Iako je vojska Ukrajine, upotrebom novih sustava naoružanja, nanijela značajne materijalne gubitke prvenstveno logistici ruskih okupacijskih snaga, na frontu se ne vide značajniji pomaci u korist branitelja. Jedini vidljiv učinak, nakon uništenja brojnih skladišta ubojnih sredstava, jest značajan pad intenziteta artiljerijske vatre Vojske Ruske Federacije. Ipak, postignuti dobici ukrajinske vojske samo su privremeni jer su uništena ubojna sredstva relativno lako zamjenjiva potrošna roba.
Ono što bi značajno i trajnije donijelo prednost ukrajinskoj strani jest fizičko uništenje posada kao artiljerijskih oruđa, topova i haubica velikog kalibra. Za razliku od gubitaka u oklopnoj tehnici, koji su za Ruse bili iznimno veliki, broj izgubljenih artiljerijskih oruđa je relativno nizak. Prema potvrđenim izvorima, ruska vojska do sada je izgubila 916 tenkova, 987 borbenih vozila pješadije i 137 oklopnih transportera. Međutim, potvrđen je gubitak od samo 72 komada vučnih i 149 jedinica samohodnih topničkih sustava.
To je jednostavno zanemariv gubitak u odnosu na preko 2100 komada samohodnih artiljerijskih sustava koliko je pred početak invazije na Ukrajinu bilo na raspolaganju ruskoj vojsci. Zajedno s vučnom artiljerijom, procjena je da su Rusi u rat ušli s nešto manje od 4900 komada cijevne artiljerije. Međutim, pokazalo se kako su brojni oružani sustavi, koji su se nalazili u pričuvi ruske vojske, daleko od spremnosti za borbenu upotrebu. Mnogima treba temeljit remont, a neki su zbog nepravilnog skladištenja i održavanja nepopravljivi.
Složenije je zamijeniti top
Zbog toga ruska vojska prikuplja ispravna sredstva po cijelom teritoriju. Posljednji transport samohodnih haubica 2S7 Malka, kalibra od 203 milimetra, kretao se prema Donbasu iz 3000 kilometara udaljenog Omska u Sibiru. Dakle, ako se uzme vrijeme potrebno za dovođenje rezervnih artiljerijskih sustava u borbeno stanje, obuku posada i dostavu na bojište, mnogo je složenije zamijeniti izgubljeni top nego topovsko streljivo.
Nažalost, ukrajinska vojska nije se pokazala posebno uspješnom u zadacima kontrabatiranja ruskih artiljeraca. Mogućih razloga je puno. Manji broj oruđa, značajno manji broj raspoloživih granata, skromnije mogućnosti prikupljanja i obrade podataka kod zastarjelih sovjetskih topničkih sustava, samo su neki od faktora koji utječu na ukupan učinak.
Kap u moru za potrebe fronta
Ukrajina je do sada sa Zapada dobila u NATO kalibru od 155 milimetra: 135 komada haubica M777, 36 samohodnih haubica Krab proizvedenih u Poljskoj, 14 njemačkih PzH2000, oko 40 američkih samohotki M109, 18 francuskih CEZAR haubica na kotačima. Sve je to još uvijek kap u moru prema potrebama fronta od oko 1500 kilometara. Ipak, dosadašnje iskustvo upotrebe artiljerije zapadnog porijekla pokazalo je da približan brojčani paritet, i sa znatno manjom količinom granata, donosi prevagu ukrajinskoj strani u duelu s ruskim topnicima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Na kraju, izgleda da su Rusi morali osigurati zamjenska topnička oruđa više zbog zamjene pohabanih cijevi nego što ih je uništila ukrajinska strana. Pokušaj odsijecanja snabdijevanja ruskih snaga na desnoj obali Dnjepra za sada daje samo polovične rezultate. Preciznim pogocima iz VBR-a HIMARS, Ukrajinci su uspjeli teško oštetiti cestovni most kod Hersona. Međutim, oštećenja su popravljiva. Željeznički most preko Dnjepra također je oštećen, ali i on se relativno brzo može popraviti. Prijelaz preko brane na Dnjepru kod Nove Kahovke, vojska Ukrajine nije ni gađala.
