Nekad je nužno odabrati stranu

Vojni analitičar: Ukrajinci koriste taktiku koja je spasila Crvenu armiju kod Kurska. Sad bi mogla biti ključna protiv Putina

Mirno gledati a ne činiti ništa, dok se tisuće komada ruske borbene tehnike premješta prema Donbasu, bio bi prvi korak do predaje

A hoće li težište ruske ofenzive biti u Donbasu ili na nekom drugom dijelu fronta nitko ne može sa sigurnošću tvrditi... Na koju god stranu da krenu u napad, ruske snage će osigurati apsolutnu vatrenu nadmoć u odnosu na branitelje. To znači da će, na frontu napada tenkovske divizije čija širina iznosi od 20 do 40 kilometara, imati sposobnost ispaliti 100 tona čelika u minuti

“Ako ti je kratak mač priđi korak bliže“, spartanska je izreka koju, prema legendi, majka izgovara sinu. Ova izreka mogla bi se u potpunosti primijeniti na principe djelovanja ukrajinske vojske za vrijeme iščekivanja velike ruske ofenzive na istoku.

Za razliku od moćne Vojske Ruske Federacije, osim ograničenog broja taktičkih balističkih raketa Točka-U dometa 70 kilometara, Ukrajinci ne raspolažu naoružanjem kojim bi mogli parirati ruskim krstarećim projektilima i preciznim taktičkim balističkim raketama.

Čime raspolažu Rusi?

Ruski krstareći projektili 3M-54 Kalibr dometa do 1500 kilometara ispaljeni su s brodova iz Crnog mora i Kaspijskog jezera. Kalibr je iz zraka lansiran sa strategijskih bombardera Tu-16 Blackjack i T-95 Bear. Očito je Rusima ponestalo dalekodometne verzije pa sad napadaju varijantom Kalibr 3M-14AE koja ima domet od “samo” 300 kilometara.

Kao lansirna platforma služi najsuvremeniji lovac bombarder Su-35S. Nakon obaranja u istočnoj Ukrajini, Su-35S ponovno se uključuje u operacije ali sa sigurne distance. Polijeće iz zračne baze Baranovići u zapadnoj Bjelorusiji i ne ulazi u zračni prostor Ukrajine.

Ruske balističke rakete IK720 Iskander, NATO oznake SS-26 “Stone” pogađaju ciljeve na udaljenosti preko 500 kilometara s preciznošću od 5 metara. Sa svog ili teritorija Bjelorusije, ruska vojska ima mogućnost gađanja vojnih i civilnih objekata u dubokoj pozadini Ukrajine.

Taktika ‘korak bliže’ i djelovanje u neprijateljskoj pozadini

Kako sada stoje stvari, zapadni saveznici nisu voljni osigurati Ukrajini naoružanje kojom bi njihova vojska mogla prenijeti borbu na teritorij Ruske Federacije. Očito ne žele eskalaciju ratnih sukoba izvan zemljopisnih granica Ukrajine. Međutim, ukrajinska vojska je odlučila prići “korak bliže “ i djelovati u neprijateljskoj pozadini. Mirno gledati a ne činiti ništa, dok se tisuće komada ruske borbene tehnike premješta prema Donbasu, bio bi prvi korak do predaje.

Diverzije, sabotaže i iznenadne napade u pozadini ruskih snaga, Ukrajinci provode svakodnevno. Prepadna borbena djelovanja izvode se malim snagama. Uvijek su drugačije po mjestu, načinu i sredstvima izvođenja. Ruske vlasti imaju problema s organizacijom učinkovitih protumjera. Pored noćnog spektakularnog napada na regionalno skladište goriva u Belgorodu, ukrajinski jurišni helikopteri pronalaze i druge vojne ciljeve s ruske strane granice. Ukrajinski jurišni helikopteri Mi-24 nedavno su napali i rusku helikoptersku bazu na teritoriju Ruske Federacije.

