Vojni komentator: Putinofili slave zbog zime na bojištu koja, kao, povijesno bolje odgovara Rusima. Kakvi neznalice

Slavna pobjeda Crvene armije u prosincu 1941. godine pred vratima Moskve, često se pripisuje zimi

FOTO: Screenshot N1

U Drugom svjetskom ratu, SSSR je dobio 15 milijuna pari čizama od Britanaca i Amera. Sad je pomoć slobodnog svijeta usmjerena prema zemlji koja je napadnuta. Kijev i zapadni saveznici imaju robu, trude se, ali se još čekaju rezultati. Treba požuriti jer temperature na sjeveru i istoku Ukrajine padaju i do trideset stupnjeva ispod nule.

U Ukrajini već vladaju zimski uvjeti ratovanja. “General Zima” je na ruskoj strani! Taj argument u posljednje vrijeme vrlo često koriste putinofili s nadom da će najhladnije godišnje doba konačno preokrenuti ratnu sreću u korist Vojske Ruske Federacije. Rusi pobjeđuju zimi! Zima je uništila Napoleona 1812. godine i zaustavila Hitlera 1941. godine. Konačno se ratuje u zimskim uvjetima koji su na strani ruske vojske. Samo su neka od visokoumnih navijačkih obrazloženja koje na društvenim mrežama šire neznalice i ljudi kratkog pamćenja.

Zaboravlja se da je prije devet mjeseci, 24. veljače, dok je još trajala kalendarska zima, otpočela ruska agresija na Ukrajinu. I što se dogodilo? Upravo su zimski uvjeti, koji su vladali na bojnom polju, degradirali borbenu sposobnost Vojske Ruske Federacije. Prvo je zakazala logistika. Ruski vojnici, bez hrane i goriva, smrzavali su se u čeličnim frižiderima, u što su se pretvorili njihovi tenkovi i borbena vozila pješadije.

Nakon toga, zaglavili su u blato. Planeri invazije potpuno su zanemarili početak sezone odmrzavanja tla. Ukrajinski černozem, pretvarao se u kaljužu. Fenomen “rasputice” blokirao je manevar ruskih motoriziranih i mehaniziranih snaga izvan prekrivenih cestovnih prometnica. Mada nije presudan, ali je očit doprinos “Generala Zime” ruskom porazu u ožujku. Moćna sila, podvijena repa, napustila je okupirana područja na sjeveru Ukrajine.

Zima 1941.

Slavna pobjeda Crvene armije u prosincu 1941. godine, kojem je zaustavljen Wehrmacht pred vratima Moskve, često se pripisuje zimi. Međutim, zima je bila za Hitlerove soldate kao i za crvenoarmejce. Svježe sovjetske trupe, prebačene s Dalekog istoka, potukle su snage Grupe armija centar ne zimom nego oružanom borbom. To što je njemačka vojska još bila u ljetnim uniformama – usred zime pred Moskvom – nije kriva zima, nego arogancija planera invazije.

Sovjetska “telogrejka”, jakna punjena vunom i vatom, pokazala se mnogo bolja od njemačkih, lijepo dizajniranih, ali ljetnih odora koje su bile spremne za pobjedonosnu paradu u Moskvi! To što je u odnosu na početak invazije oko 70 posto njemačke tehnike već bilo uništeno ili istrošeno, a ljudstvo desetkovano, nije posljedica zime, nego upornog otpora Crvene armije u mjesecima prije Bitke za Moskvu. U suštini nerealni politički ciljevi i katastrofalno planiranje OKW, njemačke vrhovne komande, doveli su do tada nepobjedivu vojsku u mizerno stanje. Izgleda tako poznato.

Zaborav historiografije

Međutim, prethodni rusko-finski Zimski rat bio je strašno bolna lokacija za Crvenu armiju. Deseci tisuća crvenoarmejaca ostali su smrznuti po prostranim finskim tajgama. Bijela smrt nemilosrdno je kosila invazijske sovjetske trupe koje su ostale bez hrane i toplih skloništa na temperaturama i do -40. Najmanje 50.000 zamrznutih tijela crvenoarmejaca postalo je dio studene pustinje okovane snijegom i ledom. U ovom slučaju, “General Zima” bio je na strani bolje vođenih, dobro istreniranih i adekvatno opremljenih finskih trupa.

