Nekad je nužno odabrati stranu

Vojni komentator: Nakon tenkova, počeli pregovori o novoj vrsti naoružanja sa Zapada. A tada kreću pravi problemi za Rusiju

Ako ukrajinska vojska želi zadržati sposobnosti borbenog zrakoplovstva, prelazak na zapadni tip borbenog aviona jedino je moguće rješenje

FOTO: AFP/Telegram

Najveća prednost NATO avijacije, a time i aviona F-16, jest cijela paleta aktivnih i pasivnih radnji, mjera i postupaka koje se mogu koristiti za savladavanje neprijateljske protuzračne obrane

Nisu se ni slegli utisci o isporuci suvremenih zapadnih tenkova Ukrajini, a već se raspravlja o mogućoj novoj vrsti ofenzivnog naoružanja. Najavljuje se da će sljedeći, deveti po redu, sastanak Ramstein kontaktne skupine raspravljati o zrakoplovima, kao i raketama velikog dometa koje bi se mogli isporučiti Kijevu.

Od svih aviona zapadnog porijekla najizvjesniji kandidat je F-16A/B MLU Fighting Falcon, Kraljevskog zrakoplovstva Nizozemske. Naime, Wopke Hoekstra, ministar vanjskih poslova Nizozemske, najavio je spremnost njihove zemlje da isporuči viškove “Borbenih sokolova” Ukrajini, ako to zatraži vlada iz Kijeva. Oglasila se i Bijela kuća, kazavši kako nema ništa protiv isporuke nizozemskih aviona Ukrajini.

Najviše aviona u Sjedinjenim državama

Izgleda kao da je odluka već donesena i da se obavljaju formalnosti. U prilog tome govori i činjenica da se jedan broj ukrajinskih pilota već nalazi na obuci u Sjedinjenim državama. Nema službene potvrde na kojem se tipu aviona obučavaju ukrajinski piloti.

Neslužbene informacije govore kako ukrajinski piloti-instruktori treniraju upravo na F-16. Nizozemska nije jedina zemlja koja bi mogla odvojiti dio lovačkih zrakoplova kao pomoć Ukrajini. Pored Nizozemske, i Norveška, Danska te Belgija, zbog uvođenja u naoružanje zrakoplova pete generacija F-35 Lightning II, povlače iz naoružanja borbenu flotu popularnih šesnaestica.

Norveška je već prodala 32 komada F-16 ratnom zrakoplovstvu Rumunjske. Procjenjuje se da bi u Europi uskoro moglo biti do stotinu letjelica ovog tipa koje bi se ustupile zrakoplovnoj komponenti Združenih snaga Ukrajine. Ipak, najviše se zrakoplova nalazi u Sjedinjenim državama. Operativno je oko 1200, a u skladištima je konzervirano 300 komada Borbenih sokolova.

Hrvatska poslala 14 helikoptera Mi-8MTV

Neposredno nakon početka agresije, predsjednik Ukrajine Volodimir Zelinski zatražio je pomoć u zrakoplovstvu. Iako inferiorniji po broju i kvaliteti zrakoplova, ukrajinski piloti hrabro su se suprotstavili ruskoj agresiji i odigrali jednu od ključnih uloga na početku rata. Međutim, Ukrajina nema svoju proizvodnju borbenih zrakoplova. Ako nema pomoći sa strane, neizbježni gubici su nepovratni.

U obliku pomoći, do sada je isporučen nepoznati broj lovačkih aviona MiG-29 i jurišnika Suhoj Su-25. Uz borbene avione, ratno zrakoplovstvo Ukrajine dobilo je i jedan broj helikoptera, također podrijetlom iz bivšeg Sovjetskog saveza. Transportni helikopteri Mi-8 i protuoklopne topovnjače Mi-24 stizale su s raznih strana. Hrvatska je odlučila poslati i svojih 14 helikoptera Mi-8MTV. Odluka o slanju tehnike za koju već postoji osposobljeno letačko i tehničko osoblje bila je najlogičnija.

Čak je izvršena i ograničena modifikacija lovačkih zrakoplova Su-27 i MiG-29 za lansiranje američkih proturadarskih raketa AGM-88 HARM. Iako su, zbog tehničkih ograničenja aviona, mogle koristiti samo jedan, unaprijed programirani način napada na ciljeve, protubrodske rakete ispaljene s ukrajinskih migova pokazale su se vrlo opasne za ruski PZO. Ipak, raspoloživost rezervnih dijelova kao i zrakoplova podrijetlom iz bivšeg SSSR-a krajnje je limitirana.

Presudan prelazak na zapadni tip borbenog aviona

Ako ukrajinska vojska želi zadržati sposobnosti borbenog zrakoplovstva, prelazak na zapadni tip borbenog aviona jedino je moguće rješenje. Zbog čega je F-16 “Borbeni sokol” najprikladniji od kandidata koji bi mogli zamijeniti lovačke avione MiG-29 i Su-27 proizvedene još za vrijeme SSSR-a?