Malo izgleda za protuofenzivu
Promet su pokušali ograničiti napadima na prilazne ceste, ali bez nekog većeg učinka. Preko brane na desnu obalu, bez ometanja, prelaze mehanizirani bataljuni ruske vojske. I pored znatnih oštećenja komunikacijske mreže i njenog smanjenog kapaciteta, ruska vojska uspjela je na desnu obalu Dnjepra prebaciti značajna pojačanja. Pred početak napada na prelazima preko Dnjepra Rusi su raspolagali s oko 12.000 vojnika zapadno od rijeke. Sad ih je dvostruko više.
Rusi su postavili pontonski most i doveli brojne motorne skele kojima su trupe prebacivali na suprotnu obalu rijeke. U ovakvim uvjetima malo je izgledna mogućnost uspješne ukrajinske protuofenzive i skoro oslobađanje Hersona. Posade HIMARS-a odlično su odradile svoj posao. Očito da su im Amerikanci pružili dobru obuku. Međutim, odluka ukrajinskog zapovjedništva da pametnim raketama, čija je bojeva glava svega 90 kilograma, gađaju betonske mostove ozbiljno dovodi u pitanje kompetentnost donosilaca odluka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Za napad na takve objekte minimalan učinkovit kalibar je 500 kilograma. Možda bi napadi na mostove i imali smisla kad bi slijedile neke druge akcije koje bi koristile povoljan trenutak smanjenih prometnih kapaciteta. Iz Kijeva je dolazilo mnogo unaprijed najavljenih pobjeda. Za sada bez utemeljenja jer konkretni rezultati još nisu vidljivi.
Strategija kupovanja vremena
Na suprotnoj strani bojišta, u Donbasu, ruska vojska polako ali sigurno napreduje iz smjera juga i istoka prema Bahmutu, gradu koji čini oslonac južnog krila obrane u Donbasu nakon pada Lisičanska. Rusko napredovanje ostvaruje se u sektoru fronta gdje su aktivni plaćenici iz sastava Wagner grupe. Dok na dugim dijelovima fronta ruski topovi miruju , očito zbog trenutnog nedostatka streljiva, artiljerija koja podržava napadne operacije Wagner grupe djeluje punom snagom. Vrlo je indikativan gotovo potpun izostanak ukrajinske aktivne obrane.
Protuudari su rijetki, ne provode se napadna djelovanja radi vezivanja snaga protivnika. Izostaje podrška susjednih jedinica u obrani. Ruska taktika je vrlo jednostavna i praktična. Probaju na nekoliko mjesta pa gdje obrana popusti, koriste trenutak i zauzimaju teritoriji. Ukrajinske reakcije su spore i zakašnjele, ako ih uopće i ima. Očito je masovna mobilizacija i relativno veliko narastanje snaga ukrajinske vojske razvodnilo kvalitetu vođenja i zapovijedanja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ukrajinska vojska trebat će još vremena da bi podigla svoje sposobnosti masovno mobilizirane vojske za uspješno vođenje obimnijih oslobodilačkih operacija. Vjerojatno su toga svjesni i u Kijevu. Zbog toga javne najave protuofenzive treba uzeti kao smišljenu medijsku kampanju radi održavanja morala. U stvarnosti, izgleda da ukrajinska strana, svjesna svojih slabosti, i dalje provodi strategiju kupovanja vremena.
Vojni analitičar: Masovna mobilizacija razvodnila je kvalitetu zapovijedanja kod Ukrajinaca, skoro oslobađanje Hersona nije izgledno
Izgleda da ukrajinska strana, svjesna svojih slabosti, i dalje provodi strategiju kupovanja vremena
Ukrajinska vojska trebat će još vremena da bi podigla svoje sposobnosti masovno mobilizirane vojske za uspješno vođenje obimnijih oslobodilačkih operacija. Vjerojatno su toga svjesni i u Kijevu. Zbog toga javne najave protuofenzive treba uzeti kao smišljenu medijsku kampanju radi održavanja morala.
