Vojni komentator: Cijela Europa je rat u Ukrajini iskoristila za obnovu naoružanja. Osim, naravno, Hrvatske

Slovenci su brže bolje Ukrajini poslali sav oklop iz doba JNA u zamjenu za modernu zapadnu tehniku. Hrvatska gomila staro željezo

FOTO: Borna Filić / Pixsell

Tenkovi M-84 kao i borbena vozila pješadije M-80 imaju neku tržišnu vrijednost dok traje rat u Ukrajini. Nakon toga, niti jedna uređena država neće željeti tu tehniku. Zbog toga, što je prije moguće, potrebno se riješiti takve tehnike i konačno raskrstiti s trofejnim JNA naoružanjem

Cijela se Europa prenaoružava. Gdje je tu Hrvatska? Jedno je sigurno, nakon rata u Ukrajini niti jedna država Europske unije neće više u svom naoružanju imati vojnu tehnologiju sovjetskog, odnosno ruskog porijekla. Ukrajinsko ratište predstavlja, između ostaloga, poligon na kojem se Europa, silom prilika, rješava stare ruske tehnologije.

Na početku ruske agresije, opskrba Ukrajinaca naoružanjem i streljivom porijeklom iz bivšeg Varšavskog pakta bio je jedini mogući način zaustavljanja prvog naleta ruske soldateske. Razlog je bio jednostavan.

Ukrajinska vojska već je bila opremljena, a njezino ljudstvo osposobljeno za upotrebu sovjetske tehnike. Državama koje su ustupale svoje naoružanje, sovjetskog porijekla, za obranu Ukrajine ponuđena je kompenzacija, vrlo često u obliku zamjenskih NATO oružanih sustava.

Odljev sovjetskog naoružanja

Na drugoj pak strani, odljev starog sovjetskog naoružanja ubrzao je približavanje članica Sjevernoatlantskog saveza prema NATO standardima. Neke države vrlo rano su uočile taj trend i spojile pomoć Ukrajini s aranžmanima korisnim za njihove oružane snage.

Nama najbliži primjer je susjedna Slovenija. Već u travnju prošle godine, ni dva mjeseca nakon otpočinjanja ruske agresije, Slovenija je dogovorila isporuku svoje flote tenkova M-84. Tenk M-84 je proizvod vojne industrije bivše Jugoslavije.

Razvijen je na bazi licence sovjetskog tenka T-72. Dijelovi tenka izrađivani su u svim republikama bivše države. Hrvatska kompanija Đuro Đaković iz Slavonskog Broda bila je zadužena za sklapanje finalnog proizvoda.

Sovjetski tenkovi u Sloveniji

Vojska Slovenije u naoružanju je imala 14 operativnih i još 32 tenka M84 u skladištu. U paketu s tenkovima isporučeno je i 35 borbenih vozila pješadije M-80A, također proizvedenih u bivšoj Jugoslaviji.

Sad se slovenski M-80A nalaze u sastavu 24. mehanizirane brigade ukrajinske vojske. Kao kompenzaciju za isporučeni oklop, Slovenija je od Njemačke dobila njemačka borbena vozila pješadije tipa Marder i oklopni transporter 6×6 tipa Fuchs, dizajnirane od strane Daimler-Benza, a proizvedene u tvornicama Rheinmetall MAN Military Vehicles.

Sljedeća isporuka oklopa iz Slovenije išla je u Ukrajinu već u rujnu prošle godine. Ukupno je isporučeno 28 moderniziranih tenkova T-55S. U suradnji s izraelskom tvrtkom Elbit, Slovenci su stare sovjetske tenkove doveli na razinu NATO interoperabilnosti.

Kako se Hrvatska snalazi?

