Na kraju je sve začinio udar ruske avijacije. Posljedično, obrana se potpuno raspala i ruska pješadija se ušetala u selo bez borbe. To me tako podsjeća na Baniju 1991. godine kad je JNA, teškim topništvom naprosto razarala obrambene položaje ZNG-a. Tada malobrojni i slabo naoružani pripadnici ZNG i MUP-a Hrvatske nisu imali velike šanse protiv udara teške artiljerije.

Ukrajinci pogrešno primjenjuju suvremene sustave sa Zapada

Posljednji događaji na istoku Ukrajine najbolji su dokaz pogrešne primjene suvremenih artiljerijskih sustava koje su Ukrajinci dobili sa zapada. Umjesto fokusa na kontrabatiranje i fizičko uništenje ruskog teškog topništva, stotine pametnih raketa ispaljenih iz HIMARS-a utrošene su na uništenje priručnih ubojnih skladišta i prometne infrastrukture. O tome je Telegram već pisao.

Obavještajne službe ukrajinske vojske nesumnjivo se napravile veliki propust kad nisu uvjerile zapovjednike iz kog pravca dolazi najveća opasnost za obranu. Iako su položaji sjeverozapadno od Donjecka odlično utvrđeni još 2014. očito nisu izdržali masovne i koncentrirane artiljerijske udare visokog intenziteta. I na kraju, krajnja odgovornost leži u središnjem zapovjedništvu u Kijevu koje pod svojim izravnim nadzorom drži upotrebu teške artiljerije, kritičnog resursa ukrajinske vojske.

Centraliziran način upotrebe kritičnih resursa je opravdan ali pod uvjetom da se osigura pravilna i pravovremena upotreba s mogućnošću izražavanja težišta po mjestu i vremenu. Međutim, izgleda da je hijerarhijska struktura ukrajinske vojske, od razine brigada pa naviše, zadržala kruti, nefleksibilni i tromi model sovjetskog načina vođenja i zapovijedanja.

Kakve su moguće posljedice ruskih dobitaka kod Bahmuta i Donjecka?

Na drugoj pak strani, Vojska Ruske Federacije kao da brzo uči iz dosadašnjih grešaka. Njihove snage imaju novi način djelovanja u Donbasu: puno su fleksibilniji po pitanju manevra vatrom i pokretom s jasnim i pravovremenim izražavanjem težišta djelovanja. Rusi su vjerojatno, nakon zauzimanja Lisičanska, iskoristili operativnu pauzu za provedbu ozbiljne analize i savjetovanje o načinu upotrebe snaga.

Kakve su moguće posljedice ruskih dobitaka kod Bahmuta i Donjecka? U slučaju da Rusi imaju dovoljno oklopno mehaniziranih jedinica u rezervi moglo bi se izvršiti opkoljavanje Bahmuta i Avdivke radi brzog prodora na sjever prema Kramatorsku odnosno na sjeverozapad prema Pokrovsku, komunikacijskom čvorištu.

Ipak, imajući na umu broj raspoloživih snaga i dosadašnji način upotrebe oklopnih jedinica to je manje vjerojatan scenarij. Najvjerojatnije će oba grada, Bahmut i Avdivka, koja se već nalaze u poluokruženju, Rusi tući sa sve tri strane teškim topništvom dok ih potpuno ne odsjeku od pozadine. Njihovim padom, put prema okončanju operacija za okupaciju Donbasa bio bi otvoren.

Ukrajinci do sada nisu uspjeli organizirati niti jedan ozbiljan protuudar

Što može učiniti ukrajinska vojska? Pad Bahmuta i Avdivke nije gubitak rata ali je gubitak snažnih obrambenih uporišta u Donbasu. Ukrajinci do sada nisu uspjeli organizirati niti jedan ozbiljan protuudar pa je za očekivati povlačenja na nove položaje uz prepuštanje teritorija agresorima. Ukrajinci su već ranije odlučili iz Donbasa povući oko 200.000 preostalih civila. Obrazloženje je vrlo logično. Ukrajinske vlasti neće biti u stanju osigurati grijanje i snabdijevanje električnom energijom tijekom nadolazeće zime.

Okupacijske ruske snage, u razorenim gradovima kao što su Rubižna, Lisičansk, Sjeverodonjeck i Mariupolj, također neće moći osigurati popravak razorenih instalacija za grijanje i električne mreže. Što nije uništila artiljerija “osloboditelja“, dovršit će hladna sibirska anticiklona tijekom nadolazeće zime. Čak se i u Mariupolju, koji leži na moru, u zimskim mjesecima temperatura redovito spušta ispod nule.

Tko očekuje da će Ruska Federacija uložiti bilo kakva ozbiljna sredstva u osiguranje normalnog života preostalih civila grdno se vara. Sama činjenica da su ih „oslobodili“ predstavlja najveći mogući poklon Ruske Federacije za malobrojne preostale stanovnike razorenih gradova i naselja. Tražiti i grijanje, struju i vodu bilo bi krajnje neskromno i nezahvalno.

Što je dovelo do tolikih greški s ukrajinske strane?

Otkud odjednom tolike krupne greške u vođenju borbenih operacija s ukrajinske strane? Ne može se izbjeći dojam da se politika umiješala u izražavanje prioriteta vojnih djelovanja, a samim tim i skupljanju sitnih političkih poena u slučaju uspjeha. Sam predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski osobno je najavljivao oslobođenje Hersona i protjerivanje okupatora s obala Crnog mora.

Je li je zapovjednik Vojske Ukrajine bio pod pritiskom i alocirao snage na južnom dijelu bojišta umjesto na uništavanje ruskog topništva u Donbasu, može se samo nagađati. Međutim, dok ih je Zelenski, u svojim bezbrojnim obraćanjima, izbjegavao najavljivati, vojne operacije Ukrajincima su išle mnogo bolje.