Dok pišem ovaj tekst u tijeku je predaja posljednjeg uporišta ukrajinske vojske u Mariupolju. Rusija je u srijedu objavila da se od ponedjeljka predalo ukupno 959 ukrajinskih boraca, uključujući 80 ranjenika, iz bunkera i tunela ispod čeličane Azovstalj u Mariupolju. Rusko ministarstvo obrane objavilo je da su se u zadnja 24 sata predala 694 ukrajinska borca, među kojima i pripadnici pukovnije Azov, uključujući 29 ranjenika. Po istom izvoru, 51 ranjenik smješten je u bolnici u Novoazovsku, naselju koje kontroliraju Rusi i njihovi separatistički saveznici.
Međutim, kako god se završila ova opsada, oni su svoju misiju ispunili. Branitelji Mariupolja već su postali heroji, legende borbe za slobodu jedne nove političke nacije u stvaranju. Njihova žrtva ne smije biti zaboravljena. Međutim, njihov prilog oružanoj borbi nije njihova žrtva. Uporna obrana Mariupolja ima strategijski doprinos ukupnim naporima borbe protiv agresora. Mariupolj je ukrajinski Alamo.
Napalm, bijeli fosfor, razbijači bunkera…
U ogromnoj čeličani Azovstal, više od dva mjeseca, ukrajinski branitelji pružali su otpor višestruko brojnijem i snažnijem neprijatelju. Rusi su pržili i napalm smjesom iz bacača plamena. Zasipali su ih kišom projektila punjenim kuglicama bijelog fosfora.
Tukli su čeličanu svim raspoloživim topovskim kalibrima s kopna i mora. Dovukli su i najjači minobacač u naoružanju Vojske Ruske Federacije 2S4 Tulpan. Monstrum kalibra 240 milimetara ispaljuje minobacačke mine mase 130 kilograma. Avijacija je bacala iz zraka bombe tipa BETAB-500, mase od pola tone, namijenjene za probijanje betonskih bunkera.
Čak su angažirali i strategijsku bombardersku avijaciju. Supersonični bombarderi Tupoljev Tu-22, u brišućem letu izbacivali su razorne avionske bombe od tri tone. Pokušali su i neuspješne pomorske desante taktičke razine. I sva ta sila i vatrena moć zbog jedne bojne Azov pukovnije i ostatka 36. brigade ukrajinskih marinaca. Ukupno, manje od 900 boraca.
Značaj Perekopske prevlake
S vojničkog stajališta, uporna obrana Mariupolja, i na kraju čeličane Azovstal, bila je ključna za konsolidaciju obrane Ukrajine na jugu zemlje. Naime, na početku invazije na Ukrajinu, snage Vojske Ruske Federacije, preko Perekopske prevlake bez otpora su nastupale s Krima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Perekopska prevlaka je uski kopneni pojas, širine pet do sedam kilometara, koji spaja Krimski poluotok s kontinentalnim dijelom Ukrajine. Bilo je začuđujuće kako su agresori, bez ikakvog ozbiljnog otpora, prešli s poluotoka pod ruskom kontrolom i napredovali zapadno prema Hersonu, te istočno prema Mariupolju.
Izdaja ili špijunska akcija?
Naime, za ovaj uspješan prodor na jugu Rusi moraju zahvaliti djelovanju ukrajinske „pete kolone“. Izlaz s Perekopske prevlake, od Krima prema unutrašnjosti, bio je miniran i branjen položaj. Međutim, netko je neposredno pred početak agresije naredio da se područje razminira, a trupe povuku.
Je li to rezultat izdaje, ili su se Rusi uspjeli ubaciti u sustav zapovijedanja Vojskom Ukrajine pa slati lažne naredbe još uvijek nije poznato. Činjenica je da su gotovo bez borbe nastupali s Krima, kao operativne osnovice. U prodoru prema zapadu prva ozbiljna točka otpora bio je grad Mikolajev, ili kako ga još zovu „vrata“ Odese. Tu su Rusi zaustavljeni, i u žestokim okršajima, odbačeni prema Hersonu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je spriječeno odsijecanje Donbasa
U nastupanju s Krima prema istoku, rajon Mariupolja bila je prva točka gdje su agresorske snage zastale. Kako je Mariupolj bio ključna točka za osiguranje kopnene veze Krima s majkom Rusijom, napadu na grad pridružili su se i pobunjenici iz Donjecka zajedno s proruskim čečenskim plaćenicima.