Iako je vojska Ukrajine, upotrebom novih sustava naoružanja, nanijela značajne materijalne gubitke prvenstveno logistici ruskih okupacijskih snaga, na frontu se ne vide značajniji pomaci u korist branitelja. Jedini vidljiv učinak, nakon uništenja brojnih skladišta ubojnih sredstava, jest značajan pad intenziteta artiljerijske vatre Vojske Ruske Federacije. Ipak, postignuti dobici ukrajinske vojske samo su privremeni jer su uništena ubojna sredstva relativno lako zamjenjiva potrošna roba.
Ono što bi značajno i trajnije donijelo prednost ukrajinskoj strani jest fizičko uništenje posada kao artiljerijskih oruđa, topova i haubica velikog kalibra. Za razliku od gubitaka u oklopnoj tehnici, koji su za Ruse bili iznimno veliki, broj izgubljenih artiljerijskih oruđa je relativno nizak. Prema potvrđenim izvorima, ruska vojska do sada je izgubila 916 tenkova, 987 borbenih vozila pješadije i 137 oklopnih transportera. Međutim, potvrđen je gubitak od samo 72 komada vučnih i 149 jedinica samohodnih topničkih sustava.
To je jednostavno zanemariv gubitak u odnosu na preko 2100 komada samohodnih artiljerijskih sustava koliko je pred početak invazije na Ukrajinu bilo na raspolaganju ruskoj vojsci. Zajedno s vučnom artiljerijom, procjena je da su Rusi u rat ušli s nešto manje od 4900 komada cijevne artiljerije. Međutim, pokazalo se kako su brojni oružani sustavi, koji su se nalazili u pričuvi ruske vojske, daleko od spremnosti za borbenu upotrebu. Mnogima treba temeljit remont, a neki su zbog nepravilnog skladištenja i održavanja nepopravljivi.
Složenije je zamijeniti top
Zbog toga ruska vojska prikuplja ispravna sredstva po cijelom teritoriju. Posljednji transport samohodnih haubica 2S7 Malka, kalibra od 203 milimetra, kretao se prema Donbasu iz 3000 kilometara udaljenog Omska u Sibiru. Dakle, ako se uzme vrijeme potrebno za dovođenje rezervnih artiljerijskih sustava u borbeno stanje, obuku posada i dostavu na bojište, mnogo je složenije zamijeniti izgubljeni top nego topovsko streljivo.
Nažalost, ukrajinska vojska nije se pokazala posebno uspješnom u zadacima kontrabatiranja ruskih artiljeraca. Mogućih razloga je puno. Manji broj oruđa, značajno manji broj raspoloživih granata, skromnije mogućnosti prikupljanja i obrade podataka kod zastarjelih sovjetskih topničkih sustava, samo su neki od faktora koji utječu na ukupan učinak.
Kap u moru za potrebe fronta
Ukrajina je do sada sa Zapada dobila u NATO kalibru od 155 milimetra: 135 komada haubica M777, 36 samohodnih haubica Krab proizvedenih u Poljskoj, 14 njemačkih PzH2000, oko 40 američkih samohotki M109, 18 francuskih CEZAR haubica na kotačima. Sve je to još uvijek kap u moru prema potrebama fronta od oko 1500 kilometara. Ipak, dosadašnje iskustvo upotrebe artiljerije zapadnog porijekla pokazalo je da približan brojčani paritet, i sa znatno manjom količinom granata, donosi prevagu ukrajinskoj strani u duelu s ruskim topnicima.
