Vojni analitičar: 'Zapad mora pronaći način kako opremiti Ukrajinu novim raketama. Ili početi planirati uvođenje zone zabrane letova'

Većina ruske avijacije organizirana u okviru grana oružanih snaga Ratnog zrakoplova broji ukupno 1172 borbena aviona. Mornarička avijacija raspolaže s 219 borbeno spremnih lovačkih, jurišnih i višenamjenskih aviona. U okviru strateških snaga, avijacija dugog doleta ima 15 nadzvučnih bombardera Tu-160 Blackjack i tri eskadrile, s ukupno 50 turbo-propelerskih bombardera Tu-95 Bear. Zanimljivo je da je u listopadu 1999. godine Rusija kupila od Ukrajine 8 bombardera Tu-160 Blackjack.

Ruski borbeni avioni izbjegavaju zapadnu Ukrajinu

Zrakoplovne snage Ruske Federacije na papiru predstavljale su vrlo impresivnu snagu koja se pokazala prilično neiskorištenom u dosadašnjim borbenim djelovanjima tijekom „specijalne vojne operacije“. Zašto?

Osnovni preduvjet uspješnog djelovanja borbene avijacije je ostvarenje premoći u zračnom prostoru. To se može ostvariti na taktičkoj razini, za kraći vremenski period, u određenom dijelu zračnog prostora, za potrebe izvršenja specifičnih borbenih zadaća. Strategijska premoć u zračnom prostoru obuhvaća cijelo ratište za svo vrijeme trajanja operacija. Rusi nisu u stanju osigurati ni punu taktičku, a kamoli strategijsku nadmoć u zračnom prostoru Ukrajine. Borbeni avioni VRF i ne pojavljuju se u zračnom prostoru zapadne Ukrajine. Tamo još uvijek patroliraju ukrajinski lovci MiG-29.

Na samom početku agresije, VRF je uništila – potvrđenih – 13 radarskih postaja ukrajinske protuzračne obrane. U prvom danu uspjeli su uništiti i 17 lansera PZO sustava srednjeg i velikog dometa S-300 i 2 lansera Buk-M1. Međutim, većina njih uništeno je na stacionarnim položajima, preciznim pogocima taktičkih balističkih raketa Iskander. Ruska proturadarska raketa iz porodice Kh-58, NATO oznake ‘Kilter’, nije se baš proslavila. Postoji potvrda za samo jedan uspješan pogodak.

Nisu sposobni provesti osnovnu zadaću zrakoplovnih snaga

Od lovačkih aviona potvrđeno je uništenje na zemlji 3 MiG-29 i 2 Su-27, dok je jedan ukrajinski Su-27 oboren iznad Kijeva. Nakon što su iskoristili faktor iznenađenja u prvim danima, rusko zrakoplovstvo nije uspjelo uništiti ili neutralizirati ostatak PZO sustava Vojske Ukrajine.

Zbog čega ratno zrakoplovstvo VRF nije nastavilo djelovanje do potpunog uništenja ili neutralizacije PZO Ukrajine? Odgovor je vrlo jednostavan. Nisu sposobni provesti osnovnu zadaću zrakoplovnih snaga, a to je ostvarenje dominacije u zračnom prostoru. Za provođenje takvih zadaća morali bi se organizirati namjenski borbeni „paketi“ od nekoliko desetaka aviona različite namjene. Borbeni paket čine avioni za aktivno ometanje neprijateljskih radara i PZO sustava, zatim avioni opremljeni proturadarskim raketama za neutralizaciju raketnih sustava PZO, avioni za uništavanje zapovjednih mjesta te lovačka zaštita cijelog paketa.

Evidentno je da ruske zrakoplovne snage, koje su se junačile po Siriji napadajući lokalne pobunjenike, nisu dorasle tom zadatku niti taktički, a niti tehnološki. Ustvari, u svo vrijeme postojanja SSSR-a, pa kasnije Rusije, njihovo ratno zrakoplovstvo nikad nije izvelo složene i sofisticirane ofenzivne napadne operacije uništavanja neprijateljske PZO. Čak nisu u stanju osigurati efikasne protumjere u sukobu s PZO sustavima vlastite proizvodnje koje koristi i PZO Ukrajine.

