Vojni analitičar: tehnološki superiorno zapadno oružje nije spasilo Donbas. Povlačenje ukrajinske vojske sad je pitanje sati

Ruska artiljerija teško je devastirala konvoj kojim se pokušalo osigurati snabdijevanje branitelja

Ipak, sva tehnološka superiornost oružanih sustava koje dobiva Ukrajina blijedi pred činjenicom da su ruske snage pod vatreni nadzor stavile komunikaciju Bahmut – Lisičansk. Ruska artiljerija teško je devastirala konvoj kojim se pokušalo osigurati snabdijevanje branitelja Lisičanska i Sjeverodonjecka.

Dvije snimke koje su stigle s ukrajinskog bojišta zorno prikazuju superiornost suvremene tehnologije kad se nađe u pravo vrijeme na pravom mjestu. Prva snimka odnosi se na rušenje ruskog helikoptera Mi-35M , suvremenije varijante sovjetske leteće topovnjače Mi-24 Hind iz doba Hladnog rata. Ruski je helikopter, u brišućem letu, na visini ne većoj od pet metara iznad tla, i očito pri maksimalnoj brzini od 350 kilometara na sata, gotovo “lizao” polje u istočnoj Ukrajini, kad je pogođen protuavionskom vodenom raketom britanskog porijekla tipa Starstreak.

Sve se dogodilo na povratku iz borbene misije, gdje je u paru s još jednim helikopterom, uz upotrebu IC mamaca napadao položaje branitelja Ukrajine. Već su se javila dva kandidata koja polažu pravo na ovo, još neviđeno, obaranje letjelice u zraku. Prvi se javio 231. bataljun teritorijalne obrne, deklarirajući obaranje ruskog helikoptera upotrebom sovjetskog lakog prijenosnog PZO sustav 9K38 Igla.

Odmah zatim, putem društvenih mreža, Azov pukovnija pripisala je sebi ovu jedinstvenu zračnu pobjedu. Prema navodima iz Azova, helikopter Mi-35M oboren je PZO sustavom FIM-92 Stinger, američkog proizvođača Raytheon. Raketa iz Stingera lansira se s ramena, kao i Igla.

Helikopter je srušen Startreakom

Međutim, snimka dokazuje da zasluge za obaranje ovog izuzetno moćnog helikoptera idu nekom trećem. Naime, vođene rakete prilikom lansiranja ostavljaju traga, bez obzira na to jesu li lansirane iz Igle ili iz Stingera. Međutim, raketa Starstreak koristi bezdimno raketno gorivo, i na cilj se navodi laserom. Trag dima mogao bi ometati lasersku zraku koji se drži u liniji putanje leta rakete.

Druga činjenica, koja ide u prilog tvrdnji da je helikopter srušio Starstreak, jest brzina kojom je raketa preletjela putanju od lansiranja do pogodak. Raketa iz Igle postiže brzinu do 700 metara u sekundi , što je ekvivalent dvostrukoj brzini zvuka. Putanja rakete uvijek se vidi na snimci bez potrebe zumiranja ili zamrzavanja slike. Međutim, raketa koju lansira Starstreak PZO sustav nadmašuje brzinu zvuka više od četiri puta. Prema cilju leti brzinom većom od 1400 metara u sekundi i bez zamrzavanja nevidljiva je za ljudsko oko.

Značaj ovog slučaja ogleda se u činjenici da ne postoji visina na kojoj ruski helikopteri mogu sigurno operirati. I pored očito izvrsne tehnike pilotiranja, na ekstremno maloj visini, posada helikoptera nije uspjela izbjeći fatalni pogodak. Mrcina od preko deset tona počela se raspadati već u zraku, da bi nestala u vatrenoj buktinji pri udaru o zemlju. Svi do sada zabilježeni pogodci raketom lansiranom iz PZO sustava Starstreak završili u fatalno po posade letjelica.

Potopljeni brod imao je solidnu proturaketnu zaštitu

Drugi slučaj odnosi se na potapanje tegljača Vasilij Beh koji je prevozio opskrbu za rusku okupacijsku posadu na Zmijskom otoku, u sjeverozapadnom dijelu Crnog mora. Tegljač je raznesen s dva precizna pogotka protubrodskim raketama Harpoon. Projektili su doletjeli s obale u razmaku od desetak sekundi. Sekundarne eksplozije, nastale nakon udara protubrodskih raketa u Vasily Beh, dokazuju da je brod prevozio ubojna sredstva.

Navodno se na palubi broda nalazio sustav protuzračne obrane zemlja-zrak oznake Tor-M2KM. Da li je sustav bio namijenjen obrani plovila ili ga je brod prevozio za potrebe PZO zaštite ruske posade na otoku, pitanje je koje ostaje neodgovoreno. Na prvu pretpostavku ukazuje činjenica da je Crnomorska flota, suočena s velikim gubitcima, počela na svoje ratne brodove ugrađivati zemaljske sustave PZO. Naime, slike koje se pojavljuju na društvenim mrežama prikazuju rusku korvetu klase Vasilij Bikov opremljenu zemaljskim raketnim sustavom zemlja-zrak Tor na palubi namijenjenoj za slijetanje helikoptera.

Sa zemaljske varijante ovog PZO sustava u takvim se situacijama skinu gusjenice, a njega se montira na platformu. Naime, postoji i pomorska varijanta kopnenog samohodnog sustava 9K330 Tor. Riječ je o sustavu Kinžal 3K95, NATO naziva SA-N-9 Gauntlet. Od 1989. godine njime su naoružani ratni brodovi istisnine preko 800 tona, poput nosača aviona Admirala Kuznjecova, teške nuklearne krstarice Petar Veliki i Admirala Nahimova, te velikih protupodmorničkih brodova projekta 1155 i fregata projekta 1154.

