Portal za društvena i kulturna pitanja. I svijet koji dolazi.

Rat u Ukrajini

Vojni analitičar: Koji su stvarni ciljevi današnjeg EU posjeta Ukrajini? Sve me to podsjeća na 28. lipnja 1992.

'Ne vjeruj Danajcima ni kad darove nose', izreka je koju političko vodstvo Ukrajine mora imati na umu u razgovoru sa zapadnoeuropskom trojkom

(From L) French President Emmanuel Macron, Italian Prime Minister Mario Draghi and German Chancellor Olaf Scholz attend a visit in Irpin on June 16, 2022. - It is the first time that the leaders of the three European Union countries have visited Kyiv since Russia's February 24 invasion of Ukraine. They are due to meet Ukrainian President Volodymyr Zelensky, at a time when Kyiv is pushing for membership of the EU. (Photo by Ludovic MARIN / POOL / AFP)
FOTO: AFP

Nažalost, umjesto o vojnoj pomoći, trojica čelnika zapadnoeuropskih zemalja, razgovarat će s ukrajinskim predsjednikom o kandidaturi Ukrajine za EU. To je kao da bolesniku koji boluje od upale pluća, umjesto antibiotika, nudite paket tretmana u salonu za uljepšavanje

Koji su stvarni ciljevi posjete tročlane delegacije vodećih zemalja zapadane Europe glavnom gradu Ukrajine? Hoće li talijanski premijer Mario Draghi, francuski predsjednik Emmanuel Macron i njemački kancelar Olaf Scholz pokušati uvjeriti ukrajinsko političko vodstvo na primirje pod krajnje nepovoljnim uvjetima za Ukrajinu? Sve me to podsjeća na 28. lipnja 1992. kad je u sarajevsku zračnu luku Butmir sletio avion s predsjednikom Françoisom Mitterrandom. Tog jutra je njegova posjeta probudila nadu mnogim Sarajlijama, a i naivnom bosansko-hercegovačkom rukovodstvu, kako će njegov dolazak zaustaviti rat.

A dogodilo sa sasvim suprotno. Nakon razgovora u Sarajevu, predsjednik Mitterrand dogovorio je s Radovanom Karadžićem, vođom bosanskih Srba, prepuštanje kontrole sarajevske zračne luke snagama Ujedinjenih naroda radi dostave humanitarne pomoći. Međutim, potez je bio svojevrsni „carte blanche“ za višegodišnje razaranje grada. Ograničen je angažman međunarodne zajednice na humanitarnu pomoć i time spriječena oružana intervencija koju su već tada razmatrale Sjedinjene Američke Države. Na kraju, nakon što je poginulo preko 100.000 građana Bosne i Hercegovine a zemlja raseljena i razorena, NATO je ipak intervenirao a rat je zaustavljen.

Ukrajina nije u stanju parirati tolikoj količini artiljerije

Sad je već potpuno jasno. Osnovni način na koji Vojska Ruske Federacije ostvaruje svoje relativno male, ali konstantne dobitke na bojištu jest masovna atelijerska baražna vatra. Na front dužine od oko 150 kilometara, koji se polukružno proteže od Izuma do Popasna, koncentrirano je gotovo dvije tisuće komada teške, cijevne i raketne, artiljerije. Uz to, gotovo neograničene količine topničkih granata i raketnih projektila, nesmetano se doprema vlakovima. Prazne se strategijska skladišta diljem Rusije. Ruske zalihe su toliko velike da se ne može procijeniti kraj rezervi klasičnog streljiva koje je SSSR gomilao još od kraja Drugog svjetskog rata.

Ukrajina jednostavno nije u stanju parirati tolikoj količini artiljerije. Zbog toga, zastoj u snabdijevanju teškim naoružanjem i granatama velikog kalibra mogao bi biti fatalan za nastavak uspješne obrane Ukrajine od ruske agresije.

Zapadni saveznici su već pomogli isporukom oružja i streljiva ukrajinskim oružanim snagama u vrijednosti od gotovo 8 milijardi dolara . To je ukupno oko 66.000 tona vojnog materija. Usporedbe radi, tijekom povlačenja sovjetske armije iz Istočne Njemačke početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, na putu prema Rusiji, “izgubilo” se 60.000 tona streljiva a da nitko nije od toga napravio veliki problem. Dakle, pomoć koju Zapad dostavlja Ukrajini još je uvijek samo kap u moru u odnos na raspoložive rezerve streljiva Ruske Federacije.

Zapadne zemlje bi trebale otvoriti svoja skladišta

Zapadne zemlje jednostavno bi trebale otvoriti svoja skladišta i dostaviti Ukrajini potrebne količine haubica i višecijevnih raketnih bacača s pripadajućim streljivom. Trenutno smanjenje njihovih zaliha nikako ne može ugroziti nacionalnu sigurnost Njemačke, Italije, Francuske ili Španjolske. Ugroza je još uvijek daleko od njihovih granica što im daje dovoljno vremena za zanavljanje doniranih količina.