Mariupolj se već od 2. ožujka našao u okruženju. Dok je bilo moguće, piloti ukrajinskog ratnog zrakoplovstva, u gotovo samoubilačkim noćnim misijama, snabdijevali su opkoljeni grad i odvozili ranjenike na slobodan teritorij helikopterima Mi-8.
Iako u okruženju, obrana grada na sebe je vezala od petnaest do dvadeset tisuća agresorskih vojnika, brojnu kopnenu tehniku i avijaciju. Na taj način, značajne snage napadača nisu bile raspoložive za prodor ka sjeveru prema Zaporožju. Upravo to vezivanje snaga omogućilo je konsolidaciju obrambenog fronta kod Zaporožja i posredno spriječilo odsijecanje Donbasa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Strašni ruski gubici
Ruski gubici procijenjeni su na 3000 do 6000 vojnika. U pokušaju zauzimanja grada smrtno su stradali mnogi visokorangirani zapovjednici ruske vojske. Mornarički časnik Andrei Nikolajevič Palij, zamjenik zapovjednika Crnomorske flote smrtno je stradao na samom početku opsade grada. General-bojnik Oleg Jurjevič Mitjev zapovjednik 150. motorizirane divizije poginuo je u krugu željezare Azovstal. S ratišta se živ nije vratio ni Aleksej Šarov, zapovjednik 810. samostalne brigade mornaričkog pješaštva Crnomorske flote.
Količina izgubljene ruske borbene tehnike također je impresivna. Već na samom početku borbe u jednom su danu uništena 22 ruska tenka. U pokušaju prodora u grad, iz zasjede je uništena cijela bataljunska taktička grupa mornaričkog pješaštva s opremom.
Ukrajinski gubici nisu mali. Na početku opsade grada agresoru se suprotstavilo oko 3500 branitelja. Zarobljeno je preko tisuću, ranjeno 600 do 700 boraca, dok se broj poginulih i nestalih još utvrđuje. Procjena je da je obrana „koštala“ Ukrajinu do 1500 poginulih vojnika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uvijek će se naći neki Šljivančanin…
Kako će Rusi postupati prema zarobljenicima, pogotovo ranjenicima? Država će sigurno pokušati demonstrirati humanost na jednoj strani, dok će dio propagande tražiti kazneni progon. Neki deputati u ruskoj Dumi već pozivaju na smrtnu kaznu. Organizirat će se propagandna suđenja „nacistima“.
U svakom slučaju uvijek će se naći neki nabrijani major kao Veselin Šljivančanin ili paravojna jedinica kao što je Leva supoderica, čuvena po masakru ranjenika na Ovčari, koji će preuzeti zakon u svoje ruke mimo pravila i običaja ratnog prava. Na to ukazuje činjenica da je prvi kontingent zarobljenika prebačen na teritorij pod kontrolom putinovih martićevaca, u takozvanu Narodnu Republiku Donjeck. Bez greške, svim zarobljenicima sigurno slijedi dugotrajno ispitivanje ruskih tajnih službi i maltretiranje od strane lokalnih čuvara.
Povijesna iskustva
Postupanja prema braniteljima opsjednutih utvrda, nakon okončanja opsade, bila su različita kroz povijest. Za vrijeme prvog židovsko-rimskog rata, 73. godine prije Nove ere, rimski legionari pod komandom Flavija Silve opsjedali su tvrđavu Masada, u današnjem Izraelu. Shvativši da je pad tvrđave neizbježan, židovski branitelji, sa svojim obiteljima, izvršili su masovno samoubojstvo da ne bi pali u ruke rimskih legionara.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nakon krvave opsade i pada Konstantinopolja, 1453. godine, turski sultan Mehmed II Osvajač nije imao milosti prema žiteljima prijestolnice Istočnog rimskog carstva. Ubijanje, silovanja, palež i pljačka trajali su danima.
