Izgleda da su ukrajinski zapovjednici opet nadmudrili svoje ruske kolege u borbama za Liman. Ovaj gradić, u okrugu tromeđe Hersonske, Donjecke i Luganske oblasti, očito je važan i za Ruse i za Ukrajince. Nakon brzog prodora ukrajinskih snaga iz smjera grada Oskila na istok prema Ridkodubu, svi su očekivali pokušaj poluokruženja Limana sa sjeverozapada.
Vjerojatno su ruski zapovjednici procijenili kako se sprema jednostruki obuhvatan manevar ukrajinskih snaga. Zbog toga su uputili sve raspoložive rezerve na sjever. Nakon dva dana borbi i vezivanja ruskih rezervi, Ukrajinci masovno forsiraju rijeku Severski Donjeck ali dvadesetak kilometara istočno od Limana.
Sjeverno od grada Siversk, inženjerci Združenih snaga Ukrajine su, bez većih problema, postavili pontonske mostove i osigurali prijelaz svojih trupa na lijevu obalu rijeke Severski Donjecka. Pošto je na ovom dijelu fronta bio raspoređen minimalni broj ruskih snaga, a vodostaj vrlo nizak, nasilni prelazak rijeke bio je relativno jednostavan.
Prodor Ukrajinaca sjeverno od Limana bio je navlakuša
Iznenađenje je bilo potpuno. Bez većih okršaja ukrajinske snage prebacuju se na lijevu obalu rijeke i u jednom danu, kroz šumovite predjele, prodiru deset kilometar u dubinu teritorija pod kontrolom ruske vojske. Prema posljednjim informacijama ukrajinske snage su izbile na komunikaciju koja od Limana vodi prema Kremini na istoku i stavili u potpuno operativno okruženje ruske snage koje brane Liman.
Lijeva napadačka kolona Ukrajinaca izbila je do mjesta Torske, a desna do pred Kreminu. Ukratko rečeno, prodor Ukrajinaca sjeverno od Limana bila je čista „navlakuša“ na koju su nasjeli ruski zapovjednici.
Prodor je izvršen kroz šumovite predjele. Za očekivati je da je u većini bilo angažirano pješaštvo. Ujedno, ukrajinske snage proširuju četiri mostobrana istočnoj obali rijeke Oskil čime dodatno vežu malobrojne ruske snage.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako će se dalje razvijati situacija teško je predvidjeti
Kako će se dalje razvijati situacija teško je predvidjeti. Malo je vjerojatno da Rusi imaju dovoljno rezervnih snaga u rajonu Kremina-Rubižne radi proboja prema Limanu i izvlačenju snaga iz operativnog okruženja. Izglednija šansa je da ruske snage u Limanu prikupe sve raspoložive ljude i sredstava pa pokušaju organizirani proboj prema Kremini.
Izvlačenje snaga pod borbom složen je zadatak koji implicira vlastite gubitke. Međutim, ako Rusi budu čekali s izvlačenjem, to će Ukrajincima osigurati dovoljno vremena za učvršćenje novih položaja.
Svako kašnjenje pokušaj izvlačenja čini puno rizičnijim. Dosadašnja praksa miješanja Moskve u odluke zapovjednika ruske vojske na terenu je tipičan primjer nekompetentnog političkog uplitanja u pitanja vođenja vojnih operacija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zapovjednici predlagali povlačenje, Putin odbio
Naime, zapovjednici s terena su već ranije predlagali da se napusti okupirani dio Hersonske oblasti zapadno od rijeke Dnjepar. Vrhovni zapovjednik, Vladimir Vladimirovič Putin takav prijedlog je odbio. Umjesto povlačenja na lijevu obalu Dnjepra, Rusi su prebacivali snage s istoka u rajon Hersona. Oslabili su obranu na istoku i pretrpjeli katastrofalni poraz u Harkovskoj oblasti. Izgleda da se slično sad događa kod Limana.
Umjesto da su snage ruske vojske, nakon poraza sredinom rujna, skratile front i povukle se na linije koje se mogu braniti, inzistiralo se na obrani cijelog okupiranog područja. Valjda radi osiguranja nesmetanog povođenja lažiranog referenduma kojeg, ionako, nitko na svijetu neće priznati.
