Obje zaraćene strane vode bitku s vremenom pred očekivanu bitku na istoku Ukrajine. Znalci vojne vještine rekli bi da u pripremnoj fazi pred velike vojne operacije amateri raspravljaju o strategiji, a eksperti o logistici. Nedavni neuspjeh i povlačenje Vojske Ruske Federacije iz okolice Kijeva zorno je pokazao što znači kaos u snabdijevanju vojske.
Nakon potpunog zapovjednog i logističkog kaosa u redovima Crvene armije, u početnim danima njemačkog napada na SSSR 1941. godine, general K. E. Goretskii, crveni profesor, i bivši pomoćnik šefa središnjeg direktorata za snabdijevanje Crvene armije, svojim genijalnim idejama riješio je pitanje opskrbljivanja milijunske sovjetske armije. Koliko je logistika bila važna, kazuje i činjenica da niti jedna ofenziva nije mogla dobiti Staljinovo odobrenje dok ovaj, bivši intendantski oficir Carske armije, nije dao svoju suglasnost. Očito su generali Vojske Ruske Federacije morali ponoviti lekciju iz povijesti ratovanja.
Grupiranje kod Harkova
Poučeni nedavnom blamažom na sjeveru Ukrajine, zapovjednici ruske vojske su se odlučili vratiti izvornim logističkim principima koje je još ruska Carska vojska ozbiljno razvijala od prvih neuspjeha u Krimskom ratu 1854. godine. Kako sada stvari stoje, najveća koncentracija ruskih trupa vrši se istočno i jugoistočno od Harkova. Uočene su velike marševske kolone kako prolaze kroz Veliki Burluk južno prema Izjumu. Izvlačenje, popuna i dislokacija tako velikog broja snaga je sve samo ne lak posao. U nedjelju 10. travnja još uvijek su kolone ruske vojske napuštale teritorij Bjelorusije i ulazile u Brijansku oblast Ruske Federacije.
Telegram je već pisao o prebacivanju cijelog borbenog puka jurišnih helikoptera prema istoku Ukrajine. Koncentracija snaga ruskog zrakoplovstva prema istoku Ukrajine nastavlja se i dalje. Cijeli puk, od 32 aviona iz familije Suhoj Su-27, sad bazira na aerodromu Mališeva kod grada Voronježa. Ova lokacija nalazi se izvan dometa ukrajinskih balističkih taktičkih raketa Točka-U.
Izvan dometa ukrajinske obrane
Naime, već drugog dana invazije, 25. veljače, Ukrajinci su izveli napad raketama zemlja-zemlja na rusku zrakoplovnu bazu Millerovo u Rostovskoj oblasti. Tom je prilikom potvrđeno uništenje jednog Su-34 na zemlji. Na aerodromu Mališeva, ruska avijacija je sigurna od napada sa zemlje.
Istovremeno, najveći gradovi istočne Ukrajine nalaze se unutar borbenog radijusa taktičkih lovaca-bombardera Su-30 i Su-34 . Od Voronježa do Harkova je svega 280 kilometara, a do Slavjanska manje od 300 kilometara. Ruski lovci bombarderi mogu u niskim letovima, ispod radara, s punim borbenim teretom i bez dodatnih rezervoara djelovati po taktičkim ciljevima u istočnoj Ukrajini.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Četiri dana od Kijeva do istoka
Nije samo za Ruse izazov prebacivanje i raspoređivanje dodatnih trupa prema istoku. Da bi ojačali postojećih 40.000 vojnika u dombaskoj izbočini, zapovjedništvo u Kijevu također vrši intenzivno popunjavanje ljudstvom i materijalom postrojbi koje su bile angažirane oko Kijeva i Sumija. Međutim, i one moraju prevaliti velike udaljenosti. Kramatorsk, na istoku zemlje, udaljen je od Kijeva oko 700 kilometara.
Prema definiciji „marširanje je borbena radnja kojom se jedinice, organizirano u punoj borbenoj spremnosti i u skladu s predstojećim zadatkom, premještaju iz jednog rajona u drugi”. Dakle, da bi se sačuvala cjelovitost jedinice koja maršira, brzina kretanja mora se prilagoditi najstarijem elementu jedinice. U slučaju ukrajinskih mehaniziranih brigada to su tenkovi.
