Nekad je nužno odabrati stranu

Vojni analitičar: Stižu teški dani za rusku vojsku. Nove rakete koje demoliraju radare drastično će joj smanjiti učinkovitost

Njihova upotreba ipak neće potpuno preokrenuti situaciju na bojištu u korist Ukrajine

Proturadarska raketa AGM-88 HARM namijenjena je za uništavanje neprijateljski osmatračkih i nišanskih radar protuzrakoplovnih sustava. Ukrajinci su dobili neke od moderniziranih inačica. U svakom slučaju, njihova pojava na bojištu imat će bitan utjecaj na upotrebu ruskih PZO sustav i artiljerijskih radara

Nakon što su Rusi prikazali snimke ostataka uništene rakete, podtajnik američkog ministarstva obrane za politiku Colin Kahl potvrdio je da zrakoplovne snage Ukrajine koriste proturadarske rakete američke proizvodnje AGM-88 HARM.

Prema istom izvoru, lovački avioni MiG-29 modificirani su za potrebe lansiranja samonavođenih raketa zrak-zemlja AGM-88 HARM. Ovo su prvi borbeni avioni istočnog porijekla prilagođeni za upotrebu ovog sofisticiranog naoružanja.

Integracija zapadnog naoružanja na zrakoplove porijeklom iz bivšeg Sovjetskog saveza nije jednostavan zadatak. Međutim, lovački avioni MiG-29, koji su bili u naoružanju Poljskog ratnog zrakoplovstva, zbog ugradnje zapadne avionske opreme, već su prošli prilagodbu avionskih električnih instalacija.

SAD ih do sada nije dijelio samo tako

Amerikanci su osigurali potrebne komponente za komunikaciju pilota i rakete. Integracija lansirnog uređaja rakete na postojeće podkrilne nosače ubojnog tereta aviona MiG-29 nije jednostavan posao, ali je potpuno izvodljiv za ukrajinsku avioindustriju.

Zbog toga se i ne treba čudi što su donirani avioni MiG-29 u Ukrajinu dopremljeni u dijelovima. Ugradnja dodatne opreme sigurno je već ranije dogovorena jer to nije “off the shelf” roba.

Američka vojna administracija vrlo je restriktivna kad je u pitanju izvoz ove vrste naoružanja. Iako je u upotrebi od 1985. godine, Izraelci su mogli dobiti AGM-88 tek 27 godina kasnije. Još su veće restrikcije kad je u pitanju integracija vrhunske zrakoplovne tehnologije u oružane sustave izvan NATO država.

Prilika za testiranje

Čime je to Ukrajina zaslužila da u samo pet mjeseci od izbijanja sukoba dobije raketu sa svim potrebnim dijelovima za njenu ugradnju i za integraciju na avion sovjetskog porijekla?

Razlog je vrlo jednostavan. Ukrajina je najbolji mogući poligon na kojem se može testirati, u stvarnim uvjetima, učinkovitost proturadarskih raketa AGM-88 protiv svih vrsta najsuvremeniji ruskih protuzrakoplovnih sustava.

Osim Vojske Ruske Federacije, najveći potencijalni neprijatelji Sjedinjenih država Kina i Iran obranu svoga neba baziraju na PZO sustavima proizvedenim u Rusiji ili domaćim inačicama razvijenim na temelju ruske tehnologije.

Ubojica protuzračne obrane

Proturadarska raketa AGM-88 HARM namijenjena je za uništavanje neprijateljski promatračkih i nišanskih radarsko-protuzrakoplovnih sustava. Prva varijanta rakete uvedena je u naoružanje još sredinom osamdesetih godina i od tada je stalno usavršavaju.

HARM je skraćenica od High-speed Anti-Radiation Missile. Korištena je u svim ratovima koji je vodio SAD, a u kojima je bilo potrebe za neutralizacijom neprijateljske zemaljske PZO.

Glava sa samonavođenje koristi pasivni način vođenja tako sto prati signala koji emitira izvor zračenja, to jest zemaljski radar. Početni model ima u sebi i inercijalni navigacijski sustav koji služi za dovođenje rakete u siri rajon cilja.

