Prvi dani dugo najavljivane ruske ofenzive u Donbasu nisu donijeli ni strategijsko niti operativno iznenađenje. Vojska Ruske Federacije okupirala je grad Kremina na krajnjem istoku teritorija pod ukrajinskom kontrolom. Sve se dogodilo vrlo brzo, bez velikih uličnih borbi i upornog otpora. Nije bilo zarobljavanja većih jedinica ukrajinske vojske niti materijalno-tehničkih gubitaka. Zbog toga prelazak Kremina u ruske ruke više izgleda kao plansko povlačenje ukrajinskih snaga, nego kao izgubljena bitka.
Prema procjenama zapadnih obavještajnih izvora, na frontu dužine oko 900 kilometara, Rusi su rasporedili gotovo 80 bataljunskih taktičkih grupa. To bi bio ekvivalent od oko 800 tenkova i 2400 borbenih vozila pješadije raznog tipa. Nakon temeljite artiljerijske pripreme, bataljunske taktičke grupe trebale bi predstavljati udarnu snagu za proboj fronta u Donbasu. Prema procjenama, osamdeset tisuća ruskih vojnika uz podršku najmanje 30.000 pripadnika lokalne milicije koncentrirano je za ofenzivu na istoku.
Potpis Dvornikova
Sinkronizirano djelovanje, na više taktičkih pravaca prema slobodnom dijelu Donbasa, posljedica je uspostave centraliziranog zapovijedanja snagama Ruske Federacije od strane generala armije Aleksandra Vladimiroviča Dvornikova. Za sada, mogu se uočiti tri težišna pravca udara ruske vojske. Ostali dio napadnih operacija više sliči na demonstrativno djelovanje za vezivanje snaga ukrajinske vojske.
Kao što je Telegram već pisao, na sjevernom dijelu donbaske izbočine Rusi su grupirali svoje snage na mostobranu južno od grada Izjuma. Od četiri divizije, u napad su krenule tri, dok je jedna vjerojatno u pričuvi za eksploataciju proboja. Elitna, četvrta tenkovska divizija, koja svake godine za Dan pobjede paradira Crvenim trgom, krenula je u napade prema mjesto Baravinkovre.
Forsiranje poluokruženja
Očita namjera je presijecanje komunikacijskog pravca koji vodi od Kramatorska i Slavjanska prema zapadu Ukrajine. U tom slučaja spriječilo bi se povlačenje ukrajinskih snaga s istoka, a većina snaga bila bi u poluokruženju. Druge dvije divizije angažirane su na lijevom i desnom krilu glavnog prodora. Ukupna širina čela napadnih ruskih snaga je oko 30 kilometara.
Paralelno, ruske inženjerijske snage pokušavaju postaviti nekoliko pontonskih prijelaza u rajonu Izjuma na rijeci Sjeverni Doneck. Time bi se front napada proširio, osiguralo brže uvoženje ostalih ruskih postrojbi u borbu, te zaobišli ukrajinski obrambeni položaji na glavnom pravcu napada prema gradu Baravinkovre. Naime, ovaj pravac prodora mogao se predvidjeti pa su ukrajinske snage vjerojatno pripremile odgovarajuću obranu. Drugo težište prodora je na istoku fronta u rajonu grada Popasna, a treće na južnom dijelu Velika Novosilka. Međutim, po angažiranim snagama i intenzitetu nisu na razini ruskih snaga koje djeluju u rajonu grada Izjuma.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dubljeg prodora nema. Zašto?
Kako će se izražavati težište napadnih operacija zavisi prvenstveno od uspjeha ukrajinske obrane. Jedna od osnovnih karakteristika oklopno mehaniziranih snaga jest mogućnost brzog manevra pokretom i vatrom, a u cilju izražavanja težišta radi eksploatacije slabosti obrane. Očito je da su rajoni oko gradova Slavjansk i Kramatorsk težišta djelovanja ruske ofenzive. Ostvarenje tog cilja ne bi se realiziralo izravnim napadom na ove urbane cjeline. Vjerojatnije je da se obuhvatnim manevrom taj dio slobodnog teritorija odsiječe od ostatka zemlje i postepeno prisili na predaju.