Prosječna brzina marširanja motorizirane kolone ne prelazi 60 kilometara na sat za točkaše, dok za tenkovske kolone u prosjeku iznosi 30 kilometara na sat. Premještanje jedinice iz jednog u drugi borbeni rajon nije kao vožnja po autoputu. Nakon šest do 12 sati marša obično se daje odmor u trajanju od tri sata. Ta se pauze koriste ne samo za odmaranje ljudi, nego i za sitne popravke tehnike, dopunu goriva i maziva, procjene situacije… Dakle iz rajona Kijeva do istoka Ukrajine, premještanje jedne mehanizirane brigade, u idealnim uvjetima traje tri do četiri dana.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kao da se pomoć Zagrebu dovozi iz Bruxellesa
Napadi neprijateljske avijacije i helikopterskih jedinica mogu ne samo poremetiti nego i zaustaviti proces premještanja borbenih jedinica. Rusko zrakoplovstvo već izvodi povremene napade na marševske kolone ukrajinske vojske. Manjim grupama jurišnih helikoptera Ka-52 Aligator, do 100 kilometara u dubini slobodnog teritorija Ukrajine, nastoji se uništiti što veća količina borbene tehnike i usporiti premještanje ukrajinskih snaga prema istoku.
Rusi su dosad uništili velike količine streljiva i pogonskog goriva širom Ukrajine. Zbog toga, ukrajinska borba za slobodu gotovo u potpunosti ovisi o pomoći sa zapada. U tom smislu, logistička podrška snaga na istoku zemlje postaje ogroman izazov.
Od poljske granice, odakle dolazi pomoć, do istoka Ukrajine proteže se nekoliko komunikacija u dužini od oko 1300 kilometara. Usporedbe radi, to bi izgledalo kao da sve što treba Zagrebu dovozi se iz Bruxellesa. Prijevoz željeznicom mnogo je efikasniji, ali i rizičniji za uništenje ako se nema potpuna kontrola u zračnom prostoru.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Teroristički napad na Kramatorsk
Ruska strana svjesna je slabih karika u sustavu obrane Ukrajine. Zbog toga i napadaju komunikacijski snop koji ide od Kramatorska, preko Slavjanska do Lozove. Grad Lozova je komunikacijsko čvorište gdje se križaju putevi i pruge bitne za promet koji se odvija sa zapada prema dombaskoj izbočini kao i rokadne komunikacije u odnosu na liniju fronta.
U tom smislu treba promatrati i teroristički napad na željeznički kolodvor u Kramatorsku. Očigledna namjera bila je izazvati što veće gubitke i postići paniku među civilima koji se povlače željeznicom. Cilj je što veći broj izbjeglica natjerati da se, neorganizirano i u panici, izvlače putnim prometnicama. Na taj način reduciraju se mogućnost manevra i snabdijevanja ukrajinskih snaga.
Putin koristi Luftwaffeovu taktiku
To je isprobana taktika koju je masovno koristio Hitler prilikom početnih uspješnih pohoda po Europi. U svibnju 1940. godine, kad je nacistička Njemačka napala Francusku i zemlje Beneluxa, Luftwaffe je koristio tu taktiku. Kad nije imao prioritetnih vojnih ciljeva, Hitlerova avijacija napadala je civilne objekte i izbjegličke kolone.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Obrušavajući bombarderi Junkers Ju-87 Štuka, uz strašno zavijanje sirena, natjerali su civile na masovni egzodus iz Belgije i sjeverozapadne Francuske. Beskonačne izbjegličke kolone, blokirale su većinu prometnica za pokret savezničkih snaga.
Eksplozija u zraku
Teroristička namjera ruskih agresora vidi se i iz načina djelovanja i odabira oružja za izvršenje napada. Raketa Točka-U, koja je napravila masakr na željezničkom kolodvoru u Kramatorsku, imala je bojevu glavu s blizinskim upaljačem. Na osnovu slika, teško je zaključiti je li bojeva glava bila razorno-rasprskavajuća ili je bila kontejner za kazetnu municiju. Kad na mjestu udara ostaju cijeli komadi tijela rakete, kao u slučaju napada na kolodvor, to znači da se bojeva glava aktivirala u zraku, na određenoj visini iznad cilja.