U povijesti rata na Istočnom frontu postoji bitka, ili bolje rečeno serija bitaka, koju je sovjetska historiografija željela zaboraviti. U periodu od 8. siječnja 1942. godine do 31. ožujka 1943. godine vođena je serija bitaka za izbočinu kod prometnog čvorišta Ržev, 200 kilometara zapadno od Moskve. Ovaj dio teritorija ostao je pod njemačkom kontrolom nakon sovjetske Zimske ofenzive 1941. godine. Crvena armija napadala je izbočinu tijekom 15 mjeseci, zimi i ljeti, u četiri ofenzive. Dvije zimske i dvije ljetne.

Gubici su bili stravični. Poginulo je oko 2,3 milijuna sovjetskih vojnika. Rusi su ove operacije nazvali Ржевская мясорубк, u prijevodu Rževski mlin za meso. Na kraju, Nijemci su se povukli zbog gubitaka kod Staljingrada, a ne zbog izravnog poraza kod Rževa. Dakle, i pored višestruke brojčane nadmoći, zima nije bila na sovjetskoj strani. Jedinice Wehrmachta bile su dobro pripremljene za obranu i opskrbljene za zimske uvjete.

Iscrpljujuć rat zimi

Utjecaj zime na borbena djelovanja je višestruk. Visoki snjegovi otežavaju, a ponekad i onemogućavaju kretanje pješadije. Niske temperature, snježne vijavice, jaki vjetrovi brzo iscrpljuju organizam, pogotovo nakon dužeg boravka na otvorenom. Česte su pojave pothlađenosti, smrzavanja i bijelog sljepila. Nakon dužeg boravka u rovu u vlažnim, hladnim i u lošim sanitarnim uvjetima, bez odgovarajuće obuće, vojnici često pate od fenomena rovovskog stopala. Ako se ne tretiraju, takva stopala mogu oboljeti od gangrene.

Povećani napori zahtijevaju dodatnu prehranu, a niske temperature i vlaga topao i suhi boravak vojnika. Smjene straže, kao i smjene cijelih postrojbi na borbenoj crti, rade se u kraćim intervalima. Individualno ukopavanje, nakon zauzimanja neuređenih položaja, gotovo je nemoguće zbog smrznutog tla. Smanjena zaštita vojnika dovodi do većeg stradanja od djelovanja artiljerije. U takvim okolnostima pogotovo je pogibeljno djelovanje višecijevnih bacača raketa.

Zimska priprema

VBR, u vrlo kratkom vremenu, zasiti veliku površinu stotinama tisuća gelera što je pogubno za vojnike izvan rova. Zimi je otežano i izvlačenja ranjenika. Posljedično to utječe na povećanje smrtnosti. Za održavanje borbene spremnosti vojnika bitna je, kako individualna tako i zajednička, oprema za zimske uvjete. Iako postoje mnogi načina improvizacije za ublažavanje teških uvjeta života na bojnom polju u zimsko vrijeme, ništa ne može zamijeniti kvalitetnu čizmu, nepropusnu vreću za spavanje ili grijani šator.

Borbena tehnika zahtijeva posebnu pripremu. Dizel gorivo, bez posebnih aditiva, zimi se smrzava. Za čišćenje i podmazivanje oružja koristi se ulje koje, i pri niskim temperaturama, zadržava visoku razinu viskoziteta. Tenkovi, i ostala borbena vozila, moraju se stalno zagrijavati kako bi zadržali borbenu gotovost. Borbena tehnika s turbinskim motorima, jer nema potrebe za grijanjem, ima prednost nad motorima s unutrašnjim sagorijevanjem.

Problem dugotrajnih magli

Sve to značajno povećava potrošnju goriva. Po snijegu, mrazu i niskim temperaturama, složenija i sofisticiranija vojna tehnika može imati znatno više kvarova. Snabdijevanje i održavanje tehnike znatno je kompleksnije. I na kraju, snježni uvjeti pogodniji su za kretanje vozila na gusjenicama nego točkaša.