Združene snage Ukrajine u svom prodoru na istok stale su utoliko da obave snabdijevanje, popunu i taktičko pregrupiranje svojih snaga. U uvjetima razvučenog rasporeda ruskih jedinica, neuređene obrane bez snažne rezerve, vrlo slabe artiljerijske podrške i sporadične podrške iz zraka ruskim trupama na zemlji, ukrajinski zapovjednici mogli su birati pravac napada.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kad politika ignorira pravila struke, plaća se životima
Naime, svaki netom promaknuti potporučnik pješaštva zna koliko se fronta može braniti s raspoloživim brojem snaga. Kad politika potpuno ignorira temeljna pravila struke, sve se krvavo plaća životima vojnika na terenu. Na žalost po ruske vojnike na terenu izgleda da se povijest ponavlja.
Za vrijeme carske Rusije, kao i u doba Sovjetskog saveza, autokratski vladari žrtvovali su milijune vojničkih života da bi proveli svoje sulude političke ideje ili da bi se igrali „genijalnih“ stratega. Drugi svjetski rat na Istočnom frontu predstavlja najdrastičniji primjer suludog žrtvovanja mladih života.
Staljin je branio povlačenje sovjetskih snaga
Nakon njemačkog napada na SSSR, 22. lipnja 1941. godine, tadašnji komunistički voda Sovjetskog saveza, Josif Visarionovič Staljin uporno je insistirao na odsutnoj obrani i odbijao prijedloge za taktičko povlačenje. Zbog toga je, samo u prvih šest mjeseci rata, u njemačko zarobljeništvo palo preko dva milijuna vojnika, podoficira i oficira Crvene armije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kad je svima bilo jasno da će general Heinz Wilhelm Guderian, sa svojom Drugom pancir skupinom odsjeći Kijev, Staljin je zabranio povlačenje sovjetskih snaga. Točno 15. rujna 1941. godine okončano je najveće okruženje snaga u povijesti ratovanja. U okruženju kod Kijeva zarobljeno je 665.000 crvenoarmejaca.
Putinu je gubitak od 50.000 vojnika ‘ništa’
U tom smislu ne treba se čuditi Putinu kad je početkom rujna izjavio kako „Rusija u Ukrajini nije izgubila ništa“. Iako je već tada bio poznat gubitak od gotovo 50.000 poginulih vojnika Vojske Ruske Federacije, za umove kao što je Putin, to i nije pretjerano pažnje vrijedan gubitak kad se radi o višim državnim interesima.
Putin, koji je formiran na tradicijama ČEKE , NKVD-a, KGB-a, u kriznim situacijama nije sposoban razmišljati niti kao političar, a niti kao vojnik. Sljedbenik komunističkih sefova sovjetske tajne policije, počev od osnivača ČEKE poljskog komunista Feliksa Dzeržinskog pa do najpoznatijeg Gruzijca poslije Staljina, Lavrentija Berije, u svemu vidi neprijatelje i zavjeru.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zbog toga, u uvjetima gotovo apsolutne moći donosi neracionalne političke odluke i odbija racionalne vojničke prijedloge. Pored svih sistemskih slabosti vojnog sustava Ruske Federacije, bezosjećajna ignorancija onih koji krvare na bojištu kao i bahato nametanje osobne vojničke nekompetencije, stvara duboke frustracije kako kod vojnika tako i kod zapovjednog kadra.
Na jednog mobiliziranog više od 9 ih zbriše
Istovremeno, „djelomična“ mobilizacija ruskih rezervista provodi se više nego traljavo. Od traženih 300.000 pričuvnih vojnika do sada je jedva prikupljeno oko 30.000 rezervista. Na drugoj pak strani, savezna tajna služba FSB, potvrdila je da je teritoriji Ruske Federacije do sad napustilo preko 275.000 vojno sposobnih muškaraca.
Dakle na jednog mobiliziranog više od devet rezervista zbriše preko granice. Provođenje same mobilizacije krajnje je nepopularan proces među građanima Rusije. Očito je da se, u relativnom odnosu, daleko više mobiliziraju pripadnici nacionalnih manjina nego etnički Rusi. Zbog toga su izbili prosvjedi u Čečeniji i Dagestanu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Na Krimu su 80 posto pozvanih rezervista Krimski Tatari iako oni čine tek nešto više od 10 posto ukupnog stanovništva. Ni etnički Rusi ne hrle obući uniformu vojnika Ruske Federacije. Već je zapaljeno preko dvadeset lokalnih ureda za mobilizaciju diljem cijele država. Javni prosvjedi su sve češći.
