„Naš cilj nije uništiti cijelu Ukrajinu“, izjavio je predsjednik Ruske Federacije, Vladimir Vladimirovič Putin, i nastavio napadati ukrajinski glavni grad Kijev. Kao što su nekad iznad Londona zujale Hitlerove leteće bombe V1 Vergeltungswaffe, što u prijevodu znači „oružje osvete“, tako ovih dana dronovi samoubojice Shahed 136 napadaju ukrajinsku prijestolnicu.
Doduše, Hitler je svoje oružje terora proizveo sam dok je Putin borbene dronove osobno nažicao u Iranu. Osim iste namjene, postoji još jedna sličnost između oružja koje je 1944. godine napadalo London i iranskih bespilotnih letjelica koje tuku po Kijevu. Obje leteće bombe proizvode strahovito prodoran zvuk kojim najavljuju svoj dolazak.
Londončani su V1, zbog neobičnog zvuka koji je proizvodio pulsirajući mlazni motor, nazvali „zujećom bombom“. Dvotaktni benzinski motor MD-550, koji pokreće Shahed 136, također proizvodi izuzetno prodoran zvuk kojim najavljuje svoj dolazak.
Odsustvo straha kod Ukrajinaca
S masovnog razaranja infrastrukture, prešlo se na taktiku ciljanog teroriziranja. Nakon tri dana masovnih udara, intenzitet ruskih napada krstarećim raketama i taktičkim balističkim projektilima po kritičnoj infrastrukturi Ukrajine drastično je pao. Prema nekim tvrdnjama količina raspoloživih balističkih raketa Iskander, krstarećih projektila Kalibr i Kh-101 pala je na kritičnu razinu. Sadašnja proizvodnja ne može zadovoljiti potražnju. Ipak, ne mogu sve projektile ispucati na Ukrajinu. Rusi moraju zadržati minimalnu strategijsku rezervu.
Mnogi promatrači s terena uočili su odsustvo malodušja i paničnog straha kod Ukrajinaca zbog ruskog terora koji je stizao iz zraka. Nitko, ama baš nitko relevantan u Ukrajini ili među saveznicima, ruske napade nije spomenuo kao razlog mogućeg popuštanja agresivnoj politici Rusije. Upravo obrnuto.
Rusko ponašanje samo je povećavalo asortiman, obim i intenzitet dostave vojne pomoći Ukrajini. Pored postojeće koordinacije pomoći unutar NATO članica, Pentagon planira uspostaviti novo zapovjedništvo za naoružavanje Ukrajine. Europska unija također osniva posebno tijelo za podršku Ukrajine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Previsoka cijena ruskih napada
Ukrajini stižu dodatni PZO sustavi, a i još moćne artiljerije. Mogućnost snabdijevanja Ukrajine isto tako ubojitim oružjem odmazde od strane Sjedinjenih Država, neki analitičari navode kao razlog obustave raketnih udara. Doduše, Ukrajinci su napravili nekoliko uzvratnih napada po kritičnoj infrastrukturi Rusije. Ipak, niti po obimu niti po učinku ne mogu se mjeriti s nedavnom ruskom demonstracijom sile i brutalnosti.
Previsoka cijena napada, u odnosu na ostvareni učinak, također se spominje među mogućim razlozima jenjavanja napada skupocjenim projektilima. Stvarni efekt na vojne operacije bio je zanemariv. Ovisno o tipu naoružanja, vrijednost projektila iznosi između dva do pet milijuna dolara po komadu. Vjerojatno ima svega od gore navedenog.