Hitler poštedio živote braniteljima Bresta
U sklopu operacije Barbarossa, ujutro 22. lipnja 1941. njemački Wehrmacht je bez upozorenja napao tvrđavu Brest, u današnjoj Bjelorusiji, koju je branila Crvena armija. Branitelji su pružili žestok otpor svima raspoloživim sredstvima. Dok su cijele strategijske formacije Crvene armije polagale oružje pred tada moćni njemačkim ratnim strojem, posljednji branitelji Bresta, na čelu s bojnikom Pjotorom Gavrilovim, predali su se tek mjesec dana kasnije 23. srpnja 1941. godine. Ostali su bez vode i streljiva.
Navodno je i sam Hitler pokazao poštovanje prema hrabrosti branitelja te je naredio da im se poštede životi. Bojnik Gavrilov živ je dočekao kraj rata u njemačkom zarobljeništvu i postao heroj Sovjetskog saveza.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ukrajinski Leonida
Od 22. travnja obrana Mariupolja svela se na branitelje čeličane. Obranu je vodio diplomirani filolog, pasionirani navijač Dinama iz Kijeva, tridesetogodišnji potpukovnik Denis Prokopenko, ukrajinski Leonida. U sastav Azov pukovnije stupio je 2014. godine. Napredovao je brzo jer je lako usvajao vojna znanja i vještine. Na kraju je dva i pol mjeseca uspješno vodio gotovo mitsku obranu Mariupolja.
To je Ruse koštalo puno vremena, ljudskih i materijalnih resursa, a i tri generalske glave. Rusi su zauzeli prazan grad u kojem je prije rata živjelo gotovo pola milijuna stanovnika. Iz ruševina ubijenog grada ruske vojnike i njihove čečenske plaćenike nitko nije dočekao kao osloboditelje. Još jedna krvava mrlja u ratnom dnevniku ruske vojske. Ovo sigurno nije pobjeda koju će Rusi slaviti!
Vojni analitičar: Heroji Mariupolja napravili presudnu stvar, otpor u čeličani bio je ključan za obranu Ukrajine
Uporna obrana Mariupolja bila je presudna za konsolidaciju obrane na jugu Ukrajine
Od 22. travnja obrana Mariupolja svela se na branitelje čeličane. Obranu je vodio diplomirani filolog, pasionirani navijač Dinama iz Kijeva, tridesetogodišnji potpukovnik Denis Prokopenko, ukrajinski Leonida. U sastav Azov pukovnije stupio je 2014. godine. Napredovao je brzo jer je lako usvajao vojna znanja i vještine. Na kraju je dva i pol mjeseca uspješno vodio gotovo mitsku obranu Mariupolja
Dok pišem ovaj tekst u tijeku je predaja posljednjeg uporišta ukrajinske vojske u Mariupolju. Rusija je u srijedu objavila da se od ponedjeljka predalo ukupno 959 ukrajinskih boraca, uključujući 80 ranjenika, iz bunkera i tunela ispod čeličane Azovstalj u Mariupolju. Rusko ministarstvo obrane objavilo je da su se u zadnja 24 sata predala 694 ukrajinska borca, među kojima i pripadnici pukovnije Azov, uključujući 29 ranjenika. Po istom izvoru, 51 ranjenik smješten je u bolnici u Novoazovsku, naselju koje kontroliraju Rusi i njihovi separatistički saveznici.
Međutim, kako god se završila ova opsada, oni su svoju misiju ispunili. Branitelji Mariupolja već su postali heroji, legende borbe za slobodu jedne nove političke nacije u stvaranju. Njihova žrtva ne smije biti zaboravljena. Međutim, njihov prilog oružanoj borbi nije njihova žrtva. Uporna obrana Mariupolja ima strategijski doprinos ukupnim naporima borbe protiv agresora. Mariupolj je ukrajinski Alamo.
Napalm, bijeli fosfor, razbijači bunkera…
U ogromnoj čeličani Azovstal, više od dva mjeseca, ukrajinski branitelji pružali su otpor višestruko brojnijem i snažnijem neprijatelju. Rusi su pržili i napalm smjesom iz bacača plamena. Zasipali su ih kišom projektila punjenim kuglicama bijelog fosfora.
Tukli su čeličanu svim raspoloživim topovskim kalibrima s kopna i mora. Dovukli su i najjači minobacač u naoružanju Vojske Ruske Federacije 2S4 Tulpan. Monstrum kalibra 240 milimetara ispaljuje minobacačke mine mase 130 kilograma. Avijacija je bacala iz zraka bombe tipa BETAB-500, mase od pola tone, namijenjene za probijanje betonskih bunkera.