Obrana od rakete je gašenje i zakretanje radara

U međuvremenu su razvijene razne metode “varanja” sustava samonavođenja proturadarskih raketa. Najjednostavniji je način gašenje izvora zračenja, to jest radara. Zakretanje radarske antene za devedeset stupnjeva ili naglo obaranje snopa antene prema zemlji mogu zbuniti algoritam „pametne“ rakete.

Ipak, najučinkovitiji način je korištenje radarskih mamaca. To su relativno jeftini izvori zračenja iste frekvencije kao i radar. Svrha im je da odvuku raketu od stvarnog cilja. Osnovne varijante raketa AGM-88 korištene su u Pustinjskoj oluji te na prostoru bivše Jugoslavije.

Korištene u bombardiranju Srbije

U Pustinjskoj oluji tako se dogodio jedan bizaran incident. Prateći formaciju strateških bombardera B-52G, avion F-4G Wild Weasel zadužen za uništavanje neprijateljskih PZO sustava, zamijenio je nišanski radar repnog strijelca iz američkog B-52G za irački PZO sustav. Raketa AGM-88 ispaljena je prema vlastitom bombarderu. Na sreću, iako je bio pogođen repni dio bombardera, nitko nije stradao od bojeve glave mase 66 kilograma.

Tu sreću nije imao bivši zapovjednik ratnog zrakoplovstva Srbije i Crne Gore, general-pukovnik Ljubiša Veličković. Na radarskom položaju Omoljica kod Pančeva, 1. lipnja 1999. godine, stradao je s cijelom radarskom posadom od izravnog pogodak AGM-88 HARM.

NATO avioni ispalili su na Srbiju i Crnu Goru preko 800 raketa AGM-88. Ešaloniranom upotrebom radara, kao i primjenom ostalih postupaka i mjera zaštite učinkovitost, efikasnost raketa AGM-88 nije bila pretjerano velika. Neke od tih raketa završile su u Hrvatskoj i Bugarskoj.

Prije udara šalje sliku cilja

Posljednja modernizacija u operativnoj upotrebi poznata je pod oznakom AGM-88E Advanced Antiradiation Guided Missile ili skraćenu AARGM. Ima najnoviji softver, poboljšane sposobnosti u slučaju gašenju neprijateljskog radara i pasivni radar koji koristi dodatni aktivni tragač milimetarskih valova za finalno navođenje. Uz sve to, ima i GPS uređaj koji služi kao dopuna inicijalnom navigacijskom sustavu.

Posebno poboljšanje predstavlja mogućnost unošenja točnih podataka o lokaciji neprijateljskog radar dobivenih od aviona za elektronsko izviđanje. AGM-88E je uspješno je testirana i protiv mobilnih objekata. Demonstrirana je sposobnost projektila da koristi pasivno radarsko navođenje kao i radar milimetarskih valova za otkrivanje, identificiranje, lociranje i gađanje pokretnih ciljeva.

I končano, raketa ima mogućnost, neposredno pred udar, preko satelita poslati radarsku sliku cilja. Razvijena je i verzija AGM-88 rakete koja se ispaljuje sa zemaljskih lansera ali nema podataka o spremnosti za operativnu upotrebu.

Domet od 150 kilometara

Proturadarske rakete AGM-88 koriste se u dva osnovna moda. Prvi način upotrebe je detekcija radarskog zračenja tijekom leta i lansiranje rakete za aviona na aktivni izvor zračenja. Kod drugog način upotrebe raketa se ispaljuje prema unaprijed zadanim koordinatama.

Nakon lansiranja, glava za samonavođenje, pretražuje područje u kojem se nalazi potencijalni izvor zračenja. Drugi način upotrebe sigurnije je za pilota jer se raketa lansira izvan dosega neprijateljske PZO. Najveći domet reketa je oko 150 kilometara a leti dvostruko brže od zvuka oko 2300 kilometar na sat.