Napadi su nastavljeni, ali samo s jeftinijim iranskim dronovima-kamikazama Shahed 136, što u prijevodu znači svjedok. Masa bojeve glave drona samoubojice Shahed 136 iznosi svega 36 kilograma. Iranski dron ne postiže ni približan učinak kao pogodak bojeve glave od pola tone balističkog projektila I9K720 Iskander. Međutim, cijena drona Shahed 136 procijenjena je na svega 20.000 američkih dolara.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bespilotna letjelica Shahed 136
Iako je Shahed 136 sastavljen od komercijalnih komponenti, koje se mogu nabaviti na tržištu, njegovo uvođenje u ratne operacije u Ukrajini zadaje mnogo glavobolje, kako Kijevu tako i njihovim saveznicima. Ovisno s koje strane dolaze, kolaju razne priče o učinkovitosti perzijskog drona –kamikaze. Do sada je potvrđeno uspješno korištenje protiv stacionarnih ciljeva infrastrukture, skladišta i vojnih objekata. Navodno su uništene i neke teglenice u riječnom pristaništu Zaporožje.
Prema ruskim tvrdnjama spriječeno je forsiranje rijeke Dnjepar i zauzimanje nuklearne elektrane Zaporožje. Od napada na oružane sustave objavljen je jedan snimak uništenja ukrajinskog lansera PZO sustava S-300 i jedan pogodak lansera raketnog PZO sustava Bug.
Letjelica Shahed 136 lansira se s prikolice pomoću raketnog starter motora. Na jednoj prikolici može biti ukupno pet lansirnih rampi. Masa drona iznosi oko 200 kilograma, a procijenjeni domet između 2000 i 2500 kilometara. Povećani dolet postiže se punjenjem maksimalne količine goriva nauštrb mase bojeve glave. Stvarni operativni dolet upotrebe u Rusiji prelazi nešto preko 200 kilometara.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prednosti i nedostaci iranskih dronova
Koje su prednosti ovih dronova-kamikaza? Zmaj drona izrađen je od stakloplastike. Zbog toga ima relativno malu radarsku odraznu površinu. Posljedično, daljina detekcija radarima je manja i kompleksnija. Dronovi se mogu lansirati u rojevima. Time se postiže zasićenje protuzračne obrane. Naime, svaki PZO sustav ima limitiran kapacitet broja ciljeva koje može istovremeno identificirati, pratiti i gađati. Sve što je iznad tok praga prolazi kroz PZO „kišobran“. Lansirna platforma je lako pokretna i pogodna za manevriranje.
Masa eksploziva unutar bojeve glave šest puta je veća od eksplozivnog punjenja granate haubice 155 milimetara. Dakle, nimalo bezazlena. I na kraju mala cijena. Upotreba protuavionskih raketa za uništavanje drona-kamikaze Shahed 136 potpuno je neekonomično. Vođena raketa ispaljena iz prijenosnog PZO sustava FIM-92 Stinger košta 119.320 američkih dolara. Dakle, najjeftinije klasično raketno PZO sredstvo za gotovo šest puta premašuje cijenu cilja.
Nema sofisticiran sustav za prepoznavanje ciljeva
Iranski dron ima i mnoge nedostatke. Dostupna civilna „off the shelf“ tehnologija, i dijelovi od kojih je izrađen dron, ne zadovoljavaju mnogo strože vojne standarde. Iz tog razloga pouzdanost ugrađenih dijelova mjeri se s kvalitetom modela iz aeroklubova. Navigacija se oslanja na inercijski navigacijski sustav i civilni GPS signal. Doduše, Iranci su razvili software koji sprječava prijem lažnog GPS signala. Međutim, sam GPS signal može se ometati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rusi su navodno dodali modem za korištenje njihovog satelitskog sustava GLONASS. Ali je zbog toga bojeva glava smanjena na 30 kilograma. Rusi su uveli u naoružanje iranski dron Shahed 136 pod oznakom M214 Geran-2. Iako su Rusi vršili neke modifikacija, dronom se ne može upravljati u realnom vremenu. Dakle, manevriranje u letu mora biti programirano na zemlji.