Nemiri na graničnoj tromeđi

Diverzantske grupe uništile su željeznički most i prugu koja iz Belgorodske oblasti ide prema mjestu Izjum, rajonu u kojem se koncentriraju ruske snage za ofenzivu u Donbasu. Kad su Rusi transport prebacili na ceste, ukrajinski diverzanti digli su u zrak cestovni most. U organiziranoj zasjedi desetkovali su kolonu ruskih kamiona. Do sada je, na ruskoj strani fronta, u zrak letjelo nekoliko skladišta streljiva.

Također, Ukrajinci ne daju Rusima mira ni na dijelu granice s koje se povukla ruska vojska. Od tromeđe s Bjelorusijom do rajona Harkiva ima preko 500 kilometara državne granice na kojoj, osim graničnih jedinica Rosgvardije, nema borbenih formacija ruske vojske. Lokalne vlasti u Belgorodskoj oblasti pozvale su lokalno stanovništvo da se dobrovoljno javi za čuvanje prometne infrastrukture noću. Za razliku od ruskih graničara, ukrajinske snage dobile su velike količine optoelektronske opreme za gledanje i gađanje noću. To im omogućava relativno lak prolazak između slabo čuvanih ruskih graničnih linija.

Dovlačene oružja za veliku ofenzivu

U Moskvi bijesne zbog brojnih diverzantskih upada i sabotaža pa su za odmazdu ponovo počeli napadati Kijev. Iako brojne, ukrajinske diverzije, sabotaže i napadi ne mogu spriječiti gomilanje ruskih snaga na istoku zemlje. Međutim, zato mogu usporiti formiranje ruskog borbenog poretka za napad.

Kad su sovjetski špijuni, početkom proljeća 1943. godine, dojavili pripremu njemačkog napada na Kursku izbočinu, Moskva je naredila partizanskim jedinicama da napadaju sve komunikacije koje vode prema Kursku. Koncentracija snaga Wehrmachta nije spriječena. Ipak, partizanski napadi usporili su prebacivanje snaga i doprinijeli kašnjenju početka njemačke ofenzive. Tako kupljeno vrijeme Crvena armija je iskoristila za bolje uređenje obrambenih linija što se kasnije pokazalo ključnim.

Vlak, s natovarenih 48 višecijevni bacača raketa tipa BM-21 “Grad”, uočen u sibirskom gradu Tjumenu u pokretu prema Ukrajini, dokaz je da ruska vojska dovlači sve raspoloživo artiljerijsko-raketno naoružanje, čak i s Dalekog istoka, za veliku ofenzivu.

Gdje će biti težište ofenzive?

Hoće li težište ruske ofenzive biti u Donbasu ili na nekom drugom dijelu fronta nitko ne može sa sigurnošću tvrditi. O tome je Telegram već ranije i pisao. Naime, Rusi dovlače još trupa na jug preko okupirane luke Berdjansk na obali Azovskog mora. Očekivanim padom Mariupolja, oslobodit će se još ruskih snaga za napad s juga. Rusi su intenzivirali djelovanje izviđačkih bespilotnih letjelica u Donbasu. Samo u jednom danu oboreno je šest ruskih dronova Orlan-10.

Kopnena vojska Ruske Federacija najmasovnije koristi bespilotne letjelice Orlan-10. One se nalaze i u organskom sastavu artiljerijsko-raketnih postrojbi VRF-a. Njihova intenzivna upotreba u Donbasu može biti jedan od indikatora mogućeg glavnog smjera udara jer gdje se grupira artiljerija tu će ići i napad.

Nakon katastrofe kod Kijeva, za očekivati je da će se Rusi vratiti hladnoratovskom načinu upotrebe oklopno-mehaniziranih jedinica. Na koju god stranu da krenu u napad, ruske snage će osigurati apsolutnu vatrenu nadmoć u odnosu na branitelje. To znači da će, na frontu napada tenkovske divizije čija širina iznosi od 20 do 40 kilometara, imati sposobnost ispaliti 100 tona čelika u minuti.