Rusi najviše koriste raritete od aviona iz doba Hladnog rata

Dakle, u uvjetima kad djeluju sa svojih matičnih zrakoplovnih baza, unutar taktičkog radijusa borbenih platformi, te nema potrebe za dopunjavanjem goriva u zraku, na ravnom terenu koji omogućava upotrebu svih vrsta profila leta i kad je radarski nadzor zračnog prostora moguć s vlastitog teritorija, sa zemlje i iz zraka, zrakoplovstvo Ruske Federacije nagura do dvije stotine polijetanja na dan! Usporedbe radi, prilikom napada na Srbiju i Crnu Goru, NATO je dnevno obavljao od 1000 do 1200 letova.

Umjesto moćnih borbenih „paketa“, ruska agresorska avijacija djeluje pojedinačnim avionima ili u paru. Za napade na zemaljske ciljeve najviše se koriste rariteti od aviona iz doba hladnog rata. Avioni konstruktivnog biroa Suhoj, Su-24 i Su-25, udarna su snaga njegovog zrakoplovstva. Zbog toga je Su-25, NATO oznake Frogfoot, i platio najveću cijenu. Do sada je potvrđeno obaranje 8 “žabljih stopala”.

Imaju svega 221 avion 4+ generacije, pola ih je neispravno

Upotreba najsuvremenijih borbenih aviona takozvane 4+ generacije ne prolazi baš slavno. Potvrđeno je obaranje osam vrlo moćnih višenamjenskih borbenih zrakoplova, specijaliziranih za napade na zemaljske ciljeve. Ukrajinska PZO skinula je 4 Su-30 i 4 Su-34. Svaki od njih može ponijeti do osam tona ubojnog tereta uključujući i “pametne” bombe i rakete. Suhoj Su-34 opremljen je i višenamjenskim glavnim radarom Leninets V-004. Ima mogućnost automatskog praćenja terena. Maksimalni domet detekcije za prednji radar s pasivnim elektroničkim skeniranjem je 200-250 kilometara.

Međutim, izgleda da su zalihe “pametnih” zrakoplovnih ubojnih sredstava limitirane pa se najsuvremeniji zrakoplovi, čija jedinična cijena prelazi 50 milijuna američkih dolara, šalju u borbene misije s klasičnim bombama. U tom slučaju dolaze u zonu uništenja prijenosnih PZO sustava, kao sto su Stinger ili Igla. Sankcije nametnute još 2014. godine pojele su sredstva za zanavljanje “pametnih” bombi i raketa potrošenih u Siriji, kao i za narudžbe novih aviona.

Ruska avijacija raspolaže sa svega 221 avionom 4+ generacije. Do sada je isporučeno 124 komada Su-34 i 97 komada Su-35. K tome još, zbog nedostatka pričuvnih dijelova, njihova ispravnost procijenjena je na najviše 50% od ukupnog broja isporučenih.

Izgleda da ovaj rat neće biti brzo gotov

Zarobljeni ruski piloti uglavnom su veterani rata u Siriji, viših časničkih činova. Mladi piloti ili nemaju doista naleta ili ne žele letjeti. Ma koliko djelovanje ruske borbene avijacije izgledalo ograničeno, za tren postiže zastrašujuće učinke. Nadlijeću velikom brzinom u brišućem letu i izbacuju bombe velikog kalibra na ciljeve, uglavnom u naseljenim mjestima. Iza njihovih naleta ostaju krateri širine i do 30 metara. Od takvih napada teško je naći sklonište. Dakle “ruski vitezovi” priključili su se taktici teroriziranja civilnog pučanstva kao i kopnena vojska.

PZO Ukrajine još uvijek predstavlja prijetnju za agresorsku avijaciju. Međutim, stokovi raketa ruske proizvodnje, koje koriste Ukrajinci, polako se prazne. Slovačka je odlučila ustupiti Ukrajini svoj bataljun S-300, Bugarske se još premišlja. Te dvije zemlje imaju ukupno 90 raketa zemlja-zraka za sustav S-300. Grčka raspolaže s jednim S-300 i zalihom od 175 raketa smještenih na Kreti.

Ovih dana u Ukrajinu je stigla nova pošiljka britanskih PZO sustava za borbu na malim visinama Starstreak. To će sigurno dodatno ojačati sposobnost ukrajinske PZO. Međutim, ako se ne nađe solucija za dopunu utrošenih PZO raketa za srednje i velike visine, saveznici Ukrajine trebali bi početi planirati uvođenje zone zabrane letova ili dostavu PZO sustava zapadnog porijekla koji bi i dalje sprječavao Ruse. Izgleda da ovaj rat neće biti brzo gotov!