Dron nema sofisticiran sustav za prepoznavanje ciljeva, već koristi klasičnu kameru. Kako nema IC ili termalne detekcije, ne može razlikovati maketu od stvarnog cilja. Dron također nema doppler radara i zbog toga je, za precizne napade, limitiran na vizualne vremenske uvjete. Upotreba u zimskim uvjetima, zbog mogućeg zaleđivanja, također je limitirana. Krstareća brzina iznosi oko 150 kilometara na sat te je zbog toga spora meta za gađanje. I na kraju, štiteći se za obračun s njima važnijim neprijateljima, Iranci sigurno nisu isporučili Rusima svoju najnoviju tehnologiju.
Kako se boriti protiv dronova kamikaza?
Postoji čitav niz aktivnih i pasivnih mjera zaštite. Dobro maskiranje, elektroničko ometanje, upotreba protuavionske artiljerije i na kraju jeftinih navođenih raketa. Najjeftiniji na tržištu je AGR-20 Advanced Precision Kill Weapon System, laserski dodatak na standardnu avionsku raketu Hydra kalibra od 70 milimetara. No, i njena cijena iznosi 22.000 američkih dolara po komadu i još nije isprobana u operativnim uvjetima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U odnosu na Ukrajince, ruska strana raspolaže s mnogo više PZO sustava pogodnih za borbu protiv dronova. Na drugoj strani, Ukrajinci su dobili sa Zapada sofisticiraniju opremu za elektroničko ometanje dronova. Presretanje dronova lovačkom avijacijom za sada nije izvedivo. Tijekom NATO intervencije protiv Srbije i Crne Gore 1999. godine, lovački avioni MiG-21 presretali su američke bespilotne letjelice tipa MQ-1 Predator. Međutim, nije se mogao ostvariti zahvat cilja i lansiranje raketa.
Minimalna brzina lansiranja rakete zrak-zrak R-60 iznosi 500 kilometara na sat. Zbog velike razlike u brzinama lovca presretača i cilja, raketa nikako nije mogla ostvariti zahvat cilja. U slučaju smanjenja brzine presretača, za djelovanje topom, može doći do sloma uzgona i pada aviona. To se možda i dogodilo ukrajinskom pilotu MiG-29, koji je noću, prvog dana masovnih udara, pokušavao oboriti ruski dron na maloj visini.
Ozbiljna prijetnja civilnom životu
Iranci su razvili cijelu paletu bespilotnih letjelica različite namjene. Pored Shahed 136, Rusima je isporučena i iranska verzija izviđačko napadnog drona Mohajer-6. Prvi. Prvi Mohajer-6 srušio se u Crno more blizu obale Odese, 23. rujna 2022. godine. Po načinu upotrebe i borbenim mogućnostima sličan je turskom dronu Bayraktar TB-2. Iako Iranci negiraju svoju isporuku dronova Rusiji, to im nitko ne vjeruje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kruže razne vijesti o iranskoj isporuci mnogo moćnijih dronova-samoubojica Arash 2 i taktičkih balističkih projektila Fateh-110. Za sada je sve na razini nagađanja.
I pored velike štete, dronovi iz Perzije ne mogu bitno utjecati na tijek rata. Njihov izravan učinak na vojne postrojbe je zanemariv. Ipak, prijetnja ukrajinskom civilnom životu je ozbiljna. Strah od žrtava uvijek postoji. Negativne posljedice na ionako slabo gospodarstvo nemjerljive su. I na kraju, obrana gradova i infrastrukture od ove vrste napada iz zraka angažira znatan broja snaga i sredstava. Posljedično, to je manje ljudi i sredstava na frontu, gdje se i vode odlučujuće bitke.
Vojni komentator: Putin je postao očajan. Nakon dronova kamikaza, Rusi od islamskog režima nabavljaju još moćnije oružje?