Čak su angažirali i strategijsku bombardersku avijaciju. Supersonični bombarderi Tupoljev Tu-22, u brišućem letu izbacivali su razorne avionske bombe od tri tone. Pokušali su i neuspješne pomorske desante taktičke razine. I sva ta sila i vatrena moć zbog jedne bojne Azov pukovnije i ostatka 36. brigade ukrajinskih marinaca. Ukupno, manje od 900 boraca.
Značaj Perekopske prevlake
S vojničkog stajališta, uporna obrana Mariupolja, i na kraju čeličane Azovstal, bila je ključna za konsolidaciju obrane Ukrajine na jugu zemlje. Naime, na početku invazije na Ukrajinu, snage Vojske Ruske Federacije, preko Perekopske prevlake bez otpora su nastupale s Krima.
Perekopska prevlaka je uski kopneni pojas, širine pet do sedam kilometara, koji spaja Krimski poluotok s kontinentalnim dijelom Ukrajine. Bilo je začuđujuće kako su agresori, bez ikakvog ozbiljnog otpora, prešli s poluotoka pod ruskom kontrolom i napredovali zapadno prema Hersonu, te istočno prema Mariupolju.
Izdaja ili špijunska akcija?
Naime, za ovaj uspješan prodor na jugu Rusi moraju zahvaliti djelovanju ukrajinske „pete kolone“. Izlaz s Perekopske prevlake, od Krima prema unutrašnjosti, bio je miniran i branjen položaj. Međutim, netko je neposredno pred početak agresije naredio da se područje razminira, a trupe povuku.
Je li to rezultat izdaje, ili su se Rusi uspjeli ubaciti u sustav zapovijedanja Vojskom Ukrajine pa slati lažne naredbe još uvijek nije poznato. Činjenica je da su gotovo bez borbe nastupali s Krima, kao operativne osnovice. U prodoru prema zapadu prva ozbiljna točka otpora bio je grad Mikolajev, ili kako ga još zovu „vrata“ Odese. Tu su Rusi zaustavljeni, i u žestokim okršajima, odbačeni prema Hersonu.
Kako je spriječeno odsijecanje Donbasa
U nastupanju s Krima prema istoku, rajon Mariupolja bila je prva točka gdje su agresorske snage zastale. Kako je Mariupolj bio ključna točka za osiguranje kopnene veze Krima s majkom Rusijom, napadu na grad pridružili su se i pobunjenici iz Donjecka zajedno s proruskim čečenskim plaćenicima.
Mariupolj se već od 2. ožujka našao u okruženju. Dok je bilo moguće, piloti ukrajinskog ratnog zrakoplovstva, u gotovo samoubilačkim noćnim misijama, snabdijevali su opkoljeni grad i odvozili ranjenike na slobodan teritorij helikopterima Mi-8.
Iako u okruženju, obrana grada na sebe je vezala od petnaest do dvadeset tisuća agresorskih vojnika, brojnu kopnenu tehniku i avijaciju. Na taj način, značajne snage napadača nisu bile raspoložive za prodor ka sjeveru prema Zaporožju. Upravo to vezivanje snaga omogućilo je konsolidaciju obrambenog fronta kod Zaporožja i posredno spriječilo odsijecanje Donbasa.
Strašni ruski gubici
Ruski gubici procijenjeni su na 3000 do 6000 vojnika. U pokušaju zauzimanja grada smrtno su stradali mnogi visokorangirani zapovjednici ruske vojske. Mornarički časnik Andrei Nikolajevič Palij, zamjenik zapovjednika Crnomorske flote smrtno je stradao na samom početku opsade grada. General-bojnik Oleg Jurjevič Mitjev zapovjednik 150. motorizirane divizije poginuo je u krugu željezare Azovstal. S ratišta se živ nije vratio ni Aleksej Šarov, zapovjednik 810. samostalne brigade mornaričkog pješaštva Crnomorske flote.
