Vojni analitičar i bivši pilot: Što su ukrajinske snage pokazale u ovih 12 dana i mogu li pobijediti moćnu rusku vojsku

Ne žele u borbu

Čak je i svemoćni Vladimir Putin, povodom međunarodnog praznika žena, obećao da neće slati ročne vojnika u borbu. Također je obećao da neće bili mobilizacije. Rusko društvo, koliko god podržava Putina, ipak nije oduševljeno ginuti za njegove imperijalističke ciljeve.

Slična je bilo kod nas 1991. godine. Iako je Slobodan Milošević imao ogromnu podršku svoga biračkog tijela, odaziv na mobilizaciju, u velikom dijelu Srbije, nije prešao deset postotaka. Svidjelo se to nekom ili ne, činjenica je da većina građana Beograda nije bila voljna ratovati za potpuno nerazumne ciljeve. Na kraju se JNA morala oslanjati na razne grupe dobrovoljaca skupljenih „s koca i konopca“.

Svemoćna država

Međutim, Rusija je takva zemlja u kojoj državni aparat ima svu moć. Izvršna vlast može, bez velikih problema, pokupiti novu turu golobradih mladića ili potpuno nezainteresiranih rezervista te ih poslati u rat. Iz Rusije se teško bježi. No, takav nemotivirani ljudski „materijal“ nije baš od neke koristi na bojištu.

Kad su se vojske počele oslanjati na masovnu mobilizacije stanovništva, vojnike su često upućivali u borbu s vrlo malo obuke. Nije bio rijedak slučaj da vojnici, potpuno nesvjesno, ne pucaju na protivnika kad se nađu licem u lice. Nakon najkrvavije bitke američkog građanskog rata kod Gettysburga, mnogi poginuli ratnici imali su muškete s po dva ili tri neispaljena naboja u cijevi. Vojnici su punili oružje, ali nisu bili pucali!

Golobradi ruski mladići

Davno sam pročitao studiju koja kaže da je do dva posto populacije čine potencijalne psihopate, osobe spremne oduzeti život drugom ljudskom biću ako se stvore određeni uvjeti. Vojničkim drilom, spremnost za oduzimanje tuđeg života, u Drugom svjetskom ratu došla je do nekih 50 posto. Današnja spremnost profesionalnih vojnika da pucaju na protivnika, kad se nađu licem u lice, procjenjuje se na 90 posto. To se postiglo dugotrajnom, intenzivnom i skupom obukom.

Što se može očekivati od golobradih mladića iz Rusije? Zbunjeni su i kad se nađu ispred ukrajinskih civila. Bilo je slučajeva kad su nenaoružani civili blokirali cestu i zaustavljali cijelu oklopnu kolonu Vojske Ruske Federacije. Snimak na kojem Ukrajinka, mama s malim djetetom, odbija dati dokumente okupatorskom vojniku postao je legendaran.

“Ti nisi policajac, ovo je moja zemlja i ne dam ti dokumente“, odbrusila je krhka plavuša ruskom vojniku koji je zbunjeno tražio papire. Vojnicima Vojske Ruske Federacije prvo je rečeno da idu na vježbu, zatim je rečeno kako će ih dočekati kao osloboditelje. Na kraju moraju spoznati gorku istinu da nisu ništa drugo nego okupatori. Mnogi od njih plaču i zovu mamu da ih izvuče iz vrtloga rata.

Dovedeni na prevaru

Veliki dio pripadnika Vojske Ruske Federacije očito je nemotiviran za borbu. Klinci, dovedeni na prevaru, vrlo lako odustaju od borbe. Lako se predaju ako su izvan kontrole svojih časnika. Izgladnjeli i promrzli, napuštaju svoja borbena sredstva i traže spas u bijegu ili predaji. Uskoro bi količina napuštene tehnike mogla preteći broj uništenih tenkova, transportera i kamiona.

Kako bi potakli vojsku za daljnje napredovanje, visoki časnici Vojske Ruske Federacije odlaze na prvu crtu. Tada i oni postaju mete snajperista Vojnih snaga Ukrajine. Nekoliko visokih časnika Vojske Ruske Federacije likvidirali su snajperisti. Za sada nema znakove masovne predaje cijelih postrojbi Vojske Ruske Federacije. Uglavnom su to manje skupine dezorjentiranih i neorganiziranih vojnika.

No ne treba zaboraviti da Vojska Ruske Federacije raspolaže s prilično velikim brojem profesionalni jedinica koje još nisu uvedene u borbu. Za očekivati je da će ih dovući iz svih krajeva Rusije. Profesionalci mogu preuzeti ograničeni dio zadaća, uglavnom probijanje prvih linija obrane Vojnih snaga Ukrajine. Ali i najbolje jedinice se troše.

Spremni braniti slobodu

Nakon okupacije Krima, moj kolega Ukrajinac, pitao me kako se Ukrajina može obraniti od eventualnog općega napada Rusije. Prvi i osnovni uvjet je spremnost naroda da brani svoju slobodu, bio je moj odgovor. Kad je Rusija, 24 veljače 2022., pokrenula opću invaziju, kolega me samo pogledao i rekao „Ми будемо боротися!“ (“Borit ćemo se!”).

U prvih dvanaest dana građani Ukrajine dokazali su spremnost braniti svoju slobodu. Mogu li svi pucati? Sigurno ne. Ali je očito došlo do homogenizacije zajednice prema zajedničkom cilju. Ostvaruje se sinergijski učinak svih raspoloživih resursa cijelog naroda.