Niti jedan mlazni avion četvrte generacije nije toliko zastupljen u naoružanju zapadnih zemalja kao F-16. Do sada je proizvedeno preko 4800 komada i nalazi se u naoružanju 28 zrakoplovstava širom svijeta. Na raspolaganju je velika količina rezervnih dijelova, alata za održavanje i zemaljske opreme.

Kad je prvi F-16 uveden u naoružanje, davne 1979. godine, njegovo povlačenje iz naoružanja bilo je predviđeno do kraja dvadesetog stoljeća. Međutim, pokazao se vrlo pouzdan, jednostavan za eksploataciju, upotrebljiv za različite vrste zadataka te prikladan za modernizaciju. Još i danas ima otvorenu proizvodnu liniju.

Proširene mogućnosti upotrebe pametnih raketa

Upravo su nizozemski, norveški, danski i belgijski avioni prošli sveobuhvatnu dogradnju i modernizaciju nazvanu Mid Life Update (MLU). Središte modernizacije bio je Modular Mission Computer. Novi „mozak“ šesnaestice ključan je za implementaciju suvremenih borbenih sposobnosti, kao što je integracija senzora i naoružanja, poboljšano sučelje pilot-aviona. Novi radarski sustav upravljanja vatrom omogućio je, paralelno s osmatračkim načinom rada, istovremeni napad na šest različitih ciljeva u zraku raketama AIM-120 AMRAAM. Poboljšanje dometa, radar za četvrtinu kao i navigacijske mogućnosti praćenja terena.

Operacija Allied Force bila je operativni debi za nadograđeni F-16 MLU. U svibnju 1999. godine, tijekom kosovske krize, pilot Kraljevskog zrakoplovstva Nizozemske, bojnik Peter Tankink, letio je moderniziranim avionom F-16 MLU kad je raketom AIM-120 AMRAAM oborio jugoslavenski MiG-29 s AMRAAM-om. Moderniziranoj floti F-16 ugrađen je novi sustav identifikacije u zraku.

Posebna pozornost dana je mogućnosti izvođenja elektroničkih protumjera za zaštitu od neprijateljske protuzračne obrane. Proširen je dijapazon mogućnosti upotrebe pametnih raketa i bombi za napade na ciljeve na zemlji. Eventualno uvođenje u naoružanje F-16 MLU, u operativnu upotrebu zračnih snaga Ukrajine, predstavljao bi najveći izazov u procesu prenaoružanja Združenih snaga Ukrajine u smjeru zapadne tehnologije.

Limitirani naslijeđem iz nekadašnjeg SSSR-a

Ukrajinsko ratno zrakoplovstvo uglavnom prati tehničke, tehnološke i logističke zahtjeve iz vremena bivšeg Sovjetskog saveza. Također, uz male izmjene, taktika upotrebe zračnih snaga limitirana je operativno-tehnološkim ograničenjem ukrajinske flote borbenih aviona naslijeđene iz bivšeg SSSR-a. Zbog relativno skromnijih karakteristika avionskih radara, taktika sovjetskih lovaca u velikoj mjeri bazira se na suradnji sa zemaljskom radarskom mrežom. Koristeći podatke moćnih zemaljskih radarskih stanica, ruski lovci navode se prema cilju, automatski ili putem časnika za navođenje.

Ova taktika relativno ograničava inicijativu pilota-lovca i njegovu samostalnost u donošenju odluka. Taktika koju primjenjuje NATO bazira se na “opskrbi” pilota taktički relevantnim informacijama. O načinu izvršenja napada i selekciji naoružanja odlučuje pilot. U tom smislu, ogromna prednost NATO zrakoplova jest Link 16, podatkovna veza koja prenosi potrebne
informacija o situaciji u zraku.

Koristeći dobivene podatke iz drugih izvora, F-16 MLU može lansirati raketu AIM-120 AMRAAM i bez uključenja radara na avionu. Naime, aktivan avionski radar demaskirajući je izvor zračenja koji otkriva poziciju aviona. Pored toga, radar usmjeren prema neprijateljskom avionu signalizira mogućnost napada. Dakle, ukrajinski piloti morat će usvojiti drugačiju taktiku za izvođenje misija borbe u zračnom prostoru.

Najveća prednost NATO avijacije

Ništa manja razlika nije u taktici napada na zemaljske ciljeve. Još od prvog rata u zaljevu, NATO-vo zrakoplovstvo uglavnom se oslanja na „pametne“ bombe i rakete. Lasersko, televizijsko, termovizijsko i satelitsko navođenje samo su neke od metoda koje osiguravaju kirurški precizno uništenje ciljeva na zemlji. Jedna od značajnih prednosti F-16 je sustav LANTIRN. Pomoću njega, moguće je obavljati navigaciju i napade na zemaljske ciljeve, danju i noću, na ekstremno malim visinama.

