Portal za društvena i kulturna pitanja. I svijet koji dolazi.

Rat u Ukrajini

Vojni analitičar: Ukrajinci se povlače iz Sjeverodonecka i Lisičanska, ali Rusi plaćaju visoku cijenu

Nije bilo panike, nije bilo drame. Izgubljen je jedan dio teritorija, ali su sačuvani ljudi

FOTO: AFP

Nema sumnje da će napuštanje Sjeverodonecka i Lisičanska moskovska propaganda prikazati kao još jedan veliki uspjeh. Međutim, sve procjene ukazuju da je cijena koju Rusija plaća za ovladavanje razrušenom i opustjelom zemljom neusporedivo veća od mogućeg dobitka, ako ga uopće ima.

Izgleda da se “ples na žici” ukrajinske obrane na krajnjem istoku zemlje približio kraju. Napuštanje obrambenih položaja u Sjeverodonecku i Lisičansku čini se neizbježnim. Na krajnjem istoku, Ukrajinci su uvukli ruske snage u ulične borbe razrušenog Sjeverodonecka. U uvjetima urbanih okršaja, čovjek na čovjeka, kad do izražaja ne može doći dalekometno teško topništvo, nanosili su velike gubitke ruskoj vojsci. Rusi danima nisu ostvarivali značajniji napredak.

Zbog toga su težište bacili na obrambene položaje izvan gradova. Ukrajinska obrana, južno od Lisičanska, jednostavno nije izdržala izrazitu nadmoć u artiljeriji za koju neki procjenjuju da je deset naprema jedan u korist agresora. Kad je naselje Mirna Dolina palo u ruske ruke, izgledalo je da će ruske snage opkoliti nekoliko tisuća branitelja u području mjesta Zolote i Girske, južno od Lisičanska. Prema dostupnim informacijama, većina ukrajinskih snaga uspjela se izvući iz poluokruženja na nove položaje.

Scene iz filmova strave i užasa

Nije bilo panike, nije bilo drame. Izgubljen je jedan dio teritorija, ali su sačuvani ljudi. Provodi se uporna, ali ne i odsudna obrana. Međutim, izvlačenje snaga koje brane Sjeverodoneck i Lisičansk na nove obrambene položaje prema zapadu bit će kritičan dio manevra snaga Vojske Ukrajine. Može se smatrati velikim uspjehom ukoliko Ukrajinci provedu plansko i organizirano izvlačenje iz poluokruženja u kojem se sad nalaze.

Inače, napredovanje Vojske Ruske Federacije i dalje se odvija puževim korakom. Putinova soldateska sastavljena od regularnih pripadnika ruske vojske i lokalnih martićevaca nikako ne uspijeva postići ono što svaki osvajač očekuje, brzu i značajnu pobjedu koja bi barem malo ukazala na pretpostavljenu veličinu nasljednice slavne Crvene armije. Umjesto toga, tempo ruskog napredovanja u Donbasu sve više liči na bezbroj niskobudžetnih filmova strave i užasa.

Scenarij, likovi, radnja i režija uvijek isti, a samo se lokacija mijenja. Sve što ruska vojska “oslobađa” u Donbasu, pretvara se u prah i pepeo. Naselja, iz doba komunizma, gube i ono malo socrealističke prepoznatljivosti. Jednolične ruševine i zgarišta, gotovo bez domaćeg stanovništva, koje tu i tamo izmili iz neke ruševine vukući svoju preostalu imovinu u vrećicama robnih marki kakve do sada nisu ni vidjeli mladi vojnici dovučeni iz udaljenih siromašnih krajeva Sibira.

Debi novog oružja na ratištu

Danas su svoj debitantski nastup na ukrajinskom ratištu imali i novopridošli američki višecijevni bacači raketa M142 HIMARS. Prvi plotun od deset preciznih raketa M31 GMLRS neće preokrenuti ratnu sreću u korist Ukrajine. Međutim, njihova pojava tjera agresora na primjenu odgovarajućih mjera, radnji i postupaka kako bi smanjili ubojite efekte ovog suvremenog oružja. Istoga dana, na ratištu se pojavilo i sedam njemačkih haubica PzH2000. U dolasku je još pet iz Nizozemske. Njemačke samohodne haubice predstavljaju definitivno najbolje oružje ovog tipa.

Mnogi se boje da su ove akvizicije too little too late. Sigurno bi bilo bolje da su se na ukrajinskoj strani pojavile ranije. Ipak, na ovaj problem treba gledati i racionalno. Nije prvi put da Amerikanci naoružavaju partnere suvremenim borbenim sustavima. U tome sigurno imaju iskustva. Jedno od ključnih pitanja je tempo kojim je Ukrajina stvarno spremna prihvatiti, a kasnije i učinkovito koristiti suvremene zapadne sustave naoružanja?

Limitirana ruska avijacija

Svi sustavi koji su do sada primljeni u masovnim količinama, znatno su ograničili djelovanje snaga ruske vojske. Navođene protuoklopne rakete Javelin i NLAW u kombinaciji s ukrajinskom Stugna-P nanijeli su strahovite gubitke ruskom oklopu. Kao posljedica, ruski tenkovi više se ne približavaju na manje od 3,5 kilometara od ukrajinskih položaja, koliko je krajnji domet Javelina i Stugna-P, protuoklopne navođene rakete. Od sredstava namijenjenih za brze prodore, tenkovi se koriste kao jurišna artiljerija za podršku pješaštva.

Tisuće prijenosnih protuzrakoplovnih raketa Stinger, Starstreak i Igla limitirali su dijapazon djelovanja ruske avijacije na liniju fronta i to u uvjetima brišućeg leta. Male i srednje visine, koje su najoptimalnije za djelovanje avijacije, ruski piloti mogu koristiti isključivo uz veliki rizik obaranja. Ruskoj avijaciji upotreba navođenih projektila, koji se lansiraju iz zračnog prostora pod njihovom kontrolom, jedni je siguran način djelovanja. Međutim, količina raspoloživih pametnih projektila zrak-zemlja znatno je manja od stvarnih potreba.

Rusija plaća visoku cijenu

Nema sumnje da će napuštanje Sjeverodonecka i Lisičanska moskovska propaganda prikazati kao još jedan veliki uspjeh. Međutim, sve procjene ukazuju da je cijena koju Rusija plaća za ovladavanje razrušenom i opustjelom zemljom neusporedivo veća od mogućeg dobitka, ako ga uopće ima. Vojska Ukrajine i jedinice teritorijalne obrane nastavit će provoditi upornu, ali ne i odsudnu obranu preostalog dijela Ukrajine jer za to još nema potrebe.

Cilj, kao i do sada, bit će nanošenje što većih gubitaka neprijatelju i stvaranje uvjeta za strategijsku ofenzivu. Zanimljiva činjenica je da Ukrajinci, u svoje ruke, dobivaju sve veći broj alata sposobnih za nanošenje preciznih i ubojitih udara na distanci. Upravo je najavljena još jedna isporuka HIMARS-a, a u tijeku dostave su britanski i njemački višecijevni bacači raketa M270.

Telegram Klub kolaž Telegram Klub kolaž
Telegram Klub logo

Klub ekskluzivnih ponuda, pogodnosti i popusta,
samo za pretplatnike Telegrama.

Saznajte više