Tenkovi T-55S uključeni u sastav 47. mehanizirane brigade zajedno s američkom borbenim vozilima pješakinje M2 Bradley. Zauzvrat su dobili 40 novih njemačkog transportnih vozila, od kojih 35 teških kamiona i pet kamiona, vodenih cisterni. Nasi susjedi postigli su odlične dogovore. Dali su naoružanje koje vise nitko neće koristiti i koje im više neće trebati. U zamjenu su dobili tehniku koja ima perspektivu i svoju operativnu upotrebu.

Kako se Hrvatska snalazi u ovom procesu naoružavanja Europe? Ne postoje službene izjave o vojnoj pomoći koja odlazi iz Hrvatske u Ukrajinu. Navodno se radi o više od 35 tisuća jurišnih pušaka, vjerojatno AK-47 kalašnjikov. Uz njih je otišlo i nekoliko milijuna metaka kalibra od 7,62 milimetra.

Pomoć u teškom naoružanju iznosi više od 40 komada cijevne artiljerije. Od toga 15 vučnih topova M-46, kalibra od 130 milimetara, a ostatak vjerojatno otpada na vučne haubice D-30, kalibra od 122 milimetra. Ukrajincima je dostavljen i nepoznati broj minobacača kalibra 60 i 120 milimetara. Navodno se radi o stotinama komada. Uz to su išle i odgovarajuće minobacačke mine.

Hrvatska Ukrajini poslala tisuće raketa

Od Hrvatske su Ukrajinci dobili i tisuće raketa 122 milimetra za višecijevne bacače raketa BM-21 Grad kao i nepoznati broj protuoklopnih sustava Metis, Fagot i RPG. Velika količina vojničkih kaciga, zaštitnih prsluka kao i odora otišla je za obranu Ukrajine od ruske agresije.

Iako je većina od navedene pomoći prekobrojna i neperspektivna za daljnju upotrebu unutar HV, nesumnjivo je bila od velike pomoći ukrajinskim braniteljima. Tako su topovi M-46 sovjetske proizvodnje odmah stavljeni u upotrebu.

Njihov domet od izvrsnih 27,5 kilometara i razorna granata mase 33 kilograma ubitačne su za svakog protivnika. Prema dugoročnom planu razvoja Oružanih snaga, Hrvatska je raspolagala s 83, a od toga je 36 bilo u operativnoj upotrebi. Topovi M46 dizajnirani su 1953. godine i proizvedeni su u Sovjetskom Savezu. Iako su stari gotovo 70 godina, domet topovskog metra je 27 kilometara.

Black Hawkovi dogovoreni prije invazije

Pažnju javnosti privukla je isporuka 14 hrvatskih helikoptera, dvanaest Mi-8 MTV-1 i dva helikoptera Mi-8 T. Navodno 7 ili 8 je u letnom stanju, a ostale je potrebno remontirati pa će biti prevezeni u Poljsku drugim sredstvima.

Nema informacije je li neko razmatrao mogućnost remonta naših osmica u Zrakoplovno tehničkom centru u Velikoj Gorici. Normalno, uz stručnu pomoć Ukrajinaca i stranih donacija kao što to rade Česi.

U aranžmanu s Amerikancima, osigurana je zamjenska nabava. Hrvatsko ratno zrakoplovstvo naoružava se američkim helikopterima UH-60M Black Hawk. Nešto je donacija, a nešto izravna kupnja. U načelu, dobar posao. Međutim, o toj vrsti aranžmana raspravlja se već godinama, daleko prije početka masovne ruske invazije na Ukrajinu.

Ukrajina je započela rat s 858 tenkova

Na početku rata, za obranu Ukrajine ključna je bila artiljerija. Međutim, izvođenje napadnih, oslobodilačkih operacija teško je izvodljivo bez upotrebe tenkova, pogotovo u istočnoj Ukrajini. Velike površine tenkoprohodnog zemljišta idealne su za manevarsko djelovanje oklopno-mehaniziranih snaga.

Ukrajina je započela rat s ukupno 858 tenkova raznih tipova, sovjetskog porijekla. U dosadašnjim ratnim djelovanjima dokumentirani gubitak iznosi 489 tenkova. Stvarni je sigurno veći. Ukrajinske oružane snage uspjele su zarobiti 544 tenka od Vojske Ruske Federacije.