Takva vrsta napada koristi se za uništenje žive sile i objekata male otpornosti. Da je ruska vojska imala namjeru uništiti željezničku infrastrukturu, ostao bi veliki krater bojeve glave mase 470 kilograma. Putin nema na raspolaganju Ju-87 Štuke. Međutim, ima cijeli arsenal taktičkih balističkih raketa za širenje panike i terora diljem Ukrajine što njegovi podređeni zapovjednici i prakticiraju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Domobrane” ne treba podcjenjivati
Premještanjem većine trupa prema jugoistoku Ukrajine, za zaštitu preko 700 kilometara granice prema Bjelorusiji i 500 kilometara sjeveroistočne granice prema Ruskoj Federaciji ostale su na raspolaganju jedinice teritorijalne obrane. U tom smislu ukrajinske „domobrane“ ne treba podcjenjivati. Upravo su jedinice teritorijalne obrane i lokalne milicije iznijele najveći dio tereta obrane Kijeva.
Sa stajališta logističke situacije na istoku Ukrajine, ruske snage se nalaze u značajnoj prednosti u odnosu na ukrajinsku vojsku. Međutim, vjerojatno i Ukrajinci ne sjede skrštenih ruku nego smišljaju svoj odgovor.
Lakše protiv prehlade, nego upale pluća
Ukrajina je još uvijek premrežena brojnim ruskim špijunima. Moskva zna za gotovo svaki pokret ukrajinskih snaga. Međutim, ni zapovjedništvo Vojske Ukrajine nije slijepo. Zbog kvalitetnih obavještajnih podataka koje dobivaju iz američkih i britanskih izvora, mogućnost strategijskog iznenađenja ruske strane je isključena. Također, iznenađenje operativne razine manje je vjerojatno. Gotovo je sigurno da će Rusi, pri izvođenju očekivanih ofenzivnih operacija na istoku, uspjeti ostvariti brojna taktička iznenađenja. Ali, mnogo je lakše „boriti“ se protiv prehlade nego upale pluća.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vojni analitičar: Rusi nisu slučajno masakrirali civile na kolodvoru, napad je dio šire taktike kojom se služio i Hitler
I ruske i ukrajinske snage se pripremaju za okršaj na istoku
Očigledna namjera bila je izazvati što veće gubitke i postići paniku među civilima koji se povlače željeznicom. Cilj je što veći broj izbjeglica natjerati da se, neorganizirano i u panici, izvlače putnim prometnicama. Na taj način reduciraju se mogućnost manevra i snabdijevanja ukrajinskih snaga. To je isprobana taktika koju je masovno koristio Hitler prilikom početnih uspješnih pohoda po Europi
Obje zaraćene strane vode bitku s vremenom pred očekivanu bitku na istoku Ukrajine. Znalci vojne vještine rekli bi da u pripremnoj fazi pred velike vojne operacije amateri raspravljaju o strategiji, a eksperti o logistici. Nedavni neuspjeh i povlačenje Vojske Ruske Federacije iz okolice Kijeva zorno je pokazao što znači kaos u snabdijevanju vojske.
Nakon potpunog zapovjednog i logističkog kaosa u redovima Crvene armije, u početnim danima njemačkog napada na SSSR 1941. godine, general K. E. Goretskii, crveni profesor, i bivši pomoćnik šefa središnjeg direktorata za snabdijevanje Crvene armije, svojim genijalnim idejama riješio je pitanje opskrbljivanja milijunske sovjetske armije. Koliko je logistika bila važna, kazuje i činjenica da niti jedna ofenziva nije mogla dobiti Staljinovo odobrenje dok ovaj, bivši intendantski oficir Carske armije, nije dao svoju suglasnost. Očito su generali Vojske Ruske Federacije morali ponoviti lekciju iz povijesti ratovanja.
Grupiranje kod Harkova
Poučeni nedavnom blamažom na sjeveru Ukrajine, zapovjednici ruske vojske su se odlučili vratiti izvornim logističkim principima koje je još ruska Carska vojska ozbiljno razvijala od prvih neuspjeha u Krimskom ratu 1854. godine. Kako sada stvari stoje, najveća koncentracija ruskih trupa vrši se istočno i jugoistočno od Harkova. Uočene su velike marševske kolone kako prolaze kroz Veliki Burluk južno prema Izjumu. Izvlačenje, popuna i dislokacija tako velikog broja snaga je sve samo ne lak posao. U nedjelju 10. travnja još uvijek su kolone ruske vojske napuštale teritorij Bjelorusije i ulazile u Brijansku oblast Ruske Federacije.