Kao što su nekad iznad Londona zujale Hitlerove leteće bombe, tako ovih dana dronovi samoubojice napadaju Kijev
Mnogi promatrači s terena uočili su odsustvo malodušja i paničnog straha kod Ukrajinaca zbog ruskog terora koji je stizao iz zraka. Nitko, ama baš nitko relevantan u Ukrajini ili među saveznicima, ruske napade nije spomenuo kao razlog mogućeg popuštanja agresivnoj politici Rusije
„Naš cilj nije uništiti cijelu Ukrajinu“, izjavio je predsjednik Ruske Federacije, Vladimir Vladimirovič Putin, i nastavio napadati ukrajinski glavni grad Kijev. Kao što su nekad iznad Londona zujale Hitlerove leteće bombe V1 Vergeltungswaffe, što u prijevodu znači „oružje osvete“, tako ovih dana dronovi samoubojice Shahed 136 napadaju ukrajinsku prijestolnicu.
Doduše, Hitler je svoje oružje terora proizveo sam dok je Putin borbene dronove osobno nažicao u Iranu. Osim iste namjene, postoji još jedna sličnost između oružja koje je 1944. godine napadalo London i iranskih bespilotnih letjelica koje tuku po Kijevu. Obje leteće bombe proizvode strahovito prodoran zvuk kojim najavljuju svoj dolazak.
Londončani su V1, zbog neobičnog zvuka koji je proizvodio pulsirajući mlazni motor, nazvali „zujećom bombom“. Dvotaktni benzinski motor MD-550, koji pokreće Shahed 136, također proizvodi izuzetno prodoran zvuk kojim najavljuje svoj dolazak.
Odsustvo straha kod Ukrajinaca
S masovnog razaranja infrastrukture, prešlo se na taktiku ciljanog teroriziranja. Nakon tri dana masovnih udara, intenzitet ruskih napada krstarećim raketama i taktičkim balističkim projektilima po kritičnoj infrastrukturi Ukrajine drastično je pao. Prema nekim tvrdnjama količina raspoloživih balističkih raketa Iskander, krstarećih projektila Kalibr i Kh-101 pala je na kritičnu razinu. Sadašnja proizvodnja ne može zadovoljiti potražnju. Ipak, ne mogu sve projektile ispucati na Ukrajinu. Rusi moraju zadržati minimalnu strategijsku rezervu.
Mnogi promatrači s terena uočili su odsustvo malodušja i paničnog straha kod Ukrajinaca zbog ruskog terora koji je stizao iz zraka. Nitko, ama baš nitko relevantan u Ukrajini ili među saveznicima, ruske napade nije spomenuo kao razlog mogućeg popuštanja agresivnoj politici Rusije. Upravo obrnuto.
Rusko ponašanje samo je povećavalo asortiman, obim i intenzitet dostave vojne pomoći Ukrajini. Pored postojeće koordinacije pomoći unutar NATO članica, Pentagon planira uspostaviti novo zapovjedništvo za naoružavanje Ukrajine. Europska unija također osniva posebno tijelo za podršku Ukrajine.
Previsoka cijena ruskih napada
Ukrajini stižu dodatni PZO sustavi, a i još moćne artiljerije. Mogućnost snabdijevanja Ukrajine isto tako ubojitim oružjem odmazde od strane Sjedinjenih Država, neki analitičari navode kao razlog obustave raketnih udara. Doduše, Ukrajinci su napravili nekoliko uzvratnih napada po kritičnoj infrastrukturi Rusije. Ipak, niti po obimu niti po učinku ne mogu se mjeriti s nedavnom ruskom demonstracijom sile i brutalnosti.
Previsoka cijena napada, u odnosu na ostvareni učinak, također se spominje među mogućim razlozima jenjavanja napada skupocjenim projektilima. Stvarni efekt na vojne operacije bio je zanemariv. Ovisno o tipu naoružanja, vrijednost projektila iznosi između dva do pet milijuna dolara po komadu. Vjerojatno ima svega od gore navedenog.