Česte i dugotrajne advektivne magle i snježne vijavice smanjuju vidljivost. Otežana je orijentacija, nišanjenje i korekcija vatre. Uz nisku naoblaku, djelovanje avijacije vrlo često zna biti onemogućeno. Suvremena optoelektronička i radarska sredstva donekle mogu ublažiti posljedice loše vidljivosti.

Ključ u logistici

Generalno, zimski uvjeti imaju manji negativan učinak na obrambene operacije. Izvođenje napadnih operacija zimi dodatno usložnjava planiranje i snabdijevanje. Kako se približava zimska ravnodnevnica, skraćuje se vidni dio dana. Automatski se skraćuje i raspoloživo vrijeme za provođenje dnevnih operacija bez upotrebe opreme za noćno gledanje. Zbog teže prohodnosti, otežano je, mada ne i nemoguće, manevarsko ratovanje. Prodori su kraći, a logistika teža.

U smrznutu zemlju ne mogu se polagati mine, nego ostaju na površini. Led i slojevi snijega mogu prevenirati aktiviranje već postojećih mina. Pomjeranje trupa izvan utvrđenih i uređenih obrambenih položaja može biti vrlo rizično.

Zbog svega navedenog, izvođenju borbenih djelovanja zimi moraju se prilagoditi i borbene taktičke radnje, mjere i postupci. Ipak, povijest ratovanja ukazuje na logistiku kao ključnu granu ratne vještine za uspješno ratovanje u najhladnijem dijelu godine. Neučinkovita logistika drastično je smanjivala i neutralizirala borbene sposobnosti i najjačih armija. Napoleonova, gladna i promrzla Grande Armée nije imala načina oduprijeti se brzim i iznenadnim napadima kozačkih udarnih eskadrona.

Rovovi u snijegu

Prvi snimci iz ukrajinskih rovova pokrivenih snijegom nisu uvijek ohrabrujući. Mnogi ukrajinski vojnici još nisu dobili zimske odore i opremu za hladno vrijeme. Sreća pa imaju rukavice, jer čelik kad se ohladi na 20 ispod nule lijepi se za golu kožu. Mnoge NATO države donirale su velike količine zimske opreme. Samo je kanadska vlada donirala preko pola milijuna zimskih uniformi.

Očito dostava i distribucija još nije odradila svoj posao. Kao i u svakoj vojsci, prvi će zimske odore dobiti logističari, zatim zapovjedništva pa rezerva. Tek se na kraju toploj odjeći mogu nadati borci na prvoj crti. Potpuno nepravedno, ali tako je to u praksi.

Slabost ruske logistike

Logistika je slaba točke ruske vojske od samog početka rata. Dok državni mediji prikazuju podjelu zimskih odora i toplih kapa, video klipovi s terena govore i svjedoče nešto drugačije stanje. Vojnici u šumi, gdje je već pao snijeg, spavaju pod improviziranim tendama bez šatora. U regrutnom centru dijele se čizme samo broj 43. Dijele se šljemovi sovjetske armije. Pored najsuvremenijih tenkova T-90M, marširaju vojnici u gumenim čizmama.

Očito se obje strane nisu baš proslavile pravovremenim opremanjem svojih trupa za zimske uvjete. Za razliku od ruske strane, kojoj zimska oprema fizički nedostaje, kod Ukrajinaca je problem distribucije. Ne treba posebno naglašavati da su kompleti vojničke opreme za zimu, koju će dobiti ukrajinski vojnici, izrađeni od vrhunskih termoizolacijskih materijala po NATO standardima. Nažalost, možda će nekima biti i kasno!

Ova put, bez pomoći Zapada

Dakle, “General Zima” bit će na strani onih vojnih formacija čija će zapovjedništva uspjeti osigurati pravovremeno, sveobuhvatno i dostatno snabdijevanje boraca na frontu. Moskva se u tome baš i nije iskazala, ali se malo popravlja. Borci su barem dobili gumene čizme.

U Drugom svjetskom ratu, SSSR je dobio 15 milijuna pari čizama od Britanaca i Amera. Sad je pomoć slobodnog svijeta usmjerena prema zemlji koja je napadnuta. Kijev i zapadni saveznici imaju robu, trude se, ali se još čekaju rezultati. Treba požuriti jer temperature na sjeveru i istoku Ukrajine padaju i do trideset stupnjeva ispod nule.