Ruski brodovi se više ne približavaju obali

Okosnica PZO obrane flotnog sastava Crnomorske flote bila je nedavno potopljena raketna krstarica Moskva. Fregata Admiral Makarov, jedan je od najnovijih ratnih brodova ruske ratne mornarice, nedavno je bio izložen napadima protubrodskih raketa ukrajinske proizvodnje tipa Neptun. Vijest da je pogođena ta fregata je dvojbena jer nema niti jedne neovisne potvrde.

Međutim, od tog incidenta , fregate klase Admiral Grigorovič, kojoj pripada i fregata Admiral Makarov, više se ne približavaju obali koja je pod kontrolom ukrajinski snaga. Inače, logično bi bilo da ratni brod, izvorno opremljen PZO sustavima, štiti civilni tegljač. Ovako, Rusi će očito radije žrtvovati civilni brod i posadu nego ugroziti preostali dio osakaćene Crnomorske flote. U sjeverozapadnom dijelu Crnog mora borave jedna ruska podmornica, dva ratna broda kategorije fregate i tri velike desantne jedinice. Stoga i dalje postoji opasnost od raketnih udara na obalne gradove, ali s distance. Ostatka flote nalazi se u sigurnom lukama.

Raspoređivanje obalnih baterije naoružanih protubrodskih raketama Harpoon, dobivenim kao pomoć od Danske, definitivno je otklonilo mogućnost pomorskog desanta, a snabdijevanje Zmijskog otoka morskim putem učinilo krajnje rizičnom operacijom. Uskoro stižu još dvije američke obalne baterije opremljene istim protubrodskih raketama. Kompletnu pomorsku situaciju iz zraka nadgleda britanski izviđački zrakoplov RC-135W Rivet Joint, koje operira iznad Crnog mora.

Što je s dronovima samoubojicama?

Međutim, dok su snimke učinka PZO sustava Starstreak i protubrodskih raketa Harpoon dostupne i na društvenim mrežama, učinak dronova kamikaza Switchblade 300 i moćnije varijante Switchblade 600 potpuno je nepoznat javnosti. Po jedna snimka napada svakog tipa bila je dostupna preko društvenih mreža, i to je sve. Switchblade, u prijevodu Čakija, dostupan je na ratištu u stotinama komada, no nema izvještaja o njihovom djelovanju.

Pored Čakija, Ukrajinci koriste i kamikaza drom Phoenix Ghost. Ovaj Dron brzo su razvile američke zračne snage, kao odgovor na posebne ukrajinske zahtjeve za operacije na velikom prostranstvima Donbasa. Dok Čakije imaju radijus djelovanja 10, odnosno 40 kilometara, Phoenix Ghost pokriva mnogo veće udaljenosti, a poznato je da ostaje u zraku i do 6 sati.

Misteriozne eksplozije ruskih skladišta

U posljednjih nekoliko dana događaju se misteriozne eksplozije skladišta streljiva dubokoj u pozadini snaga Vojske ruske federacije. No, tvrdnje da Ukrajinci uništavaju ruska skladišta taktičkim balističkim raketama Točka-U baš i ne stoje. Prvo, dio eksplozija dešava se izvan dometa balističkih raketa kojima raspolaže Ukrajina. Drugo, ruski PZO sustavi S-300, koji su raspoređeni duž linije fronta, s lakoćom su odbijali napade projektila Točka-U.

Pripisati uništenja ruskih skladišta ukrajinskim diverzantima također nema previše smisla. Rusi bi do sada uhvatili barem nekog od sabotera, budući da su ubojna skladišta dobro čuvani objekti. Ni djelovanje avijacije nije uočeno. Dakle, Vojska Ukrajine raspolaže sa sredstvima kojima mogu ugrožavati rusku pozadinu na većim udaljenostima nego do sada. Ne usudim se pretpostavljati koji bi to oružani sustavu mogli biti.

Ukrajinci će se morati povući

Također, način upotrebe Britanski protutenkovskih raketa Brimstone na ukrajinskom frontu predstavlja nepoznanicu. Rakete su isporučene, ali povratnih informacija je jako malo. Osnovna karakteristika Brimstone raketa je domet od deset kilometra i mogućnost aktivnog samonavođenja u svim vremenskim uvjetima, danju i noću. Samo jedna kratka snimka lansiranja salve od tri rakete demonstrirala je upotrebu ovog moćnog protuoklopnog oružja.

Međutim, pojavile su se brojne snimke izravnih pogodaka u ruske tenkove daleko iza linije fronta. To se ne može pripisati klasičnoj artiljeriji. Također, navođeni protuoklopni sustavi kao što su ukrajinska Stuhna-P, američki Javelin ili britansko-švedski NLAW ne pogađaju oklopne kolone lansiranjem vise projektila odjednom. Jedini protuoklopni sustav koji može djelovati iza neprijateljskih linija i ispaljivati salvu samonavođenih projektila je britanski Brimstone.

Ipak, sva tehnološka superiornost oružanih sustava koje dobiva Ukrajina blijedi pred činjenicom da su ruske snage pod vatreni nadzor stavile komunikaciju Bahmut – Lisičansk. Ruska artiljerija teško je devastirala konvoj kojim se pokušalo osigurati snabdijevanje branitelja Lisičanska i Sjeverodonjecka. Ako se ne dogodi neko čudo, taktičko pomicanje ukrajinske obrane Donbasa prema zapadu više je pitanje sati nego dana. U suprotnom, branitelji Lisičanska i Sjeverodonjecka mogli bi završiti opkoljeni u vatrenom kotlu.