Telegram je već pisao o prebacivanju cijelog borbenog puka jurišnih helikoptera prema istoku Ukrajine. Koncentracija snaga ruskog zrakoplovstva prema istoku Ukrajine nastavlja se i dalje. Cijeli puk, od 32 aviona iz familije Suhoj Su-27, sad bazira na aerodromu Mališeva kod grada Voronježa. Ova lokacija nalazi se izvan dometa ukrajinskih balističkih taktičkih raketa Točka-U.
Izvan dometa ukrajinske obrane
Naime, već drugog dana invazije, 25. veljače, Ukrajinci su izveli napad raketama zemlja-zemlja na rusku zrakoplovnu bazu Millerovo u Rostovskoj oblasti. Tom je prilikom potvrđeno uništenje jednog Su-34 na zemlji. Na aerodromu Mališeva, ruska avijacija je sigurna od napada sa zemlje.
Istovremeno, najveći gradovi istočne Ukrajine nalaze se unutar borbenog radijusa taktičkih lovaca-bombardera Su-30 i Su-34 . Od Voronježa do Harkova je svega 280 kilometara, a do Slavjanska manje od 300 kilometara. Ruski lovci bombarderi mogu u niskim letovima, ispod radara, s punim borbenim teretom i bez dodatnih rezervoara djelovati po taktičkim ciljevima u istočnoj Ukrajini.
Četiri dana od Kijeva do istoka
Nije samo za Ruse izazov prebacivanje i raspoređivanje dodatnih trupa prema istoku. Da bi ojačali postojećih 40.000 vojnika u dombaskoj izbočini, zapovjedništvo u Kijevu također vrši intenzivno popunjavanje ljudstvom i materijalom postrojbi koje su bile angažirane oko Kijeva i Sumija. Međutim, i one moraju prevaliti velike udaljenosti. Kramatorsk, na istoku zemlje, udaljen je od Kijeva oko 700 kilometara.
Prema definiciji „marširanje je borbena radnja kojom se jedinice, organizirano u punoj borbenoj spremnosti i u skladu s predstojećim zadatkom, premještaju iz jednog rajona u drugi”. Dakle, da bi se sačuvala cjelovitost jedinice koja maršira, brzina kretanja mora se prilagoditi najstarijem elementu jedinice. U slučaju ukrajinskih mehaniziranih brigada to su tenkovi.
Prosječna brzina marširanja motorizirane kolone ne prelazi 60 kilometara na sat za točkaše, dok za tenkovske kolone u prosjeku iznosi 30 kilometara na sat. Premještanje jedinice iz jednog u drugi borbeni rajon nije kao vožnja po autoputu. Nakon šest do 12 sati marša obično se daje odmor u trajanju od tri sata. Ta se pauze koriste ne samo za odmaranje ljudi, nego i za sitne popravke tehnike, dopunu goriva i maziva, procjene situacije… Dakle iz rajona Kijeva do istoka Ukrajine, premještanje jedne mehanizirane brigade, u idealnim uvjetima traje tri do četiri dana.
Kao da se pomoć Zagrebu dovozi iz Bruxellesa
Napadi neprijateljske avijacije i helikopterskih jedinica mogu ne samo poremetiti nego i zaustaviti proces premještanja borbenih jedinica. Rusko zrakoplovstvo već izvodi povremene napade na marševske kolone ukrajinske vojske. Manjim grupama jurišnih helikoptera Ka-52 Aligator, do 100 kilometara u dubini slobodnog teritorija Ukrajine, nastoji se uništiti što veća količina borbene tehnike i usporiti premještanje ukrajinskih snaga prema istoku.
Rusi su dosad uništili velike količine streljiva i pogonskog goriva širom Ukrajine. Zbog toga, ukrajinska borba za slobodu gotovo u potpunosti ovisi o pomoći sa zapada. U tom smislu, logistička podrška snaga na istoku zemlje postaje ogroman izazov.
Od poljske granice, odakle dolazi pomoć, do istoka Ukrajine proteže se nekoliko komunikacija u dužini od oko 1300 kilometara. Usporedbe radi, to bi izgledalo kao da sve što treba Zagrebu dovozi se iz Bruxellesa. Prijevoz željeznicom mnogo je efikasniji, ali i rizičniji za uništenje ako se nema potpuna kontrola u zračnom prostoru.