Tako arhitekt postaje odličan stručnjak za izračunavanje elemenata gađanja artiljerijskog oružja, šloser svoje vještine koristi za izradu protutenkovskih ježeva, dok radioamateri prisluškuju i ometaju protivničku komunikaciju. Ukrajinski seljaci svojim traktorima šlepaju brojnu napuštenu rusku tehniku da bi je ponovo pripremili za borbu. Ovaj put na strani Vojnih snaga Ukrajine.

Hrabri ukrajinski borci

U tom smislu agresorska Vojska Ruske Federacije ne može računati na potporu stanovništva. Ukrajinski seljak hrani svoju vojsku. Osiguravaju im smještaj. Svojim strojevima fortificiraju obranu. Vojnici Vojske Ruske Federacije moraju pljačkati da bi došli do hrane. Spavaju pod šatorima ili na otvorenom. Boravak u vozilima je vrlo kritičan jer se nikad ne zna kad će doletjeti neki projektil Vojnih snaga Ukrajine!

U svakom ratu, od nastanka ljudskog roda pa do današnjih dana, uvijek je bio presudan ljudski faktor. Najvažnija karakteristika ljudskog faktora je motivacija za borbu. A najvažnija karakteristika vojnika, bilo da se radi o običnom redovu ili zapovjedniku, jest hrabrost. Očito da hrabrosti vojnicima Vojnih snaga Ukrajine ne nedostaje.

Kad se običan građanin, članovi njegove obitelji, zajednica kojoj pripada nađu pod prijetnjom uništenja, motiva za borbu ima dovoljno. Za to nije potrebna vojnička obuka. Još ako se izgubi netko od članova obitelji, stvara se osjećaj mržnje, potreba za osvetom. Na žalost, takve snažne i negativne emocije, često mogu dovesti do stvaranja spirale zločina.

Svjesni da su okupatori

Kako se odnose građani prema ruskoj okupaciji, može se vidjeti iz primjera grada Herson s juga Ukrajine. Do početka sukoba grad je imao oko tristo tisuća stanovnika. Okupiran je bez većih okršaja. Vojska Ruske Federacije kontrolira izlazak i ulazak u grad, ali po gradu nema patrola.

Ulice su prazne, dućani zatvoreni, a ruska vojska smjestila se u napuštenoj vojarni. Svjesni da su okupatori, ne kreću se po gradu. Pokušali su dijeliti humanitarnu pomoć lokalnom stanovništvu. Građani Hersona s prezirom su bojkotirali pokušaj Vojske Ruske Federacije da pridobije „njihova srca i dušu“.

Propagandne tvrdnje Rusije

Ako je slušati propagandu Rusije, u Ukrajini vladaju fašisti. Na osnovu grupe ekstremnih desničara tvrdi se da je vlast fašistička. Za predsjednika Volodimira Zelenskog, ukrajinskog židova, govore da je fašist. To je isto glupo kao tvrdnja da je Papa ateist. Njegova gotovo sva porodica stradala je u Holokaustu, a djed je bio borac Crvene armije.

Putin tvrdi da je etničkim Rusima zabranjeno govoriti njihovim jezikom. Kad sam 1995. godine prvi put bio u Kijevu samo su jedne male novine izlazile na ukrajinskom jeziku. Iako je SSSR snimio tisuće igranih filmova, do 1991. niti jedan nije bio snimljen na ukrajinskom jeziku. U restoranima Kijeva mnogo više smo pjevali ruske nego ukrajinske pjesme.

Ukrajinici samo hoće da njihov jezik bude ravnopravan. Zar je to grijeh? Ukrajinci su jedan topao slavenski narod bez kolektivnog kompleksa veće vrijednosti. Nikad nisu vladali drugim narodima. Njihova je duša slobodna i široka kao prostrane stepe Ukrajine. Netko je napisao da se Rusija može voljeti iz daleka. Ja bih dodao – a Ukrajina se voli iz blizine.

Teška stradanja Ukrajinaca

Ukrajinci su nacija koja je najviše stradala u Europi tijekom dvadesetog stoljeća. Najkrvavije bitke Prvog svjetskog rata vodile su se na tlu Ukrajine. Staljinovom odlukom u Ukrajini proveden je Holodomor od 1932. -1933. Zbog nasilnog oduzimanja hrane, od gladi je umrlo šest milijuna ljudi.

U Drugom svjetskom ratu stradalo je osam milijuna Ukrajinaca. Oslobodili su mnoge gradove Europe od nacizma pa i Beograd. Oslobođenjem Beograda zapovjedio je rođeni Ukrajinac, general-pukovnik Vladimir Ždanov.

Ne misle se predati

Svatko tko misli okupirati Ukrajinu mora imati na umu mobilizacijski potencijal države od dva i pol milijuna vojnih obveznika. Iako je Ruska država otpočela proratnu kampanju, za očekivati je da će antiratno raspoloženje u Rusiji rasti. To može malo usporiti, ali ne i zaustaviti zločinački stroj Vojske Ruske Federacije. Također, nema znakova masovne predaje ili odbijanja sudjelovanja u borbi cijelih jedinica Vojske Ruske Federacije.

Dosadašnji gubitci ozbiljno umanjuju efikasnost postrojbi agresora. Međutim, negativne posljedice slabog borbenog duha, Vojska Ruske Federacije uspije nadomjestiti brojnijom tehnikom i jačom vatrenom moći.

Na drugoj, pak, strani spremnost Ukrajinaca za borbu kao i broj pripadnika vojnih snaga Ukrajine i dalje će rasti. Očito je da se Ukrajinci ne misle predati. Bilo da se bore s puškom u ruci, protestiraju ispred vojnika vojske Ruske Federacije ili bacaju molotovljeve koktele na okupatora, narod je zauzeo stranu. „Boj se onog ko je viko bez golema mrijeti jada“.