Napadi su nastavljeni, ali samo s jeftinijim iranskim dronovima-kamikazama Shahed 136, što u prijevodu znači svjedok. Masa bojeve glave drona samoubojice Shahed 136 iznosi svega 36 kilograma. Iranski dron ne postiže ni približan učinak kao pogodak bojeve glave od pola tone balističkog projektila I9K720 Iskander. Međutim, cijena drona Shahed 136 procijenjena je na svega 20.000 američkih dolara.
Bespilotna letjelica Shahed 136
Iako je Shahed 136 sastavljen od komercijalnih komponenti, koje se mogu nabaviti na tržištu, njegovo uvođenje u ratne operacije u Ukrajini zadaje mnogo glavobolje, kako Kijevu tako i njihovim saveznicima. Ovisno s koje strane dolaze, kolaju razne priče o učinkovitosti perzijskog drona –kamikaze. Do sada je potvrđeno uspješno korištenje protiv stacionarnih ciljeva infrastrukture, skladišta i vojnih objekata. Navodno su uništene i neke teglenice u riječnom pristaništu Zaporožje.
Prema ruskim tvrdnjama spriječeno je forsiranje rijeke Dnjepar i zauzimanje nuklearne elektrane Zaporožje. Od napada na oružane sustave objavljen je jedan snimak uništenja ukrajinskog lansera PZO sustava S-300 i jedan pogodak lansera raketnog PZO sustava Bug.
Letjelica Shahed 136 lansira se s prikolice pomoću raketnog starter motora. Na jednoj prikolici može biti ukupno pet lansirnih rampi. Masa drona iznosi oko 200 kilograma, a procijenjeni domet između 2000 i 2500 kilometara. Povećani dolet postiže se punjenjem maksimalne količine goriva nauštrb mase bojeve glave. Stvarni operativni dolet upotrebe u Rusiji prelazi nešto preko 200 kilometara.
Prednosti i nedostaci iranskih dronova
Koje su prednosti ovih dronova-kamikaza? Zmaj drona izrađen je od stakloplastike. Zbog toga ima relativno malu radarsku odraznu površinu. Posljedično, daljina detekcija radarima je manja i kompleksnija. Dronovi se mogu lansirati u rojevima. Time se postiže zasićenje protuzračne obrane. Naime, svaki PZO sustav ima limitiran kapacitet broja ciljeva koje može istovremeno identificirati, pratiti i gađati. Sve što je iznad tok praga prolazi kroz PZO „kišobran“. Lansirna platforma je lako pokretna i pogodna za manevriranje.
Masa eksploziva unutar bojeve glave šest puta je veća od eksplozivnog punjenja granate haubice 155 milimetara. Dakle, nimalo bezazlena. I na kraju mala cijena. Upotreba protuavionskih raketa za uništavanje drona-kamikaze Shahed 136 potpuno je neekonomično. Vođena raketa ispaljena iz prijenosnog PZO sustava FIM-92 Stinger košta 119.320 američkih dolara. Dakle, najjeftinije klasično raketno PZO sredstvo za gotovo šest puta premašuje cijenu cilja.
Nema sofisticiran sustav za prepoznavanje ciljeva
Iranski dron ima i mnoge nedostatke. Dostupna civilna „off the shelf“ tehnologija, i dijelovi od kojih je izrađen dron, ne zadovoljavaju mnogo strože vojne standarde. Iz tog razloga pouzdanost ugrađenih dijelova mjeri se s kvalitetom modela iz aeroklubova. Navigacija se oslanja na inercijski navigacijski sustav i civilni GPS signal. Doduše, Iranci su razvili software koji sprječava prijem lažnog GPS signala. Međutim, sam GPS signal može se ometati.
Rusi su navodno dodali modem za korištenje njihovog satelitskog sustava GLONASS. Ali je zbog toga bojeva glava smanjena na 30 kilograma. Rusi su uveli u naoružanje iranski dron Shahed 136 pod oznakom M214 Geran-2. Iako su Rusi vršili neke modifikacija, dronom se ne može upravljati u realnom vremenu. Dakle, manevriranje u letu mora biti programirano na zemlji.
