih oruđa vrlo često nadmašuju njihove ljudske resurse. Dakle, osim sofisticiranog naoružanja koje je relativno limitirano po broju, Rusi mogu nadoknaditi gubitke tehnike.

Bolje strukturirana i organizirana vojna pomoć Zapada

Međutim kvalitativna svojstva i tehnološka superiornost naoružanja i opreme koje VSU dobiva, ili će dobiti sa Zapada, mogu stvoriti sinergijski učinak koji će u velikoj mjeri kompenzirati brojčanu nadmoć ruske tehnike. Suvremeni dronovi i dronovi-kamikaze, oprema za noćno gledanje, satelitska kripto-zaštićena komunikacijska oprema, pametno protutenkovsko i protuavionsko naoružanje… sve su to segmenti naprednih tehnologija koji mogu Rusima zadavati ogromne probleme.

Međutim, sve dok Vojska Ukrajine ne dobije, recimo, artiljerijske sustave koji mogu vatrom parirati tobdžijama VRF-a, teško se može postići balans snaga, a kamoli prednost na otvorenom bojnom polju gdje se sudaraju olovo i čelik.

Iako su Ukrajinci zahvalni na svakoj vrsti pomoći, nažalost još se ne vidi strukturirana pomoć u naoružanju i vojnoj opremi na razini NATO članica. Ipak, posljednja objava Glavnog tajnika NATO-a Jensa Stoltenberga daje nadu da će vojna pomoć Ukrajini bili bolje strukturirana i organizirana. Danas je izjavio, nakon ministarskog sastanka, da su saveznici “odlučni učiniti više sad, na srednji i duži rok kako bi pomogli hrabrim Ukrajincima u obrani svojih domova i svoje zemlje“. Zaključka su dva. Mi vas snabdijevamo da dobijete rat i rat neće brzo završiti!