Na kraju, izgleda da su Rusi morali osigurati zamjenska topnička oruđa više zbog zamjene pohabanih cijevi nego što ih je uništila ukrajinska strana. Pokušaj odsijecanja snabdijevanja ruskih snaga na desnoj obali Dnjepra za sada daje samo polovične rezultate. Preciznim pogocima iz VBR-a HIMARS, Ukrajinci su uspjeli teško oštetiti cestovni most kod Hersona. Međutim, oštećenja su popravljiva. Željeznički most preko Dnjepra također je oštećen, ali i on se relativno brzo može popraviti. Prijelaz preko brane na Dnjepru kod Nove Kahovke, vojska Ukrajine nije ni gađala.
Malo izgleda za protuofenzivu
Promet su pokušali ograničiti napadima na prilazne ceste, ali bez nekog većeg učinka. Preko brane na desnu obalu, bez ometanja, prelaze mehanizirani bataljuni ruske vojske. I pored znatnih oštećenja komunikacijske mreže i njenog smanjenog kapaciteta, ruska vojska uspjela je na desnu obalu Dnjepra prebaciti značajna pojačanja. Pred početak napada na prelazima preko Dnjepra Rusi su raspolagali s oko 12.000 vojnika zapadno od rijeke. Sad ih je dvostruko više.
Rusi su postavili pontonski most i doveli brojne motorne skele kojima su trupe prebacivali na suprotnu obalu rijeke. U ovakvim uvjetima malo je izgledna mogućnost uspješne ukrajinske protuofenzive i skoro oslobađanje Hersona. Posade HIMARS-a odlično su odradile svoj posao. Očito da su im Amerikanci pružili dobru obuku. Međutim, odluka ukrajinskog zapovjedništva da pametnim raketama, čija je bojeva glava svega 90 kilograma, gađaju betonske mostove ozbiljno dovodi u pitanje kompetentnost donosilaca odluka.
Za napad na takve objekte minimalan učinkovit kalibar je 500 kilograma. Možda bi napadi na mostove i imali smisla kad bi slijedile neke druge akcije koje bi koristile povoljan trenutak smanjenih prometnih kapaciteta. Iz Kijeva je dolazilo mnogo unaprijed najavljenih pobjeda. Za sada bez utemeljenja jer konkretni rezultati još nisu vidljivi.
Strategija kupovanja vremena
Na suprotnoj strani bojišta, u Donbasu, ruska vojska polako ali sigurno napreduje iz smjera juga i istoka prema Bahmutu, gradu koji čini oslonac južnog krila obrane u Donbasu nakon pada Lisičanska. Rusko napredovanje ostvaruje se u sektoru fronta gdje su aktivni plaćenici iz sastava Wagner grupe. Dok na dugim dijelovima fronta ruski topovi miruju , očito zbog trenutnog nedostatka streljiva, artiljerija koja podržava napadne operacije Wagner grupe djeluje punom snagom. Vrlo je indikativan gotovo potpun izostanak ukrajinske aktivne obrane.
Protuudari su rijetki, ne provode se napadna djelovanja radi vezivanja snaga protivnika. Izostaje podrška susjednih jedinica u obrani. Ruska taktika je vrlo jednostavna i praktična. Probaju na nekoliko mjesta pa gdje obrana popusti, koriste trenutak i zauzimaju teritoriji. Ukrajinske reakcije su spore i zakašnjele, ako ih uopće i ima. Očito je masovna mobilizacija i relativno veliko narastanje snaga ukrajinske vojske razvodnilo kvalitetu vođenja i zapovijedanja.
Ukrajinska vojska trebat će još vremena da bi podigla svoje sposobnosti masovno mobilizirane vojske za uspješno vođenje obimnijih oslobodilačkih operacija. Vjerojatno su toga svjesni i u Kijevu. Zbog toga javne najave protuofenzive treba uzeti kao smišljenu medijsku kampanju radi održavanja morala. U stvarnosti, izgleda da ukrajinska strana, svjesna svojih slabosti, i dalje provodi strategiju kupovanja vremena.