Zbog čega nema dubljih prodora ruskih snaga? Može biti nekoliko razloga. Napredovanje se vrši oprezno, s bočnim osiguranjima, kako bi se izbjegli gubitci kao kod neslavnog pokušaja zauzimanja Kijeva. Drugi razlog može biti stanje tla koje još uvijek napredovanje kanalizira uz glavne prometnice. Pored toga, možda je manjak pješaštva, kao najslabija karika bataljunskih taktičkih grupa, razlog opreznog prodora Rusa. Ipak, uz sve pretpostavke, najvjerojatnije je presudna odlučna obrana ukrajinske vojske.
Ključni obavještajni podaci
Za sada nema naznaka nereda u obrani. Ukrajinska vojska nije u mogućnosti anulirati rusku premoć u artiljeriji. Zbog toga, primjenom različitih taktičkih mjera i postupaka, može smanjiti negativan učinak ruske topničke nadmoći. Izbjegavanje većih koncentracija ljudstva i tehnike, utvrđivanje osnovnih, rezervnih i lažnih položaja, manevar snaga u realnom vremenu, samo su neke od mjera kojima se služi Vojska Ukrajine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Napredovanje ruske vojske se ne odvija bez gubitaka. Ukrajinci imaju izvrsno organiziranu službu prikupljanja i obrade obavještajnih podataka. Bespilotne letjelice i satelitski komunikacijski sustavi koje im je Amerika stavila na raspolaganje ključ su efikasnog prikupljanja i diseminacije podataka o neprijateljskim položajima. Čim se uoči neka izolirana ruska kolona, mobilne ukrajinske snage organiziraju zasjede i nanose gubitke napadaču.
Rat dronova
Ukrajinska vojska je znatno povećala broj oborenih ruskih izviđačkih dronova. Dron ima mali radarski i termički odraz. Rusi mogu uspješno obarati ukrajinske bespilotne letjelice samo PZO sustavima Pancir-S i Tor jer koriste radarske sustave za akviziciju gađanja. Međutim, njihov broj i radijus djelovanja nedovoljan je kako bi cijela linija fronta bila zona uništenja za ukrajinske dronove.
Na drugoj strani, Ukrajinci masovno koriste prijenosne PZO sustave, britanski Starstreak i američki Stinger, za uspješnu eliminaciju izvidničkih dronova ruske vojske. Ako na manjoj visini uspješno djeluje Stinger, a na većim visinama i u dolet laserski navođene rakete Starstreak pokazale su se smrtonosne za ruske dronove. Ruski dron Orlan-10 osnovno je sredstvo za korekcije vatre dalekometne ruske artiljerije. Gubitkom dronova, zbog nemogućnosti korekcije vatre, učinak djelovanja dalekometne ruske artiljerije je znatno smanjen.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Na jedan ruski tenk – deset protuoklopnih projektila
Stvarna prednost ukrajinske vojske, u odnosu na ruske napade, ogleda se u mogućnosti vođenja protuoklopne borbe. Prema američkim procjenama na jedan ruski tenk angažiran u Donbasu dolazi deset suvremenih protuoklopnih sredstava zapadnog porijekla tipa Javelin, NLAW ili Milan. Hladnoratovska protuoklopna borba bazirala se na protuoklopnim uporištima i rajonima, za to je brigada u obrani izdvajala oko 15 do 20 posto specijaliziranih vojnika i sredstava.
Uvođenjem „pametnih“ protuoklopnih sredstava, za koje je potrebna minimalna obuka, gotovo svaki vojnik može uspješno uništavati oklop na daljinama do četiri kilometra. Laki prijenosni sustavi omogućavaju brzi manevar snaga prema pravcu prodora oklopa. Toyota Land Cruiser, s ekipom naoružanom Javelin i NLAW sustavima, postaje smrtna opasnost za ruske oklopnjake. Vojnik treba samo izvršiti zahvat cilja i lansirati raketu. Dalje raketa samostalno leti ka cilju po principu „lansiraj i zaboravi“ uz vjerojatnost da od 10 lansiranih, 9 raketa pogađa cilj.