Rezervisti nemaju dva tjedna obuke
Rezerviste upućuju na front nakon samo jednog dana obuke, umjesto obećana dva tjedna. Definitivno loše opremljena, nedovoljno obučena i slabo organizirana masa rezervista doslovno se isporučuje na ratište. U takvim okolnostima vrlo je moguće da će većina novopridošlih ruskih vojnika doslovno biti upotrebljena kao „topovsko meso“.
Već se pojavila vijest da je na željezničkom čvorištu u gradu Tokmaku u Zaporožju pogođen vlak s rezervistima. Korumpirana politička i vojna vlast, nekompetentno vođenje ratnih operacija, nezadovoljni i poniženi oficiri, vojnici koji ne želi ići u rat i ginuti za tuđe ciljeve, gospodarska kriza, sve je to već jednom srušilo tri stoljeća vladavine dinastije Romanovih.
Doduše, sadašnja situacija ni izdaleka nije tako očajna kao te davne 1917. godine kad se rušila carska vlast. Međutim, indikatori su isti. Čovjeka koji smatra da 50.000 poginulih nije nikakav gubitak za Rusiju, na kraju, mogu samo obuzdati Rusi sami.
Vremenske prilike će imati značajan utjecaj
Izgleda da će na daljnje operacije na frontu značajan utjecaj imati vremenske prilike. U narednim danima, u istočnom dijelu Ukrajine očekuje se kišno razdoblje. To bi moglo kanalizirati napredovanje Ukrajinskih snaga na asfaltirane cestovne pravce. Takvi uvjeti su mnogo pogodniji za obranu. Također, kiše bi mogle izazvati porast razine vode na rijekama Oskil i Severski Donjeck.
Porast razine vode u rijekama znatno komplicira održavanje brojne pontonske prelaze prohodnima. U svakom slučaju, Združene snage Ukrajine nastoje, prije jesenje operativne pauze, zadržati opću inicijativu i do kraja iskoristiti momentum nastao nakon raspada ruske obrane na sjeveroistoku ukrajinskog bojišta.
Vojni analitičar: Ukrajinske snage upravo su izvele veličanstvenu prevaru, Rusi su pali na čistu navlakušu. Sad su okruženi
Zapovjednici su predlagali povlačenje, Putin je odbio. Sad je svugdje kaos
Iznenađenje je bilo potpuno. Bez većih okršaja ukrajinske snage prebacuju se na lijevu obalu rijeke i u jednom danu, kroz šumovite predjele, prodiru deset kilometar u dubinu teritorija pod kontrolom ruske vojske
Izgleda da su ukrajinski zapovjednici opet nadmudrili svoje ruske kolege u borbama za Liman. Ovaj gradić, u okrugu tromeđe Hersonske, Donjecke i Luganske oblasti, očito je važan i za Ruse i za Ukrajince. Nakon brzog prodora ukrajinskih snaga iz smjera grada Oskila na istok prema Ridkodubu, svi su očekivali pokušaj poluokruženja Limana sa sjeverozapada.
Vjerojatno su ruski zapovjednici procijenili kako se sprema jednostruki obuhvatan manevar ukrajinskih snaga. Zbog toga su uputili sve raspoložive rezerve na sjever. Nakon dva dana borbi i vezivanja ruskih rezervi, Ukrajinci masovno forsiraju rijeku Severski Donjeck ali dvadesetak kilometara istočno od Limana.
Sjeverno od grada Siversk, inženjerci Združenih snaga Ukrajine su, bez većih problema, postavili pontonske mostove i osigurali prijelaz svojih trupa na lijevu obalu rijeke Severski Donjecka. Pošto je na ovom dijelu fronta bio raspoređen minimalni broj ruskih snaga, a vodostaj vrlo nizak, nasilni prelazak rijeke bio je relativno jednostavan.
Prodor Ukrajinaca sjeverno od Limana bio je navlakuša
Iznenađenje je bilo potpuno. Bez većih okršaja ukrajinske snage prebacuju se na lijevu obalu rijeke i u jednom danu, kroz šumovite predjele, prodiru deset kilometar u dubinu teritorija pod kontrolom ruske vojske. Prema posljednjim informacijama ukrajinske snage su izbile na komunikaciju koja od Limana vodi prema Kremini na istoku i stavili u potpuno operativno okruženje ruske snage koje brane Liman.
Lijeva napadačka kolona Ukrajinaca izbila je do mjesta Torske, a desna do pred Kreminu. Ukratko rečeno, prodor Ukrajinaca sjeverno od Limana bila je čista „navlakuša“ na koju su nasjeli ruski zapovjednici.
