Najžešće borbe još uvijek se vode za Sjeverodoneck, najistočniji grad donbaske izbočine. Nema dvojbe da je osvajanje Sjeverodonecka politički imperativ napadačima kako bi mogli proglasiti pobjede u luganskoj oblasti. Zbog toga na sve moguće načine nastoje uspostaviti kontrolu nad gradom.
Na drugoj pak strani, obrana Sjeverodonecka nije imperativ ukrajinskoj strani. Dva su osnovna razloga zbog kojeg zapovjedništvo u Kijevu još uvijek vodi bitku za već razrušeni grad. Prva dobrobit za Ukrajince je vezivanje ionako razrijeđenih snaga agresora. Druga korist je nanošenje što većih gubitaka ruskoj vojsci u uvjetima koji su povoljni za branitelje.
Sjeverodoneck bi mogao postati mišolovka za Ruse
Vojska Ukrajine prvo je izvukla većinu civilnog stanovništava, a nakon toga teško naoružanje premješteno je na visove Lisičanska, na suprotnu obalu rijeke Sjeverski Doneck, odakle se suprotna obala i grad vide kao na dlanu.
Shema je vrlo jednostavna. Ukrajinske snage povuku se u bunkere kemijske tvornice. Ruske trupe uđu u stambeni dio razrušenog grada. Neposredna i precizna artiljerijska vatra, s visova Lisičanska, čini položaj napadača neodrživim, te se oni uz gubitke povlače prema obodima grada.
U uvjetima uličnih borbi, borci koji ratuju za režim u Kremlju nisu se pokazali raspoloženi za junačke obrane zauzetih dijelova srušenog grada. Ruski vojnici i njihovi pomagači vrlo lako napuštaju zauzete položaje. Ukratko, ako ruski zapovjednici nastave sa sadašnjom taktikom, Sjeverodoneck će se pretvoriti u mišolovku za agresora.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Borbe oko Izjuma podsjećaju na Drugi svjetski rat
Stvarni pad Sjeverodonecka dogodit će se u slučaju odsijecanja tog dijela teritorija od ostatka Ukrajine i prekida opskrbe. Upravo u pokušaju ovladavanja komunikacijom kojom se snabdijevaju Lisičansk i Sjeverodoneck smrtno je stradao još jedan visoki ruski časnik – general bojnik Roman Kutuzov, zapovjednik proruskih boraca takozvane “Luganske Narodne Republike”. Čini se da je bio na prvoj crti bojišnice sa svojom jedinicom pokušavajući ostvariti kontrolu nad autocestom Bahmut – Lisičansk.
Iako je, sjeverno od Popasne, prostor za povlačenje snaga Ukrajine sužen na samo 15 kilometara, za sada nema naznaka taktičkog odstupanja prema novoj obrambenoj liniji koja bi se vjerojatno uspostavila na crti Siverski – Bahmut.
Vojska Ruske Federacije ostvaruje ograničene dobitke u području Izjuma, a bitka u šumama u toj regiji traje već gotovo dva mjeseca i sve više podsjeća na borbe u Hürtgenskoj šumi od rujna do prosinca 1944. godine. Tada su američke snage bezuspješno pokušale ostvariti prodor kroz šumoviti teren na granici Belgije i Njemačke. Na površini od 140 četvornih kilometara saveznici su izgubili 33.000 vojnika ostvarivši minimalne, s taktičkog stajališta, beznačajne pomake.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Iako Rusi imaju probleme, Ukrajini ne cvjetaju ruže
Upravo takve dugotrajne borbe, s forsiranim napadima bez značajnih rezultata, dovode do mentalnog i fizičkog iscrpljivanja napadača. Svjedočenja iz tog dijela fronta govore da su cijele brigade spale na tek stotinjak borbeno spremnih boraca na prvoj crti. Pogibije, ranjavanja, bolesti, dezerterstvo pa čak i otvoreno odbijanje odlaska u borbu, doveli su razinu borbene spremnosti ruskih vojnika na vrlo niske grane.