Ukrajina je dosad iz pomoći dobila oko 300 komada teškog naoružanja. Od toga 150 komada vučnih haubica NATO kalibra 155 milimetara. Amerika, Kanada i Australija dostavile su preko 100 komada suvremenih haubica M777. Italija je kao pomoć isporučila hladnoratovske haubice FH70 istog kalibra. Od samohodne artiljerije na gusjenicama, kalibra 155 milimetara, Norvežani su donirali 22 komada američki haubica M109A3, a iz Poljske je stiglo 18 komada haubica AHS Krab.

Ukrajinci pokušavaju kompenzirati inferiornost topničkih sustava

Samohotke na kotačima stigle su iz Slovačke i Francuske. Slovaci su isporučili 8 primjeraka haubica ZUZAN a Francuzi 12 artiljerijskih sustava CEZAR. Francuske samohodne haubice pokazale su izvrsnu vatrenu moć, domet, preciznost te mobilnost. Uz pomoć SIGMA 30 inercijalnog navigacijskog sistema, vrlo brzo jednostavno određuje točan vatreni položaj. Zbog stalnih potreba za promjenama položaja, do izražaja dolazi velika mobilnost haubica tipa CEZAR.

Moćni topnički sustav izvan ceste kreće se brzinom do 50 a na cesti dostiže 100 kilometara na sat. Operativna autonomija djelovanja je 600 kilometara. Dakle, brojčanu inferiornost topničkih sustava Ukrajinci nastoje kompenzirati visokom mobilnošću artiljerijskih baterija prema kritičnim dijelovima ratišta.

Zapadnoeuropske zemlje za sada ostaju nijeme

Jučerašnji sastanak u Briselu, koji je u formatu Ramstein-3 okupio ministre obrane iz 50 zemalja kao i predstavnike NATO-a i EU-a, razmatrao je daljnju vojnu pomoć Ukrajini. Donesena je odluka o novom paketu američke vojne pomoći Ukrajini. Uz to, Ukrajini će pomoći Slovačka, Kanada, Poljska i Nizozemska. Obećane su nove količine haubica M777, transportnih helikoptera Mi-17, proturuskih raketa Harpoon i višecijevnih raketnih bacača.

Količine su još uvijek nepoznate. Očekuje se isporuka četiri sustava višecijevnih raketnih bacača M142 HIMARS od Sjedinjenih država i tri VNR sustava tipa M270 od velike Britanije. Još uvijek premalo, a hoće li biti prekasno to će se uskoro vidjeti. Velike zapadnoeuropske zemlje za sada ostaju nijeme prema dodatnim ukrajinskim potrebama u naoružanju.

Umjesto o vojnoj pomoći, razgovarat će o EU članstvu

Međutim, dostava streljiva za kalibre oružja sovjetskog porijekla još je kritičnija karika u sustavu obrane Ukrajine. Većina ukrajinske artiljerije potječe iz vremena Sovjetskog saveza. Dosadašnje zalihe su istrošene. Streljivo koje je došlo iz skladišta istočnoeuropskih zemalja već je pri kraju a proizvodni kapaciteti proizvođača oružja iz Bugarske i Srbije nisu dovoljni za popunu dnevnog utroška.

Vazovski Mashinostroitelni Zavodi EAD is Sopota kod Plovdiva u Bugarskoj, te Krušik iz Valjeva u Srbiji, za sada su jedini poznati europski proizvođači minobacačkih mina i topničkog streljiva sovjetskog porijekla kojim se snabdijeva vojska Ukrajine. Jedini potencijalni dobavljač dostatne količine streljiva sovjetskog kalibra je Kina. I tijekom ratova u bivšoj Jugoslaviji kineski dobavljači našli su način kako prodati i dostaviti svoje naoružanje i streljivo svakoj zaraćenoj strani koja je bila spremna platiti. Zašto bi sada bilo drugačije?

Nažalost, umjesto o vojnoj pomoći, trojica čelnika zapadnoeuropskih zemalja, razgovarat će s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim o kandidaturi Ukrajine za EU. To je kao da bolesniku koji boluje od upale pluća, umjesto antibiotika, nudite paket tretmana u salonu za uljepšavanje. „Ne vjeruj Danajcima ni kad darove nose”, izreka je koju političko vodstvo Ukrajine mora imati na umu u razgovoru sa zapadnoeuropskom trojkom.

Telegram Klub kolaž Telegram Klub kolaž
Telegram Klub logo

Klub ekskluzivnih ponuda, pogodnosti i popusta,
samo za pretplatnike Telegrama.

Saznajte više