Prodor je izvršen kroz šumovite predjele. Za očekivati je da je u većini bilo angažirano pješaštvo. Ujedno, ukrajinske snage proširuju četiri mostobrana istočnoj obali rijeke Oskil čime dodatno vežu malobrojne ruske snage.
Kako će se dalje razvijati situacija teško je predvidjeti
Kako će se dalje razvijati situacija teško je predvidjeti. Malo je vjerojatno da Rusi imaju dovoljno rezervnih snaga u rajonu Kremina-Rubižne radi proboja prema Limanu i izvlačenju snaga iz operativnog okruženja. Izglednija šansa je da ruske snage u Limanu prikupe sve raspoložive ljude i sredstava pa pokušaju organizirani proboj prema Kremini.
Izvlačenje snaga pod borbom složen je zadatak koji implicira vlastite gubitke. Međutim, ako Rusi budu čekali s izvlačenjem, to će Ukrajincima osigurati dovoljno vremena za učvršćenje novih položaja.
Svako kašnjenje pokušaj izvlačenja čini puno rizičnijim. Dosadašnja praksa miješanja Moskve u odluke zapovjednika ruske vojske na terenu je tipičan primjer nekompetentnog političkog uplitanja u pitanja vođenja vojnih operacija.
Zapovjednici predlagali povlačenje, Putin odbio
Naime, zapovjednici s terena su već ranije predlagali da se napusti okupirani dio Hersonske oblasti zapadno od rijeke Dnjepar. Vrhovni zapovjednik, Vladimir Vladimirovič Putin takav prijedlog je odbio. Umjesto povlačenja na lijevu obalu Dnjepra, Rusi su prebacivali snage s istoka u rajon Hersona. Oslabili su obranu na istoku i pretrpjeli katastrofalni poraz u Harkovskoj oblasti. Izgleda da se slično sad događa kod Limana.
Umjesto da su snage ruske vojske, nakon poraza sredinom rujna, skratile front i povukle se na linije koje se mogu braniti, inzistiralo se na obrani cijelog okupiranog područja. Valjda radi osiguranja nesmetanog povođenja lažiranog referenduma kojeg, ionako, nitko na svijetu neće priznati.
Združene snage Ukrajine u svom prodoru na istok stale su utoliko da obave snabdijevanje, popunu i taktičko pregrupiranje svojih snaga. U uvjetima razvučenog rasporeda ruskih jedinica, neuređene obrane bez snažne rezerve, vrlo slabe artiljerijske podrške i sporadične podrške iz zraka ruskim trupama na zemlji, ukrajinski zapovjednici mogli su birati pravac napada.
Kad politika ignorira pravila struke, plaća se životima
Naime, svaki netom promaknuti potporučnik pješaštva zna koliko se fronta može braniti s raspoloživim brojem snaga. Kad politika potpuno ignorira temeljna pravila struke, sve se krvavo plaća životima vojnika na terenu. Na žalost po ruske vojnike na terenu izgleda da se povijest ponavlja.
Za vrijeme carske Rusije, kao i u doba Sovjetskog saveza, autokratski vladari žrtvovali su milijune vojničkih života da bi proveli svoje sulude političke ideje ili da bi se igrali „genijalnih“ stratega. Drugi svjetski rat na Istočnom frontu predstavlja najdrastičniji primjer suludog žrtvovanja mladih života.
Staljin je branio povlačenje sovjetskih snaga
Nakon njemačkog napada na SSSR, 22. lipnja 1941. godine, tadašnji komunistički voda Sovjetskog saveza, Josif Visarionovič Staljin uporno je insistirao na odsutnoj obrani i odbijao prijedloge za taktičko povlačenje. Zbog toga je, samo u prvih šest mjeseci rata, u njemačko zarobljeništvo palo preko dva milijuna vojnika, podoficira i oficira Crvene armije.
Kad je svima bilo jasno da će general Heinz Wilhelm Guderian, sa svojom Drugom pancir skupinom odsjeći Kijev, Staljin je zabranio povlačenje sovjetskih snaga. Točno 15. rujna 1941. godine okončano je najveće okruženje snaga u povijesti ratovanja. U okruženju kod Kijeva zarobljeno je 665.000 crvenoarmejaca.