Svjedok navodi da im zapovjedništvo nije u stanju osigurati niti zavoj, a kamoli kompletnu prvu pomoć i redovitu ishranu. Nedavni prosvjed proruskih boraca iz takozvane Luganske Narodne Republike, koji je završio na društvenim mrežama, najzornije razotkriva simptome koji urušavaju borbenu sposobnost agresora.
No, to ne znači da na ukrajinskoj strani cvjetaju ruže. Predsjednik Ukrajine Vladimir Zelenski osobno je priznao prosječni dnevni gubitak od 60 do 100 poginulih boraca. Vojnici koji, na mjesto ranjenih i poginulih boraca, kao zamjene stižu u profesionalne brigade ukrajinske vojske prošli su ubrzanu obuku. Stjecanje potrebnih znanja i vještina moraju zaokružiti na prvoj crti. Zbog povećanih zahtjeva Ukrajinci su morali na front prema Donbasu slati i manje iskusne postrojbe teritorijalne obrane iz zapadne Ukrajine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ukrajinci su bolje opremljeni i redovito rotiraju snage
Međutim, uočljiva je razlika u individualnoj opremljenosti vojnika. Ukrajinski vojnici nose suvremene kacige i zaštitne prsluke od umjetnih vlakana, doniranih sa zapada. Na suprotnoj strani, poglavito vojnici samoproglašenih republika Luganska i Donjecka, moraju se zadovoljiti opremom još iz vremena SSSR-a.
Priča dobrovoljca iz Latvije pokazuje pristup zapovjednog kadra prema običnom vojniku na ukrajinskoj strani. Provode se redovne rotacije snaga kako bi se izbjegao borbeni zamor. Na vatrenom položaju drži se minimalno potreban broj ljudi, dok je ostatak smjene u zaštićenom bunkeru. Vojnici opremljeni individualnim kompletima prve pomoći su svi prošli obuku pružanja pomoći u slučaju ranjavanja. Na prvu crtu ne idu bez zaštitnih prsluka.
To su samo neke od mjera i radnji kojima se nastoji podići osjećaj sigurnosti kod boraca te umanjiti, još uvijek prisutnu, dominaciju ruske vatrene moći.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Partija pokera u kojoj obje strane stalno povećavaju ulog
Strateški gledano, ukrajinska vojska u Donbasu provodi planske i organizirane obrambene operacije. Planiranje i provođenje obrambenih operacija moguće je jer su potezi ruske strane vrlo predvidljivi bez strateških i operativnih iznenađenja. U tom smislu, na tom dijelu fronta, Ukrajinci balansiraju prisustvo svojih snaga koje omogućavaju provođenje aktivne obrane.
I dalje vrijedi princip sačuvanja postrojbe i po cijenu taktičkog povlačenja. Za sada, usred stravičnog pritiska ruske vojske, nije došlo do većeg kolapsa obrane i paničnog povlačenja. Međutim, zapovjedništvo ukrajinskih snaga vodi obranu Donbasa na rubu održivosti. Tek će se vidjeti koliko će biti isplativ rizik za obranu Donbasa.
Postupno ali stalno uvođenje novih snaga, na obje strane, izgleda kao partija pokera u kojoj se stalno povećava ulog.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ukrajinci provode taktički nepredvidive protuudare
Paralelno s obrambenim operacijama u Donbasu, provođenjem manjih taktičkih napadnih operacija Ukrajina nastoji postići, pa i zadržati, inicijativu na jugu kod Hersona i na sjeveru kod Harkiva. Ruska obrana u hersonskoj regiji probijena je na nekoliko mjesta, južno i sjeverno od grada. Iako su organizirali protuudare, ruska vojska nije uspjela povratiti većinu izgubljenih položaja.
Doduše, pripadnici Specnaza, ruske specijalne postrojbe, uspjeli su srušiti mostove na rijeci Ingulec preko kojih su Ukrajinci prešli na istočnu obalu sjeverno od Hersona. Na tom dijelu napredovanje ukrajinskih snaga je zaustavljeno.
