Pogotovo to važi kad se radi o međunarodnim odnosima gdje svoje interese ostvaruju velike sile. Quod licet Iovi, non licet bovi, ili u prijevodu, Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu, latinska je izreka koju bi stalno morao imati na pameti kad daje izjave o međunarodnim odnosima. Možda da mu netko dojavi da nije Jupiter pa prilagodi svoje ponašanje.
Na Milanovića nitko neće reagirati
Međutim, dok se u Madridu održava najvažniji NATO summit u dvadesetak godina ovog stoljeća, mnogi u Hrvatskoj sa zebnjom iščekuju koju će politiku predsjednik Republike Hrvatske zastupati na tom skupu. Ako bude pribran, imat će priliku za briljantan nastup. Jednostavno da ne kaže ništa i mudro odšuti, bilo bi izvrsno za ugled Hrvatske. Međutim, ako bude dosljedan sebi pa održi prisutnim šefovima država i vlada lekciju iz geopolitike, opet se ništa neće dogoditi. Zašto? Prvo nitko neće reagirati.
Drugo, što god on kaže apsolutno je irelevantno za buduću politiku najvećeg vojnog saveza u povijesti čovječanstva. O članstvu Finske i Švedske glasa se na razinama veleposlanika. Po pitanju vojnih kapaciteta hrvatski doprinos je uvijek dobrodošao, ali se on realno kreće na razini statističke pogreške. Međutim, to nimalo ne umanjuje respekt koji su založili pripadnici oružanih snaga u brojnim misijama izvan domovine i na međunarodnim vježba. To je gola činjenica.
Najava razvoja odnosa u NATO-u
U kom smjeru će se dalje razvijati odnosi unutar saveza može se vidjeti iz jučerašnjega nastupnog govora načelnika glavnog stožera britanske vojske, generala sir Patrick Nicholas Yardley Monrad Sandersa. Njegov govor, dan pred početak NATO skupa u Madridu, neka je vrsta najave u kojem smjeru će se dogovarati nova politika saveza u svjetlu agresije Ruske Federacije na Ukrajinu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ujedinjeno Kraljevstvo i saveznici suočavaju se s “trenutkom 1937. godine”, referirajući se na vrijeme kad je Europa pomirljivo gledala na kršenje međunarodnog poretka od strane Adolfa Hitlera, uzaludno se nadajući da će se zadovoljiti njegovi apetiti. Dakle, UK i saveznici ne žele ponoviti greške s kraja tridesetih godina prošlog stoljeća i mirno gledati obnovu ruske imperije na račun susjednih suverenih država. Prijetnja se vidi u težnji Rusije za proširenje na istok i sjever Europe. Saveznici moraju prijeći s politike reagiranja na krizu na politiku odvraćanja od agresije.
To zahtjeva povećanje snaga, spremnosti, tehnološke superiornosti i novo pozicioniranje prema području odakle dolazi prijetnja. Nitko ne zna kako će rat u Ukrajini završiti, ali se ne smije dozvoliti slična situacija nekoj od NATO članica. Rusija će naučiti lekcije iz propusta u načinu vođenja konvencionalnog rata u Ukrajini. Ako savez ne ojača svoje konvencionalne snage, da budu dovoljne za odvraćanje od novih osvajačkih pohoda Ruske Federacije, sljedeći pohod Vojske Ruske federacije bit će nemoguće spriječiti.
Našu regiju zasad nitko ne spominje
Dakle, ono što je najavio general sir Patrick Sanders, upravo se događa u Madridu. Ukratko. Rusija je najveća sigurnosna prijetnja NATO savezu. Podrška Ukrajini u borbi za slobodu nastavlja se. NATO povećava snage prema Ruskoj Federaciji sa 40.000 na 300.000. Amerikanci povećavaju broj vojnih baza u Europi sa četiri na šest. Finska i Švedska postaju članice NATO saveza.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Njemačka će izgraditi vojsku tako da će postati najjača konvencionalna sila u Europi. Sve će države povećati izdvajanje za obranu od najmanje dva posto BDP-a. Kina se prvi put spominje kao prijetnja na NATO summitu. Na sreću, našu regiju za sada nitko ne spominje kao moguću ugrozu međunarodnom poretku i miru u Europi.
Vojni analitičar: Što god Milanović kaže na summitu apsolutno je irelevantno za NATO. No, bilo bi briljantno da šuti
Dok se u Madridu održava najvažniji NATO summit u 20-ak godina ovog stoljeća, mnogi sa zebnjom iščekuju što će reći predsjednik
O članstvu Finske i Švedske glasa se na razinama veleposlanika. Po pitanju vojnih kapaciteta hrvatski doprinos je uvijek dobrodošao, ali se on realno kreće na razini statističke pogreške
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, finski predsjednik Sauli Niinisto i švedska premijerka Magdalena Andersson sastali su se u utorak, 28. lipnja 2022. godine, u Madridu pod pokroviteljstvom glavnog tajnika NATO-a Jensa Stoltenberga. Na sastanku su dogovorili trilateralni memorandum za rješavanje legitimnih sigurnosnih zabrinutosti Turske, otvarajući put članstvu Finske i Švedske u NATO.