Samo jedan dio od zarobljenih tenkova mogao se ponovo osposobiti za upotrebu. Kao pomoć sa Zapada, Kijevu je do sada isporučeno ukupno 598 tenkova pretežito sovjetskog porijekla. Procjenjuje se da Ukrajina trenutno na raspolaganju ima oko 900 operativnih tenkova.

Rusi u ogromnoj tenkovskoj prednosti

U broju tenkova ruska strana je i dalje u značajnoj prednosti. Vojska Ruske Federacije u Ukrajini ima angažiranih oko 1500 tenkova. Saveznici su, za sada, obećali Ukrajini pomoć od 167 tenkova zapadnog porijekla.

Njemački tenkovi Leopard 1 i Leopard 2, britanski Challenger 2 te američki M1 Abrams, svojom kvalitetom će djelomično anulirati rusku brojčanu superiornost. Poznata je statistika iz Drugog svjetskog rata: za uništenje jednog njemačkog tenka tipa “Tigar I” bilo je potrebno žrtvovati 12 ruskih tenkova T-34.

Međutim, T-34 izašao je kao pobjednik jer je daleko nadmašio broj njemačkih tenkova, uključujući i moćne Tigrove. Dakle, kvalitativna prednost svake dominantne vrste naoružanja, pa tako i tenkova, može doći do punog izražaja jedino ako se osigura proporcionalni brojčani paritet.

Zašto Ukrajini i dalje treba pomoć Zapada

Ne treba izgubiti iz vida da, pored sadašnje aktivne linije fronta, ukrajinska vojska more držati snage uz preostali dio granice s Rusijom kao i uz granicu s Bjelorusijom. To je još dodatnih 1200 kilometara latentne linije sukoba.

Dakle, na ukupnoj dužini od oko 2300 kilometara Ukrajinci operiraju s oko 900 tenkova, manje od pola tenka po kilometru. Na drugoj pak strani, Rusi imaju na raspolaganju 1,3 tenka po kilometru na sadašnjoj liniji fronta.

Iz tih razloga, ukrajinska vojska i dalje ima potrebu za pomoći u tenkovima, kako zapadnog tako i bivšeg sovjetskog porijekla. Vojske Ruske Federacije opskrbljuje se iz tenkovskih rezervi, a i s proizvodne trake Uralvagonzavoda. Ukrajinci dobivaju tenkove samo iz rezervi, odnosno iz viškova svojih saveznika.

Česi prelaze na zapadnu tehnologiju

U tom lancu opskrbe rade se razni aranžmani. Češka je za svoje tenkove T-72M1 koje je isporučila Ukrajini, još u travnju 2022. godine dogovorila s njemačkom kompenzaciju od 15 tenkova Leopard 2 i jedan tenkoizvlakač Büffel ARV. Također, Česi su u svojim pogonima organizirali modernizaciju 90 starih tenkova T-72 koje su nabavili Amerikanci i Nizozemci.

Normalno, kupci tenkova platili su i modernizaciju u vrijednosti od stotinu milijuna dolara češkoj tvornici naoružanja Excalibur iz Šternberka. Ovo su win-win dogovori na zadovoljstvo svih dionika.

Ukrajina dobiva prijeko potrebnu pomoć u naoružanju, češka vojska prelazi na zapadnu tehnologiju, njihova industrija ostvaruje zaradu, a bogate zapadne zemlje osiguravaju kontinuitet vojne pomoći.

Čime to Hrvatska raspolaže?

Gdje se u tom pogledu nalazi Hrvatska? Prema pisanju svjetski poznate vojne publikacije Military Balance, Hrvatska vojska raspolaže sa 74 tenka M-84 i 102, a po nekim izvorima 128, komada borbenih vozila pješadije M-80.