Slično se događa kod Harkiva. Sjeverno od grada branitelji nastoje odbaciti agesora što bliže međunarodnoj granici. Istočno od drugog po veličini grada, Ukrajinci pokušavaju uspostaviti snažen mostobran na istočnoj obali rijeke Sjeverski Doneck radi presijecanja najkraćih linija opskrbe ruskih snaga u Donbasu. Taktička nepredvidivost po mjestu i vremenu osnovna je karakteristika protuudara Ukrajine kod Hersona i Harkiva. Pretpostavka je da se uz održavanja inicijative nastoji stvoriti operativna osnovica za protuudare većih razmjera.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vise nema niti govora o izvođenju pomorskog desanta
Ruske namjere, smjerovi djelovanja, kao i način upotrebe borbene tehnike ni po jednom elementu nisu inovativni. Moćna avijacija i dalje se koristi kao artiljerija u podršci kopnenih snaga u Donbasu i to uglavnom uz liniju fronta. Zrakoplovstvo je izdvojeno od kopnene vojske i formirano kao zasebna grana oružanih snaga da bi moglo samostalno provoditi zadaće strateškog i operativnog značaja.
Nakon više od tri mjeseca, moćni zrakoplovci Ruske federacije nisu uspjeli ostvariti i zadržati niti strategijsku premoć u zračnom prostoru što im je osnovni zadatak. Ukrajinsko ratno zrakoplovstvo i dalje napada ruske položaje kad je god kritično kod Hersona ili Izjuma. Zadaću izolacije vojišta, zrakoplovstvo Ruske Federacije, nije ni pokušali izvesti. Od prosječnih 250 borbenih letova dnevno, većina djelovanja otpada na hladnoratovske aviona Suhoj Su-25.
Površinski brodovi Crnomorske flote otjerani su 100 kilometara od obale koju pod kontrolom drže Ukrajinci. Vise nema niti govora o mogućnosti izvođenja pomorskog desanta. Ruska kopnena vojska, u taktičkom smislu, reprizira postupke iz vremena Drugog svjetskog rata. Snažna artiljerijska priprema, uz ogroman utrošak streljiva, i pomjeranje fronta za kilometar do dva.
Operativni zastoj je neizbježan i nema ništa od ubrzanja
Taktičke balističke rakete zemlja-zemlja Iskander i krstareći projektili Kaliber nešto je na što Ukrajinci uglavnom nemaju odgovor. Zasada im je najveća nada da ruska vojna industrija nije u stanju proizvodnjom novih raketa nadomjestiti dosadašnji utrošak.
Ima puno naznaka, na obje strane, da bi moglo doći do izvjesnog pada intenziteta borbenih djelovanja i usporavanja napadnih operacija. Za vojsku Ruske Federacije osnovni limitirajući faktor je nedostatak ljudstva. Osim mobilizacija, ne vidim drugi način osiguranja zamjene premorenog ljudstva. Nedostatak teškog naoružanja, neredovit dotok goriva i streljiva osnovna su ograničenja koja usporavaju rast ukrajinskih borbenih kapaciteta i njihove spremnosti za snažnije protuudare.
Operativni zastoj je neizbježan. Hoće li biti obostran ili jednostran pokazati će naredni tjedni. U svakom slučaju, za sada nema ništa od ubrzanja kojeg je najavio ruski ministar obrane Sergej Šojgu!
Vojni analitičar: Sjeverodoneck bi se mogao pretvoriti u mišolovku za Ruse
Dva su osnovna razloga zbog kojeg zapovjedništvo u Kijevu još uvijek vodi bitku za već razrušeni grad
Shema je vrlo jednostavna. Ukrajinske snage povuku se u bunkere kemijske tvornice. Ruske trupe uđu u stambeni dio razrušenog grada. Neposredna i precizna artiljerijska vatra, s visova Lisičanska, čini položaj napadača neodrživim, te se oni uz gubitke povlače prema obodima grada
Prošlo je već pet dana otkako je ruski ministar obrane Sergej Šojgu, na sastanku s čečenskim čelnikom Ramzanom Kadirovim, ustvrdio da će ruske snage “ubrzati specijalnu vojnu operaciju” u Ukrajini. Međutim, izvještaji s terena demantiraju očito promidžbenu izjavu omiljenog Putinovog ministra.