Količina izgubljene ruske borbene tehnike također je impresivna. Već na samom početku borbe u jednom su danu uništena 22 ruska tenka. U pokušaju prodora u grad, iz zasjede je uništena cijela bataljunska taktička grupa mornaričkog pješaštva s opremom.
Ukrajinski gubici nisu mali. Na početku opsade grada agresoru se suprotstavilo oko 3500 branitelja. Zarobljeno je preko tisuću, ranjeno 600 do 700 boraca, dok se broj poginulih i nestalih još utvrđuje. Procjena je da je obrana „koštala“ Ukrajinu do 1500 poginulih vojnika.
Uvijek će se naći neki Šljivančanin…
Kako će Rusi postupati prema zarobljenicima, pogotovo ranjenicima? Država će sigurno pokušati demonstrirati humanost na jednoj strani, dok će dio propagande tražiti kazneni progon. Neki deputati u ruskoj Dumi već pozivaju na smrtnu kaznu. Organizirat će se propagandna suđenja „nacistima“.
U svakom slučaju uvijek će se naći neki nabrijani major kao Veselin Šljivančanin ili paravojna jedinica kao što je Leva supoderica, čuvena po masakru ranjenika na Ovčari, koji će preuzeti zakon u svoje ruke mimo pravila i običaja ratnog prava. Na to ukazuje činjenica da je prvi kontingent zarobljenika prebačen na teritorij pod kontrolom putinovih martićevaca, u takozvanu Narodnu Republiku Donjeck. Bez greške, svim zarobljenicima sigurno slijedi dugotrajno ispitivanje ruskih tajnih službi i maltretiranje od strane lokalnih čuvara.
Povijesna iskustva
Postupanja prema braniteljima opsjednutih utvrda, nakon okončanja opsade, bila su različita kroz povijest. Za vrijeme prvog židovsko-rimskog rata, 73. godine prije Nove ere, rimski legionari pod komandom Flavija Silve opsjedali su tvrđavu Masada, u današnjem Izraelu. Shvativši da je pad tvrđave neizbježan, židovski branitelji, sa svojim obiteljima, izvršili su masovno samoubojstvo da ne bi pali u ruke rimskih legionara.
Nakon krvave opsade i pada Konstantinopolja, 1453. godine, turski sultan Mehmed II Osvajač nije imao milosti prema žiteljima prijestolnice Istočnog rimskog carstva. Ubijanje, silovanja, palež i pljačka trajali su danima.
Hitler poštedio živote braniteljima Bresta
U sklopu operacije Barbarossa, ujutro 22. lipnja 1941. njemački Wehrmacht je bez upozorenja napao tvrđavu Brest, u današnjoj Bjelorusiji, koju je branila Crvena armija. Branitelji su pružili žestok otpor svima raspoloživim sredstvima. Dok su cijele strategijske formacije Crvene armije polagale oružje pred tada moćni njemačkim ratnim strojem, posljednji branitelji Bresta, na čelu s bojnikom Pjotorom Gavrilovim, predali su se tek mjesec dana kasnije 23. srpnja 1941. godine. Ostali su bez vode i streljiva.
Navodno je i sam Hitler pokazao poštovanje prema hrabrosti branitelja te je naredio da im se poštede životi. Bojnik Gavrilov živ je dočekao kraj rata u njemačkom zarobljeništvu i postao heroj Sovjetskog saveza.
Ukrajinski Leonida
Od 22. travnja obrana Mariupolja svela se na branitelje čeličane. Obranu je vodio diplomirani filolog, pasionirani navijač Dinama iz Kijeva, tridesetogodišnji potpukovnik Denis Prokopenko, ukrajinski Leonida. U sastav Azov pukovnije stupio je 2014. godine. Napredovao je brzo jer je lako usvajao vojna znanja i vještine. Na kraju je dva i pol mjeseca uspješno vodio gotovo mitsku obranu Mariupolja.
To je Ruse koštalo puno vremena, ljudskih i materijalnih resursa, a i tri generalske glave. Rusi su zauzeli prazan grad u kojem je prije rata živjelo gotovo pola milijuna stanovnika. Iz ruševina ubijenog grada ruske vojnike i njihove čečenske plaćenike nitko nije dočekao kao osloboditelje. Još jedna krvava mrlja u ratnom dnevniku ruske vojske. Ovo sigurno nije pobjeda koju će Rusi slaviti!