Putinu je gubitak od 50.000 vojnika ‘ništa’
U tom smislu ne treba se čuditi Putinu kad je početkom rujna izjavio kako „Rusija u Ukrajini nije izgubila ništa“. Iako je već tada bio poznat gubitak od gotovo 50.000 poginulih vojnika Vojske Ruske Federacije, za umove kao što je Putin, to i nije pretjerano pažnje vrijedan gubitak kad se radi o višim državnim interesima.
Putin, koji je formiran na tradicijama ČEKE , NKVD-a, KGB-a, u kriznim situacijama nije sposoban razmišljati niti kao političar, a niti kao vojnik. Sljedbenik komunističkih sefova sovjetske tajne policije, počev od osnivača ČEKE poljskog komunista Feliksa Dzeržinskog pa do najpoznatijeg Gruzijca poslije Staljina, Lavrentija Berije, u svemu vidi neprijatelje i zavjeru.
Zbog toga, u uvjetima gotovo apsolutne moći donosi neracionalne političke odluke i odbija racionalne vojničke prijedloge. Pored svih sistemskih slabosti vojnog sustava Ruske Federacije, bezosjećajna ignorancija onih koji krvare na bojištu kao i bahato nametanje osobne vojničke nekompetencije, stvara duboke frustracije kako kod vojnika tako i kod zapovjednog kadra.
Na jednog mobiliziranog više od 9 ih zbriše
Istovremeno, „djelomična“ mobilizacija ruskih rezervista provodi se više nego traljavo. Od traženih 300.000 pričuvnih vojnika do sada je jedva prikupljeno oko 30.000 rezervista. Na drugoj pak strani, savezna tajna služba FSB, potvrdila je da je teritoriji Ruske Federacije do sad napustilo preko 275.000 vojno sposobnih muškaraca.
Dakle na jednog mobiliziranog više od devet rezervista zbriše preko granice. Provođenje same mobilizacije krajnje je nepopularan proces među građanima Rusije. Očito je da se, u relativnom odnosu, daleko više mobiliziraju pripadnici nacionalnih manjina nego etnički Rusi. Zbog toga su izbili prosvjedi u Čečeniji i Dagestanu.
Na Krimu su 80 posto pozvanih rezervista Krimski Tatari iako oni čine tek nešto više od 10 posto ukupnog stanovništva. Ni etnički Rusi ne hrle obući uniformu vojnika Ruske Federacije. Već je zapaljeno preko dvadeset lokalnih ureda za mobilizaciju diljem cijele država. Javni prosvjedi su sve češći.
Rezervisti nemaju dva tjedna obuke
Rezerviste upućuju na front nakon samo jednog dana obuke, umjesto obećana dva tjedna. Definitivno loše opremljena, nedovoljno obučena i slabo organizirana masa rezervista doslovno se isporučuje na ratište. U takvim okolnostima vrlo je moguće da će većina novopridošlih ruskih vojnika doslovno biti upotrebljena kao „topovsko meso“.
Već se pojavila vijest da je na željezničkom čvorištu u gradu Tokmaku u Zaporožju pogođen vlak s rezervistima. Korumpirana politička i vojna vlast, nekompetentno vođenje ratnih operacija, nezadovoljni i poniženi oficiri, vojnici koji ne želi ići u rat i ginuti za tuđe ciljeve, gospodarska kriza, sve je to već jednom srušilo tri stoljeća vladavine dinastije Romanovih.
Doduše, sadašnja situacija ni izdaleka nije tako očajna kao te davne 1917. godine kad se rušila carska vlast. Međutim, indikatori su isti. Čovjeka koji smatra da 50.000 poginulih nije nikakav gubitak za Rusiju, na kraju, mogu samo obuzdati Rusi sami.
Vremenske prilike će imati značajan utjecaj
Izgleda da će na daljnje operacije na frontu značajan utjecaj imati vremenske prilike. U narednim danima, u istočnom dijelu Ukrajine očekuje se kišno razdoblje. To bi moglo kanalizirati napredovanje Ukrajinskih snaga na asfaltirane cestovne pravce. Takvi uvjeti su mnogo pogodniji za obranu. Također, kiše bi mogle izazvati porast razine vode na rijekama Oskil i Severski Donjeck.
Porast razine vode u rijekama znatno komplicira održavanje brojne pontonske prelaze prohodnima. U svakom slučaju, Združene snage Ukrajine nastoje, prije jesenje operativne pauze, zadržati opću inicijativu i do kraja iskoristiti momentum nastao nakon raspada ruske obrane na sjeveroistoku ukrajinskog bojišta.