Najžešće borbe još uvijek se vode za Sjeverodoneck, najistočniji grad donbaske izbočine. Nema dvojbe da je osvajanje Sjeverodonecka politički imperativ napadačima kako bi mogli proglasiti pobjede u luganskoj oblasti. Zbog toga na sve moguće načine nastoje uspostaviti kontrolu nad gradom.
Na drugoj pak strani, obrana Sjeverodonecka nije imperativ ukrajinskoj strani. Dva su osnovna razloga zbog kojeg zapovjedništvo u Kijevu još uvijek vodi bitku za već razrušeni grad. Prva dobrobit za Ukrajince je vezivanje ionako razrijeđenih snaga agresora. Druga korist je nanošenje što većih gubitaka ruskoj vojsci u uvjetima koji su povoljni za branitelje.
Sjeverodoneck bi mogao postati mišolovka za Ruse
Vojska Ukrajine prvo je izvukla većinu civilnog stanovništava, a nakon toga teško naoružanje premješteno je na visove Lisičanska, na suprotnu obalu rijeke Sjeverski Doneck, odakle se suprotna obala i grad vide kao na dlanu.
Shema je vrlo jednostavna. Ukrajinske snage povuku se u bunkere kemijske tvornice. Ruske trupe uđu u stambeni dio razrušenog grada. Neposredna i precizna artiljerijska vatra, s visova Lisičanska, čini položaj napadača neodrživim, te se oni uz gubitke povlače prema obodima grada.
U uvjetima uličnih borbi, borci koji ratuju za režim u Kremlju nisu se pokazali raspoloženi za junačke obrane zauzetih dijelova srušenog grada. Ruski vojnici i njihovi pomagači vrlo lako napuštaju zauzete položaje. Ukratko, ako ruski zapovjednici nastave sa sadašnjom taktikom, Sjeverodoneck će se pretvoriti u mišolovku za agresora.
Borbe oko Izjuma podsjećaju na Drugi svjetski rat
Stvarni pad Sjeverodonecka dogodit će se u slučaju odsijecanja tog dijela teritorija od ostatka Ukrajine i prekida opskrbe. Upravo u pokušaju ovladavanja komunikacijom kojom se snabdijevaju Lisičansk i Sjeverodoneck smrtno je stradao još jedan visoki ruski časnik – general bojnik Roman Kutuzov, zapovjednik proruskih boraca takozvane “Luganske Narodne Republike”. Čini se da je bio na prvoj crti bojišnice sa svojom jedinicom pokušavajući ostvariti kontrolu nad autocestom Bahmut – Lisičansk.
Iako je, sjeverno od Popasne, prostor za povlačenje snaga Ukrajine sužen na samo 15 kilometara, za sada nema naznaka taktičkog odstupanja prema novoj obrambenoj liniji koja bi se vjerojatno uspostavila na crti Siverski – Bahmut.
Vojska Ruske Federacije ostvaruje ograničene dobitke u području Izjuma, a bitka u šumama u toj regiji traje već gotovo dva mjeseca i sve više podsjeća na borbe u Hürtgenskoj šumi od rujna do prosinca 1944. godine. Tada su američke snage bezuspješno pokušale ostvariti prodor kroz šumoviti teren na granici Belgije i Njemačke. Na površini od 140 četvornih kilometara saveznici su izgubili 33.000 vojnika ostvarivši minimalne, s taktičkog stajališta, beznačajne pomake.