Jesu li Ukrajinci već pokrenuli protunapad?
Od aktivne obrane, prema nepotvrđenim informacijama, ukrajinska vojska je pokrenula napadne operacije od Harkova u smjeru istoka. Vjerojatni cilj je presijecanje linija opskrbe ruskih snaga u rajonu grada Izjuma. Glavni opskrbni snop komunikacija vodi od Belgoroda prema Izjumu. Ako bi Ukrajinci uspjeli u toj namjeri, veliki dio ruskih snaga našao bi se u kritičnoj situaciji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dosadašnja iskustva pokazuju da logističke linije, u potpori napadnih operacija ruske vojske, uspješno funkcioniraju na udaljenostima do 150 kilometara od opskrbnih centara. Zbog toga su na meti ukrajinskih snaga sva ruska transportna sredstva koja idu prema frontu.
Okupacija Donbasa neće biti dovoljna za Rusiju
Bitka za Donbas tek je počela. Ruska nadmoć u artiljeriji, oklopu i zrakoplovstvu je očita. Organizirano izvlačenje snaga i uspostava druge linije obrane smatrao bi se uspjehom Vojske Ukrajine.
Okupacija Donbasa, bez uništenja glavnine ukrajinskih snaga, bio bi samo prividan uspjeh ruske ofenzive. To bi se moglo koristiti za domaću propagandu kao ostvarenje cilja “specijalne vojne operacije”. Ako Ukrajina sačuva glavninu svojih snaga, uz obećanu pomoć u teškom naoružanju koja pristiže sa Zapada, ruska prednost u vatri i oklopu mogla bi se brzo istopiti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vojni analitičar: Ukrajina je pokrenula kritičnu operaciju. Ako uspiju, Rusi bi mogli izgubiti velik dio snaga
Čak bi i osvajanje Donbasa, bez uništenja glavnine ukrajinskih snaga, bila samo privremena ruska pobjeda
Stvarna prednost ukrajinske vojske, u odnosu na ruske napade, ogleda se u mogućnosti vođenja protuoklopne borbe. Prema američkim procjenama na jedan ruski tenk angažiran u Donbasu dolazi 10 suvremenih protuoklopnih sredstava zapadnog porijekla tipa Javelin, NLAW ili Milan
Prvi dani dugo najavljivane ruske ofenzive u Donbasu nisu donijeli ni strategijsko niti operativno iznenađenje. Vojska Ruske Federacije okupirala je grad Kremina na krajnjem istoku teritorija pod ukrajinskom kontrolom. Sve se dogodilo vrlo brzo, bez velikih uličnih borbi i upornog otpora. Nije bilo zarobljavanja većih jedinica ukrajinske vojske niti materijalno-tehničkih gubitaka. Zbog toga prelazak Kremina u ruske ruke više izgleda kao plansko povlačenje ukrajinskih snaga, nego kao izgubljena bitka.
Prema procjenama zapadnih obavještajnih izvora, na frontu dužine oko 900 kilometara, Rusi su rasporedili gotovo 80 bataljunskih taktičkih grupa. To bi bio ekvivalent od oko 800 tenkova i 2400 borbenih vozila pješadije raznog tipa. Nakon temeljite artiljerijske pripreme, bataljunske taktičke grupe trebale bi predstavljati udarnu snagu za proboj fronta u Donbasu. Prema procjenama, osamdeset tisuća ruskih vojnika uz podršku najmanje 30.000 pripadnika lokalne milicije koncentrirano je za ofenzivu na istoku.
Potpis Dvornikova
Sinkronizirano djelovanje, na više taktičkih pravaca prema slobodnom dijelu Donbasa, posljedica je uspostave centraliziranog zapovijedanja snagama Ruske Federacije od strane generala armije Aleksandra Vladimiroviča Dvornikova. Za sada, mogu se uočiti tri težišna pravca udara ruske vojske. Ostali dio napadnih operacija više sliči na demonstrativno djelovanje za vezivanje snaga ukrajinske vojske.