Hrvatski oklop organiziran je u jednu gardijsku oklopno-mehaniziranu i jednu mehaniziranu brigadu. U operativnoj upotrebi nalazi se jedna tenkovska bojna naziva Kune. Kune, koje baziraju u Đakovu, raspolažu s nešto više od 30 operativnih tenkova M-84. Ostali primjerci M-84 nalaze se u skladištu. Njihovo tehničko stanje je nepoznato.

Jesu li Hrvatskoj potrebni tenkovi? U ovom trenutku sigurno ne. Ne postoji niti jedna, kratkoročna ili srednjoročna, sigurnosna prijetnja koja bi indicirala potrebu upotrebe tenkova. Ni prema NATO savezu Hrvatska se nije obavezala sudjelovati sa svojim tenkovima.

NATO neće naše tenkiste

I kad bismo htjeli, NATO ne bi uvrstio naše tenkiste jer ne zadovoljavaju NATO standarde. Za sudjelovanje u NATO snagama deklarirana je jedna mehanizirana brigada. Međutim, ni nju nismo u stanju do kraja opremiti.

Ambicije su spale na jednu bojnu. Međutim, koliko se sjećam, kad je trebalo poslati snage, naša sposobnost svela se na jednu satniju. Dakle, Hrvatskoj kopnenoj vojsci dovoljna je jadna tenkovska satnija kako bi se održavala tenkovska sposobnost. Tu se završava naša realna potreba za tenkovima.

Jesu li nam potrebna borbena vozila pješadije M-80 iz bivše JNA? Ranija nabava borbenih vozila Patrija, i očekivana isporuka američkih borbenih vozila pješadije M2 Bradley, čini jugoslavenske oklopnjake M80 potpuno nepotrebnima.

Trebamo se hitno riješiti tih starudija

Tenkovi M-84 kao i borbena vozila pješadije M-80 imaju neku tržišnu vrijednost dok traje rat u Ukrajini. Nakon toga, niti jedna uređena država neće željeti tu tehniku. Normalno, tu se ne računa crno tržište.

Zbog toga, što je prije moguće, potrebno se riješiti takve tehnike i konačno raskrstiti s trofejnim JNA naoružanjem. Hoće li se to napraviti preko njemačkog programa Ringtausch, u prijevodu “kružna razmjena”, ili drugim aranžmanom koji bi možda angažirao kapacitete tvornice Đuro Đaković iz Slavonskog Broda, uopće nije važno.

Krucijalno je prepoznati i iskoristi trenutak zajedničkih interesa. No, u Hrvatskoj ništa nije jednostavno, a još manje je logično. Zašto? Zato što osobni probitak i preferencije, u pravilu, dominiraju nad javnim interesom.

Slovenci su odmah sve shvatili

Recimo, kad bi ministarstva vanjskih poslova, obrane i gospodarstva uspjeli dogovoriti aranžmane kružne zamjene borbene tehnike, u što osobno ne vjerujem, javila bi se cijela bulumenta sigurnosno “osviještenih” političara i bukača koji bi takav potez nazvali izdajom i razoružanjem Hrvatske.

Pozivali bi se na Vukovar i Domovinski rat. Sigurno bi se uzvikivalo kako ne smijemo dozvoliti da se ponovi 1991. godina kad su tenkovi iz Beograda marširali na Slavoniju. Međutim, jedina, hipotetska okolnost, po kojoj bi tenkovi bili u prilici ponovo marširati iz Beograda prema zapadu, mogla bi se dogoditi ako bi Rusija pobijedila Ukrajinu.

To su Slovenci jako rano shvatili i sav oklop, zaplijenjen od bivše JNA, poslali u Ukrajinu. Doduše, uz to su i modernizirali svoje oružane snage, a dali su hrpu željeza koje im više ne treba. Bojim se da će naši tenkovi na kraju završiti kao otpadno željezo, a modernizaciju naših oružanih snaga će isključivo plaćati hrvatski porezni obveznici!