Iako Rusi imaju probleme, Ukrajini ne cvjetaju ruže
Upravo takve dugotrajne borbe, s forsiranim napadima bez značajnih rezultata, dovode do mentalnog i fizičkog iscrpljivanja napadača. Svjedočenja iz tog dijela fronta govore da su cijele brigade spale na tek stotinjak borbeno spremnih boraca na prvoj crti. Pogibije, ranjavanja, bolesti, dezerterstvo pa čak i otvoreno odbijanje odlaska u borbu, doveli su razinu borbene spremnosti ruskih vojnika na vrlo niske grane.
Svjedok navodi da im zapovjedništvo nije u stanju osigurati niti zavoj, a kamoli kompletnu prvu pomoć i redovitu ishranu. Nedavni prosvjed proruskih boraca iz takozvane Luganske Narodne Republike, koji je završio na društvenim mrežama, najzornije razotkriva simptome koji urušavaju borbenu sposobnost agresora.
No, to ne znači da na ukrajinskoj strani cvjetaju ruže. Predsjednik Ukrajine Vladimir Zelenski osobno je priznao prosječni dnevni gubitak od 60 do 100 poginulih boraca. Vojnici koji, na mjesto ranjenih i poginulih boraca, kao zamjene stižu u profesionalne brigade ukrajinske vojske prošli su ubrzanu obuku. Stjecanje potrebnih znanja i vještina moraju zaokružiti na prvoj crti. Zbog povećanih zahtjeva Ukrajinci su morali na front prema Donbasu slati i manje iskusne postrojbe teritorijalne obrane iz zapadne Ukrajine.
Ukrajinci su bolje opremljeni i redovito rotiraju snage
Međutim, uočljiva je razlika u individualnoj opremljenosti vojnika. Ukrajinski vojnici nose suvremene kacige i zaštitne prsluke od umjetnih vlakana, doniranih sa zapada. Na suprotnoj strani, poglavito vojnici samoproglašenih republika Luganska i Donjecka, moraju se zadovoljiti opremom još iz vremena SSSR-a.
Priča dobrovoljca iz Latvije pokazuje pristup zapovjednog kadra prema običnom vojniku na ukrajinskoj strani. Provode se redovne rotacije snaga kako bi se izbjegao borbeni zamor. Na vatrenom položaju drži se minimalno potreban broj ljudi, dok je ostatak smjene u zaštićenom bunkeru. Vojnici opremljeni individualnim kompletima prve pomoći su svi prošli obuku pružanja pomoći u slučaju ranjavanja. Na prvu crtu ne idu bez zaštitnih prsluka.
To su samo neke od mjera i radnji kojima se nastoji podići osjećaj sigurnosti kod boraca te umanjiti, još uvijek prisutnu, dominaciju ruske vatrene moći.
Partija pokera u kojoj obje strane stalno povećavaju ulog
Strateški gledano, ukrajinska vojska u Donbasu provodi planske i organizirane obrambene operacije. Planiranje i provođenje obrambenih operacija moguće je jer su potezi ruske strane vrlo predvidljivi bez strateških i operativnih iznenađenja. U tom smislu, na tom dijelu fronta, Ukrajinci balansiraju prisustvo svojih snaga koje omogućavaju provođenje aktivne obrane.
I dalje vrijedi princip sačuvanja postrojbe i po cijenu taktičkog povlačenja. Za sada, usred stravičnog pritiska ruske vojske, nije došlo do većeg kolapsa obrane i paničnog povlačenja. Međutim, zapovjedništvo ukrajinskih snaga vodi obranu Donbasa na rubu održivosti. Tek će se vidjeti koliko će biti isplativ rizik za obranu Donbasa.
Postupno ali stalno uvođenje novih snaga, na obje strane, izgleda kao partija pokera u kojoj se stalno povećava ulog.