Dron nema sofisticiran sustav za prepoznavanje ciljeva, već koristi klasičnu kameru. Kako nema IC ili termalne detekcije, ne može razlikovati maketu od stvarnog cilja. Dron također nema doppler radara i zbog toga je, za precizne napade, limitiran na vizualne vremenske uvjete. Upotreba u zimskim uvjetima, zbog mogućeg zaleđivanja, također je limitirana. Krstareća brzina iznosi oko 150 kilometara na sat te je zbog toga spora meta za gađanje. I na kraju, štiteći se za obračun s njima važnijim neprijateljima, Iranci sigurno nisu isporučili Rusima svoju najnoviju tehnologiju.
Kako se boriti protiv dronova kamikaza?
Postoji čitav niz aktivnih i pasivnih mjera zaštite. Dobro maskiranje, elektroničko ometanje, upotreba protuavionske artiljerije i na kraju jeftinih navođenih raketa. Najjeftiniji na tržištu je AGR-20 Advanced Precision Kill Weapon System, laserski dodatak na standardnu avionsku raketu Hydra kalibra od 70 milimetara. No, i njena cijena iznosi 22.000 američkih dolara po komadu i još nije isprobana u operativnim uvjetima.
U odnosu na Ukrajince, ruska strana raspolaže s mnogo više PZO sustava pogodnih za borbu protiv dronova. Na drugoj strani, Ukrajinci su dobili sa Zapada sofisticiraniju opremu za elektroničko ometanje dronova. Presretanje dronova lovačkom avijacijom za sada nije izvedivo. Tijekom NATO intervencije protiv Srbije i Crne Gore 1999. godine, lovački avioni MiG-21 presretali su američke bespilotne letjelice tipa MQ-1 Predator. Međutim, nije se mogao ostvariti zahvat cilja i lansiranje raketa.
Minimalna brzina lansiranja rakete zrak-zrak R-60 iznosi 500 kilometara na sat. Zbog velike razlike u brzinama lovca presretača i cilja, raketa nikako nije mogla ostvariti zahvat cilja. U slučaju smanjenja brzine presretača, za djelovanje topom, može doći do sloma uzgona i pada aviona. To se možda i dogodilo ukrajinskom pilotu MiG-29, koji je noću, prvog dana masovnih udara, pokušavao oboriti ruski dron na maloj visini.
Ozbiljna prijetnja civilnom životu
Iranci su razvili cijelu paletu bespilotnih letjelica različite namjene. Pored Shahed 136, Rusima je isporučena i iranska verzija izviđačko napadnog drona Mohajer-6. Prvi. Prvi Mohajer-6 srušio se u Crno more blizu obale Odese, 23. rujna 2022. godine. Po načinu upotrebe i borbenim mogućnostima sličan je turskom dronu Bayraktar TB-2. Iako Iranci negiraju svoju isporuku dronova Rusiji, to im nitko ne vjeruje.
Kruže razne vijesti o iranskoj isporuci mnogo moćnijih dronova-samoubojica Arash 2 i taktičkih balističkih projektila Fateh-110. Za sada je sve na razini nagađanja.
I pored velike štete, dronovi iz Perzije ne mogu bitno utjecati na tijek rata. Njihov izravan učinak na vojne postrojbe je zanemariv. Ipak, prijetnja ukrajinskom civilnom životu je ozbiljna. Strah od žrtava uvijek postoji. Negativne posljedice na ionako slabo gospodarstvo nemjerljive su. I na kraju, obrana gradova i infrastrukture od ove vrste napada iz zraka angažira znatan broja snaga i sredstava. Posljedično, to je manje ljudi i sredstava na frontu, gdje se i vode odlučujuće bitke.