Memorandum su potpisali ministri vanjskih poslova triju zemalja – Mevlüt Çavuşoğlu iz Turske, Pekka Haavisto iz Finske i Ann Linde iz Švedske – u nazočnosti sva tri nacionalna čelnika i glavnog tajnika. Naš predsjednik Zoran Milanović najavljivao je blokadu pristupa Švedske i Finske NATO savezu. Međutim, nitko ga i ne spominje. Zašto? Naš se predsjednik vrlo često služi citatima i izrekama. Samo, njegov problem je što nikako ne uspijeva uskladiti svoje ponašanje sa zavidnim obrazovanjem koje nastoji demonstrirati svakom prilikom.
Pogotovo to važi kad se radi o međunarodnim odnosima gdje svoje interese ostvaruju velike sile. Quod licet Iovi, non licet bovi, ili u prijevodu, Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu, latinska je izreka koju bi stalno morao imati na pameti kad daje izjave o međunarodnim odnosima. Možda da mu netko dojavi da nije Jupiter pa prilagodi svoje ponašanje.
Na Milanovića nitko neće reagirati
Međutim, dok se u Madridu održava najvažniji NATO summit u dvadesetak godina ovog stoljeća, mnogi u Hrvatskoj sa zebnjom iščekuju koju će politiku predsjednik Republike Hrvatske zastupati na tom skupu. Ako bude pribran, imat će priliku za briljantan nastup. Jednostavno da ne kaže ništa i mudro odšuti, bilo bi izvrsno za ugled Hrvatske. Međutim, ako bude dosljedan sebi pa održi prisutnim šefovima država i vlada lekciju iz geopolitike, opet se ništa neće dogoditi. Zašto? Prvo nitko neće reagirati.
Drugo, što god on kaže apsolutno je irelevantno za buduću politiku najvećeg vojnog saveza u povijesti čovječanstva. O članstvu Finske i Švedske glasa se na razinama veleposlanika. Po pitanju vojnih kapaciteta hrvatski doprinos je uvijek dobrodošao, ali se on realno kreće na razini statističke pogreške. Međutim, to nimalo ne umanjuje respekt koji su založili pripadnici oružanih snaga u brojnim misijama izvan domovine i na međunarodnim vježba. To je gola činjenica.
Najava razvoja odnosa u NATO-u
U kom smjeru će se dalje razvijati odnosi unutar saveza može se vidjeti iz jučerašnjega nastupnog govora načelnika glavnog stožera britanske vojske, generala sir Patrick Nicholas Yardley Monrad Sandersa. Njegov govor, dan pred početak NATO skupa u Madridu, neka je vrsta najave u kojem smjeru će se dogovarati nova politika saveza u svjetlu agresije Ruske Federacije na Ukrajinu.
Ujedinjeno Kraljevstvo i saveznici suočavaju se s “trenutkom 1937. godine”, referirajući se na vrijeme kad je Europa pomirljivo gledala na kršenje međunarodnog poretka od strane Adolfa Hitlera, uzaludno se nadajući da će se zadovoljiti njegovi apetiti. Dakle, UK i saveznici ne žele ponoviti greške s kraja tridesetih godina prošlog stoljeća i mirno gledati obnovu ruske imperije na račun susjednih suverenih država. Prijetnja se vidi u težnji Rusije za proširenje na istok i sjever Europe. Saveznici moraju prijeći s politike reagiranja na krizu na politiku odvraćanja od agresije.
To zahtjeva povećanje snaga, spremnosti, tehnološke superiornosti i novo pozicioniranje prema području odakle dolazi prijetnja. Nitko ne zna kako će rat u Ukrajini završiti, ali se ne smije dozvoliti slična situacija nekoj od NATO članica. Rusija će naučiti lekcije iz propusta u načinu vođenja konvencionalnog rata u Ukrajini. Ako savez ne ojača svoje konvencionalne snage, da budu dovoljne za odvraćanje od novih osvajačkih pohoda Ruske Federacije, sljedeći pohod Vojske Ruske federacije bit će nemoguće spriječiti.
Našu regiju zasad nitko ne spominje
Dakle, ono što je najavio general sir Patrick Sanders, upravo se događa u Madridu. Ukratko. Rusija je najveća sigurnosna prijetnja NATO savezu. Podrška Ukrajini u borbi za slobodu nastavlja se. NATO povećava snage prema Ruskoj Federaciji sa 40.000 na 300.000. Amerikanci povećavaju broj vojnih baza u Europi sa četiri na šest. Finska i Švedska postaju članice NATO saveza.
Njemačka će izgraditi vojsku tako da će postati najjača konvencionalna sila u Europi. Sve će države povećati izdvajanje za obranu od najmanje dva posto BDP-a. Kina se prvi put spominje kao prijetnja na NATO summitu. Na sreću, našu regiju za sada nitko ne spominje kao moguću ugrozu međunarodnom poretku i miru u Europi.