Teroristički napad na Kramatorsk
Ruska strana svjesna je slabih karika u sustavu obrane Ukrajine. Zbog toga i napadaju komunikacijski snop koji ide od Kramatorska, preko Slavjanska do Lozove. Grad Lozova je komunikacijsko čvorište gdje se križaju putevi i pruge bitne za promet koji se odvija sa zapada prema dombaskoj izbočini kao i rokadne komunikacije u odnosu na liniju fronta.
U tom smislu treba promatrati i teroristički napad na željeznički kolodvor u Kramatorsku. Očigledna namjera bila je izazvati što veće gubitke i postići paniku među civilima koji se povlače željeznicom. Cilj je što veći broj izbjeglica natjerati da se, neorganizirano i u panici, izvlače putnim prometnicama. Na taj način reduciraju se mogućnost manevra i snabdijevanja ukrajinskih snaga.
Putin koristi Luftwaffeovu taktiku
To je isprobana taktika koju je masovno koristio Hitler prilikom početnih uspješnih pohoda po Europi. U svibnju 1940. godine, kad je nacistička Njemačka napala Francusku i zemlje Beneluxa, Luftwaffe je koristio tu taktiku. Kad nije imao prioritetnih vojnih ciljeva, Hitlerova avijacija napadala je civilne objekte i izbjegličke kolone.
Obrušavajući bombarderi Junkers Ju-87 Štuka, uz strašno zavijanje sirena, natjerali su civile na masovni egzodus iz Belgije i sjeverozapadne Francuske. Beskonačne izbjegličke kolone, blokirale su većinu prometnica za pokret savezničkih snaga.
Eksplozija u zraku
Teroristička namjera ruskih agresora vidi se i iz načina djelovanja i odabira oružja za izvršenje napada. Raketa Točka-U, koja je napravila masakr na željezničkom kolodvoru u Kramatorsku, imala je bojevu glavu s blizinskim upaljačem. Na osnovu slika, teško je zaključiti je li bojeva glava bila razorno-rasprskavajuća ili je bila kontejner za kazetnu municiju. Kad na mjestu udara ostaju cijeli komadi tijela rakete, kao u slučaju napada na kolodvor, to znači da se bojeva glava aktivirala u zraku, na određenoj visini iznad cilja.
Takva vrsta napada koristi se za uništenje žive sile i objekata male otpornosti. Da je ruska vojska imala namjeru uništiti željezničku infrastrukturu, ostao bi veliki krater bojeve glave mase 470 kilograma. Putin nema na raspolaganju Ju-87 Štuke. Međutim, ima cijeli arsenal taktičkih balističkih raketa za širenje panike i terora diljem Ukrajine što njegovi podređeni zapovjednici i prakticiraju.
“Domobrane” ne treba podcjenjivati
Premještanjem većine trupa prema jugoistoku Ukrajine, za zaštitu preko 700 kilometara granice prema Bjelorusiji i 500 kilometara sjeveroistočne granice prema Ruskoj Federaciji ostale su na raspolaganju jedinice teritorijalne obrane. U tom smislu ukrajinske „domobrane“ ne treba podcjenjivati. Upravo su jedinice teritorijalne obrane i lokalne milicije iznijele najveći dio tereta obrane Kijeva.
Sa stajališta logističke situacije na istoku Ukrajine, ruske snage se nalaze u značajnoj prednosti u odnosu na ukrajinsku vojsku. Međutim, vjerojatno i Ukrajinci ne sjede skrštenih ruku nego smišljaju svoj odgovor.
Lakše protiv prehlade, nego upale pluća
Ukrajina je još uvijek premrežena brojnim ruskim špijunima. Moskva zna za gotovo svaki pokret ukrajinskih snaga. Međutim, ni zapovjedništvo Vojske Ukrajine nije slijepo. Zbog kvalitetnih obavještajnih podataka koje dobivaju iz američkih i britanskih izvora, mogućnost strategijskog iznenađenja ruske strane je isključena. Također, iznenađenje operativne razine manje je vjerojatno. Gotovo je sigurno da će Rusi, pri izvođenju očekivanih ofenzivnih operacija na istoku, uspjeti ostvariti brojna taktička iznenađenja. Ali, mnogo je lakše „boriti“ se protiv prehlade nego upale pluća.