Kao što je Telegram već pisao, na sjevernom dijelu donbaske izbočine Rusi su grupirali svoje snage na mostobranu južno od grada Izjuma. Od četiri divizije, u napad su krenule tri, dok je jedna vjerojatno u pričuvi za eksploataciju proboja. Elitna, četvrta tenkovska divizija, koja svake godine za Dan pobjede paradira Crvenim trgom, krenula je u napade prema mjesto Baravinkovre.
Forsiranje poluokruženja
Očita namjera je presijecanje komunikacijskog pravca koji vodi od Kramatorska i Slavjanska prema zapadu Ukrajine. U tom slučaja spriječilo bi se povlačenje ukrajinskih snaga s istoka, a većina snaga bila bi u poluokruženju. Druge dvije divizije angažirane su na lijevom i desnom krilu glavnog prodora. Ukupna širina čela napadnih ruskih snaga je oko 30 kilometara.
Paralelno, ruske inženjerijske snage pokušavaju postaviti nekoliko pontonskih prijelaza u rajonu Izjuma na rijeci Sjeverni Doneck. Time bi se front napada proširio, osiguralo brže uvoženje ostalih ruskih postrojbi u borbu, te zaobišli ukrajinski obrambeni položaji na glavnom pravcu napada prema gradu Baravinkovre. Naime, ovaj pravac prodora mogao se predvidjeti pa su ukrajinske snage vjerojatno pripremile odgovarajuću obranu. Drugo težište prodora je na istoku fronta u rajonu grada Popasna, a treće na južnom dijelu Velika Novosilka. Međutim, po angažiranim snagama i intenzitetu nisu na razini ruskih snaga koje djeluju u rajonu grada Izjuma.
Dubljeg prodora nema. Zašto?
Kako će se izražavati težište napadnih operacija zavisi prvenstveno od uspjeha ukrajinske obrane. Jedna od osnovnih karakteristika oklopno mehaniziranih snaga jest mogućnost brzog manevra pokretom i vatrom, a u cilju izražavanja težišta radi eksploatacije slabosti obrane. Očito je da su rajoni oko gradova Slavjansk i Kramatorsk težišta djelovanja ruske ofenzive. Ostvarenje tog cilja ne bi se realiziralo izravnim napadom na ove urbane cjeline. Vjerojatnije je da se obuhvatnim manevrom taj dio slobodnog teritorija odsiječe od ostatka zemlje i postepeno prisili na predaju.
Zbog čega nema dubljih prodora ruskih snaga? Može biti nekoliko razloga. Napredovanje se vrši oprezno, s bočnim osiguranjima, kako bi se izbjegli gubitci kao kod neslavnog pokušaja zauzimanja Kijeva. Drugi razlog može biti stanje tla koje još uvijek napredovanje kanalizira uz glavne prometnice. Pored toga, možda je manjak pješaštva, kao najslabija karika bataljunskih taktičkih grupa, razlog opreznog prodora Rusa. Ipak, uz sve pretpostavke, najvjerojatnije je presudna odlučna obrana ukrajinske vojske.
Ključni obavještajni podaci
Za sada nema naznaka nereda u obrani. Ukrajinska vojska nije u mogućnosti anulirati rusku premoć u artiljeriji. Zbog toga, primjenom različitih taktičkih mjera i postupaka, može smanjiti negativan učinak ruske topničke nadmoći. Izbjegavanje većih koncentracija ljudstva i tehnike, utvrđivanje osnovnih, rezervnih i lažnih položaja, manevar snaga u realnom vremenu, samo su neke od mjera kojima se služi Vojska Ukrajine.
Napredovanje ruske vojske se ne odvija bez gubitaka. Ukrajinci imaju izvrsno organiziranu službu prikupljanja i obrade obavještajnih podataka. Bespilotne letjelice i satelitski komunikacijski sustavi koje im je Amerika stavila na raspolaganje ključ su efikasnog prikupljanja i diseminacije podataka o neprijateljskim položajima. Čim se uoči neka izolirana ruska kolona, mobilne ukrajinske snage organiziraju zasjede i nanose gubitke napadaču.