Ruska strana ima svoje varijante “pametnih” bombi i raketa. Međutim, navođena ubojna sredstva koje koriste ruski zrakoplovi imaju znatno manje tehnološke i tehničke mogućnosti. U dosadašnjem tijeku rata, osim napada na infrastrukturu, za podršku vlastitih trupa ruska avijacija je uglavnom koristila navođena ubojna sredstva.

Ipak, najveća prednost NATO avijacije, a time i aviona F-16, jest cijela paleta aktivnih i pasivnih radnji, mjera i postupaka koje se mogu koristiti za savladavanje neprijateljske protuzračne obrane. Sjećam se priče bivšeg kolega, koji je letio MiG-29 za vrijeme operacije Allied Force. Na radaru je vidio stotine neprijateljskih ciljeva i nije mogao razlikovati koji su pravi a koji lažni.

Ahilova peta aviona F-16

Osposobljavanje već gotovih pilota za sve vrste zadaća koje može izvršavati F-16 traje najmanje dvije godine. Zbog toga je za pretpostaviti da će borbena obuka ukrajinskih pilota, ako do nje dođe, biti obavljanja u fazama, u odnosu na prioritetne zadaće. Održavanje kao i logistika između zapadne i istočne tehnike je također ogromna.

Mlazni motor aviona MiG-29 morao je ići na remont nakon 350 sati rada. Njemačko ratno zrakoplovstvo, koje je naslijedilo istočno-njemačke letjelice, boljim sustavom pregleda i održavanja uspjelo je međuremontni resurs podići na 1200 sati. Motor na F-16 na prvi pregled ide tek na 3000 sati rada. Na remont se ide nakon 5000 sati rada. Prva razina održavanjA F-16 sastoji se u zamjeni cijelih blokova uređaja. Količina “popravaka” u operativnim jadnicama svedena je na minimum.

Zbog toga je, za održavanje ispravnosti flote, presudno imati na raspolaganju veliki broj i dijapazon pričuvnih dijelova. Ahilova peta aviona F-16 je karakterističan uvodnik zraka koji je smješten jako nisko, ispod trupa zrakoplova. Takav položaj je opasan jer motor može “usisati” razne neželjene objekte s manevarskih površina. Upad krutih predmeta u mlazni motor u najmanju ruku prouzroči teška oštećenja vrlo često i otkaz motora. Posljedično za jednomotorni F-16 to znači i gubitak cijelog aviona. Iz tih razloga stajanke, staze za vožnju i piste, s kojih operira F-16, moraju biti savršeno čiste.

Radari će puno prije uočiti Su-27 nego F-16A

Kakvoća površine vojnih aerodroma iz vremena Sovjetskog saveza, koje je naslijedila Ukrajina, ni približno ne zadovoljava visoke zahtjeve F-16. Ako želi uvesti u svoje naoružanje F-16, Ukrajina će morati detaljno urediti manevarske površine aerodroma na kojima će bazirati “Borbeni sokol”. Usporedno gledajući, F-16 MLU kvalitetniji je i ubojiti borbeni stroj od svih tipova ruskih zrakoplova četvrte generacije. Radarski presjek zrakoplova indicira količinu odbijenog magnetnog zračenja cilja ozračenog radarom. Najstarija verzija F-16A ima preračunatu odraznu radarsku površinu od 5 četvornih metara.

Suhoj Su-27 i njegovi derivati koji se nalaze u ruskom naoružanju imaju tri puta veći radarski presjek. Uopćeno rečeno, radari će znatno ranije uočiti Su-27 nego F-16A . Jedino Suhoj Su-35 i Su-57 mogu se učinkovito boriti protiv F-16 MLU. Međutim, nakon prvih gubitaka Su-35 više se ne pojavljuje u zračnom prostoru Ukrajine. Ruski nevidljivi Su-57 nikad nije ni prelazio granicu. Trenutno djeluju isključivo sa sigurne distance iz ruskog zračnog prostora.

Ne treba očekivati Big Bang, ali…

Pored F-16, kao pomoć Ukrajini, spominjao se i američki jurišni zrakoplov A-10 Thunderbolt II. Za sada nije bila nikakva zvanična informacija o mogućnosti takve akvizicije. Ukrajinci su spominjali i višenamjenski avion Tornado koji se postupno povlači iz njemačkog naoružanja. Međutim, kancelar Olaf Scholz nedvosmisleno je odbio tu mogućnost.

Ako Ukrajina dobije avione F-16 MLU, s ograničenim borbenim sposobnostima posada, trebat će najmanje godinu dana. Logično je da je prioritetna namjena obrana vlastitog zračnog prostora. Ograničena ofenzivna primjena bit će moguća samo uz liniju fronta. Složenost i dugotrajnost osposobljavanja ukrajinskih posada i tehničkog osoblja uvjetuju postupnost narastanja snaga.

Dakle, ne treba očekivati Big Bang borbenih kapaciteta ukrajinskog zrakoplovstva. Međutim, ako se F-16 MLU pojavi na nebu Ukrajine, čak i u ograničenom broju, bit će ozbiljna prijetnja ruskim ambicijama u zračnom prostoru.