Ukrajinci provode taktički nepredvidive protuudare
Paralelno s obrambenim operacijama u Donbasu, provođenjem manjih taktičkih napadnih operacija Ukrajina nastoji postići, pa i zadržati, inicijativu na jugu kod Hersona i na sjeveru kod Harkiva. Ruska obrana u hersonskoj regiji probijena je na nekoliko mjesta, južno i sjeverno od grada. Iako su organizirali protuudare, ruska vojska nije uspjela povratiti većinu izgubljenih položaja.
Doduše, pripadnici Specnaza, ruske specijalne postrojbe, uspjeli su srušiti mostove na rijeci Ingulec preko kojih su Ukrajinci prešli na istočnu obalu sjeverno od Hersona. Na tom dijelu napredovanje ukrajinskih snaga je zaustavljeno.
Slično se događa kod Harkiva. Sjeverno od grada branitelji nastoje odbaciti agesora što bliže međunarodnoj granici. Istočno od drugog po veličini grada, Ukrajinci pokušavaju uspostaviti snažen mostobran na istočnoj obali rijeke Sjeverski Doneck radi presijecanja najkraćih linija opskrbe ruskih snaga u Donbasu. Taktička nepredvidivost po mjestu i vremenu osnovna je karakteristika protuudara Ukrajine kod Hersona i Harkiva. Pretpostavka je da se uz održavanja inicijative nastoji stvoriti operativna osnovica za protuudare većih razmjera.
Vise nema niti govora o izvođenju pomorskog desanta
Ruske namjere, smjerovi djelovanja, kao i način upotrebe borbene tehnike ni po jednom elementu nisu inovativni. Moćna avijacija i dalje se koristi kao artiljerija u podršci kopnenih snaga u Donbasu i to uglavnom uz liniju fronta. Zrakoplovstvo je izdvojeno od kopnene vojske i formirano kao zasebna grana oružanih snaga da bi moglo samostalno provoditi zadaće strateškog i operativnog značaja.
Nakon više od tri mjeseca, moćni zrakoplovci Ruske federacije nisu uspjeli ostvariti i zadržati niti strategijsku premoć u zračnom prostoru što im je osnovni zadatak. Ukrajinsko ratno zrakoplovstvo i dalje napada ruske položaje kad je god kritično kod Hersona ili Izjuma. Zadaću izolacije vojišta, zrakoplovstvo Ruske Federacije, nije ni pokušali izvesti. Od prosječnih 250 borbenih letova dnevno, većina djelovanja otpada na hladnoratovske aviona Suhoj Su-25.
Površinski brodovi Crnomorske flote otjerani su 100 kilometara od obale koju pod kontrolom drže Ukrajinci. Vise nema niti govora o mogućnosti izvođenja pomorskog desanta. Ruska kopnena vojska, u taktičkom smislu, reprizira postupke iz vremena Drugog svjetskog rata. Snažna artiljerijska priprema, uz ogroman utrošak streljiva, i pomjeranje fronta za kilometar do dva.
Operativni zastoj je neizbježan i nema ništa od ubrzanja
Taktičke balističke rakete zemlja-zemlja Iskander i krstareći projektili Kaliber nešto je na što Ukrajinci uglavnom nemaju odgovor. Zasada im je najveća nada da ruska vojna industrija nije u stanju proizvodnjom novih raketa nadomjestiti dosadašnji utrošak.
Ima puno naznaka, na obje strane, da bi moglo doći do izvjesnog pada intenziteta borbenih djelovanja i usporavanja napadnih operacija. Za vojsku Ruske Federacije osnovni limitirajući faktor je nedostatak ljudstva. Osim mobilizacija, ne vidim drugi način osiguranja zamjene premorenog ljudstva. Nedostatak teškog naoružanja, neredovit dotok goriva i streljiva osnovna su ograničenja koja usporavaju rast ukrajinskih borbenih kapaciteta i njihove spremnosti za snažnije protuudare.
Operativni zastoj je neizbježan. Hoće li biti obostran ili jednostran pokazati će naredni tjedni. U svakom slučaju, za sada nema ništa od ubrzanja kojeg je najavio ruski ministar obrane Sergej Šojgu!