Rat dronova
Ukrajinska vojska je znatno povećala broj oborenih ruskih izviđačkih dronova. Dron ima mali radarski i termički odraz. Rusi mogu uspješno obarati ukrajinske bespilotne letjelice samo PZO sustavima Pancir-S i Tor jer koriste radarske sustave za akviziciju gađanja. Međutim, njihov broj i radijus djelovanja nedovoljan je kako bi cijela linija fronta bila zona uništenja za ukrajinske dronove.
Na drugoj strani, Ukrajinci masovno koriste prijenosne PZO sustave, britanski Starstreak i američki Stinger, za uspješnu eliminaciju izvidničkih dronova ruske vojske. Ako na manjoj visini uspješno djeluje Stinger, a na većim visinama i u dolet laserski navođene rakete Starstreak pokazale su se smrtonosne za ruske dronove. Ruski dron Orlan-10 osnovno je sredstvo za korekcije vatre dalekometne ruske artiljerije. Gubitkom dronova, zbog nemogućnosti korekcije vatre, učinak djelovanja dalekometne ruske artiljerije je znatno smanjen.
Na jedan ruski tenk – deset protuoklopnih projektila
Stvarna prednost ukrajinske vojske, u odnosu na ruske napade, ogleda se u mogućnosti vođenja protuoklopne borbe. Prema američkim procjenama na jedan ruski tenk angažiran u Donbasu dolazi deset suvremenih protuoklopnih sredstava zapadnog porijekla tipa Javelin, NLAW ili Milan. Hladnoratovska protuoklopna borba bazirala se na protuoklopnim uporištima i rajonima, za to je brigada u obrani izdvajala oko 15 do 20 posto specijaliziranih vojnika i sredstava.
Uvođenjem „pametnih“ protuoklopnih sredstava, za koje je potrebna minimalna obuka, gotovo svaki vojnik može uspješno uništavati oklop na daljinama do četiri kilometra. Laki prijenosni sustavi omogućavaju brzi manevar snaga prema pravcu prodora oklopa. Toyota Land Cruiser, s ekipom naoružanom Javelin i NLAW sustavima, postaje smrtna opasnost za ruske oklopnjake. Vojnik treba samo izvršiti zahvat cilja i lansirati raketu. Dalje raketa samostalno leti ka cilju po principu „lansiraj i zaboravi“ uz vjerojatnost da od 10 lansiranih, 9 raketa pogađa cilj.
Jesu li Ukrajinci već pokrenuli protunapad?
Od aktivne obrane, prema nepotvrđenim informacijama, ukrajinska vojska je pokrenula napadne operacije od Harkova u smjeru istoka. Vjerojatni cilj je presijecanje linija opskrbe ruskih snaga u rajonu grada Izjuma. Glavni opskrbni snop komunikacija vodi od Belgoroda prema Izjumu. Ako bi Ukrajinci uspjeli u toj namjeri, veliki dio ruskih snaga našao bi se u kritičnoj situaciji.
Dosadašnja iskustva pokazuju da logističke linije, u potpori napadnih operacija ruske vojske, uspješno funkcioniraju na udaljenostima do 150 kilometara od opskrbnih centara. Zbog toga su na meti ukrajinskih snaga sva ruska transportna sredstva koja idu prema frontu.
Okupacija Donbasa neće biti dovoljna za Rusiju
Bitka za Donbas tek je počela. Ruska nadmoć u artiljeriji, oklopu i zrakoplovstvu je očita. Organizirano izvlačenje snaga i uspostava druge linije obrane smatrao bi se uspjehom Vojske Ukrajine.
Okupacija Donbasa, bez uništenja glavnine ukrajinskih snaga, bio bi samo prividan uspjeh ruske ofenzive. To bi se moglo koristiti za domaću propagandu kao ostvarenje cilja “specijalne vojne operacije”. Ako Ukrajina sačuva glavninu svojih snaga, uz obećanu pomoć u teškom naoružanju koja pristiže sa Zapada, ruska prednost u vatri i oklopu mogla bi se brzo istopiti.