Nema točnih podataka o varijanti rakete AGM-88 koja je dostavljena ratnom zrakoplovstvu Ukrajine. Posto su starije varijante AGM-88 već su odavno potrošene, Ukrajinci su dobili neke od moderniziranih inačica. U svakom slučaju, njihova pojava na bojištu imat će bitan utjecaj na upotrebu ruskih PZO sustav i artiljerijskih radara.

Ruska vojska pred dilemom

Intenzivna upotreba HIMARS preciznih projektila, kojima Ukrajinci sustavno razaraju ruska ubojna skladišta, zapovjedna mjesta i prometnu infrastrukturu, prisilila je Vojsku Ruske Federacije na promjenu rasporeda baziranja PZO sustava.

Od svih raspoloživih sredstava za presretanja preciznih projektila M31A2, koje ispaljuje američki višecijevni bacač raketa HIMARS, jedino se PZO sustav S400 Trijumf pokazao, u određenoj mjeri, učinkovit. Zbog toga je S400 pomaknut bliže liniji fronta.

S pojavom proturadarskih raketa AGM-88 HARM ruski raketaši imaju dvije opcije. Nastaviti s pokušajima presretanjem precizni projektila i izložiti se napadima proturadarskih raketa ili ugasiti svoje PZO radare sto za posljedicu ima neometano djelovanje ubojitih višecijevnih bacača raketa HIMARS.

Do prevlasti u zraku neutralizacijom protuzračne obrane

U razvoju vojnih tehnologija uvijek se vodi nadmetanje između ofenzivnih i defenzivnih oružanih sustava. Novi tip tenka uvijek inicira razvoj ubojitijeg protutenkovskog oružja. Suvremeniji avion zahtjeva sofisticiraniju protuavionsku raketu.

Osnovni preduvjet za stjecanje prevlasti u zraku jest neutralizacija zemaljskih sustava protuzračne obrane. To se može izvesti samo ako se imaju vjerodostojni podaci o protivniku, načinu upotrebe i tehničkim karakteristikama njegovih PZO sustava.

Izraelska vojska zanemarila je obavještajnih podatke o egipatskoj protuzračnoj obrani pa je za vrijeme Yom Kippurskog rata, u listopadu 1973. godine, platila visoku cijenu. Egipćani su ruskim PZO sustavima SA-2 Dvina, SA-3 NEVA i SA-6 KUB oborili preko stotinu izraelskih lovačkih i lovačko-bombarderskih aviona.

Raketa ima mogućnost samonavođenja

Snimanje operativno-taktičkih normi i tehničkih mogućnosti sustava S400 prvi je skup značajnih podatak koji će Amerikanci prikupiti u Ukrajini. Drugi paket podataka odnosi se na učinkovitost proturadarskih raketa AGM-88 u uništavanju ključnih elementa sustava S400.

Naime, posljednja verzija AGM-88E AARGM, osim osmatračkih i nišanski radara, ima mogućnost samonavođenje na komunikacijske i zapovjedne centre iz kojih se upravlja cijelim sustavom. I treća, nTreća skupina podataka do kojih će pokušati doći Amerikanci su mjere, radnje i postupci koje primjenjuje posada S400 kao obranu od napada proturadarskih raketa.

Prednost za ukrajinsko zrakoplovstvo

Korist od upotrebe rakete AGM-88 za Ukrajince je nedvojbena. Osim PZO sustava, imat će mogućnost neutralizacije i ruskih artiljerijskih radara.

Dakle, ukrajinsko zrakoplovstvo bit će manje izloženo ruskim PZO sustavima, vjerojatnost uništenje HIMARS raketa bit će umanjena a ruska artiljerija neće više moći neograničeno koristiti podatke topničkih radara bez bojazni za njihovo uništenje.

Upotreba AGM-88 proturadarskih raketa neće potpuno preokrenuti situaciju na bojištu u korist Ukrajine. Međutim, polako ali sigurno Vojska Ukrajine razvija kapacitete koji u širokoj lepezi sužavaju mogućnosti djelovanja i učinkovitost ruskih oružanih sustava.